Godina: 2009.

 “Obavještavaju se raseljeni vjernici župe Dolina bosanska da će u povodu Svih Svetih i Dušnoga dana vlč. Pero Čolić bosanskogradiški župnik služiti sv. Misa na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini u nedjelju 25. listopada 2009. godine s početkom u 13,00 sati.

Nakon sv. Mise obavit će se blagoslov grobova i moliti opijela za sve umrle i poginule vjernike župe Dolina bosanska” – tako su radio “Bljesak” Okučani i radio Nova Gradiška danima emitirali obavijest i pozivali one koji su vezani za taj kraj da dođu i uz sv. Misu proslave blagdane Svi Svete i Dušni dan.

Okupljeni vjernici ispred kapelice za vrijeme sv. Mise

Koliko je ona urodila plodom?, možda ne onolikim kolikim je trebala, jer na doljanskom groblju se tog jesenjeg – oblačnog dana okupilo manje od stotinu vjernika. Vidjele su se pločice različitih registracijskih oznaka: splitskih (iz Supetra na otoku Braču), zagrebačkih, austrijskih, najviše novogradiških, ali nedovoljno da se oda počast svim onima koje u svojim njedrima čuva groblje “Gradina”. Da li smo svoje pokojne počeli zaboravljati, a s njima možda i rodnu grudu?

Bosanskogradiški župnik, koji obnaša dužnost i župnika župe Dolina, zahvalio se svima onima koji su ovaj dan posvetili svojim dragima, a koji počivaju na ovom groblju.Spomenuo je kako je pred Božić priključena struja na crkvu što je koštalo 1800 KM odnosno 700 Eu, napravljeni novi obrlihti na prozorima i postakljeni u crkvi Gornja Dolina za što je plaćeno 614 KM tj. 307 Eu te poklopci za šahte u crkvenom dvorištu što je također koštalo 170 KM ili 85 Eu. Svi su ti računi podmireni iz skromne crkvene kase, ali ima i drugih obveze koje čekaju red, pa bi bilo lijepo da se koliko toliko u tu kasu namiri utrošeni novac. Napravljena su i nova vrata na dolinskoj crkvi ali to je financirano iz drugih izvora što je olakšalo župnom uredu.I održavanje groblja košta, ali su zanemarive uplate kako bi se moglo održavati kao i grobljanska kapelica.Da je i ovoga puta groblje bilo besprijekorno čisto pobrinuli su e Pavle Budić i Pavle Musić koji su četvrtak, 8. listopada organizirali “radnu akciju” – četvrtu ove godine na koju su se je odazvalo dvanaest “dragovoljaca”.Ostavili smo groblje u kojem leže posmrtni ostaci naših najdražih, vjerujući da će ga narednih blagdana posjetiti još oni kojima ono nešto znači.

Osim Pavla Budića i Pavla Musića groblje su za ove blagdane uredili: Milorad Mićo Uzelac (koji živi u G. Dolini), Matan Mato Ćorković, Davor Vidić, Ferdo Tomić, Čedo Dražetić (iz Velike Gorice) Ivo Ćorković, Pavle Oršulić, Mario Oršulić, Stipo Knežević, Slavko – Slave Stipančević, Mato Maća Knežević i Milorad Mican Oršulić.

PROSLAVA VELIKE GOSPE U  GORNJOJ DOLINI, SV. ROKA U BOSANSKOJ GRADIŠ KI

 I MUČENIŠ TVO SV. IVANA KRSTITELJA U DONJOJ DOLINI 

            U Dolini se ipak nešto događa

      Od kako je prošle godine vlč. Pero Čolić preuzeo upravu i župe Dolina, dogodili su se brojni pomaci u pozitivnom smislu. Prije svega, velika je stvar što se u župnoj crkvi Dolina,  svake nedjelje služi sv. misa.

            Isti župnik je na treći dan Uskrsa, dakle na uskrsni utorak /14. travnja/  po prvi puta poslije rata, upriličio SUSRET  EMAUS, dakle susret svećenika banjalučke biskupije s vjernicima u dolinskoj župnoj crkvi na sv. misi. Uz vlč. Peru Čolića  sv. misu su koncelebrirali msgr, dr. Anto Orlovac vikar banjalučke biskupije, vlč. Adolf Višaticki

Poslije sv. mise je druženje nastavljeno  ispred crkve u hladovini dugogodišnjih borova  uz pečeno janje. Tako je  u Dolini  nastavljena tradicija koju je uveo pok. dolinski župnik msgr. Kazimir Višaticki, a zbog nemilih događaja prekinuta je.

Budući da je taj dan  –  radni  dana iz Hrvatske se je malo  vjernika odazvalo, a to je bio povod da se donese ZAKLJUČAK:  idući Susret  Emaus  i svi ostali  u buduće će se  održavati u Dolini na USKRSNI PONEDJELJAK kada je u Hrvatskoj blagdan dakle državni praznik.  

            Slijedeće  veće okupljanje Dolinaca je bilo na  groblju «Gradina» u Donjoj Dolini  prigodom blagoslova polja i sv. mise koja je služena u nedjelju poslije sv. Marka /26. travnja/.

Te nedjelje, u kapelici, za vrijeme sv. mise, pred župnikom vl. Perom,Vinko Budić i Zdenka Budić /Vinko je povratnik u Gornju Dolinu, a Zdenka je ostala u Gornjoj  Dolini/ položili svečanu zakletvu svečano prisegnuli kao novi  vijećnici Župno-pastoralnog vijeća župe Dolina. Na taj način su se oni obvezali da će više od ostalih vjernika u Dolini pomagati župniku, skrbiti za crkvu i oko crkve.  Podsjetimo se da su članovi Župno pastoralnog vijeća  prije rata prisegnuli pred pok. župnikom msgr. Kazimirom

Vlč. Pero Čolić je po starinskom običaju blagoslovio  dolinska polja.

Za vrijeme sv. mise pred župnikom su Vinko Budić i Zdenka Budić prisegnuli i tako postali članovi Župno-pastoralnog vijeća župe Dolina.

            Desetak dana  prije toga je «Ekipa  dragovoljaca za održavanje groblja» kemijskim sredstvima izvršila prskanje trave na groblju  kako bi se uništila i  suzbio njen brz rast. /Poslije će uslijediti  i košenje trave po groblju:  29. lipnja i 5. kolovoza/.

Već u prijepodnevnim satima ispred dolinske crkve su se počeli skupljati Dolinci.

            Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo 

            Na Veliku Gospu, zaštitnicu župe Dolina i Dolinaca u Dolini je doista bilo svečano.

            Već u prijepodnevnim satima po dolinskim selima: Novom Selu, Gornjoj Dolini i Donjoj Dolini mogli  su se vidjeti automobili različitih registarskih pločica kako iz Hrvatske tako i iz Italije, Š vicarske, Austrije, Njemačke

            Obilazila su se rodna ognjišta, a potom groblje. To su svetinje svakoga čovjeka.

Postavlja se pitanje: Da li će mlađe generacije učiniti nešto da se uspomena na te svetinje sačuvaju?

            Sv. misa u župnoj crkvi je počela u 13 sati. Služio ju e bosanskogradiški  župnik , a koji privremeno  obnaša i dužnost župnika u župi Dolina vlč. Pero Ćolić.

            U prepunoj crkvi vjernika,» razlijegale su se  crkvene pjesme  kao u « ona dobra stara vremena, a suze su kvasile lice. Suze radosnice ili neke druge suze kojima je teško odrediti ime?

             Na kraju mise,  župnik je za vrijeme župnih oglasa nije mogao a nije ni htio sakriti zadovoljstvo, prije svega što Dolinci nisu zaboravili svoju rodnu župu te došli proslaviti Blagdan Uznesenja Bl. Dj. Marije na nebo baš tu.          

            Napomenuo je da je struja nakon dugo vremena  konačno priključena u crkvi i napravljena nova ulazna vrata na crkvi, a u tijeku je izrada obrlihta  i pomoćnih vrata.

Obnovljena je kapelica na groblju i trava se na njemu prema mogućnosti kosi.

            Na kraju je pozva nazočne vjernike da i sutra, na blagdan sv. Roka dođu u Bosansku Gradišku «na kirvaj» gdje će sv. misu služiti msgr. dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup.

Po izlasku iz crkve vjer5nici su se mogli pridružiti stolu na kojem je župnik s ostatkom Dolinaca u Dolini upriličio  zakusku i piće ohlađeno, po onom starinskom običaju – u vodi.

Da bi se ispred crkve zaigralo kolo i zapjevala pjesma, pobrinuo se dolinski prijatelj Smajo Huskić.

No, za kratko vrije, brojne sijalice će se u crkvi pogasiti a vrata na njoj  zaključati, ali sjećanje na današnji blagdan će se dugo nositi u srcu. E kad bi bilo više «Velikih Gospi» u godini? 

            U Bosanskoj Gradišci proslavljen blagdan sv. Roka 

Na blagdan svetog Roka u Bosanskoj Gradišci također je svečano proslavljen  blagdan nebeskog  zaštitnika.

Središnje misno slavlje u prepunoj župnoj crkvi predvodio je biskup banjolučki mons. dr.  Franjo Komarica, a s njim su koncelebrirali domaći župnik vlč. Pero Čolić i župnik i dekan novogradiški preč. Perica Matanović. Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor iz Nove Gradiške. Domaći preostali župljani bili su vidno ganuti dolaskom velikog broja njihovih prognanih i izbjeglih župljana kao i prijatelja iz okolnih župa Doline, Nove Topole te iz Hrvatske Posavine.

Biskup je zahvalio župljanima i župniku kao i redovnicama na otvorenom srcu za duhovne i tjelesne potrebe njihovih bližnjih kako tijekom rata tako i u poraću i potaknuo sve nazočne da se i ubuduće ugledaju u svog nebeskog zaštitnika koji se ugledao u Krista. Spomenuo je divan primjer njihova ubijenog župnika mons. Kazimira Vištatickog, koji se neumorno trudio u pomaganju i katolicima i nekatolicima, nadodavši da je uvjeren da ga vjernici sadašnje i budućih generacija neće zaboraviti. Izrazio je i ovaj put nadu da će nadležne vlasti konačno rasvijetliti slučaj kidnapiranog župnika iz Nove Topole vlč. Ratka Grgića i omogućiti da se njegovi posmrtni ostaci vjernički pokopaju. Misnom slavlju je prisustvovao i glavni imam iz Dubrava nedaleko Bosanske Gradiške

Poslije sv. mise, tradicionalno je upriličen objed za sve nazočne..

Biskup je zajedno sa župnikom vlč. Perom Čolićem,  istog dana pohodio i župu Dolinu te Novu Topolu gdje je ujedno razgledao radove na obnavljanju župne kuće spaljene 1993. godine.

Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

            U Donjoj Dolini se od pamtivjeka slavi sv. Ivo jesenji tj. Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja poznatiji pod  nazivom  Glavosjek sv. Ivana. Do početka rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini taj blagdan se svečano slavio sv. misom ispred kapelice na groblju, a onda pučkim veseljem diljem Donje Doline naročito pred Zadrugom na Gradini.

            U tijeku rata se to nije moglo proslavljati na dostojanstven način ne groblju «Gradina» kao i poslije rata. Ovu tradiciju ju je nastavio sadašnji župnik vlč. Pero Čolić tako da umjesto na blagdan sv. Ive misa bude u prvu nedjelju poslije sv. Ive.

      Ove godine je to bilo 30. kolovoza, dakle sutradan. Okupio se manji broj vjernika Dolinaca iz razloga što su godišnji odmori završili.

Sa  župnikom  vlč. Perom  Čolićem sv. misu su služili i drugi svećenici iz Banjalučke biskupije.

Nakon sv. mise župnik je pozvao za stol sve nazočne misare.

Sv. misu je služio vlč. Pero Čolić, bosanskogradiški i dolinski  župnik.

Dolinci u svojoj crkvi

Pogled na oltar s kora

  Prije sv. mise a i poslije nje mnogi su imali mnogima što reći jer je ipak najveći susret Dolinaca o Velikoj Gospi.

Vjernici župe Doline Bosanske koji su prognani i raseljeni diljem Hrvatske i drugih europskih  zemalja i ovoga ljeta, 8. kolovoza 2009. godine su  se susreli u Š umetlici, mjestu  na domak Nove Gradiške, između Cernika i Strmca.Sredinom devedesetih godina u tom selu su živjele 22 obitelji iz župe Dolina, a sada je taj broj smanjen na 15-tak obitelji.

Bio je to razlog,  da se još prošle godine, za vrijeme Susreta Dolinaca u Okučanima prihvati prijedlog Pavla Budića te se ovogodišnji Susret dogodi u Š umetlici.

Susret je počeo sv. misom zahvalnicom u jednoj od  prostorija škole koja je preuređena u kapelicu, a služio ju je vlč. Milivoj Knežević župnik iz Orubice a rodom iz Donje Doline, dok je cernički gvardijan p.Anto Perković za to vrijeme ispovijedao one koji su stajali u pokorničkom redu.

Nakon sv. mise počeo je nogometni turnir u malom nogometu. Prijavilo se  6 nogometnih ekipa koje su podijeljene u  dvije grupe.  Grupu A su sačinjavali NK “Psunj Sokol” Okučani, Novo Selo i “Suza” Novo Selo, a grupu B “Poplava” Donja Dolina, “Jedinstvo” Gornja Dolina i Š umetlica.

Na kraju turnira redoslijed je bio slijedeći:

1.NK “Psunj Sokol” Okučani
2.Š umetlica
3.”Jedinstvo” Gornja Dolina
4.Novo Selo
5.”Suza” Novo Selo
6.”Poplava” Donja Dolina

Druženje je nastavljeno u mjesnom Domu gdje su dodijeljeni pehari za prvo, drugo i treće mjesto, a najboljim vrataromje proglašen Toni Tomič iz NK “Psunj Soklol”  Okučani, dok je najbolji strijelac sa sedam pogodaka proglašen Josip Lovrić iz  Š umetlice.

(više…)

Jedna od naših moralnih, ljudskih i kršćanskih obveza je održavanje groblja. U župi Dolina je toliko malo ostalo Dolinaca, a i ono što je ostalo je staro, bolesno i nemoćno, da nisu u mogućnosti tijekom cijele godine niti jednom pokositi travu u groblju “Gradina” u Donjoj Dolini gdje  su sahranjeni  vjernici  iz župe Dolina  (Donje Doline, Gornje Doline, Novoga Sela i Orubice) te vjernici iz Mačkovca  a neki iz Bok Jankovca i Bosanska Gradiške.

Priliv novčanih sredstava u blagajnu Odbora za održavanje groblja je sve manji i manji tako da  dosta puta dogodi da nema novaca kako bi se kupilo gorivo i struna za trimere.

Prije sv. Marka, dakle sredinom travnja s desetak  litara kemijskih  preparata je poprskana trava. (Polovicu tih sredstava je darovao Zvonko Vonić koji je na području Bos. Gradiške vlasnik Poljoprivredne ljekarne). Je  li  prskanje “uspjelo” ili nije teško je reći, ali je ekipa u sastavu Pavle Musić, Ivo Ćorković, Matan Ćorković, Ferdo Tomić te Čedo i Mandica Dražetić  morala otići u Donju Dolinu 19. lipnja 2009. godine i pokositi  travu.

Kako se je bližio blagdan Velike Gospe  trava u groblju je bivala sve veća. Da ne bi one koji o tom velikom blagdana i zaštitniku župe Doline groblje dočekalo nepokošeno devet dragovoljaca se je  5. kolovoza 2009. god. u radnim jutarnjim satima uputilo s trimerima i kosama na “akciju”. Bili su to: Pavle Musić, Pavle Budić, Luka Š Šokić, Ferdo Tomić, Ivo Jurišić Jureša, Davor Vidić, Matan Ćorković, Mato Maća Knežević i Milorad Oršulić –  Mican, uglavnom osobe koje te poslove uvijek ili češće obavljaju.

 Mnoge obitelji i pojedinci koji su tog dana navraćali na groblje ugodno su iznenađeni kada su tu zatekli buku kosilice i trimera i vidjeli uređeno groblje.

Za ovu godinu to nije sve. O blagdanu Svih Svetih i Dušnoga dana valjat će još jednom otići “mrtvima u pohode”.

Na Groblju Gradina u Donjoj Dolini nas je dočekala visoka trava.

(više…)

Stolar, Mirko Petrović je na sebe preuzeo obvezu da će napraviti nova vrata na dolinskoj crkvi.  “Kostur”  prvog krila je gotov.

Privremena, skovana vrata od dasaka, bila su “kakva takva” zapreka petnaestak godina za neželjene  posjetitelje crkve.

(više…)

Msgr.  Drago Balvanović, svećenik Banjalučke biskupije je u subotu, 4. srpnja 2009. godine u svojem rodnom gradu Bosanska Gradiška proslavio  Zlatnu misu. Prelat  Drago Balvanović 22 godine djeluje u misijama u Limi u Peruu (Južna Amerika). Svoj godišnji odmor u domovini je iskoristio  za proslavu svog zlatnog jubileja.

Svečanu misu zahvalnicu u rodnoj župi sv. Roka u Bosanskoj Gradiški slavio je uz suslavlje jedanaest svećenika  i msgr. dr. Franju Komaricu, Banjalučkog biskupa koji je na Zlatnoj misi propovijedao.

 Slike za uspomenu:  s Zlatomisnikom msgr. Dragom i banjalučkim biskupom Franjom Komaricom

Rijetkom jubileju u tom gradu nazočili su vjernici koji su ostali živjeti u Bosanskoj Gradiški i susjednih župa a naročito iz Doline te oni koji su došli iz Hrvatske i veći broj časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove.

Zlatomisničko slavlje je uveličao crkveni zbor Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije iz Nove Gradiške koji je pjevao, a za ovu prigodu su restaurirane postojeće orgulje koje su «zanijemile» u tijeku minulog rata. Inicijatori, da baš na ovoj svečanosti ove orgulje zasviraju su Antun Sekulić i Radovan Matijašević koji žive u Novoj Gradiški. Oni su od dobrih ljudi skupili novac za troškove restaurace.

.Nakon pozdrava domaćeg župnika vlč. Pere Čolića, biskup je u homiliji oslikao svećenički poziv kao suradnju s Bogom u posveti svijeta, a posebno je zahvalio svečaru na primjernom svećeničkom životu i djelovanju. Od pet desetljeća svoga svećeništva jubilarac je 28 godina darovao Banjolučlkoj biskupiji, a 22 godine općoj Crkvi djelujući u misijama u Peruu, gdje je posebnu brigu posvećivao hrvatskim iseljenicima ne samo u Peruu, nego i širom Južne Amerike. Zaželio mu je još puno blagoslovljenih godina svećeničkog djelovanja. Uz čestitke to su mu zaželjeli i mnogi drugi govornici kod svečanog objeda na koji je gostoljubivi župnik pozvao sve nazočne misare. U ime svećenika banjalučke biskupije slavljeniku i nazočnima se obratio najstariji svećenik u biskupiji vlč. Adolf Višaticki te msgr. dr. Anto Orlovac vikar banjalučke biskupije i č. sestra Cecilija Milković regionalna poglavarica, a u ime vjernika Antun Sekulić koji je prije pedeset godina ministrirao na Mladoj misi msgr. Drage i napomenuo da je te, 1959. godine, to bila prva Mlada misa u Bosanskoj Gradišci nakon II. svietskog rata. Msgr. dr. Franjo Komarica je govorio i za stolom a sam svečar progovorio je o svom putu prema svećeništvu u ono olovno komunističko vrijeme, ali i o svom radu i susretima u južnoameričkim misijama.

Prelat Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški kao deveto dijete u obitelji Nike i Vjekoslave rođ. Jurišić. (Podsjetimo se da je njegov otac radio kao trgovac u Dolini).

Nakon osnovne škole u rodnom je gradu upisao Učiteljsku školu u Banjoj Luci. Biskup dr. Dragutin Čelik primio ga je za svoga sjemeništarca i 1952. poslao u sjemenišnu gimnaziju u Đakovo. Tu je završio i teološke studije i  na Petrovo 1959. bio zaređen za svećenika. Bilo je to upravo u vrijeme kad su komunističke vlasti htjele zatvoriti đakovačku bogosloviju, pa je on imenovan privremenim upraviteljem župe Imena Marijina u Donjem gradu u Osijeku, odakle je završavao posljednju godinu teološkog studija.

Nakon dvogodišnjeg djelovanja u župama Nova Topola i Mahovljani u rodnoj Banjolučkoj biskupiji, morao je odslužiti dvogodišnji vojni rok, da bi po povratku opet preuzeo spomenute dvije župe, ali zbog nedostatka svećenika dobio je uz njih još jednu, onu u Bosanskom Aleksandrovcu. Ujedno je bio i duhovnik sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Novoj Topoli, s kojima je inače bio od djetinjstva jako povezan i koje su imale veliku ulogu u razvoju njegova zvanja. U Mahovljanima je morao graditi župni stan koji je bio spaljen u Drugom svjetskom ratu, a obnovio je i tamošnju crkvu. Od 1965. pune je 22 godine bio župnikom u Prijedoru, odakle je upravljao i župom u Bosanskom Novom. Uz župničku službu bio je i dekan bihaćkog dekanata, biskupijski savjetnik, sudac Crkvenoga suda u Banjoj Luci, te član građevinskog odbora za granju nove banjolučke katedrale i obnovu bogoslovije u Sarajevu.

U ljeto 1987. otišao je u misije u Limu u južnoameričkoj državi Peru. I tamo je obavljao niz odgovornih svećeničkih dužnosti: bio je župni vikar u župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, pa zatim teritorijalne župe Sv Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. Tu je sagradio veličanstvenu crkvu koja je uvijek puna vjernika, pa se svake nedjelje u njoj služi čak šest sv. misa. Od 1997. također je biskupski vikar za Hrvate u Peruu i pastoralni vikar biskupije Lima, a 2003. imenovan je od Hrvatske biskupske konferencije i BK Bosne i Hercegovine delegatom za inozemnu pastvu i cijeloj Južnoj Americi. Za svoj uzoran svećeničko djelovanje počašćen je naslovom kućnog kapelana Njegove Svetosti Ivana Pavla II., a 2007. i prelatom. I dalje je vrlo aktivan i kani nastaviti svoje djelovanje dokle mu god zdravlje to dopusti.

Uz sav svoj pastoralni rad, puno piše. Objavio je nekoliko knjiga, a jedna od njih «Peru putopisi, običaji, sudbine» upravo je nastala iz njegova misionarskog rada i na vrlo privlačan način govori o toj egzotičnoj zemlji, njezinim ljudima i krajevima, kao i brojnim susretima s tamošnjim Hrvatima. Javlja se i u nizu vjerskih listova:  Radosna vijest, Glas koncila, Glasnik Srca Isusova i Marijina, te još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.

Misno slavlje je uveličao crkveni zbor župe Bezgrješnog začeća Bl. Dj. Marije iz Nove Gradiške uz skladnu pratnju restauriranih orgulja.

Oko oltara uz svečara msgr. Dragu Blavanovića i msgr. dr. Franju Komaricu, banjalučkog biskupa okupilo se desetak svećenika.

Propovjednik zlatomisniku msgr. Dragi Balvanoviću je bio banjalučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica

Zlatnoj misi su nazočili Dolinci koji su došli iz Gornje i Donje Doline i oni koji žive na području Nove Gradiške i Okučana.

Sve je bilo u znaku broja 50 – Zlatnog jubileja

Msgr. Drago s bratom i snahom

Gostoljubivi župnik vlč. Pero Čolić u ime župno-pastoralnog vijeća sv. Roka iz Bos. Gradiške je pozvao svee «misare» na svečani objed.

Župna crkva sv. Roka u Bos. Gradiški je bila spremna za veliko zlatnomisnicko slavlje.

Slika za uspomenu: s Zlatomisnikom msgr. Dragom i banjalučkim biskupom Franjom Komaricom

MARIJA BISTRICA, SVETIŠ TE JEDINSTVA VJERE I NARODA

Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke

 Najpoznatije hrvatsko Marjansko svetište Marija Bistrica, smješteno je 40 km sjeveroistočno  od glavnog hrvatskog grada Zagreba, na sjevernom gorskom krilu Medvednica, vjekovima je središnje mjesto u vjerničkom životu hrvatskoga naroda. Ono što je Francuzima Lourdes, Portugalcima Fatima, Talijanima Loreto, Poljacima Čenstohova, Austrijancima Mariazell, Hrvatima je živopisna Marija Bistrica.

U Mariju Bistricu hodočasti se već 320 godina. Svake godine okupi se do 500.000 vjernika na pedesetak stalnih hodočašća koja traju od Bijele nedjelje početkom travnja do Zahvalnice krajem listopada.

Najvažnija hodočašća imaju svoje tradicionalne nazive: Duhovsko, zavjetno grada Varaždina, zavjetno grada Zagreba, Margaretsko, Aninsko, Preobraženja Gospodinova, Velikogospojinsko, Bartolovsko, Male Gospe, Vojno hodočašće i  na kraju Zahvalnica.

(više…)