Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Iz Staroga Kraja

O PONOVNOM ASFALTIRANJU GROBLJA, IZGRADNJI ULAZNE KAPIJE, ADAPTACIJI OGRADE DO PUTA I RADOVIMA NA PARKINGU ISPRED GROBLJA

Pater Damir Š Šokić, kada je dobio slike na kojima je prikazano ponovo asfaltirano groblja Gradina u Donjoj Dolini uskliknuo je: Predobro! Mislio sam da ovo nikada neću vidjeti. Bogu dragom hvala. Nije on sam bio takvog mišljenja, jer nakon onog samovoljnog skidanja asfalta sa staza po groblju, silnih obećanja da će biti uskoro betonirane, pokušaja betoniranja  a potom razbijanje i uklanjanje tog dijela betona u duljini od desetak metara, teško je tko mogao povjerovati da će, uopće staze biti ponovo asfaltirane, a još manje u tako kratkom roku.

Zahvaljujući Iliji Gogiću koji živi i radi u Innsbrucku i brojim donatorima našim Dolincima, Mačkovljanima i Novoselcima, koji žive diljem Austrije, Italije i joj nekih zemalja Europske unije, taj posao je u rekordnom roku priveden kraju.

Prisjetimo se kako je Karlo Vonić, sasjekao čemprese na groblju i započeo još neke radnje, potom odlučio bez znanja župnika ukloniti asfalt sa staza po cijelom groblju.

Obećao je kako će uskoro biti sve to betonirano, ali je vjernike, koji su došli na groblje uoči Svih Svetih, dočekalo na ulaznoj stazi,  prema kapelici,  desetak metara ni sebi ni svome razliven beton.

Mnogi nisu mogli tu lakrdiju gledati, na čelu s Ilijom,  pa su ubrzali prikupljanje novčanih sredstava i sklapanje ugovora s firmom Stojaković, vlasništvo Branislava Stojakovića iz Bos. Gradiške koja se uz asfaltiranje bavi i betonskom galanterijom, uređenjem dvorištima i rolo travom kao i raznim iskopima i prijevozom. Pripreme i asfaltiranje staza u površini od 217 m2  je koštalo 6076 KM. (217 m2 x 28 KM = 6076 KM ili 3.200 Eu).

No, prije pristupanju pripremama  za asfaltiranje, valjalo je  razbiti, nedavno izliveni beton i ukloniti ga, što je koštalo dodatnih  250 eura. Djelatnici navedene firme su savjesno obavili posao, što je utvrđeno prilikom obilaska terena, a to su učinili p. Tomislav Topić upravitelj župe Dolina i bosanskogradiški župnik i Mican.

Radnici su uklonili travu koja je u međuvremenu izrasla po stazama gdje je bio asfalt, i odvezli prljavi površinski kamen, a navezli drugi, mljevenim koji je potom povaljan.

Svoj veliki doprinos ovoj aktivnosti su dali: Matković Drago i Renata 250 eu, Matijašević Renata, Ivona i Ronald 200 eu, Vonderschmidt Vela i Werner 50 eu, Servaty Klaudia i Jorg 50 eu, Matijašević Dejan i Barbara 100 eu, Valentić Tonka i Rade 100 eu, Lončar Dubravka 50 eu, Rastigotac Kata 100 eu, Vučimilović Višnja 50 eu, Adžaka Magdalena 50 eu, Jurešić Ivanka i Stipo 50 eu, Ćorković Sanja 100 eu, Ćorković Tanja 100 eu, Klačar Svjetlana 150 eu, Tomić Anto i Rada 100 eu, Barišić Matija i Biljana 50  eu, Dobraj Beni i Suzana 50 eu, Tutić Silvano 100 eu, Gogić Ilija 100 eu, Š Šokić Željko i Marina 100 eu, Matijašević Fabijan i Ivanka 100 eu, Musić Željko 50 eu, Musić Ivo 50 eu, Ilić Mihaela 50 eu, Kockler Ruža 100 eu, Tutić Anto 50 eu, Jurišić Ivo i Ljubica Anka 50 eu, Treiber (Jurišić) Karolina 50 eu, Ćorković Ivo i Zlata 50 eu, Jurišić Stipo 50 eu, Matijašević Anđelko i Snježana 100 eu, Matijašević Tamara 100 eu, Matijašević Miroslav i Sanja 50 eu, Matijašević Veselko i Andrijana 50 eu, Budić Anđelko i Angelina 150 eu, Budić Zvonko i Ivanka 50 eu, Barišić Dario i Monika 100 eu, Barišić Rozina 100 eu, Mačić (Barišić) Vesna 100 eu, Barišić Mirko i Željka 100 eu, Marković (Budić) Ljubica 100 eu, Matković Marina Zlata 100 eu, Knežević Zvonko i Marica 100 eu, Kovačević Lovro i Zlata 100 eu, Kovačević Milan i Julka 50 eu, Bumbić (Kovačević) Susanne 50 eu, Kalizan Mirko i Ankica 50 eu, Ćorković Alen 100 eu, Ćorković Rade i Sonja 50 eu, Ćorković Ivo i Silvana 50 eu, Vonić Goran i Dobrila 30 eu, Vonić Dobrica i Ivanka 50 eu, Vonić Vinko i Ljubica 100 eu, Budić Josip i Nada 50 eu, Jurešić Petar 100 eu, Vrabl (Matković) Vedrina 100 eu, Oršulić Dane i Kristina 50 eu, Grginac (Š Šokić) Ana 100 eu, Vonić Janko i Zdenka 100 eu, Barudžija Vlastimir i Nena 50 eu.

Uplaćeno je sveukupno 4880 eu na dan  01. studenog 2020. godine.

Svim donatorima od srca hvala, a posebne zahvala ide pokretaču ove akcije Iliji Gogić.

I tako, sve je dobro kada se dobro završi, a da nije došlo do pokretanja ove akcije, na stazama po groblju bi i dalje rasla trava, koju bi zbog šljunka bilo teško kositi. Eto, što jedan čovjek učini (pokvari), njih šezdeset i više moraju popravljati.

KAPIJA NA ULAZU U GROBLJE

O ulaznoj kapiji se već dulji niz godina razmišljalo. U jednoj prigodi Adam Knežević, koji ima svoju bravarsku radionicu u Š umetlici BRAVARIJA KNEŽEVIĆ, je kazao kako je voljan kapiju napraviti i darovati je. Prošle godine, nakon sv. Mise u povodu Svih Svetih, na groblju u Donjoj Dolini, utvrđeno je kako će Adam napraviti kapiju i uzeo je mjere, Zlatko Vonić iz Nove Gradiške će dovesti iz Š umetlice u Donju Dolinu, a Mican i Maća su uzeli na sebe obvezu uraditi sve poslove vezano za betoniranje stupova koji će držati veliku i malu kapiju. Ta kapija je, prema  dogovoru trebala biti gotova do Uskrsa.

Međutim, u sve to se upetljao Karlo, koji je na sva zvona oglasio kako je on kod jednog bravara u Kozincima naručio kapiju. Poslije se ustanovilo da ta kapija nije se ni počela praviti, iako je uoči Svih Svetih, (31. listopada o. g.), nakon sv. Mise,  pred trideset vjernika rečeno da je kapija gotova i samo je treba dovesti i postaviti. Po drugoj verziji, kapija je gotova i dano je pola novaca – kapare, a da bi se preuzela treba isplatiti ostatak.

Ovo je vrlo važno istaći da se netko drugi ne bi okitio tuđim perjem.Dakle, prava istina je da od Karlove kapije nema ništa, nego ju je napravio sin ovoga mjesta Adam Knežević i s ljubavlju darovao.

Radovi na njoj su počeli kada je Adam ponovo otišao u nedjelju, 15. studenog. S njim je išao i Mican kome je on pokazao kako treba i na koja mjesta, postaviti stupove.

Ta akcija, betoniranja držača stupova je obavljena u četvrtak. Mican ih je dovezao iz bravarske radionice iz Š umetlice u Donju Dolinu, a s njim je išao i Maća. Njima, u kopanju kanala ispred ulazne kapije se pridružio i Slave Slavko Vidić, a onda će doći Josip Ćorković i jedan njegov djelatnik Hamo i dovesti cement, željezo, vodu, mješalicu, a šljunak je dovezao nekoliko dana ranije.

Tako su, u taj beton u količini od oko 2 m3, ugradili stupove.Adam je nastavio sa izradom male i velike kapije.

ADAPTACIJA OGRADE NA GROBLJU

Prema nekim pouzdanim informacijama, mogla bi se uskoro i ograda na prednjoj strani groblja adaptirati. Kao što je poznato,onaj dio od ulazne kapije pa prema zapadu, dakle prema mjestu gdje je nekoć bila trgovina, u tijeku rata je skinuto, odsječeno od stupova, tj. ukradeno  8 leta ograde, u duljini od 21 dužni metar. Kao privremeno rješenje je postavljena gater žica koja i dan danas stoji.

Postavljanje te ograde, a zatim skidanje hrđe i bojanje ostatka od oko 80 dužnih metara, prema predračunu to bi koštalo oko 1000 eura.Ilija Gogić je na čelu ove akcije pa mu poželimo mnogo sreće i uspjeha u njoj, a darovateljima iz Verone koji su se organizirali i prikupili 1.200 eura za ovu namjenu velika hvala. Njihova imena su: Kovačević Smiljan i Željka, Knežević Dragan i Ljubica, Petrović Marko i Ljubica, Petrović Svemir i Brana, Budić Damir i Dijana, Budić Tihomir i Jadranka, Brkić Anto i Jadranka, Oršulić  Goran i Slađana, Ćorković Milenko i Gordana, Budić Filip i Zdenka, Knežević Marinko i Vesna, Oršulić Ferdo i Anđa, Oršulić Zdravko i Nela, Vidić Milan i Julkica, Vonić Denis i Ivana, Dakić Rudolf i Jasmina, Dakić Budimir, Knežević Kuzman, Knežević Mile i Suzana, Knežević Daren i Mario, Vidić Zdravko i Dobrila, Terzić Filip i Ivka, Matković Stipo i Nada i Dakić Franjo i Daliborka.

UREĐENJE PARKINGA ISPRED GROBLJA

I prostor ispred groblja je malen da bi primi brojne automobile, kada se dolazi na sv. Mise u povodu blagdana sv. Marka, sv. Ive, Svih Svetih i sprovoda,  pa ih je većina znala biti parkirana po nasipu/kanalu i ispred bivše trgovine. I o tome se razmišljalo, ali Propuštena je velika prilika, ovoga ljeta, kada se je renovirao obrambeni nasip od poplava, da se poravna prostor ispred groblja i isti naspe šljunkom, kojeg je bilo čitavo brdo, samo nekoliko desetaka metara od groblja.

Doduše, pred blagdan Svih Svetih, ove godine, Karlo je pokušao nešto uraditi pa je angažirao kombinirku  koja je razgrnula hrpe šljunka (koje su ostavljali nesavjesni izvođači radova na groblju) i asfalta (koji je njegovom zaslugom tu dospio) i dovezao nekoliko kamiona šljunka.  Taj šljunak je samo razgrnut i na tome je ostalo.  Do tada, i ovako, do sada urađeno, dobro će poslužiti.

No, sa izvođenjem radova na ovom prostoru, treba biti oprezan, jer sve zemljište od ograde groblja do nasipa, uključujući i njega, vlasništvo je VP Save.

 

PROPOVIJED BISKUPA KOMARICE U ŽUPI DOLINA NA STOTU OBLJETNICU POSTOJANJA ŽUPE

Svečano Euharistijsko slavlje u župi Dolina pokraj Bosanske Gradiške na svetkovinu nebeske zaštitnice Velike Gospe i stotu obljetnicu postojanja župe u subotu, 15. kolovoza 2020. predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica uz koncelebraciju upravitelja župe p. Tomislava Topića i drugih svećenika. Propovijed biskupa Komarice izrečenu tom prigodom prenosimo u cijelosti:

Stota obljetnica župe Dolina Svetkovina Zaštitnika župe Uznesenja BDM na Nebo 15. 8. 2020.

Dragi župniče, draga braćo svećenici, drage sestre redovnice, dragi župljani ove župe Jubilarke cijenjeni prijatelji Boga i čovjeka,

1. Od svjetski poznatog umjetnika kipara Ivana Meštrovića, potječu ove riječi prikladne za naše današnje promišljanje o sadržaju ovog jedinstvenog dvostrukog slavlja: velikog stogodišnjeg jubileja ove župe i najveće svetkovine najdičnijeg člana ljudskog roda Presvete Djevice i Bogorodice Marije svetkovine Njezina uznesenja na Nebo.
Evo tih riječi:
Naša zemlja sačuvala je uspomene naše, a Gospa naša lozu našu! Njima zahvaljujmo!

S vama zajedno želim sada glasno razmišljati:
najprije o vama; o ovom vašem rodnom kraju, o vašoj prošlosti, o vašim uspomenama i povijesti vaših korijena;
o povijesti Kristove Crkve na području vaše župe i cijelog ovog pitomog i od Boga blagoslovljenog a od Sotone često ugroženog kraja;
a zatim o jedinstvenoj veličini i ulozi posebne izabranice i suradnice Boga Stvoritelja i Ljubitelja cijelog ljudskog roda Presvete i Bezgrešne Djevice i Bogorodice Marije, naše dragocjene i moćne nebeske Majke i Zagovornice!

2. Svečano obilježavanje STOTE obljetnice Vaše župe, vašeg župnog zajedništva jeste jedan vidljivi znak vaše žive vjere, vaše vitalnosti, vaše nade s obzirom na budućnost ne samo vas osobno i vaših obitelji tamo gdje se sada momentalno nalazi većina od vas, ovdašnjih prognanih župljana nego i za budućnost ovdašnjih župljana, sadašnjih i budućih.

U ovoj osobitoj, povijesnoj situaciji, u kojoj se nalazite vi, i mnogi drugi, koji imaju na području ove župe svoje duboke korijene , gdje su rođeni vaši roditelji i vaši preci, svi ste vi pozvani kao Kristovi vjernici i suradnici da budete vjerodostojni, istiniti, pozitivni, konstruktivni!

To podrazumijeva potrebu vašeg dodatnog angažmana, zalaganja najprije:
oko vašeg pomirenja s vama samima, s vašim identitetom, s vašom prošlošću, s vašim uspomenama; s vašom očevinom i djedovinom ; s grobovima vaših predaka znanim na drevnom groblju Gradina ili neznanim na nekim drugim mjestima;
oko pomirenja našeg međuljudskog kao župljana, rodbine i rođaka; pomirenja sa drugim susjedima u selima vaše župe i u cijelom ovom kraju.

Na to Vas poziva Vaš božanski Učitelj i Spasitelj Isus Krist i Njegovo sveto Evanđelje, koje su vam Kristovi svećenici, vaši duhovni pastiri naviještali, tijekom prošlih desetljeća, i moraju uvijek naviještati.

Taj Kristov poziv je poziv na istinsko izmirenje i život u iskrenom, pravom miru. Taj mir ne nudi nikakav mirovni sporazum, napravljen prema prohtjevu i raspoloženju nekih utjecajnih ljudi ne rijetko iz nekih njihovih svakodnevnih i kratkotrajnih interesa; nego ga daje sam Krist, Spasitelj naš, Spasitelj svih ljudi, svih naroda i cijelog svijeta!

Zar nije On sam rekao: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se (stoga) ne uznemiruje i ne plaši vaše srce! (Iv 14, 27).

3. Ovaj vaš veliki jubilej, ova vaša okrugla godišnjica od jednog stoljeća vašeg župnog zajedništva, i sve ovo, što ste osobito u zadnje vrijeme lijepo i korisno poduzeli za vaše duhovno dobro i za ojačanje vaše kršćanske vjere i nade, trebalo bi biti početak jednog novog životnog poleta i obnove vaših ovdašnjih zapuštenih domova, vaših ovdašnjih imanja, vaše očevine, vaše baštine.

Na to se treba gledati s optimizmom, sa razboritošću, sa smirenošću i s radošću.

I sama riječ Jubilej govori o radosti; o unutarnjoj, duševnoj i duhovnoj radosti, ali i o radosti koja se i na vanjski način očituje. Ta radost je opravdana. I mi se danas radujemo i trebamo se radovati, jer znademo da smo kao kršćani osobiti Božji miljenici; što smo Kristovom žrtvom na križu spašeni ne od neke vremenite, kratkotrajne nesreće i tjelesne nevolje, nego od vječne propasti!

Kao takvi, mi se radujemo i jedni drugima; radujemo se što smo međusobno povezani zagarantiranom nam, trajnom Božjom utješnom nazočnošću. A Bog je Gospodar i naših života i našeg zajedništva, i naših jubileja osobnih i zajedničkih i povijesti našeg naroda; povijesti svih naroda na zemlji, dakako i povijesti Kristove Crkve.

4. Svaki jubilej u povijesti Crkve, u povijesti jedne crkvene zajednice biskupije, župe, redovničke zajednice , crkve održaje se zahvaljujući svetoj Božjoj providnosti.
To vrijedi i za ovaj naš Jubilej!

S tim osvjedočenjem mi sebi danas posvješćujemo, dozivamo u pamet, da smo dužni zahvaljivati Božjoj dobroti i milosrđu što smo doživjeli ovu radost.

Dužni smo također, na temelju znanja i mogućih novih saznanja o događajima iz prošlosti Crkve one davnošnje i ove bliže tijekom prošlog stoljeća razmisliti o svojoj odgovornosti za budućnost te iste Crkve na području ove župe idućih godina, desetljeća, odn. idućeg stoljeća njezinog postojanja.

U dvadeset stoljeća dugoj povijesti Crkve staro i novo, prošlo i buduće vrlo često su međusobno bili povezani.

Ne treba to nikoga čuditi! Jer Isus Krist, kao jedinstveni, univerzalni Spasitelj svih ljudi, svih naroda i generacija, isti je i jučer i danas i zauvijek. (Hebr 13,8). I njegove riječi, njegova Radosna Vijest Evanđelje- namijenjeni su svim vremenima, svim ljudima, svim generacijama. Tako će ostati dok je svijeta i vijeka! Sam je Isus to ustvrdio, kad je rekao: Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje doista neće proći! (Mk 13,13).

Crkva Kristova ima posvuda neizostavnu zadaću propovijedati te Isusove riječi spasenja čovjeka, narodā i cijelog ljudskog roda, bilo joj za to zgodno, pogodno ili nezgodno, nepogodno vrijeme (usp. 2Tim 4,2).

Imala ju je ona i tijekom svoje duge povijesti i u ovom kraju! Ima tu zadaću Crkva i danas!

Prisjetimo se barem ukratko Kristove otkupiteljske nazočnosti po njegovoj Crkvi i u ovom kraju i na području ove današnje vaše župe Jubilarke!

5. Svima vama, koji svoje korijene vučete iz ovog kraja, poznato je, da je Dolina bila kao nijedno drugo mjesto i bližoj i daljoj okolini naseljena još u prapovijesti nekoliko tisuća godina prije Kista!

Tragove kršćanstva u ovim krajevima, tj. u današnjem Lijevča polju nalazimo već iz ranih kršćanskih stoljeća, iz 5. i 6.-og st., još prije dolaska Hrvata u ove krajeve u 6. i 7. st.

Osnivanjem zagrebačke biskupije koncem 11.-og stoljeća 1093. god. i ovi krajevi tadašnje Gornje Panonije, ulaze u njezin sastav i pod njezinu jurizdikciju i ostaju tijekom daljnih skoro 600 godina. Tijekom Srednjeg vijeka ovdje su zabilježene brojne crkve i župe te veći broj samostana raznih redova.

Osvajanjem ovih krajeva od strane Osmanlija, tijekom 16.stoljeća, dramatično se smanjuje broj katolika. Nestaju brojne ovdašnje župe i svi samostani. Ipak, ostaju katolici u ovom kraju. Oni crkveno pripadaju u 17.st. (1675.) tadašnjoj župi Orubice. Osim Orubice tada su bile župe još i u Gradišci, Lišnji kod Prnjavora i u Livaču.

Župa Orubica nestaje poslije tzv. Bečkih ratova ( 1683 99) kao i veliki broj drugih u bližoj i daljoj okolini: od Dubice na zapadu do Bijeljine na istoku.

Došlo je tada do krupnih promjena u sastavu ovdašnjeg stanovništva. Ostalo je samo mali broj dotadašnjeg inače brojnog etnički hrvatskog, a vjerski katoličkog stanovništva. Turci su bili primorani na ovdašnje opustjele posjede i imanja naseliti novo stanovništvo. Povijesni izvori i građa govore o naseljavanju najprije pravoslavnih kolonista iz tadašnjeg Smederevskog sandžaka, a kasnije su stizali doseljenici iz drugih krajeva tadašnjeg prostranog turskog carstva.

Domaćeg, preostalog katoličkog stanovništva je bilo ovdje u Dolini, zatim u Mačkovcu, Kočićevu, Jurjevici i Livaču.

Crkveno su svi oni tada pripadali prostranoj župi Ivanjska.

Pod kraj turske vladavine, u drugoj polovini 19. st. imamo podatke o broju katoličkih obitelji i u broju članova u tim obiteljima u Gornjoj i Donjoj Ljubiji te u Mačkovcu. Ta su sela tada pripadala župi Gradiška, koja je kao mjesna kapelanija odvojena od župe Ivanjska 1838., a od 1872. je samostalna župa.

Skoro pedeset godina kasnije 1920. kako nam je poznato odvajanjem od župe B. Gradiška, tadašnji banjolučki biskup Jozo Garić osniva župu Dolinu. Njoj pripadaju sela redoslijedom po tamošnjem broju župljana; Donja i Gornja Dolina, Novo Selo, Orubica, Bardača i Proševica. Imala je tada 1500 župljana.

Godine 1935. je na području župe bilo 1712 župljana katolika a 1939. 1993 katolika. Dvadeset godina kasnije godine 1960. je bilo 1481! To je i zbog gorke i dramatične činjenice da je blizu 300 župljana tijekom Drugog svjetskog rata i poraća izgubilo živote!

Ova je župa kao svoju prvu župnu crkvu i župni stan imala preuređenu bivšu gostionu.

Imala je drveni zvonik. Tijekom kasnijih desetljeća, ona je dva put nadograđivana. Izgrađen je i zidani zvonik početkom 60 tih godina prošlog stoljeća za vrijeme župnika vlč. Tvrtka Tadića.

Sadašnju crkvu sagradio je vaš župnik mons. Kazimir Višaticki, koji je svoj život mučenički završio kao župnik i dekan gradiški.

Osim ove dvojice spomenutih župnika još su dvanaestorica župnika do prije 25. god. upravljala ovom župom. I od tada, uslijed dramatičnog nasilnog iseljavanja župljana pastoralnu i svu drugu potrebnu brigu vode župnici iz susjedne župe Gradiška.

Ovo su bili nabrojani samo neki glavni povijesni podaci o dramatičnoj, burnoj ali za cijelo plodnoj nazočnosti Katoličke Crkve na prostoru ove vaše župe i ovog kraja!

6. Samo kod Boga, u knjizi vječnosti, upisani su oni bezbrojni duhovni plodovi koje su članovi Crkve vaši preci i brojni drugi Kristovi vjernici, ubirali s ovdašnje blagoslovljene njive Gospodnje surađujući svakodnevno s Kristom Spasiteljem bilo u slavlju svetih misa, u slavlju drugih svetih sakramenata; u obavljanju brojnih pobožnosti, u izgovaranju tolikih molitava, u brojnim postovima i u podnošenju žrtava raznih vrsta.

Iz generacije u generaciju roditelji su ovdje svoju djecu koju im je podario Bog Stvoritelj odgajali da budu pravi ljudi i pravi kršćani. U tome su vam tijekom ovih stotinu godina pomagali i vaši župnici iz ove župe i iz prekosavske župe Mačkovac, a tijekom ovog poratnog vremena župnici iz susjedne župe u Gradišci. Vama je svima poznato da su čak četvorica od župnika ove župe tijekom zadnjeg rata i u poraću smrtno stradala. A svi su župnici i upravitelji župe dijelili s vama ovdašnjim župljanima dobro i zlo. Zajedno s vama su se oslanjali na Isusa Krista, najvećeg patnika i najvećeg mirotvorca i najuspješnijeg Pomoćnika u nevolji.

Vjera u Krista, kao neuništivog Dobrog Pastira njegove Crkve jačala je i krijepila vašu nadu, da i iza najcrnjih oblaka na obzorju vašeg života , sija blago i toplo Sunce Božjeg milosrđa i ljubavi; da i najveći vodostaj mutne vode povijesnih zbivanja i uništavanja splasne i život se ponovno može početi obnavljati. Život je jači od smrti, nada je sigurna pobjednica nad beznađem, Bog je jači od Sotone! On je Gospodar i vremena i vječnosti! Tako utemeljeno tvrdi i Kristova Crkva kroz sva dosadašnja burna, dramatična stoljeća svoje povijesti u drugim krajevima naše zemlje i svijeta pa tako i u ovom kraju!

Tu činjenicu trebamo sebi dobro posvijestiti svi mi koji danas vjernički, kršćanski obilježavamo stogodišnji jubilej organiziranog crkvenog djelovanja ove župe.

7. Na to nas određeno potiče i radosno slavljenje današnje svetkovine Uznesenje Blažene Djevice Marije na Nebo!

Podsjetimo se sada na sadržaj ove svima nama tako drage Gospine svetkovine!

Kristova Crkva ne posjeduje ni u knjigama Svetog Pisma niti u svojoj dugostoljetnoj predaji jedno izvješće o smrti Marijinoj. O tome ona ne zna nikakve pojedinosti. Ali, ona zna u svojoj vjeri da je Marija, kao Majka Spasitelja svijeta Isusa Krista, najsavršeniji plod njegova otkupiteljskog djela.

Zato Crkva također zna i tvrdi da zna kako je Marija morala postići dovršenje, potpuno ispunjenje svoga života kod samog Presvetog Trojstva Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga!

Crkva je sebi mogla uzeti vremena i sva tolika duga stoljeća svoje povijesti, da bi razmatrala o završetku Gospinog zemaljskog života i njenom prelasku u vječnost, odnosno njenom uznesenju tijelom i dušom u Nebo, kako bi tek u prošlom stoljeću svoju vjeru u tu istinu o Marijinom uznesenju na Nebo i konačno svečano proglasila kao obaveznu za vjerovanje svakom svome članu. To je uradio nasljednik apostolskog prvaka sv. Petra, sluga Božji papa Pio XI. 1. studenog 1950. godine proglasivši osvjedočenje vjeru katolika tj. kao obavezujuću istinu katoličke vjere ovim riječima:
Mi obznanjujemo, proglašujemo i određujemo kao od Boga objavljenu dogmu (istinu što se mora vjerovati) da Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života bila je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću.

Katekizam Katoličke Crkve tvrdi: Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u uskrsnuću njezina Sina i anticipacija (tj. predosjećaj) uskrsnuća drugih kršćana: ( citirajući zatim i riječi iz Bizantske (pravoslavne) liturgije na svetkovinu Usnuća Bogorodičina Veliku Gospu): U porodu si Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše. (br. 966).

Drugi Vatikanski koncil je jasno istakao trajnu majčinsku i zagovorničku ulogu Majke Isusove ovim riječima:
Materinskom ljubavlju (Marija) se brine za braću svoga Sina (tj. nas) koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu (tj. u Nebo). Zato se Blažena Djevica Marija u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica. (LG 62).

Sažeto rečeno: Današnja svetkovina Marijina uznesenja na Nebo je drugi kraj jednog velikog spasonosnog Božjeg luka koji započinje s Bezgrješnim začećem Marijinim. Bog Stvoritelj je posebno direktno zahvatio u njezin život i prije njenog rođenja i nakon njene smrti, odnosno njezinog završetka života na zemlji.

8. Danas mi, zajedno sa svim drugim članovima Katoličke Crkve radosno slavimo svetkovinu Marijinog određenja za puninu vječnog blaženstva, za proslavljanje njene bezgrješne duše i njezinog djevičanskog tijela, njene savršene sličnosti s njenim uskrslim Gospodinom. Ova svetkovina stavlja pred oči Crkve i cijelog čovječanstva jednu sliku i jedan dokumenat, koji nas na vrlo utješni način poučavaju, da će i naša posljednja i najdublja čežnja biti ispunjena. Jer, buduća proslava i blaženstvo je sretna sudbina svih onih koje je Krist po sakramentu svetog krštenja sjedinio sa sobom i učinio ih svojom braćom i sestrama.

Dakle, ono što se na Mariji ostvarilo tj. da je ona ušla u puninu blaženog vječnog života, to isto i mi smijemo očekivati ako se tijekom našeg ovozemaljskog životnog putovanja od naše kolijevke do našeg groba budemo dokazali kao Isusova braća i sestre.

9. Dragi Kristovi vjernici, Božji miljenici i djeco Marijina,
dragi štovatelji Isusove Majke i Majke Crkve, osobito dragi župljani ove župe, bilo da ste u njoj ili izvan nje,

Imajući pred svojim očima i u mome razmišljanju sve vas, u dosadašnjoj aktualnoj situaciji, a koji ste se danas rado okupili upravo na ovom mjestu, u središtu ove ljudskom krivicom i teškim pred Bogom grijehom opustošene župe, koja se više od polovine svoje povijesti nalazi pod posebnom zaštitom Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene, tj. Velike Gospe, a to je zaštita sta i neupitna i na ovoj i onoj drugoj strani rijeke Save uzbuđen sam kao i mnogi od vas zbog ovogodišnjeg Jubileja, kojeg obilježavate nažalost kao i brojni drugi članovi naše biskupijske zajednice i ove napaćene zemlje, prognani fizički iz svoga rodnog mjesta: što da Vam još rečem?

10. Često ste u mojim molitvama i danas, kao što ste bili i svih proteklih 30 i više godina, od kako sam vaš biskup, zadužen pred Bogom i Crkvom iza ovu vašu župnu zajednicu od onih godina kada smo s puno radosti i elana gradili ovu vašu krasnu župnu crkvu.

Vaše životno hodočašće tijekom protekla tri desetljeća a i ranije ne rijetko je praćeno suzama, raznim oblicima fizičke ili duševne boli, odricanja i tjeskobom.

Vjerujem da ste poučavani od svojih roditelja i starijih te od svojih duhovnih učitelja i pastira, često podizali svoj pogledi usmjeravali svoje srce i svoje misli i riječi prema dragoj Gospi, kao svojoj nebeskoj majci, koje je i sama prije vas hodila ovom zemaljskom suznom dolinom sličnim životnim putem siromaštva, neprijaznosti, protjerivanja i boli; čije je srce pod križem njezinog i Božjeg Sina bilo probodeno mačem boli; a koja je , sada vječnog sunca ogrnuta sjajem, kako joj mi, njena zahvalna i odana djeca pjevamo u dragoj nam pjesmi Zdravo Djevo, svih milosti puna.

Kroz tolika stoljeća naše povijesti, Marija se u životu naših predaka toliko puta pokazala kao dragocjena pomoćnica, tješiteljica i kao dragocjeno sidro nade, kada je prijetila opasnost da ta nada potone.

Podsjećam vas na riječi koje sam prije 25 godina u osobito dramatičnim danima naše novije povijesti, napisao i svima vama današnjim župljanima ove župe kao i svih drugih župa:
Pred nama je dragi blagdan Velike Gospe Uznesenja Marijina. Presveta Djevica Marija je i našem narodu najvjernija Odvjetnica i najustrajnija zaštitnica. Njoj su se i naši preci utjecali u svim pogibeljima kroz dugu i burnu povijest. Nije se dogodilo da se naša dobra nebeska Majka i naša Odvjetnica zagovornica ogluši na vapaje svoga puka i sigurno neće ni danas, kad vapijemo iz ove ratne nesreće njoj, Kraljici mira, da nam taj mir isprosi kod svojega Sina, Spasitelja, našega Isusa Krista. ( 4.8.1995.)

Ne želim se ni danas umoriti podsjećati vas sve kako ništa ne treba nadmašiti činjenicu ni svijest da smo svi mi djeca jedne te iste Majke, Marije koja je u Nebu; koja je kao vez jedinstva za članove Crkve, tog Kristovog Mističnog tijela nova Eva, tj. nova majka živih, koja želi približiti sve ljude i sve narode istini i milosti njenog božanskog Sina.

11. Zato u ovom svečanom času, u najsvetijem činu, kojega kao ljudi smijemo obavljati, upućujem smjernu i usrdnu molitvu:
Marijo, Djevice bez grijeha začeta, majko Boga i ljudi:
Mi vjerujemo svim žarom naših srdaca, da si Ti s tijelom i dušom slavno uznesena na Nebo, gdje Ti korovi anđela i mnoštvo blaženih iskazuju počast kao svojoj kraljici;
Mi se ujedinjujemo s njima u veličanju Gospodina, koji je Tebe uzvisio nad sva stvorenja i slavimo Te s njima s ljubavlju i dubokim poštovanjem;
Mi znamo, da se Tvoj pogled, koji je nekoć s nježnom majčinskom ljubavi počivao na smjernom zemaljskom patničkom ljudskom obličju Tvoga sina Isusa, sada u Nebu raduje proslavljenom čovještvu Njega, koji je nestvorena Božja Mudrost, i da se u gledanju neizrecive krasote Presvetog Trojstva Tvoje srce ispunja blaženim ushićenjem;
Mi bijedni grješnici, čija tijela priječe uzlet našim dušama, vapimo Tebi: oplemeni naše osjećaje kako bismo naučili već ovdje na zemlji, u ovoj grješnoj suznoj dolini, usred zavođenja stvorenja, ljubiti Boga iznad svega!
Mi se pouzdajemo, da Ti kao Majka puna milosrđa, gledaš na nas i vidiš naše potrebe, naše patnje, naše strahove našu poljuljanu nadu, naše borbe i naše slabosti; da se Ti veseliš zajedno s nama našim radostima i našim pobjedama; da Ti čuješ glas svoga Isusa, koji ti veli o svakome od nas, kao nekoć viseći na križu, o ljubljenom svome učeniku Ivanu: Evo, Tvoga djeteta, pobrini se za njega;
a mi, koji te zazivamo kao našu milu majku nebesku hoćemo Te imati, kao nekoć apostol Ivan, za svoju voditeljicu i svoju potporu, kao Tješiteljicu, kao majku dobrog savjeta na našem zemaljskom putovanju prema sretnoj vječnosti u Nebu!
Mi vjerujemo, da su tvoje milostive oči, koje su plakale nad zemljom nakvašenom krvlju Tvoga ljubljenog Sina Isusa, i danas uprte na ovaj naš grješni i nevoljni svijet, koji je pun laži, sebičnosti, nepravde, ratova, progona i ugnjetavanja pravednih i slabih; opasno bolestan uslijed djelovanja smrtonosnih virusa nevjere i odbacivanja Kristovog Evanđelja i pogubnog građenja novovjeke babilonske kule;
Mi se nadamo u nametnutoj nam magluštini i tami ove suzne zemaljske doline ( pa i ove župe Doline!) Tvome nebeskome svjetlu i Tvome blagom majčinskom milosrđu u raznovrsnim potrebama naših nemirnih srdaca, naših ugroženih obitelji, i poljuljanih brakova, u raznim iskušenjima naše mjesne i domovinske Crkve, naših narodā i naših zemalja.
O divna Djevice, nebeska kraljice, koja znadeš sve naše nevolje, mi vjerujemo da si ti u vječnoj krasoti obasjana suncem i ogrnuta plaštem punim zvijezda za sve anđele i svece radost i milina odmah nakon Krista, Tvoga proslavljenog Sina;
Mi, ovozemaljski hodočasnici, gledamo u čvrstoj vjeri prema Tebi, kao Majci Crkve i kao našem budućem cilju! Ti, koja si naša slast, naš život i ufanje naše, privuci nas k sebi sve, kao Majka svih naroda te nam poslije svih naših zemaljskih progona i izbjeglištva, svih stradanja, razočaranja i patnji, pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje!
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!
Čuj nas Majko, nado naša, Tebi vapimo mi svi .

Primi mila majko .! AMEN.

OBILJEŽAVANJE SVIH SVETIH I DUŠ NOG DANA NA GROBLJU GRADINA U DONJOJ DOLINI 2020

Blagdan Svih Svetih i spomendan Dana Mrtvih Dušnog dana su dani kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika i pohode grobovi i groblja u znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima i kite ih cvijećem, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.

GROBLJE GRADINA NA KOJEM POČIVAJU MILI I DRAGI ŽUPE DOLINA

Na sam blagdan Svih Sveti, slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

            I ove godine, svoju ljubav i sjećanje na mile i drage su vjernice župe Dolina iskazali dolaskom na groblje Gradina u Donjoj Dolini u subotu 31. listopada. Nakon što su zapalili svijeće i grobove okitili cvijećem, svi su se okupili  oko oltara ispred kapelice. Svetu Misu je služio p. Tomislav Topić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina.

            Okupilo se tridesetak vjernika koji su ostali živjeti u Dolini i u Bosanskoj Gradišci, a većina ih je došla iz okolice Nove Gradiške i Zagreba. Svi su se oni pridržavali epidemioloških mjera

SVETU MISU JE SLUŽIO P. TOMISLAV TOPIĆ BOSANSKOGRADIŠ KI ŽUPNIK I UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA
ZA VRIJEME SV. MISE POŠ TIVALE SU SE SVE MJERE

Župnik  se zahvalio nazočnima što su pohodili groblje u prkos pandemiji coronavirusu, koja hara svijetom. To je znak da ljubav, pa i prema pokojnima nema granica.

Zbog tog Covida,  nije se služila sv. Misa i blagoslov polja o blagdanu sv. Marka, ali je za to služena na sam blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, koji je i zaštitnik Donje Doline. Za sve te prigode, trava na groblju je bila pokošena.

            Na kraju sv. Mise, p. Tomislav je izmolio opijela za sve pokojne čija tijela, počivaju na ovom svetom mjestu, i čekaju uskrsnuće a potom je pojedinačno blagoslovio sve one grobove  i molio molitvu odrješenja, za koje je rodbina izrazila želju da ih pohodi.

 Sutra, na blagdan Svih Svetih i prekosutra, Dolinci i Novoselci će pohoditi groblja u Novoj Gradišci, Gornjim Bogićevcima, Zagrebu i mnogim drugim mjestima koja polako postaju Druga Gradina.

Bilo je i riječi o opsežnim radovima na ovom groblju koje treba izvesti, ali ne u Karla Vonića aranžmanu.

SVI KOJI SU IZRAZILI ŽELJU P. TOMISLAV JE MOLIO MOLITVU ODRJEŠ ENJA I BLAGOSLOVIO GROBOVE

DAROVATELJI ZA GROBLJE GRADI U DONJOJ DOLINI U 2020. GODINI

Svoj novčani prilog, za održavanje groblja, predali su Micanu, što se podrazumijeva pod košene trave i sitnih popravaka na grobljanskoj kapelici, u tijeku 2020. godine su dali: Petar Pero Jurišić 50 Eu, Mijo Ćorković 100 kn, Mišo Barišić 100 kn, Miroslav Ćorković 100 kn, Katica (Stipe) Musić, Nova Gradiška  200 kn, Milenko Ćorković, Nova Gradiška  100 kn, Ljuboslav Knežević, Nova Gradiška 120kn, Zvonko Oršulić, Ljupina 200 kn, Ljuban Matković, Kovačevac 100 kn, Zlatko i Janja Vonić, Nova Gradiška 200 kn, Anto Oršulić, Zenica 200 kn, Mara Kovačević, Kozinci 20 KM, Ilija Dakić, Š umetlica 200 kn i Angelina Gubić, Visoka Greda100 kn.

               Imena nekih Dolinaca su već spomenuta u članku O groblju Gradina u Donjoj Dolini, ali ne smeta: bolje i dva puta, nego da se nečije ime ispusti.

               Osim Micanu, novčane priloge su dali p. Tomislavu Topiću upravitelju župe Dolina, koja se uglavnom koriste za održavanje crkvenog dvorišta u Gornjoj Dolini, a to su: Renata  Matijašević  40KM, Josip Ćorković 50 KM, Angelina Stazić  50 eu, Ljiljana Borjanović  i Kata Kesić  20 KM, Anto Š Šokić 20 KM, Zlatko Matković 20 KM, Janja Ćorković 200 Kn, Zvonko i Dobrila Kovačević 200 kn, Josip i Marija Kovačević 200 kn, Slavko Vidić 20 KM i Berislav Vonić  50 kn.

               Svima od srca hvala, uz poruku: i u buduće se nemojte umoriti od davanja. pripremio:Mican

Župa Dolina proslavila 100-tu obljetnicu postojanja

Koncelebrirano Misno slavlje uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije Veliku Gospu, kao i na samu svetkovinu predvodio je biskup Franjo Komarica u koncelebraciji s brojnim svećenicima.

Župa Dolina kod Bos. Gradiške proslavila je svoju 100. obljetnicu postojanja i svoj patron Uznesenje Blažene Djevice Marije Veliku Gospu, liturgijskim slavljima uoči i na samu svetkovinu 15. kolovoza 2020. godine

BROJ GODINA JE PISAO I ISPRED OLTARA

Podsjetimo se kako je Dekretom Biskupskog ordinarijata u Banja Banja Luka na dan 3. svibnja 1920. godine  osnovana je župa Dolina, ali je odlučeno da se obljetnica obilježi na  blagdan Velike Gospe koja je zaštitnica te župe.

UOČNICA PROSLAVE VELIKE GOSPE U ŽUPI DOLINA

            Svečanost obilježavanja stote obljetnice postojanja župe Dolina počela je u petak, uoči svetkovine, molitvom Slavnog otajstva sv. krunice koju je predmolio biskup Franjo.

Svečanost je nastavljena  koncelebriranim Misnim slavljem,koje je  predslavio  biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, a suslavitelji su bili upravitelj župe Doline i bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić. Na Misi je sudjelovalo 20 tak župljana iz te i bosanskogradiške župe i oni koji su došli iz Hrvatske.   

Misa je nastavljena prigodnom pobožnošću Presvetom Oltarskom sakramentu, koju je također predvodio biskup Komarica. I njegova homilija i tekstovi kod klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom bili su prožeti mislima o odgovornom i plodnom životu onih koje Bog pozove na posebne zadaće u ljudskom rodu i Crkvi. Biskup Komarica je uzeo Gospin život kao uzorak svakog uspjelog života svećenika u Kristovoj Crkvi, posebno se osvrnuvši za djelovanje i žrtve župnika, župnih upravitelja i drugih svećenika koji su se brinuli za župljane tijekom proteklih stotinu godina. Molilo se za sve pokojne župnike, župljane i dobročinitelje.

Večeras se nakon punih 25 godina Isus vratio u svoju kuću. Naime sve do ovogodišnje obnove župne crkve, nisu bili stvoreni uvjeti da u Svetohranilištu, koje je u tijeku rata devastirano, a neki njegovi dijelovi ukradeni, bude Presveto. Mnogim vjernicima su u tome trenutku suze orosile oči.

Uočnica je završila blagoslovom s Presvetim.

PROSLAVA VELIKE GOSPE, PATRONA ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE VELIKE GOSPE.

Svečano Misno slavlje na samu svetkovinu predslavio je također biskup Komarica. Zajedno s njime u koncelebraciji su bili: p. Tomislav Topić, upravitelj župe, i župnik u Gradišci, p. Ivan Marija Tomić, domaći sin, župnik župe Kraljice svete Krunice u Zagrebu, preč. Žarko Vladislav Ošap, župnik i dekan banjolučki, poratni upravitelj župe Dolina vlč. Marko Stojčić, župnik u Š imićima, upravitelj župe Mahovljani i ravantelj KŠ C u Banjoj Luci, također bivši upravitelj župe Dolina, vlč. Anđelo Bartulica, župnik u Novoj Topoli i vlč. Predrag Ivandić, biskupov tajnik.

CRKVA JE SPREMNA ZA PROSLAVU 100. ROĐENDANA
SV. MISU UOČNICU JE PREMOLIO BISKUP FRANJO U KONCELEBRACIJI S P. TOMISLAVOM I VLČ. PREDRAGOM
PO ZAVRŠ ETKU MISNOG SLAVLJA JE IZLOŽENO PRESVETO
KLANJAM TI SE SMJERNO

Na Misnom slavlju je bio umirovljeni gradiški pravoslavni paroh i arhijerejski namjesnik o. Mirko Milisavić, jedan pravoslavni bogoslov i predstavnici općine Bosanska Gradiška: Davor Glišić načelnik odjeljenja za društvene djelatnosti, Danijela Malinović referent u odjeljenju za društvene djelatnosti, i Slavko Mekinjić referent za vjerska pitanja u odjeljenju za društvene djelatnosti te predsjednica i njena zamjenica Hrvatskog pjevačkog društva Posavac Bos. Gradiška Ljiljana Došen i Petra Miklavčić.

Uz domaće župljane, na Svetu misu u svoj rodni kraj, došli su župljani koji žive izvan župe i Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i Austriji. Bilo je župljana i iz susjednih župa Bosanske Gradiške te Nove Topole, odakle su došle i dvije redovnice Družbe klanjateljica Krvi Kristove.

Aktualna pandemija koronavirusa spriječila je mnoge koji su kanili doći, te je bilo sveukupno oko stotinu nazočnih.

Upravitelj župe o. Topić je na početku Misnog slavlja izrazio dobrodošlicu svima. Ukratko je naveo i povod ovogodišnje duple svečanosti.

Biskup Komarica se na početku Mise nadovezao na riječi upravitelja župe i pozvao sve na pobožno, zahvalno slavljenje ovog jedinstvenog događaja u njihovoj župi.

Svi su nazočni složno pjevali i molili.

U prigodnoj propovijedi, biskup Komarica se najprije osvrnuo na dugu i burnu povijest Katoličke Crkve u tom kraju. Zatim je govorio o nastanku župe o broju župljana tijekom zadnjeg stoljeća, o duhovnim pastirima koji su djelovali u župi, te o njezinoj najnovijoj izuzetno dramatičnoj sudbini tijekom zadnjeg rata i poraća, kad je župna zajednica od nekadašnje skoro dvije tisuće vjernika svedena na manje od dvadeset stalno nazočnih u župi. Između ostalog je kazao: Svečano obilježavanje stote obljetnice Vaše župe, vašeg župnog zajedništva jeste jedan vidljivi znak vaše žive vjere, vaše vitalnosti, vaše nade s obzirom na budućnost ne samo vas osobno i vaših obitelji tamo gdje se sada momentalno nalazi većina od vas ovdašnjih prognanih župljana nego i za budućnost ovdašnjih župljana, sadašnjih i budućih. U ovoj osobitoj, povijesnoj situaciji, u kojoj se nalazite vi, i mnogi drugi, koji imaju na području ove župe svoje duboke korijene, – gdje su rođeni vaši roditelji  i vaši preci, svi ste vi pozvani kao Kristovi vjernici i suradnici da budete vjerodostojni, istiniti, pozitivni, konstruktivni!

Podsjetio je i na samo Bogu znane brojna slavlja Misā, sakramenatā, pobožnosti te molitve i žrtve župljana i njihovih svećenika tijekom proteklog stoljeća. Sve je to izuzetno bogata i dragocjena baština koju i sadašnja generacija župljana, gdje god oni bili ne bi smjela zaboraviti a još manje prezreti. Podsjetio je sve župljane na njihovu obavezu da ne zaborave svoju prošlost, svoje korijene, svoju očevinu i baštinu kao i svoju obavezu glede budućnosti Crkve u njihovoj župi.

U drugom djelu svoje propovijedi biskup Komarica je protumačio jedinstvenu ulogu Presvete Djevice Bogorodice Marije u povijesti spasenja ljudskog roda, te njezin slavni svršetak u Nebu.

Naglasio je kako je važno da se mi kao Kristovi učenici preporučimo u Marijin zagovor, budući da ju Crkva od davnina štuje kao svoju Odvjetnicu, Zagovornicu, Tješiteljicu i Pomoćnicu, te da joj se utječemo u svim neprilikama života.

Svoju propovijed biskup Komarica je završio posebnom molitvom Mariji na Nebo uznesenoj te pjesmom u čast Gospi koju su svi otpjevali.

Na koncu Misnog slavlja, upravitelj župe p. Tomislav zahvalio je biskupu Komarici, svećenicima i svim ostalim vjernicima na dolasku i sudjelovanju u jubilarnom slavlju župe. Ukratko je izvijestio o uspješno izvedenim radovima na obnovi krova i cijelog interijera crkve. Naveo je imena dobročinitelja uglavnom župljana te župe te imena izvođača radova.

PRIJE POČETKA SVEČANE SV. MISE BISKUP FRANJO JE RAZGOVARAO S VJERNICIMA
ZBOG KORONAVIRUSA IZOSTAO JE VELIK BROJ DOLINACA
PRAVOSLAVNI SVEĆENIK O. MIRKO I BOGOSLOV SU ZAJEDNO S VJERNICIMA MOLILI
KAO NEKAD U DOBRA STARA VREMENA
UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA P. TOMISLAV JE NA POČETKU MISNOG SLAVLJA POZDRAVIO SVE NAZOČNEE

Na kraju Mise svi su otpjevali pjesmu zahvalnicu Tebe Boga hvalimo.

POGLED NA OBNOVLJENU CRKVU
CRKVOM SE ORILA PJESMA ZAHVALE TEBE BOGA HVALIMO

Nakon Mise uslijedio je zajednički objed agape u dvorištu crkve koju je pripremio upravitelj župe Dolina i župnik župe Bos. Gradiška p. Tomislav, nakon kojeg se i zapjevalo.

Tom prigodom župnik Tomislav je podijelio zahvalnice svim župnicima koji su djelovali u toj župi, župljanima koji su doprinosili razvitku župe, materijalno i duhovno, te još nekim dobročiniteljima. /Popis dobitnika Zahvalnica je sastavni dio ovoga članka/.

U prigodi obilježavanja stogodišnjice Jubileja župe Dolina izdan je i prigodni letak, kojega je priredio mons. dr. Anto Orlovac te prigodna izložba fotografija o župnim crkvama, svećenicima dušobrižnicima župe, duhovnim zvanjima iz župe te dio naslovnicama knjigā  koje govore o župi ili se u njima spominje Dolina i njena sela. Sve te knjige su predstavljene u publikaciji godišnjaku Suza dolinska. Izložbu je priredio župljanin dolinske župe u izgnanstvu Milorad Mican Oršulić.

NAKON MISNOG SLAVLJA UPRILIČEN JE DOMJENAK ZA SVE NAZOČNE
BLAGOSLOV I ZAHVALA PRIJE POČETKA BLAGOVANJA
ŽUPNIK JE ZASLUŽNIM DODJELIO ZAHVALNICE
BISKUP FRANJO SE JE ZAHVALIO U IME SVIH DOBITNIKA
I NA TORTI JE PISALO 100
U ZNAK SJEĆANJA NA JUBILEJ U DOLINSKOJ CRKVI ĆE OSTATI POSTAVLJENA IZLOŽBA
SLIKA S BISKUPOM ZA USPOMENU

Za Laudato TV biskup Franjo, upravitelj župe p. Tomislav, župljanka ove župe Davorka Uzelac i Milorad Oršulić Mican su dali izjave. Evo što je rekao Mican:

Jedan sam od 1.400 vjernika župe Dolina koji je među prvima, 1992. godine, u jeku rata u BiH, morao napustiti svoj rodni dom, preplivavši rijeku Savu, kao i mnogi drugi, da bismo sačuvali gole živote. Župa Dolina je doživjela  Treću uru Velikog petka na Malu Gospu 1995. godine, kada je preč. Kazimir Višaticki, dolinski župnik, sa ostatkom ostataka vjernika župe, pod prijetnjom smrti, mora napustiti Dolinu. On će 2004. godine biti ubijen u župnom uredu Bosanska Gradiška. Osim njega, za vrijeme rata u BiH, ubijena su još dva bivša dolinska župnika: vlč. Ratko Grgić za koga se ni dan-danas ne zna gdje se nalazi njegovo mrtvo tijelo i vlč. Marko Š alić, koji podlegao batinama u dobojskom logoru.  Ako toj brojci dodamo još dvojicu bivših dolinskih župnika koji su ubijeni u II. sv. ratu fra Ignacije Ognjen Idžotić i msgr. dr. Nikola Bilogrivić,  onda je župa Dolina, u svojoj stogodišnjici, okrunjena s vijencem pet mučenika Kristove vjere.

            Danas u Dolini živi deset obitelji sa 14 vjernika, a kao što sam rekao, bilo ih je 1.400. Riječ je o starijim i nemoćnim osobama, koje su ostale da svoj ostatak života, uza sve poteškoće, provedu u rodnoj Dolini. Glede povratka, o njemu se ne može više govoriti. Vjekovna ognjišta su prije više od 25 godina ugašena, a kada su bile kakve-takve mogućnosti, međunarodni i državni čimbenici su zatajili.

            Dolinci svoju rodnu grudu nisu zaboravili. Oni u svoju Dolinu,  najčešće dolaze na groblje Gradina u Donju Dolinu tijekom godine i za blagdan Svih Svetih, o sv. Marku i Mučeništvu sv. Ivana Krstitelja kada se slave sv. Mise na groblju, u Novo Selo o sv. Ani  i svakako o Velikoj Gospi u župnu crkvu Dolina, kada iz svih europskih zemalja dolaze njezini sinovi i kćeri.

            Nas Dolince posebno povezuje, i okuplja u zajedništvu, specifična publikacija, glasilo, koje je poslije preraslo u godišnjak župe Dolina a zove se Suza dolinska. Do sada je iz tiska izašlo 35 brojeva, a u pripremi je i 36. broj. Ja sam urednik te publikacije i autor monografije Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti koja je iz tiska izišla u povodu osamdesete obljetnice župe Dolina, dakle jubilarne 2000. godine. Dolino majko, sretan ti stoti rođendan!

DOBITNICI  ZAHVALNICA POVOM OBILJEŽAVANJA 100. OBLJETNICE  OSNUTKA ŽUPE DOLINA 

ZA NESEBIČAN TRUD I VELIKI DOPRINOS U DUHOVNOM ŽIVOTU OVE ŽUPE

  • Msgr. dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup
  • Msgr. dr. Anto Orlovac
  • Msgr. dr. Karlo Višaticki
  • Msgr. Drago Balvanović, misionar u Peruu

Bivši župnici i upravitelji župe Dolina

  • Msgr. Kazimir Višaticki, posmrtno
  • Vlč. Pero Čolić, posmrtno
  • Vlč. Vladislav Žarko Ošap
  • Vlč. Josip Jerković
  • Vlč. Boris Ljevak
  • Vlč. Marko Stojčić

Svećenicima rodom iz župe Dolina

  • Vlč. Milivoj Knežević, posmrtno
  • P. Damir Šokić
  • P. Ivan Marija Tomić

ZA TRUD I DOPRINOS U ŽIVOTU ŽUPE

  • Mijo Ćorković Mića, kum crkve, Nova Gradiška
  • Josip Ćorković, Bos. Gradiška
  • Borica Kalić r. Š Šokić, Slavonska Dolina
  • Franjo Samardžić, novinar i publicist, Nova Gradiška
  • Luka Čegrlj, Bos. Gradiška
  • Ilija Jurišić, Dubovac
  • Davorka Uzelac, Gornja Dolina
  • Zdenka Budić, Gornja Dolina
  • Blaženka Kapetanović, Donja Dolina
  • Dragoljub Kerezović, Novo Selo
  • Milorad Oršulić Mican, Okučani
  • Pavle Budić, Š umetlica
  • Pavle Musić, Nova Gradiška
  • Mato Knežević Maća, Gorice
  • Kristijan Vonić, Kutina
  • Petra Miklavčić, Bos. Gradiška
  • Miroslav Sušilo, Kutina
  • Željko Marković , Bos. Gradiška
  • OPĆINA GRADIŠ KA
  • HPD POSAVAC Bos. Gradiška
  • Ilija Gogić, Nova Gradiška
  • Jozo Kalizan, Novska          

ZA MATERIJALNI DOPRINOS U OBNOVI ŽUPNE CRKVE:

  • Luka Petrović, Ravensburg
  • Republičkom sekretarijatu za raseljena lica i migracije BiH
  • d.i.a. Zdenko Dragičević
  • Pava Ćustić r. Vonić, SAD
  • Tvrtko Oršulić, Belgija
  • Ivo /Florijana/ Oršulić, Nova Gorica
  • Ivo Kovačević Ćiro, Zagreb
  • Anto Oršulić, Zenica
  • Anđelki i Angelini Budić, Austrija
  • Zdenko i Zdenka Vonić, Slav. Kobaš
  • Davor i Mara Matković, Brodski Stupnik
  • Restoran Složna braća Novi Varoš
  • Ilija i Manda Vidić
  • Slavko Vidić, Gornja Dolina
  • Nevenka Ilić – Ema
  • Milenko Ćorković, Nova Gradiška
  • Angelina Gubić, Visoka Greda
  • Sanja Ćorković, Austrija
  • Tanja Ćorković, Austrija
  • Pavle i Slavica Ćorković, Okučani
  • Mirko i Ankica Kalizan, Novska

Proslava Sv. Ane i završetak radova u župnoj Crkvi

Lijepi običaj, proslava nebeskih zaštitnika u pojedinim selima župe Dolina i Bosanska Gradiška, zahvaljujući  p. Tomislavu Topiću župniku župe sv. Rok u Bosanskoj Gradišci i upravitelju župe Dolina, se uspješno nastavlja. U Donjoj Dolini je proslavljen  blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, u Bukviku i Batru (sela kojih više nema) sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, u Mačkovcu blagdan Duhova (prvi puta nakon rata u BiH), a u Novom Selu blagdan sv. Ane. Prigradska mjesta Bosanske Gradiške ne spominjem, jer u Brstovčini se je nakon rata slavila sv. Ana, a u Čatrnji blagdan rođenja Bl. Djevice Marije Mala Gospa

Proslava blagdana sv. Joakima i Ane u Novom Selu protekla je u znaku korone virusa,  pa se je okupilo uz svećenika samo šestoro vjernika. Troje je došlo iz Hrvatske, dvoje iz Gornje Doline i jedan sa župnikom iz Kozinaca.

U kapelici izgrađenoj 1972. godine, koja je preživjela rat u BiH a sada vapi za obnovom, p. Tomislav je služio svečanu sv. Misu za vrijeme koje je nadahnuto propovijedao.

Nakon misnog slavlja družilo  se uz kavu i hladno piće, a misarima se pridružio i susjed kapelice koji se brine za održavanje njenog okoliša.

MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO P. TOMISLAV TOPIĆ
VJERNICI NA SOCIJALNOJ DISTANCI
MISNA ČITANJA JE ČITAO BOJAN BRKIĆ
DRUŽENJE NAKON SV. MISE

Razgovaralo se o mogućoj obnovi kapelice i predstojećoj proslavi stote obljetnice župe Dolina koja će se održati na blagdan Velike Gospe

Iz Novog Sela otišlo se u Gornju Dolinu do crkve gdje se radovi na njenom uređenju  privode kraju. Zidovi su gletovani kao i betonske grede a drveni strop osvježen.

RADOVI U CRKVI SU PRI KRAJU
ŽUTA I BIJELA BOJA SU BOJE VATIKANA, A PLAVA GOSPINA
SLIKA ZA USPOMENU IZ DOLINSKE CRKVE.

No, pojavile su druge poteškoće. Zamijećeno je kako krov crkve prokišnjava  pa će se i na njemu morati poduzeti  potrebiti građevinski zahvati. To je još od posljedica rata, ali i nevremena.

Važno je istaći i aktivnost članova  HPD  (Hrvatsko pjevačko društvo) Posavac iz Bosanske Gradiške, koje je svoj rad obnovilo prije godinu dana. Oni su očistili župnu kuću od krova do ulaznih vrata. S toga objekta su, u tijeku rata, skinuta sva vrata i prozori, a odnesen je iz nje i parket. Sada se pokušavaju iznaći novčana sredstva kako bi se postavila nova stolarija i objekt stavio u funkciju.

POGLED NA KROV CRKVE KOJI PROKIŠ NJAVA

                                                              Tekst i fotografije: Milorad Oršulić -Mican

Obnova crkve u Gornjoj Dolini

ZAVRŠ NE PRIPREME ZA OBILJEŽAVANJE STOTE OBLJETNICE ŽUPA DOLINA

Kako se bliži STOTI ROĐENDAN župe Dolina to su i građevinski radovi na uređenju interijera crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini kod Bosanske Gradiške intenzivniji. Sama je crkva u tijeku rata devastirana, ali su je vjernici svojim dragovoljnim prilogom obnovili kao što je: izrada trojih ulazni vrata u crkvu, koja su skinuta i odnesena (ukradena) kao i dvoja na ulazu u sakristiju, priključena je električna energija koja je u tijeku rata isključena, a zvono koje je elektrificirano također je ukradeno. S prozora su skinuti obrlihti koje je trebalo nove napraviti.  Postavljena je drvena  ograda na koru, izrađena u stilu dolskih ornamenata na kućama i postavljene  nove pločice. Nabavljene su slike Križnog puta i zahvaljujući p. Damiru Š Šokiću napravljeni okviri kakvi su bili prije rata. Njemu dugujemo zahvalu i za nabavljene kipove Gospe žalosne i sv. Ante, namještaja u sakristiji  i drugoga.  Postavljena je oko crkve, sa dvije strane ograda i uklonjeni ostatci stare crkve sa zvonikom

Sada se je pristupilo njenom unutarnjem uređenju. Prije svega je provjerena elektroinstalacija i obnovljena na onim mjestima gdje je bila tijekom rata oštećena, a potom postavljena rasvjetna tijela kako u crkvi, tako i ispred crkve. Sad su na red došli molerski radovi.  Luka Petrović, koji živi u Ravensburgu ispunio je svoje obećanje zadano prije više od tri godine i donirao sav molerski materijal koji je potrebit za uređenje crkve ( glet masu, lajsne s mrežicama, koncentrat za podlogu boje, razne trake, šmirg-papir i filceve, lazurit za bojanje, osvježenje, drvenog stropa, plavu, žutu i bijelu boju i sve ostalo što je nužno za uspješno obavljanje tih poslova). Žuta i bijela boja je boja Sv. stolice papina, a plava je marijanska boja, jer je crkva posvećena Majci Mariji.

Nabavljen je  i Tabernakul (željezno kućište u kome se čuva  Presveto), jer je onaj prijeratni devastiran. Zbog radova u crkvi neće se do završetka radova, a to znači do Velike Gospe, služiti sv. Mise.

Bosanskogradiški župnik, p. Tomislav Topić i upravitelj župe Dolina je nešto novaca, za ovaj posao, pribavio, ali kako se radi o projektima čiji predračuni  iznose oko 7.500 eura,  primoran je obratiti se dobrim ljudima, uspješnim tvrtkama i pojedinim državnim institucijama za novčanu pomoć. Zamolbe za donaciju su odaslane poštom  i putom  društvenih mreža poput facebook-a i drugih.

I ovo je prilika da se čitatelji Suze dolinske i  prijatelji Doline zamole da svoj dragovoljni prilog, u okviru  mogućnosti  uplatite na  broj računa:  Župa sv. Roka, ulica Miloša Obilića 18,  (Bosanska) Gradiška, Raiffeisen banka, IBAN CODE: BA391610450053040025, na čemu Vam se najiskrenije unaprijed zahvaljujemo.

Vjerojatno će se neki pitati: Zašto ulagati u nešto kada u našoj Dolini nema većeg broja katoličkih vjernika.

Istina je da nema vjernika, ali to je naš jedan jedini rodni kraj i drugoga nemamo, pa kada  bar jednom u godini dana tamo odemo, prilika je da obnovimo uspomene na lijepe dane provedene tu i da odamo dužnu počast našim dragim i milim na groblju Gradina u Donjoj Dolini. Minuli rat je poharao mnoge katoličke krajeve diljem Bosne i Hercegovine, ali su u dosta njih obnovljene crkve i kapelice iako nema povratnika, čak što više uopće nitko ne živi.

No, naša župa Dolina živi osim kroz malobrojne vjernike koji su tamo ostali, kroz  upravitelje župe Dolina duhovnim pastirima, na kojima smo im neopisivo zahvalni ali i kroz  godišnjak  župe Dolina  Suzu dolinsku jedinstvenu  publikaciju koja u izgnanstvu  neprestano izlazi već 24 godine, i na taj način okuplja Dolince.

Dragi Dolinci i poštovani čitatelji Suze dolinske, ovim putom Vas pozivamo da nazočite proslavi stote obljetnice župe koja će se održati na Veliku Gospu, 15. kolovoza 2020.  godine.  Tada će biti pročitana imena donatora za obnovu crkve i zaslužnima osobama uručene ZAHVALNICE.  

Tog dana će svečanu sv. Misu  predslaviti  msgr. dr. Franjo Komarica banjolučki biskup u koncelebraciji sa svećenicima rodom iz ove župe i brojnim svećenicima banjolučke biskupije s početkom u 11 sati.

            Svi ste pozvani!

UZ STOTI ROĐENDAN ŽUPE DOLINA

            Uvod – Anto Orlovac         

            Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini napunja u svibnju 2020 godine stotu obljetnicu svoga postojanja. Svega je ona proživjela u stotinu godina svoga postojanja: i radosti i napredovanja, rasta i gradnji, ali i teških stradanja zbog ratova, poplava, bolesti i drugih životnih nedaća, no najteži je udarac doživjela prije četvrt stoljeća, kada je, u velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku uslijedio velik izgon vjernika te je ona posve opustjela, tako da danas faktički više i ne postoji. No, vjera koju su Dolinci upijali s majčinim mlijekom u svojim obiteljima i u poukama svojih vrijednih 14 župnika, koji se u tih stotinu godina izredaše kao njihovi duhovni vođe, nije uništena; i danas je ona dio njihova identiteta u susjednoj Slavoniji, diljem Hrvatske i svijeta kamo ih je nemila sudbina raspršila. Kamo god pošli, u srcu im je njihova Dolina i njezina zaštitnica Gospa na nebo uznesena.

Osnovana je župa Dolina 3. svibnja 1920. odlukom biskupa banjolučkog fra Joze Garića diobom od župe Sv. Roka u Bosanskoj Gradiški, a prvim je župnikom imenovan vlč. Ivan Martinović. Zanimljivo je da biskup nije uopće izdao dekreta o osnutku župe, nego je dopisom br. 558/20 od 3. svibnja 1920. imenovao prvog dolinskog župnika, ali ni toga dekreta (duplikata) nema u arhivu, nego je u protokolu samo zapisano: V./elečasni/ g. Ivan Martinović premješten iz Grahova na novu župu Dolinu i poslano imenovanom u Bos. Grahovo. Istoga dana biskup je u vrlo kratkom dopisu javio župniku u Bosanskoj Gradiški da je osnovana nova župa u Dolini. Evo toga kratkog dopisa: Biskupski je Ordinarijat odvojio Dolinu i naimenovao već župnika za nju, koji će uskoro stići tamo. Stoga se vlč. naslov poziva, da odmah sazove viđenije ljude iz Doline i da im naredi, neka odmah iznajme jednu kuću za stan novom župniku i neka ju urede, da može župnik čim dodje unići. U biskupijskom protokolu ubilježeno je da je toga dana pod br. 559/1920 Ž. uredu javljeno, da je Dolina odijeljena i proglašena župom. Župnik neka se pobrine za stan novom župniku.[1] Neobično je što tu nema ni spomena crkve niti njezina naslovnika, niti popisa sela koja sačinjavaju novu župu odnosno župnih granica, niti gdje će joj točno biti sjedište, niti kada nova župa počinje djelovati, što bi sve u takvoj jednoj odluci (dekretu) trebalo stajati. No, kasniji slijed događaja to će pokazati. Sjedište nove župe uspostavljeno je u Gornjoj Dolini. Isprva je bila pod zaštitom Sv. Ilije proroka, zaštitnika Bosne. Novoj su župi pripala sela: Gornja Dolina, Donja Dolina, Novo Selo, Proševica, Orubica i Bardača. Župa ima svoje vlastite župne matice od svibnja 1920. godine. Dotadašnja župa Bosanska Gradiška bila je vrlo prostrana: od Vrbasa na istoku do Orahove na zapadu, te od rijeke Save na sjeveru do Laminaca na jugu. Godine 1910. imala je ona 2 009 katolika u 14 naselja. Od toga je u naseljima koja su desetljeće kasnije pripala novoj župi Dolina živjelo ukupno 895 katolika: u Donjoj Dolini 365, u Gornjoj 466, u Lamincima Donjim 25 i u Orubici 39. Još 67 katolika živjelo je preko Vrbasa u Bosanskom Svinjaru (danas Srbac), ali se za njih od 1887. godine skrbio župnik iz Svinjara (danas Davor) u Slavoniji

[1] Duplikat dopisa Biskupskog ordinarijata Banja Luka župnom uredu u Bos. Gradiški, u Biskupijskom arhivu (u daljnjem tekstu: BABL).

Dolina u starini

U starini nalazila se na području današnje župe Dolina župa Orubica. Dolina se spominje prvi put u pisanim dokumentima 1675. godine. Dolinu spominje i apostolski vikar, biskup fra Mato Delivić 1737. godine.

            Prve pisane tragove o stanovnicima Doline nalazimo u crkvenim župnim maticama. Područje današnje župe Dolina pripadalo je do osnutka župe u (Bosanskoj) Gradiški ili Berbiru 1838. vrlo prostranoj župi Ivanjska. Najstarije sačuvane matice krštenih i umrlih te župe u kojima nalazimo prezimena dolinskih stanovnika potječu iz 1762. godine. Od te do 1768. godine, kada je nastalo izvješće biskupa fra Marijana Bogdanovića, u tim maticama susrećemo u Dolini ova prezimena (abecednim, a ne kronološkim redom; imena ovdje ne ispisujemo):

1762. godine: Blažinović, Bošnjak, Ćukić, Klarić, Lukinić, Mandić, Š tivičević, Š vaić, Terzić, a te godine susrećemo i nekog Š tivčevića iz Orubice, sada u Livču;

1763.: Marčinković, Marić-Svitlanović, Musić, Svitlanović, Zečević;

1764.: Botovanja, Klarić, Koić, Mandić, Š tivičić (iz Dugoga Polja), Š vaić, Vonjić; 

1765.: Blažinović, Klarić, Knežević, Sabolović,  Svitlanović, Š vaić, Zub;

1766.: Klarić (iz Doline, umro u Dubočcu), Š Šokić;

1767.: Blažević, Klarić, Knežević, Lukić, Mandić, Marčinković, SkŠokić (vjerojatno treba: Š Šokić), Svitlanović, Š tivčević, Š vaić, Vonić.[1]

            Prvi biskup koji je osobno pohodio Dolinu (i tom prilikom odsjeo u siromašnoj kući Marka Sabulovića) bio je bosanski apostolski vikar fra Marijan Bogdanović 1768. godine. On je sastavio pisano izvješće o tamošnjim vjernicima te napravio popis kućedomaćina odnosno obitelji i dostavio ih u Rim. U selu Doline, kako on piše ime toga sela, navodi poimenično 25 kućedomaćina, odnosno obitelji, u kojima žive 133 odrasla vjernika i 44 djece ispod sedam godina, dakle 177 vjernika na području današnje župe Dolina. Prezimena koja on navodi su ova (slažem ih abecednim redom):

Barišić, Budić, Guić, Klarić, Ključanin, Kverević, Mačković, Mandeković, Mandić (3 obitelji), Marčinković, Menšić, Musić, Sabolović, Sevaić (vjerojatno: Š vaić, 3 obitelji), SkŠokić, Svitlanović, Š Šokić, Š tivičić, Š utalović , Vonić, Zrakić. Popis je objavio još 1962. naš renomirani povjesničar fra Dominik Mandić.[2]

Dolina je 1813. godine, u vrijeme biskupa fra Augustina Miletića, imala 21 katoličku kuću s ukupno 145 duša, od toga 86 odraslih i 59 djece.[3] Prema franjevačkim shematizmima imala je današnja župa Dolina 1856. godine ukupno 32 obitelji s 310 katolika, od toga u Donjoj Dolini 7 obitelji sa 60 katolika, a u Gornjoj Dolini 25 obitelji s 250 katolika. Broj je brzo rastao, pa je za dvadesetak godina, točnije 1877., bila ukupno 61 obitelj s 456 katolika, od toga u Donjoj Dolini 26 obitelji sa 181 katolikom, a u Gornjoj Dolini 35 obitelji s 275 katolika.[4] Nakon što je 1881. osnovana Banjolučka biskupija, imala je Dolina, prema biskupijskim shematizmima, 1892. godine ukupno 774 katolika, od toga 338 u Donjoj i 436 u Gornjoj Dolini. Godine 1900. broj vjernika već je bio 856, od toga 365 u Donjoj i 466 u Gornjoj Dolini, te još 25 katolika u Lamincima Donjim.

[1] Anto IVIĆ (prir.), Matične knjige župe Ivanjska 1729.-1779., Banja Luka-Sarajevo, 2017., na odgovarajućim mjestima.[2] Dominik MANDIĆ, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma 1962., str. 178-179.[3] Milorad ORŠ ULIĆ-Mican, Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti, Nova Gradiška 2000., str. 38.[4] Mican, nav. dj., str. 39.

Osnutak župe

Kada je, na molbu dolinskih vjernika, biskup Garić 1920. osnovao župu u Dolini, nije ona imala ni crkve ni župne kuće. Prvi župnik vlč. Ivan Martinović stanovao je u Donjoj Dolini kod mjesnog trgovca Josipa Džajića od lipnja do 12. listopada te godine. Misu je slavio u kapelici na groblju Gradina. Župnik i crkveni odbornici kupili su kuću, bivšu gostionicu, u Gornjoj Dolini od trgovca Dragutina Brkovića, te se je župnik 12. listopada preselio u Gornju Dolinu. Otada je misu služio u jednoj većoj prostoriji u kući. Zanimljivo je da župnik Martinović u župnoj kronici piše kako je župa pod patronatom sv. Antuna Padovanskoga.[1] Tako je to ostalo oko 20 godina, kada je župa odlučila praviti crkvu u Donjoj Dolini i u tu svrhu čak nabavila nešto građevinskog materijala, ali je rat spriječio gradnju, a nakon rata materijal je otuđen i upotrijebljen za gradnju škole i društvenog doma u Gredi.  Nakon što je osnovana župa u Dolini, porastao je i broj vjernika, ali i broj naselja u kojima žive katolici. Prema shematizmu iz 1935. godine u Gornjoj Dolini bilo je 503, u Donjoj 678, u Novom Selu 470 (tu je uračunata i Proševica), u Orubici 32 i u Bardači 29 katolika, ukupno njih 1 712. Na području župe tada je bilo i 299 pravoslavnih.[2] Broj je i nadalje brzo rastao, te je 1943. župa imala čak 2 415 vjernika. Rat je župi nanio ogromna stradanja i gubitke, pa je 1960., 15 godina nakon završetka rata, župa imala gotovo tisuću duša manje, samo 1 481 vjernika, od toga: Gornja Dolina 504, Novo Selo 530, Donja Dolina 377, Proševica 56 i Orubica 14. Broj se dalje kretao ovako: 1974. god. 1 540 vjernika, 1991. 1 300, a nakon najnovijeg rata i izgona: 1999. samo 20 vjernika, dok ih na kraju 2018. tamo stalno živi samo 16! To znači da je župa praktično posve uništena.

Župna crkva

            Prva župna crkva bila je nekadašnja gostionica koja je u godini utemeljenja župe preuređena za okupljanje vjernika i za župni stan. Uz crkvu je 1924. podignut zvonik na četiri hrastove grede i postavljeno zvono koje je služilo sve do sredine pedesetih godina prošloga stoljeća. Tada je izgrađen novi zidani zvonik u okviru tadašnje crkve i župne kuće.  Ta privremena crkva dvaput je preuređivana i nadograđivana: prvi put 1926. za prvoga župnika Ivana Martinovića, a drugi za župnika Tvrtka Tadića (1958.-1963.) Nova je crkva građena od 1987. do 1991. godine na mjestu stare župne kuće koja je srušena. Gradnju je predvodio župnik vlč. Kazimir Višaticki. Kamen temeljac blagoslovio je pomoćni banjolučki biskup mons. Franjo Komarica 5. travnja 1988. Zvonik uz novu crkvu građen je 1990. godine, no rat koji je 1991. počeo u susjednoj Hrvatskoj, a 1992. i u Bosni i Hercegovini prekinuo je tu gradnju. Crkva je već krajem 1991. teško devastirana uslijed ratnih djelovanja u susjednoj Slavoniji, jer su upravo od te crkve djelovale srpske snage koje su se tu smjestile.

Župna kuća

            Već je rečeno da je prvih nekoliko mjeseci župnik je stanovao u Donjoj Dolini kod mjesnog trgovca. Nakon što je kupljena kuća u Gornjoj Dolini, župnik je od 12. listopada 1920. stanovao u istoj kući u kojoj je bila i prva provizorna crkva. Zatim je 1926. tu napravljena skromna župna kuća uz bivšu gostionicu koja je služila kao crkva. Novu župnu kuću sagradio je sa župljanima župnik vlč. Ratko Grgić 1984.-1985. godine, dok je stara srušena, a na tome mjestu 1991. godine sagrađena današnja župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije.

Groblja i kapelice            

Župa ima i vrlo staro groblje Gradina, koje je puno starije nego sadašnja župa. Taj je lokalitet na blagoj uzvisini, koju rijeka Sava ne plavi, i naširoko je poznato arheološko nalazište. Tu je od starine bila drvena kapelica u kojoj se misa slavila na dan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, koji je zaštitnik sela. Na tom je groblju pokopan i jedan dolinski župnik, vlč. Eugen Tvrtković, koji je umro 1937. godine. Kasnije je tamo podignuta kapelica od čvrstog materijala. U Novom je Selu 1971., u vrijeme župnika vlč. Stjepana Guberca, izgrađena kapelica posvećena sv. Ani. Tu se nekoć slavilo Spasovo (Uzašašće Gospodinovo).

Promjena naslovnika župe

U ljeto 1961. župnik Tvrtko Tadić zamolio je Svetu Stolicu za promjenu naslovnika župe (patrona). Dopisom od 20. kolovoza 1961. Kongregaciji za širenje vjere (skraćeno: Propaganda) zatražio je odobrenje da župa promijeni naslovnika.  Kao razlog naveo je da u okolici ima više župa u kojima se od starine slavi Sveti Ilija, kamo su vjernici rado hodočastili, pa nije prikladno istoga sveca slaviti i u Dolini. Osim toga, naveo je i potrebu da župa obnovi svoju crkvu, pa bi novi naslovnik donio i veće okupljanje župljana kao žive Crkve. Molbu je uputio preko Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, gdje je ona registrirana u protokolu riječima: Dolina moli promjenu patrona. [1]  Biskup je molbu proslijedio u Rim, pa je mjerodavna Kongregacija 10. listopada 1962. odobrila promjenu.  U biskupiji je taj dokument zaprimljen tek 8. ožujka 1962. kao Dekret o promjeni patrona župe Dolina.[2] Na rješenju (formularu) potpisan je tajnik navedene Kongregacije Petrus Sigismondi. Otada je naslovnik župe Uznesenje Blažene Djevice Marije.

Duhovni život u župi

Trebalo bi napraviti opsežna istraživanja da bi se prikazao duhovni život u jednoj župi. Ovdje je moguće navesti tek nekoliko natuknica. Kako su katolici tu puno stariji nego njihova župa, oni su svoj duhovni život njegovali onako kako su to naučili od svojih starih, a to se nije puno razlikovalo od okolnih mjesta, s jedne ili druge strane Save. Ono što je svakako obilježilo i taj duhovni život jest činjenica da je Bosna bila pod turskom vlašću sve do 1878. godine, da nije imala svećenika u svojoj sredini, jer je Dolina pripadala župi Ivanjska sve do osnutka župe u Bos. Gradiški 1838. Svećenika su rijetko viđali, vjerska pouka primala se najviše u vlastitoj obitelji, molitve i običaji obdržavali su se kako je to uvijek bilo. Biskupima je rijetko bilo moguće posjećivati Dolinu, pa bi, kad bi ipak uspjeli doći, krizmu primali svi oni koji nisu krizmani, što je značilo i djeca i odrasli. Stanje se nešto popravilo osnutkom župe u Bos. Gradiški. Ako ništa drugo, svećenik je otada bio mnogo dostupniji i bliži. No, i ta je župa bila velika i prostrana, a pristup svećeniku često su otežavale ili onemogućavale poplave rijeke Save. Obavljale su se tradicionalne pobožnosti, naslijeđene od davnine.Tek osnutkom župe u Dolini 1920. može se govoriti o pravom pastoralnom radu u toj župi. No, najprije je trebalo puno toga nadoknaditi. Župnici su se trudili kako su najbolje znali i mogli. Međutim, za dublji vjerski život bilo je potrebno produbljenje vjerskoga znanja. U tu svrhu priređivale su se pučke misije. Novi impuls tome pastoralnom radu dala je biskupijska sinoda, održana 1924. godine u Banjoj Luci, za vrijeme biskupa fra Joze Garića. Ne znamo nažalost jesu li te godine održane prave pučke misije u Dolini, ali vjerojatno jesu, jer zabilježeno je da su misionari prvi put posjetili župu Dolina upravo te, 1924. godine.[3]

[1] Molba je u biskupijskom protokolu registrirana tek 26. 10. 1961., pod br. 1205/61, vidjeti u BABL-u.[2] Dekret Sv. Kongregacije za širenje vjere od nav. dat., br. prot. 4567/61. U BABL-u je evidentiran nav. datuma, pod br. 432/62.[3] Mican, nav. dj., 202.

Dolinski župnici

            Župa Dolina je u svome jednostoljetnom postojanju imala 14 župnika ili upravitelja župe. Od toga su desetorica bila biskupijski svećenici, trojica franjevci i jedan trapist. Evo njihova redoslijeda i godina kada su tu službovali.

  1. Vlč. Ivan Martinović             1920.-1928. (zatim je dvije godine bez župnika)
  2. Vlč. Eugen Tvrtković             1930.-1937.
  3. Fra Anto Perković                 1937.-1939.
  4. Fra Ognjen Idžotić                 1940.-1944.
  5. Vlč. Nikola Tojčić                 1944.-1945. (zatim opet godinu dana bez župnika)
  6. O. Salez Gajšek, trapist         1946.-1952. (s prekidima)
  7. Vlč. dr. Božo Laštro              1952.-1954. (zatim opet godinu i pol bez župnika)
  8. Fra Luka Komljenović          1955.-1957.
  9. Vlč. Tvrtko Tadić                  1957.-1963.
  10. Vlč. Marko Š alić                   1963.-1967.
  11. Vlč. Stjepan Guberac             1967.-1975.
  12. Vlč. Ilija Matanović              1975.-1978.
  13. Vlč. Ratko Grgić                   1978.-1986.
  14. Vlč. Kazimir Višaticki          1986.-1995.

Otada župa već četvrt stoljeća nema vlastitog župnika nego njome upravlja župnik iz Bosanske Gradiške. Gradiški župnik je i u prošlosti bio prva zamjena u vremenima kada Dolina nije imala vlastitoga župnika.Osim navedenih župnika i upravitelja župe, tu su kraće vrijeme djelovali još neki svećenici. Spomenimo i njih: vlč. Petar Pajić u studenom i prosincu 1929., vlč. Ljubomir Nikolić, privremeni upravitelj župe, 1945. i vlč. Ferdinand Pohrašky, župnik iz Slavonskog Mačkovca, ispomaže 1949.-1950.

Časne sestre u župi Dolina

Iako u župi Dolina nije bilo samostana, ipak su neko vrijeme u toj župi djelovale dvije časne sestre. Prva je bila s. Matilda Žitnjak iz družbe Klanjateljica krvi Kristove, Slovakinja, koja je u Bosnu došla na Božji zov u redovničko zvanje. Ona je u župu došla iz Bosanske Gradiške s posebnim dopuštenjem svojih poglavarica u vrijeme župnikovanja vlč. Tvrtka Tadića. U župi je djelovala šest godina, do 1957. do 1963. Puno je pomagala u uređivanju crkve, bila je i zvonarica, vodila župno kućanstvo, posebno u vrijeme kad se tu gradila crkva i tako je puno zadužila dolinsku župu. Odlaskom vlč. Tadića i ona je otišla iz župe. Umrla je u Novoj Topoli.[1] Druga je redovnica koja je tu djelovala s. Terezija Prakatur iz družbe sestara Bezgrješnog Začeća Bl. Dj. Marije. Rođena u Duboševici u Baranji 1925. godine, postala je redovnicom dosta kasno, u 34. godini života. U Dolini je djelovala dvije godine, 1970. i 1971. u vrijeme upravitelja župe vlč. Stjepana Guberca. Posebno se posvetila vjerskoj pouci djece i mladeži. Išla je biciklom u Donju Dolinu i Novo Selo, a kad bi Sava poplavila, koristila je i čamac, ali odustajala nije. Vedra i pristupačna, bila je veoma omiljena među župljanima, a posebno među djecom i mladima. Iz Doline se vratila u Osijek.[2]

Duhovna zvanja iz župe

Međutim, nije župa Dolina samo primala duhovna zvanja; ona je i davala drugima. Iz nje je poniklo nekoliko duhovnih zvanja. Koliko je poznato, trojica su svećenika rodom iz dolinske župe. Jedan je već pokojni, a dvojica su živa i aktivna u svojoj svećeničkoj službi. Zanimljivo je da su sva trojica najprije bila započela, neki i završili, druge škole i studije, da bi se konačno odazvali Božjemu zovu u svećeničko zvanje. Iz dolinske je župe i jedan časni brat redovnik, također već pokojni. Iz župe Dolina su i dvije časne sestre, od kojih je jedna već pokojna.

Prvi je od svećenika iz te župe bio vlč. Milivoj Knežević (1944.-2017.), rođen 1. ožujka 1944. u Donjoj Dolini, koji se je kao desetogodišnjak preselio s obitelji u Vrbje u Slavoniji. Roditelji su mu Vinko i Kata r. Kovačević. Krstio ga je župnik fra Ognjen Idžotić 4. ožujka, a u Maticama krštenih, br. 15, 1944. ima dva imena: Milivoj  i Vjekoslav. Bio je najprije kandidat Banjolučke biskupije, ali je postao svećenikom Zagrebačke nadbiskupije, a od 1997. godine novoosnovane Požeške biskupije. Započeo je željezničarsku školu u Zagrebu, ali je osjetio svećenički poziv, pa je otišao u sjemenište i to kao kandidat Banjolučke biskupije. Tako se uključio  u generaciju banjolučkih sjemeništaraca koju su činili današnji vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, biskup banjolučki Franjo Komarica, hrvatski jezikoslovac i teolog dr. Marko Lukenda i autor ovoga priloga. Tako smo četiri godine gimnazije proveli zajedno. Sjemenišnu formaciju prošao je u Zagrebu i u Đakovu, gdje je započeo i teološki studij, a nastavio ga u Innsbrucku (Austrija), pa u Eichstättu (Njemačka), a posljednju godinu dovršio u Zagrebu. Svećenički red podijelio mu je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 30. srpnja 1972. Tjedan dana kasnije proslavio je svoju mladu misu u Vrbju, no nije zaboravio ni rodne župe, pa je u Dolini slavio zavičajnu mladu misu, tzv. sekundicije. Svećeničku službu obavljao je u Varaždinu, Staroj Gradiški, Starom Petrovom Selu, Vrbovi, Buku i u Orubici. Umro je 2. travnja 2017. u Kliničkom bolničkom centru na Rebru u Zagrebu, a pokopan je tri dana poslije na groblju Krista Kralja u Požegi.

Župa Dolina dala je i dva dominikanca (Ordo predicatorum). Prvi je od njih o. Damir-Mato Š Šokić, iz Donje Doline, rođen 16. listopada 1969. u Bos. Gradiški. Roditelji su mu Mato i Janja rođ. Petrović. Kršten je 27. listopada, a krstitelj je bio župnik vlč. Stjepan Guberac.[1] Nakon osnovne škole završio je školu učenika u privredi u Bos. Gradiški 1987. i osposobljen za zvanje bravara. No, osjetio je da ga Bog zove, i htio je postati svećenikom Banjolučke biskupije. U đakovačku bogosloviju otišao je početkom rujna 1991., ali već je u Hrvatskoj bjesnio rat, pa je bilo ugroženo i samo Đakovo. Nakon samo mjesec dana odlazi u Zagreb, pa u Sarajevo. Međutim, i tamo je buknuo rat, pa je za Uskrs 1992. Vrhbosanska bogoslovija prestala s radom u Sarajevu, a ujesen je izmještena u dominikanski samostan u Bol na otoku Braču. To je bilo presudno za to da Damir stupi u dominikanski red. To je i učinio tri godine kasnije, pa je u rujnu 1995. započeo novicijat kod dominikanaca. Prve redovničke zavjete položio je 18. rujna 1996., i nastavio studij u Zagrebu, gdje je diplomirao u ljeto 1999., a 18. rujna te godine položio je doživotne zavjete.  Za svećenika zaredio ga je biskup Želimir Puljić u Dubrovniku, 16. srpnja 2000. Mladu je misu slavio u župi Gornji Bogićevci  dva tjedna kasnije, jer mu je obitelj 1995. prognana iz zavičaja i nastanila se u selu te župe Kosovac kod Okučana. Kao svećenik djelovao je najprije od 2000. do 2002. godine u samostanu sv. Katarine u Splitu kao samostanski lektor i župni vikar, zatim od 2003. do 2008. u samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu kao samostanski prior, ekonom i župni vikar, a od 2008. u samostanu Gospe od Milosti u Bolu na otoku Braču, kao samostanski prior, ekonom i župnik.

[1] U Maticama krštenih (MK) upisan je pod br. 31, 1969. godine. Arhiv župe Dolina.

Iz Donje Doline još je jedan dominikanac, o. Ivan Marija Tomić, sin Luke i Marine rođ. Kičić, rođen 24. listopada 1984. u Bos. Gradiški. Krstio ga je 11. studenoga 1984. župnik vlč. Ratko Grgić na ime Ivan.[1] Zanimljiv je njegov put do svećeništva. Nakon što je završio opću gimnaziju u Novoj Gradiški i apsolvirao studij prava u Zagrebu, stupio je u dominikance 28. kolovoza  2010. u Dubrovniku. Doživotne zavjete položio je 17. kolovoza 2014. u Zagrebu, gdje je studirao teologiju. Za svećenika je zaređen 8. kolovoza 2016., na blagdan sv. Dominika, u crkvi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, po rukama pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. Mije Gorskoga. Mladu je misu proslavio 11. rujna 2016. Otac mu je preminuo, a majka mu od 1993. živi u Gornjim Bogićevcima. Kao svećenik obnaša dužnost župnog vikara u župi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, voditelj je dominikanske naklade Istina, promotor  za pravdu i mir i promotor dominikanskih blaženika i svetaca. [1] MK, br. 15, 1984., na nav. mj.

Iz Orubice je i jedan redovnik, franjevački časni brat. To je Stjepan Krpan, redovničkim imenom fra Ljubomir (Amandus), rođen 21. prosinca 1919. u (Bosanskoj) Orubici, koja je u to vrijeme pripadala župi Bos. Gradiška, ali je već 1920. pripala novoosnovanoj župi Dolina. Roditelji su mu Marko i Milka rođ. Jurekić. Kršten je u Slavonskoj Orubici 24. prosinca, a krstio ga je tamošnji župnik Dragutin Jerković.[1] Redovničko odijelo obukao je 20. rujna 1945., kada je dobio redovničko ime brat Ljubomir. Svečane je zavjete položio 30. kolovoza 1951. Kao časni brat svoj je život uložio za druge kao bolničar i kuhar i to u samostanima u Zagrebu, Jastrebarskom, Cerniku, Čakovcu i konačno u Varaždinu. Preminuo je 25. kolovoza 1975. u Varaždinu i pokopan na tamošnjem groblju. [1] Upisan je u MK župe Bos. Gradiška, ali tek u 1920. godini, pod br. 6.

Starija od dviju časnih sestara iz dolinske župe je Jelena Jurišić, s. Marijana iz Gornje Doline.  Roditelji su joj Marijan i Reza rođ. Matković. Rođena je 7. lipnja 1965. u Bos. Gradiški. Na ime Jelena krstio ju je 25. lipnja u Dolini župnik vlč. Marko Š alić.[1] Stupila je u družbu Marijinih sestara u Osijeku 20. lipnja 1980. Redovničko odijelo obukla je i položila prve zavjete u Osijeku 21. lipnja 1984. i uzela redovničko ime Marijana. No, teško je oboljela, te je samo mjesec dana poslije morala na tešku operaciju. Nažalost, bolest se nije dala izliječiti, nego samo privremeno usporiti. Nije dočekala svojih doživotnih zavjeta; preminula je 6. veljače 1986. u 21. godini života. [1] U MK, br. 34, 1965. upisano joj je prezime Jurešić.

Druga je redovnica iz dolinske župe bila Dubravka Lagundžija, s. Ana-Marija. Kći je Janje Lagundžija. Rođena je 20. veljače 1961. u Dolini (Novom Selu). Krsno joj je ime dvostruko: Dubravka Terezija, a krstio ju je župnik vlč. Tvrtko Tadić.[1] Kao mala djevojčica s majkom se preselila u Novu Gradišku i tamo završila osnovnu osmogodišnju školu. Zatim 1976. odlazi u samostan sestara Služavki Maloga Isusa u Novoj Vesi u Zagrebu. Tu je završila medicinsku školu, a nakon mature započinje dvogodišnji novicijat, 1980.-1982. Prve redovničke zavjete položila je na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1982., a istoga dana 1988. doživotne. Djelovala je u Vinkovcima, na Kraljevcu u Zagrebu i u Samoboru. Kasnije je napustila družbu i istupila. [1] U MK, br. 7, 1961. upisana je na majčinu prezimenu.

Stradanje župe i župnika u ratovima prošloga stoljeća

Drugi svjetski rat teško je pogodio i župu Dolina, koja je u ratu i poraću izgubila ukupno 279 svojih vjernika. Imamo srećom sačuvane podatke o broju vjernika u župi 1943. godine. U jednom izvješću župnika fra Ognjena Idžotića Biskupskom ordinarijatu u Banju Luku od 18. svibnja 1943. precizno je naveden broj katoličkih kuća i duša, pa to ovdje prenosimo:

      selo                       kuća                duša

Gornja Dolina            108                  674

Donja Dolina              135                  835

Novo Selo                  110                  737

Proševica                    19                    116

Orubica                       5                      23

Bardača                      5                      30

            ukupno            382                  2.415.

Župnik svoje izvješće zaključuje napomenom: Od ovih su mnogi poginuli ili izgubljeni, ali nema ovaj ured još sigurnih podataka od vojničkih vlasti (oko 50).[1] Navodeći pripadnike drugih vjera, župnik piše da u Donjoj Dolini ima 150 pravoslavnih, dok za Orubicu i Bardaču piše cijelo selo, što znači da je ono malo katolika tamo živjelo među velikom pravoslavnom većinom. Spominje i muslimanske izbjeglice  iz Višegrada i Rogatice koji su smješteni u mjesnoj školi.

[1] Izvješće župnika Idžotića, br. 48/43, od 18. 5. 1943., u BABL-u, protokol. pod br. 960/43.

Tijekom rata i u poraću bila su četiri velika napada na župu s velikim brojem stradalih župljana civila. Prvi se dogodio noću uoči Svih svetih, 31. listopada/1. studenoga 1943. u Donjoj Dolini, kada je u četničkom napadu na selo ubijeno pet vjernika dolinske župe. Drugi noćni napad, s puno većim brojem stradalih vjernika, dogodio se noću s 25. na 26. siječnja 1945. u Donjoj Dolini. U posve opkoljenom selu ubijeno je te noći 29 muškaraca, a stradale su i tri žene na bijegu pred napadačima, sveukupno čak 32 civilne žrtve. Treći napad i pokolj uslijedio je desetak dana kasnije, 7. veljače 1945., u Novom Selu i Gornjoj Dolini, kada je ubijeno 17 žrtava. Još jedan pokolj nedužnih civila dolinske župe dogodio se neposredno po završetku rata, kada je ubijeno deset muškaraca iz župe Dolina od tzv. Golića kopača. To su ukupno 64 civilne žrtve u samo četiri napada u župi.

Međutim, broj stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću mnogo je veći. Dosadašnjim istraživanjima došli smo do ukupno 279 poimeničnih žrtava s njihovim podatcima i načinu stradanja. Po selima ih je bilo: Bardača 2, Donja Dolina 112, Gornja Dolina 84, Novo Selo 70, Proševica 11. Njima treba pridodati i 7 izbjeglica iz župe Sasina kod Sanskoga Mosta koje su umrle na području župe zbog bolesti i hladnoće u ratnim uvjetima, dakle sveukupno do sada poznatih 286 katoličkih žrtava. Ali, to svakako nije konačan broj, jer ih je mnogo nestalih na koncu rata.

            U najnovijem, Domovinskom, ratu župa Dolina imala je ukupno devet žrtava, od toga osam civila. No u velikim izgonima vjernika 1992.-1995. župa je posve opustjela, i od 1995. više tamo praktično nema ni župnika ni župljana. Posljednji su pod prisilom napustili svoj zavičaj 7. rujna 1995. skupa sa svojim župnikom vlč. Kazimirom Višatickim. On će ostati zabilježen u povijesti kao posljednji dolinski župnik, budući da otada ta župa više nema vlastitoga župnika. Tek nakon dvije i pol godine služena je opet u toj župi sveta misa. Učinio je to 14. travnja 1998. biskup mons. Franjo Komarica.[1] Za ono nekoliko preostalih vjernika danas se brine župnik iz Bosanske Gradiške. Prognani vjernici, koji danas žive širom Hrvatske i svijeta, posebno na području Nove Gradiške, ipak se okupe u župi na Veliku Gospu, uz blagdan naslovnika župne crkve, te uz Svisvete, a nešto vjernika dođe i na bogoslužje i susret i na Uskrsni ponedjeljak. [1] Mican, nav. dj., str. 205.

Kako bi sačuvali spomen na svoju župu, u koju su se nadali vratiti, Župno pastoralno vijeće župe Dolina u izgnanstvu pokrenulo je, na čelu s Miloradom Oršulićem Micanom, 1996. župno glasilo Suza Dolinska koje je do sada izišlo u 34 broja, ispočetka češće, a onda kao godišnjak. Isti je autor objavio i vrijednu monografiju župe Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti 2000. godine u Novoj Gradiški. Jedno i drugo djelo zaslužuju pohvale, jer i danas pisanom riječju povezuju raseljene Dolince širom svijeta.

Znamo danas i za šest poimeničnih žrtava Prvoga svjetskog rata iz dolinske župe. Stradanja svojih župljana pratili su i njihovi župnici. Od 14 dolinskih župnika u stotinu godina, čak su četvorica ubijena, doduše nijedan u samoj Dolini. Fra Ognjena Idžotića (1903.-1945.) ubili su partizani u šumi Macelj kod Krapine noću 4./5. lipnja 1945. Vlč. Ratko Grgić (1944.-1992.) je 16. lipnja 1992. u pol bijela dana odveden od uniformiranih velikosrpskih snaga i ubijen na nepoznatom mjestu i do danas mu se za grob ne zna. Vlč. Marko Š alić (1934.-1993.) je kao župnik u Dragalovcima teško zlostavljan u logoru u Doboju 1992. od velikosrba, te je preminuo od posljedica 12. siječnja 1993. Četvrti u tom mučeničkom nizu je mons. Kazimir Višaticki (1939.-2004.), ubijen 18. studenoga  2004. godine u župnoj kući u Bos. Gradiški.          

Osim toga, još dvojica župnika osuđena su, posve nedužna, od komunističkih vlasti na teške zatvorske kazne: dr. Božo Laštro (1907.-1975.) na osam godina i vlč. Tvrtko Tadić (1929.-2015.), kao mlad svećenik dok je služio vojni rok, na četiri godine. A još jedan, vlč. Nikola Tojčić (1892.-1984.), morao je izbjeći iz župe pred partizansko-četničkim zvjerstvima, i cijeli svoj preostali vijek proživio je kao prognanik izvan domovine, te je i preminuo u Argentini.

Tako župa Dolina proslavlja svoj stogodišnji jubilej u sumornom ozračju, ali kršćani se ne prepuštaju pesimizmu, nego žele živjeti i nositi Radosnu vijest u sebi i donositi je drugima. Neka dobri Bog upravlja putove jednih i drugih!

Proslava blagdana Svih Svetih i Dušnog dana na groblju GRADINA u D. Dolini 2018

Već uobičajeno, od kada se je moglo, poslije ratnih strahota doći u rodni kraj, u našu Dolinu na groblju Gradina, zadnje nedjelje u listopadu, se u poslijepodnevnim satima služi sveta Misa u povodu blagdana SVIH SVETIH i Dušnoga dana.

Groblje, u kome počivaju posmrtni ostatci naših mili i dragi, svoje hodočasnike je dočekalo primjereno uređeno. Neki su došli i više sati ranije kako bi uredili grobove, položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se.

Okupilo oko šezdesetak vjernika koji su, osim malobrojih Dolinaca koji su ostali u Dolini živjeti ili se u nju vratili, došli su iz različitih krajeva Hrvatske, Slovenije, Italije , Austrije i Njemačke strpljivo čekajući na graničnim prijelazima i po nekoliko sati.

Današnje misno slavlje je predvodio nedavno imenovani župnik župa Bosanska Gradiška i Dolina p. Tomislav Topić, redovnik trapist koji je došao iz samostana Marija Zvijezda iz Banja Luke. On je naslijedio dosadašnjeg župnika vlč. Marka Stojčića koji je imenovan za ravnatelja Katoličkog školskog centra u Banja Luci.

Trapiti su katolički monaški red koji slijedi Pravilo sv. Benedikta. Red cerstercita strožeg opsluživanja su nastali reformom benediktinskog reda. Nastao je u samostanu La Trappe u Francuskoj 1664. godine a osnovao ga je opat Armand Jean la Bouthillier de Rance.

Samostan trapističkog reda Marija Zvijezda kod Banja Luke je osnovan za vrijeme turske vladavine Bosnom u 19. stoljeću. Godine 1869. grupa od sedam redovnika monaha iz njemačkog samostana Mariawald na čelu sa slugom božjim don Franzom Pfannerom je osnovala samostan na domaku Banja Luke. Trapisti su poznati po proizvodnji sira Trapist.


Pater Tomislav je došao u Donju Dolinu nakon što je služio nedjeljnu sv. Misu u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci, pozdravio nazočne, zahvalio se na tolikom odazivu, uređenosti groblja i prostora ispred grobljanske kapele, ispred koje je i slavljena sv. Misa. Najavio je i moguću reorganizaciju održavanja grobalja na području župa Bos. Gradiška i Dolina.

Po završetku sv. Mise župnik je molio opijela i molitvu odriješenja nad grobovima onih za koje su nazočni izrazili želju za blagoslovom.

Na sam blagdan Svih Svetih sv. Misa i blagoslov grobova bit će na Katoličkom groblju u Brestovčini, a na Dan mrtvih Dušni dan u Čatrnji, a za to vrijeme će Dolinci obilaziti groblja u Novoj Gradiški i Gornjim Bogićevcima, koja pomalo, kao i u drugim mjestima Hrvatske, postaju Gradina.

Iskreno se zahvaljujemo dobrim ljudima koji su nam novčano pomogli pri održavanju groblja od Velike Gospe, a to su: Anto Oršulić iz Zenice 300kn, Vinko Vidić iz Š umetlice 20 €, Zdenko Vonić iz Slav.Kobaša i Ljuban Matković iz Kovačevca po 100kn. Hvala im.

Autor Milorad Oršulić Mican

Sv. Rok – veliko slavlje u Bosanskoj Gradišci 2018

Na blagdan sv. Roka župa u Bos. Gradišci koja je njemu posvećena, obilježila  je 180 godina svoga postojanja.

Sveto misno slavlje, uz suslavlje banjolučkog biskupa msgr. dr. Franje Komarice i četrnaest svećenika, predvodio je nadbiskup  metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, koji je svojedobno u ovoj župi bio župnikom.

Nazočne vjernike je  na početku  sv. Mise pozdravio bosanskogradiški župnik vlč. Marko Stojčić izrazivši zadovoljstvo zbog okupljanja mnoštva vjernika i dvojice pastira Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Na osobit način je uputio  pozdrav predstavnicima islamske zajednice efendiji  Zejnilu Latifović i Srpske pravoslavne crkve ocu Mirku Milisavić kao i zamjeniku gradonačelniku ovoga grada, koji su došli na proslavu ove obljetnice.  Zatim je nazočne upoznao ukratko s poviješću ove župe  koja obilježava 180. obljetnicu.

Kardnal  Vinko Puljić se na početku prisjetio vremena kada je ovdje bio župnikom i zahvaljujući Bogu za 180 godina vjerničkog kontinuiteta katolika na ovom prostoru.

Završavajući propovijed pozvao je nazočne da budu odvažni svjedoci Krista živoga. Danas  želimo zahvaliti Bogu što smo vjeru sačuvali kroz tolike godine. Vlasti se mijenjaju  i svaka donosi nešto svoje, ali ljudi trebaju po Božju živjeti. Spomenuo je i dvojicu ljudi koji su mučenički ugradili svoje  živote u ovu župu.

Župljani su, u znak zahvalnosti kardinalu darovali fotografiju župe Bosanska Gradiška iz 1945. godine.

Poslije Misnog slavlja, za više od  250 osoba, domaćih vjernika i gostiju pripremljen je ručak, a nazočni su mogli uživati u zvucima tambura i šargije.

SLIKA ZA USPOMENU S PROSLAVE 180. OBLJETNICE ŽUPE

KARDINAL VINKO I BISKUP FRANJO S 14 SVEĆENIKA

PROCESIJA

I ULAZAK U CRKVU

IZNAD OLTARA POZIV SV. ROKU DA MOLI ZA NAS I 180, GODINA ŽUPE

VJERNICI SU POZORNO SLUŠ ALI…

NADAHNUTU KARDINALOVU PROPOVIJED

SVEĆENICI SA BISKUPOM I KARDINALOM OKO OLTARA

UZVANICI VJERSKIH I CIVILNIH VLASTI SU NAZOČILI MISNOM SLAVLJU

MISNICI ISPRED OLTARA NAKON SV. MISE

KARDINAL I BISKUP S UZVANICIMA

NAZOČNIMA SE JE OBRATIO I VLČ. VLADISLAV ŽARKO OŠ AP NEGDAŠ NJI ŽUPNIK OVE ŽUPE

TAMBURAŠ I SU ZABAVLJALI NAZOČNE A JEDAN OD NJIH JE SVIRAO U KUDU IVAN GORAN KOVAČIĆ IZ DOLINE

NA KRAJU SU RADOSNA SRCA ZAPJEVALI KARDINAL I BISKUP

UKRATKO O ŽUPI SV. ROK U BOSANSKOJ GRADIŠ CI

            U Berbiru, danas Bosanska Gradiška,  župa je postojala još u XVII. stoljeću. Nakon njezine propasti vjernike na tom području pastorizirali su franjevci iz Ivanjske. U predtursko doba na području današnje bosanskogradiške župe postojao je cio niz  župa Zagrebačke biskupije koje još uvijek nisu precizno ubicirane, ali svakako su bile u Gornjim Podgradcima, Gornjim Kijevcima, Osiku i Rastiku.

Prva župna kuća sagrađena je prije crkve, a novi veliki župno pastoralni centar, koji obuhvaća župni stan, uredske prostorije, vjeronaučnu dvoranu  i druge prateće prostorije 1990. god.

Župa Bosanska Gradiška ima groblja u Brestovčini s kapelicom sv. Ane i u Čatrnji s  kapelicom  Male Gospe koja je u tijeku rata bila srušena pa je izgrađena nova. U Cerovljanima  rimokatolici i grkokatolici imaju zajedničko groblje. Tamošnja kapelica je srušena i nije izgrađena nova kao i u Batru u kojem se također nalazi rimokatoličko groblje, za tadašnje vjernike sela kojih više nema Bukvika i Batra. U Mačkovcu je područna crkva Duha Svetoga sagrađena 1980. ali je teško oštećena u zadnjem ratu.

Na području ove župe svoju kuću imaju časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove. One su u ovu župu došle 28. kolovoza 1898. Godine 1995. protjerane su, a vratile su se 2000. U međuvremenu je obnovljena njihova kuća.

U neposrednoj blizini crkve se nalazi Hrvatski dom, a tu je i spomenik hrvatskom kralju Tomislavu koji je otkriven u jesen 1926. godine, u povodu 1000. obljetnice hrvatskog kraljevstva. Dom je svečano otvoren 30 listopada 1932. godine, a sagradilo ga je Kulturno-umjetničko društvo Posavac.  Hrvatski dom čeka povrat svom vlasniku  a spomenik obnovu jer je uveliko oštećen u tijeku minulog  rata.

U novije  doba u toj je župi jedan svećenik je mučenički završio  život. Riječ je o župniku i dekanu prelatu Kazimiru Višaticki a to ubojstvo se dogodilo u večernjim satima 17. studenog 2004. godine.

Tekst i fotografije Mican