Godina: 2013.

Naši Akademci – Hrvoje Vonić

rođen je 28.ožujka 1983. od oca Pavla Vonić i majke Đurđice Ivanka r. Matković u Bos. Gradiški, Bosna i Hercegovina

Svoje školovanje počeo je u rodnom gradu gdje završava prvi i drugi razred. Š kolovanje nastavlja u osnovnoj školi ”Mato Lovrak” u Novoj Gradiški koju završava 1998.
Iste godine se upisuje u srednju Elektrotehničku školu u Novoj Gradiški. Srednju školu završava 2002. te stječe srednju stručnu spremu i zvanje tehničar za elektroniku.

Odmah po završetku srednje škole upisuje se na Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu na diplomski studij poštanskog i telekomunikacijskog smjera. Diplomirao je u lipnju 2008. te stekao visoku stručnu spremu i stručno zvanje DIPLOMIRANI INŽENJER PROMETA.

Ubrzo nakon završetka studija zapošljava se u Zagrebu gdje trenutno živi i radi.

Naši Akademci – Antonija Vidić

rođena je 23. siječnja 1983. godine u Bosanskoj Gradiški (BiH). Svoje najranije djetinjstvo provela sam u Novom Selu, gdje sam 1990. godine krenula u I. razred osnovne škole.

Po završetku 2. razreda, 1992. god., u tijeku rata, s obitelji sam preselila u Orebić, na poluotoku Pelješcu i tamo pohađala još dva razreda osnovne škole. Potom smo 1994. god. preselili u Rijeku gdje smo proveli godinu dana, i naposlijetku, 1995. god., nakon Vojno redarstvene operacije “Bljesak”, doseljavamo u Ratkovac, te u Okučanima završavam osnovnoškolsko obrazovanje.

Godine 1998. upisujem Opću Gimnaziju u Novoj Gradiški, te po njezinom završetku 2002. god. odlazim u Zagreb na Studij turizma pri Zagrebačkoj školi za menadžment. Godine 2006. stječem zvanje prvostupnice ekonomije, smjer turistički menadžment, te u tom smjeru polažem stručni ispit za Voditelja poslovnice turističke agencije i stručni ispit za Turističkog pratitelja.

Od 2002. godine radim sezonski na poslovima vođenja i prodaje privatnog smještaja u obiteljskoj kući u Orebiću. U međuvremenu radila sam na mjestu Referenta u odjelu marketinga u TD ”Jarun” d.o.o., Zagreb, zatim na mjestu Financial Advisora u posredničkoj tvrtki koja se bavi izradom financijskih koncepata i financijskim savjetovanjem, te u Uredu Uprave turističke grupacije adriatica.net d.o.o. i ugostiteljskog objekta Emporion ugostiteljstvo d.o.o., Zagreb, na poslovima organiziranja i koordinacije na radnom mjestu Poslovne tajnice i Asistenta direktora.
Nakon što su se setre Kristina i Marijana udale, ostala sam živjeti s roditeljima u Ratkovcu.

Naši Akademci – Sanja Ćorković

rođena je 30.rujna 1981. u Bos.Gradišci od oca Pavla i majke Slavica r. Š Šokić

Obrazovanja
1988-1991 – 3 razreda osnovne škole, Donja Dolina/BIH
1992 – 1 razred osnovne škole, Grosswarasdorf/Burgenland
1992-1996 – 4 razreda glavne škole, GroÃŸwarasdorf/Burgenland
1996-1999 – 3 razreda trgovačka škole, Oberpullendorf/Burgenland
1999-2006 – posao
2006-2008 – Matura
2008-2011 – Bachelorstudium /Politicka znanost
2011-2013 – Masterstudium/Politicka znanost
2011-2012 – Masterstudium Europejske studije

Inozemstvo:
ožujak- travanj 2010: Studijsko putovanje u Kubu i studiranje na sveučilištu de La Habana/Kuba
studeni 2010: EU – Studijsko putovanje: Brisel, Luksemburg,Francuska, Nizozemska, Njemačka
veljača 2011: Studijsko putovanje: New York, Washington DC, Penselvenija, Wiliemsburg

Jezično znanje:
Hrvatski jezika (materinjski jezik), njemački (savršeno), gradišćansko hrvatski, engleski (govoru i pismu), francuski (dobro osnovno znanje), španjolski (osnovno znanje), slovenski, ruski (osnovno razumijevanje)

Naši Akademci – Marijana Vidić Poleto

rođena je 03.srpnja 1984. godine u Bosanskoj Gradiški (BIH). U Novom Selu započinje moje školovanje gdje završavam prvi razred. Zbog ratnih okolnosti napuštam s obitelji rodni kraj i u Hrvatsku se preseljavam 1992. godine, odnosno u Orebiću završavam drugi i treći razred osnovne škole, dok četvrti razred nastavljam u Rijeci i u Okučanima započinjem peti razred i završavam osnovnoškolsko obrazovanje.

Srednju Elektrotehničku školu završam 2003. god. u Novoj Gradiški. Nakon srednje škole odlazim na Veleučilište u Požegi gdje sam 2007. godine diplomirala na studiju ekonomije, te stekla naziv stručni PRVOSTUPNIK EKONOMIJE.

U međuvremenu završila sam Tečaj za računalnog operatera i Tečaj za samostalnog knjigovođu, te upisujem razlikovnu godinu na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku, smjer financijski menadžment.
U sklopu projekata financiranih od strane Europske Unije u Slavonskom Brodu 2011. godine završavam program za voditeljicu Agroturističkog gospodarstva, te nakon toga u Požegi program usavršavanja za voditeljicu Upravljanja projektnim ciklusom.

U razdoblju od srpnja 2006. do veljače 2007. radila sam putem Student servisa, te od prosinca 2007. do travnja 2008. godine u knjigovodstvenom servisu Revizija uzor d.o.o. Zagreb. U travnju 2008. godine dobila sam pripravnički staž u Jedinstvenom upravnom odjelu, odjel za financije općine Gornji Bogićevci koji je trajao godinu dana, do travnja 2009. godine. Tijekom pripravničkog staža nazočila sam na raznim seminarima te sam izradila i kandidirala projekt na natječaj Svjetske banke. Budući da je Svjetska banka odobrila sredstva za financiranje projekta Briga za starije i nemoćne njega u kući, tako sam i ja osobno dobila produženje Ugovora o radu kao voditelj Projekta, i kao zaposlenica u općini Gornji Bogićevci u odjelu za financije ostajem do ožujka 2010. godine.
Od ožujka 2010. godine zaposlena sam u OPG-u Marijana, kojem sam i nositelj.
U kolovozu 2011. godine udajem se u Požegu za Maria Poleta i u svibnju 2012. godine dobijamo sina Damjana.

Naši Akademci – Kristijan Vonić

Sin Zdenka i Zdenke r. Matković je rođen 29. listopada 1981. godine u Bosanskoj Gradišci.
U osnovnu školu “Bratstvo Jedinstvo” u Novom Selu krenuo je 1988. godine.

Po završetku četvrtog razreda 1993. godine zbog ratnih okolnosti sa obitelju se seli privremeno u Rijeku gdje završava peti razred u osnovnoj školi “Fran Franković”.

Š esti razred privremeno upisuje u osnovnoj školi “Matija Gubec” u Cerniku.

Ubrzo se seli u Slavonski Kobaš gdje nastavlja školovanje u šestom razredu osnovne škole “Dr. Stjepan Ilijašević” koju završava sa izvrsnim uspjehom.

Srednju Tehničku školu upisuje u Slavonskom Brodu za zvanje tehničar za elektroniku koju završava 2000. godine sa vrlodobrim uspjehom.

Iste godine upisuje se na Elektrotehnički Fakultet u Osijeku na stručni dodiplomski studij koji završava 2005. godine i dobiva zvanje inženjer elektrotehnike smjer elektronika.
Trenutno živi i radi u Kutini.

Naši Akademci – Ivan Tomić

sin pok. Luke Tomić i Marine rođ. Kičić, iz Donje Doline. Rođen je 24. listopada 1984. godine u Bosanskoj Gradišci. Vrijeme do 31. kolovoza 1993. god. provodi u Donjoj Dolini, a zbog ratnih okolnosti, posredstvom Crvenog križa prelazi s ocem, majkom i bratom u Hrvatsku, u Š umetlicu gdje ostaje do 2003. godine kada se sele u prognaničko naselje u Kovačevcu. Od 2006. godine, žive u Gornjim Bogićivcima gdje su izgradili obiteljsku kuću.

Započetu Osnovnu školu u Donjoj Dolini nastavlja i završava u Cerniku, a Opću gimnaziju u Novoj Gradiški. Nakon završene Opće gimnazije, 2004. godine je upisao Pravni fakultet u Zagrebu. Neko vrijeme prije završetka istoga, ušao je prvo u postulaturu, a zatim 28. rujna 2010. god., u novicijat u Redu propovjednika tj. dominikanskom redu. Novicijat je vrijeme kušnje u kojem novak posvećuje svoje vrijeme razmišljanju o svom pozivu, uči i promatra život braće unutar reda, te uči pravila i duhovnost Reda.
U znak pobožnosti prema Blaženoj djevici Mariji, Ivan svome imenu dodaje i ime Marija.
Fr. Ivan Marija Tomić je usporedo s tim učio i za preostale ispite na Pravnom fakultetu na kojemu je 6. lipnja 2011.godine uspješno i diplomirao te stekao akademsku titulu DIPLOMIRANOG PRAVNIKA.
Po završetku novicijata, 20.kolovoza 2011. god. položio je privremene zavjete na tri godine.

U cilju daljnje formacije i ostvarenja svećeničkog poziva, u srpnju iste godine upisao je filozofsko-teološki smjer na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem nastavlja svoje daljnje obrazovanje. Trenutno je student 2. godine na navedenom fakultetu. Živi u dominikanskom samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu.

Naši Akademci – Emanuel Tomić

sin pok. Luke Tomić i Marine r. Kičić iz Donje Doline. Rođen je u Bosanskoj Gradišci 17. srpnja 1988. godine, a sada živi u Gornjim Bogićevcima.

Osnovnu školu je završio u OŠ “Matija Gubec” u Cerniku, a zatim srednju elektrotehničku školu u Novoj Gradiški.
Od 2007. godine studirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Završio je 2010. godine sveučilišni preddiplomski studije elektrotehnike i informacijske tehnologije, profil elektroenergetike te je iste godine upisao i diplomski studij.

Sveučilišni diplomski studij elektrotehnike i informacijske tehnologije, profil elektrotehnički sustavi i tehnologija završio 3. srpnja 2012. godine i stekao akademski naziv magistar inženjer elektrotehnike i informacijske tehnologije.

Naši Akademci – Anita Vonić

Rođena sam 12. veljače 1983. godine u Bosanskoj Gradiški, od oca Marinka i majke Jasminke rođ.Vidić. Moj polazak u prvi razred obilježava i rođenje brata Vlatka. Domovinski rat ubrzo zaustavlja moje sretno djetinjstvo u Gornjoj Dolini, kao i školovanje, tako da u Novom Selu uspijevam završiti samo drugi razred.
Posljednje organiziranim konvojem stižemo u Novu Gradišku 4. rujna 1992. godine. Tu ću završiti samo 3. razred nakon čega selimo u Gornji Miholjac pored Slatine, budući su roditelji tamo zamijenili kuću. Unatoč svom trudu ne uspijevamo tamo ostati, i na moju veliku radost vraćamo se u Novu Gradišku 1997. godine gdje ću i završiti svoje osnovnoškolsko i gimnazijsko obrazovanje.

Kraj gimnazijskog obrazovanja obilježila je i majčina bolest tako da samo pola godine nakon njezine smrti pristupam prijemnom ispitu, i u jesen 2002. upisujem Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu.

Na studiju farmacije sam diplomirala 2008. godine te stekla titulu MAGISTRA FARMACIJE.
Brat Vlatko je godinu poslije upisao Katoličko-bogoslovni fakultet na kojem danas studira. Ubrzo se zapošljavam u Zdravstvenoj Ustanovi Ljekarne Zubović u Novoj Gradiški gdje i danas sa zadovoljstvom radim.

Dvadeseta obljetnica nasilnog odvođenja župnika Ratka Grgića

U subotu 16. lipnja 2012. navršilo se punih 20 godina od nasilnog odvođenja iz župne kuće u Novoj Topoli kod Bosanske Gradiške tadašnjeg župnika Ratka Grgića. Četvorica pripadnika srpskih paravojnih jedinica “Belih orlova” izveli su župnika iz župne kuće u prijepodnevnim satima – bez ikakvog povoda i naloga i naočigled zaprepaštenih redovnica iz samostana neposredno uz župnu crkvu Sv. Josipa, strpali ga u bijeli “golf”, te ga odveli u pravcu sela Laminci. Od tada se župniku gubi svaki trag.

Koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi u Novoj Topoli predvodio je banjolučki biskup dr. Franjo Komarica, zajedno s domaćim župnikom Antom Pelivanom i četvoricom susjednih župnika. Uz župljane je na misnom slavlju sudjelovalo i 15 redovnica, te brat i sestra ubijenog svećenika Ratka s članovima njihove obitelji iz Vareša.

Biskup Komarica je istaknuo kako je to već dvadeseti put da se kao Kristovi vjernici okupljaju na misnom slavlju u povodu nasilno odvedenog i bez ikakve optužbe i presude ubijenog župnika Grgića. “Ostaje, nažalost, i dalje tužna i duboko nehumana i necivilizirana činjenica da nama pokojnikovoj rodbini, suradnicima, crkvenim poglavarima i vjerujućem narodu, domaće nadležne vlasti, koje bi morale znati gdje su posmrtni ostaci nedužno likvidiranog svećenika Ratka, još uvijek nisu omogućile da našeg ubijenog brata pokopamo na dostojan način po crkvenim propisima, unatoč nebrojenim apelima i potraživanjima”, istaknuo je biskup Komarica.

Tumačeći svetopisamske tekstove, biskup je iznosio Isusov primjer i riječi, kao uzor i smjerokaz za sve njegove sljedbenike. “I svećenik Ratko poput Isusa, nedužan je smetao nekima koji su naredili njegovu likvidaciju i zadužili određene ljude da to učine. I jedni i drugi imaju na svojoj savjesti njegov nedužni život”, istaknuo je biskup. Pozvao je na molitvu, ne samo za ubijenog župnika Ratka nego i za drugoga ubijenog svećenika – novotopolskog upravitelja i gradiškog župnika prelata Kazimira Višatickog, kao i za njihove ubojice, kojima prijeti vječna propast.

Po završetku misnog slavlja vjernici su se u procesiji uputili do u ratu spaljene, a sada obnovljene župne kuće i pred spomen-pločom ubijenog župnika Ratka izmolili molitvu za ubijene svećenike.

U posljednjem ratu i poraću na području Banjolučke biskupije ubijeno je ili umrlo od posljedica teškog maltretiranja sedam župnika svećenika Banjolučke biskupije, jedan redovnik franjevac Bosne Srebrene i jedna sestra milosrdnica Družbe sv. Vinka Paulskog

Karlo Višaticki

Msgr. Dr. KARLO JE JEDAN OD ČETVORICE SVEĆENIKA IZ OBITELJI VIŠATICKI

Prezime Višaticki je vezano za župu Dolina i Dolina za to prezime. Zbog toga je naš sugovornik u ovom broju “Suze dolinske” msgr. dr. KARLO VIŠATICKI, brat našeg bivšeg župnika Kazimira. Na mnogim mjestima (internetskim i tiskovnim stranicama) mogu se pročitati biografski podaci o našem sugovorniku, a da i čitatelji našeg Godišnjaka budu upoznati s bogatim životopisom, prije početka razgovora donosimo samo dio toga.

Karlo je rođen u Čatrnji, župa i općina Bosanska Gradiška, 31. ožujka 1950. godine od oca Ivana i majke Barbare r. Ostrowski. Osnovnu školu završava u Čatrnji od 1. do 4. razreda, odnosno u Bosanskoj Gradišci od 5. do 8. razreda. Gimnaziju pohađa na Š alati u Zagrebu (Nadbiskupsko dječačko sjemenište) od 1964. – 1966. (prve dvije godine), a nastavak u sjemeništu u Đakovu (1966. – 1968.). Maturirao 1968. godine u Đakovu. Počeo studij teologije 1. semestar filozofije u Đakovu u jesen 1968. godine. Odmah u veljači 1969. god. odlazi na služenje vojnog roka (veljača 1969. – srpanj 1970.) u Sarajevu. Nastavlja studij teologije u Innsbrucku od 1970. do 1975. godine. Za svećenika je zaređen 25. travnja 1976. godine i imenovan je za kapelana u biskupiji Basel u Š vicarskoj u župama sv. Marije u Thunu te u Zofingenu (1976. – 1981). Od 1981. – 1987. god. vrijeme provodi na postdiplomskom studiju u Rimu na Sveučilištu Gregorijana i Biblijskom Institutu.
Od lipnja 1984. god. do veljače 1985. godine studirao u Jeruzalemu na Papinskom Biblijskom Institutu. Biblijski licencijat u veljači 1987. (naslov licencijatske radnje “Eine Untersuchung zur Bedeutung der biblischen Wurzel qtr in der hebrÃ¤ischen Bibel” – “Istraživanje značenja biblijskog korijena qtr u hebrejskoj bibliji”, kod prof. Stephena Pisano), a doktorat na Teološkom fakultetu Sveučilišta Gregorijana u srpnju 1987. god. (naslov teze “Die Reform des Josija und die religise Heterodoxie in Israel” – “Jošijina reforma i vjerska heterodoksija u Izraelu”, kod prof. Gian Luigia Prato).
Uz hrvatski jezik, msgr. dr. Karlo služi se njemačkim, engleskim, talijanskim, francuskim i poljskim.
Predavao je na Teološkom Institutu u Banjaluci od 1990. do 1995. god. Nakon progona Hrvata iz Banja Luke Institut više ne radi. Od 1998. do 2000. god. predaje na Teološkom Institutu u Mostaru i na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Na Teologiji u Đakovu, kasnije Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku od 2000.

obitelj Višaticki 1976 godine

Suradničko zvanje višeg asistenta na području humanističkih znanosti, polju teologije i u grani biblijske teologije pri Katedri Svetog pisma Novog zavjeta KBF-a u Zagrebu, za potrebe područnog studija u Đakovu izabran Odlukom Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 4. srpnja 2000. god. na mandat od 3 godine, a u znanstveno nastavno zvanje docenta pri Katedri Svetog pisma Starog zavjeta na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu za potrebe područnog studija u Đakovu izabran 19. prosinca 2003. na mandat od 5 godina.
Za izvanrednog profesora na Katedri Svetog pisma Starog zavjeta na KBF-u Đakovo, Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku izabran 9. veljače 2009.
Piše za Bogoslovsku smotru, Crkvu u svijetu, Diacovensiu, Vjesnik đakovačko-srijemske biskupije (Đakovačko-osiječke nadbiskupije).
Jedan je od biblijskih revizora Staroga zavjeta za pripremu tiskanja 2. izdanja Sv. Pisma 2006. koje je preveo sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Š arić početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća.
SUZA DOLINSKA: Vaš brat, msgr. Kazimir Višaticki je bio župnik u župi Dolina od 11. srpanja 1986. godine do rujna 1995. godine, kada je sa “ostatkom ostataka” svojih vjernika bio prognan i prešao kod Davora preko Save u Hrvatsku. Ostavio je neizbrisivi trag na vjernike u duhovnom životu, ali i u građevinskom, jer je iza njega ostala crkva kao svjedočanstvo odanosti Dolinaca rimokatoličkoj vjeri.
Za tih devet godina njegovog boravka u Dolini, Vi ste dolazili u to mjesto. I Vaša majka Barbara je dosta vremena provela u Dolini kod msgr. Kazimira. To lijepo njeno sjećanje na Dolinu zapisano je u 9. broju “Suze dolinske” 1998. god. pod naslovom “MAJKA ČETVORICE SVEĆENIKA”, a taj razgovor je objavio i Glasnik banjalučke biskupije. Kakav dojam su na Vas ostavili Dolinci i Dolina?
Bio sam u inozemstvu sve do kolovoza 1987., onda sam imenovan katehetom u Banja Luci. Međutim početkom 1988. god. umro je Tomo Matošević, župnik Nove Topole, pa me je biskup Alfred Pichler imenovao upraviteljem župe Nova Topola. U to vrijeme sam vrlo često navraćao u Dolinu ne sam u posjetu majci i bratu, bratu-svećeniku i susjedu, nego i pastoralno. Imao sam prilike više puta slaviti sv. Mise i propovijedati u Dolini, a isto tako imao sam priliku održati cijelu jednu seriju biblijskih predavanja u Dolini. Ljudi su bili jako zainteresirani i pažljivi, moglo se primjetiti da je zanimanje za Sveto pismo bilo dosta veliko, tako da smo nekada satima ostajali u diskusiji i učenju novoga iz Biblije i u Bibliji.
SUZA DOLINSKA: Msgr. Kazimir je do svoje mučeničke smrti u župnom uredu Bosanska Gradiška, bio član Uredničkog vijeća “Suze dolinske”, zapravo je jedan od suosnivača ove povezanosti između Doline i Dolinaca. Da li se razmišlja ili priprema knjiga o njegovom iako kratkom ali bogatom životu?
Glede biografije, životopisa, pokojnog brata Kazimira razmišljalo se ubrzo nakon ubojstva, dosta je materijala prikupljeno, ali nešto detaljnije se još uvijek ne može reći kada će ta knjiga ili knjižica ugledati svijetlo dana. U svakom slučaju treba reći da to nije zaboravljeno.

SUZA DOLINSKA: Recite nam nešto o Vašem književnom stvaralaštvu, s naglaskom na pripremi Svetog pisma za tiskanje.
Književno stvaralaštvo je širok pojam. Istina moja pera nisu zahrđala, ali je pored svih drugih obaveza koje imam na župi i u Đakovu, zapravo premalo vremena za tu vrstu djelatnosti, koja zahtijeva svoje. Koliko stignem javljam se u stručnim časopisima uglavnom sa biblijskom tematikom. Š to se tiče priprema za izdanje Sveto Pisma, koje je preveo nadbiskup Ivan Evanđelist Š arić, to je bila cijela ekipa ljudi u kojoj sam i ja bio uključen.
SUZA DOLINSKA: Vi imate neobičan hobi: sakupljač ste Svetog pisma odnosno Biblija na različitim svjetskim jezicima. Sigurno ste ponosni na tu svoju kolekciju. O kolikom se broju Biblija radi i uopće nam recite nešto više o tome.
Ovim sam pitanjem malo zatečen, ali mogu reći da je kolekcija izdanja Biblija u mojoj biblioteci dosta velika točan broj ne mogu reći. Najstarija je Biblija iz 1571. godine (jedan latinski prijevod ili kako se to stručno naziva Vulgata); zanimljiva je i jedna trojezična Biblija (hebrejski-grčki-engleski). Ima i poneki raritet tako n.pr. prijevod franjevca Matije Petra Katančića (tiskan u Budimu 1831. god., a izdao ga je Grgur Čavapović) u šest svezaka, od toga su četiri sveska Starog zavjeta, a dva sveska Novog zavjeta), zatim jedan stariji prijevod zadarskog kanonika, rodom iz Postira na toku Braču Ivana Matije Š karića. Ovo je, slično kao Katančićev, prijevod sa latinskog jezika, a objavljen je u Beču (1858-1861). Prijevod je tiskan u 12 svezaka, a zanimljiv je i prijevod isusovca Bartola Kašića koji je tiskan tek 1999. god. u Njemačkoj, a prijevod je napravljen u vremenu od 1622-1636., dakle radi se o najstarijem prijevodu na hrvatski jezik.
Kada se bavite biblijskim tekstovima zanimljivo je uporediti razne prijevode na moderne jezike i ustanoviti zadivljujuće sličnosti u prijevodima.
SUZA DOLINSKA: Rođeni ste u Bosni, župnik ste u jednoj banjalučkoj župi, Budžak, iako dio vremena provedete u Đakovu gdje obnašate dužnost profesora na Teološkom faklutetu. Kako vidite budućnost Bosne, a u njoj i župu Dolina u kojoj sada živi petnaestak Hrvata katolika?
Ovo pitanje nije teološke naravi. Pokušat ću biti kratak i jasan. Dok je Bosanaca, bit će i Bosne. Crkva se, koliko je to moguće, brine za svoje vjernike bez obzira koliko velika ili malena neka župa bila. Dolina ima lijep zemljopisni položaj, a i uvjeti života nisu baš tako loši. Je li očekujemo da netko drugi više voli naš rodni kraj nego šro ga mi volimo. I tamo gdje su Dolinci otišli ne cvate baš uvijek i na svakom mjestu cvijeće sreće. Tko će u Dolini živjeti to je teško reći, ali dok bude Dolinaca, bit će i župe i župne crkve i groblja u Dolini, a svoje rodno mjesto i svoje pokojne nijedan čovjek, pogotovo nijedan kršćanin ne bi smio zaboraviti. Od nas samih ovisi hoćemo li otići u povijest i biti zaboravljeni, izgubljeni među drugima, ili ćemo sačuvati svoj identitet i Dolinca i Hrvata i katolika.
SUZA DOLINSKA: Vaša poruka prognanim Dolincima i čitateljima našeg Godišnjaka.
Zapravo su dvije poruke koje bih uputio, već kada imam priliku:

1. Nemojte zaboraviti svoju rodnu grudu.
2. Sretan Vam Božić, sveto porođenje Isusovo i blagoslovljena Nova 2013. godina.