Godina: 2014.

Dragi Dolinci (broj 31)

Dragi Dolinci, poštovani čitatelji!

Naš godišnjak “Suza dolinska”, koji je postao punoljetan još prošle godine, (navršilo se 18 godina od izlaska prvog broja iz tiska – štampe) a navršilo se i 10 godina od njegove nazočnosti na internetskim stranicama, nebi trebala biti knjiga, kako je već nazvaju, koja se prelista, nešto pročita a potom odloži negdje odakle će se, ikada, ili tko zna kada uzeti u ruke. Svi brojevi bi trebali biti negdje na dohvat ruke, jer svi oni čine jednu cjelinu. Zašto? Zbog toga što su u jednom broju npr. popisi poginulih u II sv. ratu i poraću za jedno selo, u drugom za drugo i tako dalje. Isto tako i popis stanovništava iz 1929. godine za svako selo je u posebnom broju, kao i popisi stanovništva iz 1948, odnosno 1949. godine.

Vlč. Pero Ćolić bosanskogradiški župnik je u rubrici Iz starog kraja lijepo prikazao kronološki događanja koja su se zbili u našim krajevima u tijeku 2014. godine, a ja ću se osvrnuti na neke teme u ovom broju.

Hrvatska je povijest velikim dijelom ispisana mučeničkom krvlju. Hrvatski je narod morao kroz duga stoljeća stati na braniku vjere, slobode i kulture, boriti se za: “Krst
časni i slobodu zlatnu”. Tom je borbom zaslužio dičan naziv “Predziđe kršćanstva”, koju mu je dao papa Leon X godine 1519. Brojni su sinovi hrvatskog naroda u toj borbi dali svoje živote za najuzvišenije ideale, u domovini i izvan domovine, i tako zaslužiti opće udivljenje i poštovanje. Zbog toga smo uz katolički kalendar za ovu, 2015. godinu, donijeli i popis hrvatskih mučenika, do sada prikupljeno, po spomendanima njihovog prelaska u vječnost.
Popis žrtava Drugog svjetskog rata za župu Dolina smo objavili u 15., 16., 17. i 18. broju “Suze dolinske” te u monografiji “Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti”, ali nikada cjelovitiji pregled žrtava II. sv. rata i poraća za naša područja nismo imali, dok se msgr. dr. Anto Orlovac nije prihvatio tog teškog, mukotrpnog i dugotrajnog posla te napravio, prema raspoloživim podacima popis i za župu Dolina. U ovom broju “Suze” objavljujemo prvi dio toga uradka, a to je popis žrtava II. svjetskog rata i poraća za Donju Dolinu, a u narednim brojevima ćemo i za ostala naseljana mjesta župe Dolina.
Navršlo se deset godina od mučeničke smrti našeg bivšeg župnika msgr. Kazimira Višatickog. Tom prigodom smo u suradnji sa Župni uredom sv. Rok iz Bosanske Gradiške dali tiskati SPOMEN SLIČICE, a napravljen je i slikopis dokumentarni film o životu i uspješnom djelovanju našeg mučenika.
Nakon što je prošle, 2013. godine Crkva u Hrvata dobili blaženika Miroslava Bulešića – mučenika, na Stepinčevo nas je obradoval vijest kako ćemo u dogledno vrijeme imati još jednog svetca hrvatskog roda i plemena bl. kardinala Alojzija Stepinca.
Papa Franjo nam je na blagdan Božanskog milosrđa podario dva svetca: Ivana XXIII i Ivana Pavla II. Svetaca nikada dosta!

U BiH su 12. listopada 2014. godine održani 7 izbori od završetka rata. Da li smo iskoristili svoje pravo za glasovanje, koje smo mogli obaviti dopisnim putom?

Prošlogodišnji zaplanirani poslovi glede radova na uređenju okoliša oko crkve u Gornjoj Dolini, hvala Bogu pošli su se realizirati, čak u većoj mjeri nego što se mislilo i očekivalo.
I dalje Vas ovim putom pozovamo da se odazovete na sve vrste akcije kako pružanju novčane pomoći i tako sudjelujete u izvođenju radova za održavanju groblja u Donjoj Dolini tako i oko crkve u Gornjoj Dolini.

Požeški biskup, msgr. dr. Anutn Š kvorčević nas nije ni ove godine zboravio pa nam je uputio pismo ohrabrenja i potpore. Puno nam to znači. Hvala mu.

Ove godine je u Banja Luci obilježno 25 godina biskupstva msgr, dr. Franje Komarice (o čemu imamo prilog u “Suzi”), a u Sarajevu, svečanim Misnim slavljem i prigodnom akademijom, 27. studenog 2014. svečano je obilježena 20-ta obljetnica kardinalske službe nadbiskupa metropolita vrhbosanskog Vinka Puljića. Godine 1990. kardinal Vinko, koji je do tada obnašao župničku službu u Bosanskoj Gradiški, imenovan je vicerektorom Vrhbosanske katoličke bogoslovije u Sarajevu. Vrhbosanskim nadbiskupom imenovan je 7. prosinca 1990., a 6. siječnja 1991. godine Sveti Otac Ivan Pavao II. posvetio ga je u Rimu. Ustoličen je u Sarajevu, 19. siječnja 1991. Papa Ivan Pavao II. 30. listopada 1994. imenovao ga je kardinalom, a u Kardinalski zbor primljen je na konzistoriju 26. studenog iste godine. Čestitamo mu.

Zakoračili smo u GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA. Prema Papinoj odluci, 2015. godina određena je da bude Godina posvećenog života. o obljetnici objavljivanja Konstitucije Lumen gentium. Službeni početak je obilježen svečanom misom u Bazilici sv. Petra u Rimu, 21. studenoga ove godine, a službeni završetak 21. studenoga 2015., o 50. obljetnici objavljivanja Dekreta Perfectae caritatis. Ponekad sjetimo riječi nadbiskupa đakovačko-osječkog msgr. Đure Hranića: Došašće i Godina posvećenog života vrijeme budnosti i vrijeme budnihâ€

Mir i svako dobro, sretan i veseo Božić, a Božji blagoslov neka Vas prati tijekom cijele 2015. godine.

U r e d n i k Milorad Oršulić-Mican

Čestit Božić i Blagoslovljena Nova 2015g.

DRAGI DOLJANCI, GORANJCI, NOVOSELCI I POŠ TOVANI ČITATELJI NAŠ EG GODIŠ NJAKA SUZA DOLINSKAâ€!
U POVODU BOŽIĆA I BOŽIĆNIH BLAGDANA IZ TISKA JE IZIŠ AO NOVI, 31. BROJ SUZE DOLINSKEâ€.

KAO I UVIJEK, DONOSIMO PREGLED BROJNE INFORMACIJE KAO Š TO SU SLUŽENJE SV. MISA U NAŠ OJ DOLINI I BOSANSKOJ GRADIŠ CI, POPIS ROĐENIH, VJENČANIH I UMRLIH KAO I OSTALE STALNE, ALI I NOVE RUBRIKE.
OVAJ, KAO I OSTALE BROJEVE SUZEâ€ MOŽETE NABAVITI U Š TAMPANOM PAPIRNATOM OBLIKUâ€ KOD NAŠ IH POVJERENIKA U NOVOJ GRADIŠ KI, OKUČANIMA, NOVSKOJ, SLAVONSKOM KOBAŠ U, BOSANSKOJ GRADIŠ CI, AUSTRIJI I DRUGIM MJESTIMA ILI CIJELI TEKST PROČITATI, NA OVOJ INTERNETSKOJ STRANICI, U DIGITALNOJ ARHIVI SUZEâ€.
SRETAN I VESEO BOŽIĆ TE BLAGOSLOVLJENU NOVU 2015.
GODINU ŽELI VAM UREDNIŠ TVO â€ SUZE DOLINSKEâ€

Proslava blagdana SVIH SVETIH u Dolini

SVI SVETI je bladan koji nazivaju Sesvete, Sisveti, (lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkom crkvom kako oni koji su već kanonizirani tako i oni koji još nisu.
Prvi tragovi obilježavanja blagdana Svih svetih su zabilježeni u Antiohiji u 4 stoljeću i to u nedjelju poslije Duhova. Papa Grgur III je (731. -741.) premjestio je ovaj blagda na 1. studenog.

U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti su označeni kao zapovjedna svetkovina. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređenje grobova, pa tako i spomen na mrtve. U Crkvi se spomen svih vjernih mrtvih spominje 2. studenog na Dušni dan.

Podsjetimo se kako je do rata u Bosni i Hercegovini na Dušni dan služena sv. Misa u Donjoj Dolini, nakon koje su se molila opijel nad grobovima.
Zaslugom župnika msg. Kazimira Višatickog, po završetku rata, taj starodrevni običaj je obnovljen pa su sv. Mise slavljena na Dušni dan ili Mrtvi god. Doduše, tada je u Dolini bilo nešto više katoličkih vjernika, a oni koji su tada u njoj živjeli, bili su znatno mlađi pa su se mogli kretati. Danas je slika Dolinaca koji žive u Dolini izmjenjena.

Vlč. Pero Čolić je uvidio sve poteškoće pa je odlučio da se misna slavlja na groblju Gradina u Donjoj Dolini slavi zadnje nedjelje u listopadu, što obično bude nedjelja prije blagdana Svih sveti i samog Dušnog dana. Na taj način je omogućeno da Dolinci i Novoselci mogu na same blagdana obići groblja diljem Hrvatske gdje su pokopani zadnjih dvdesetdvije godine njihovi mili i dragi, koji su prognani iz rodnog kraja. Neka groblja, poput onoga u Novoj Gradišci je postalo druga Gradina.

Tako je bilo i ove godine. Na groblju se okupilo 50-etak osoba koji su došli iz različitih krajeva Lijepe naše. Uredili su grobove, uresili ga raznobojnim cvijećem, zapalili svijeće i pomolili se.
Jučerašnja kiša onemogućila je košenje trave na groblju, no i ovako je bilo na zadovoljavajućoj razini. Zamjećuju se mnogi novi spomenici, a oni stari obnovljeni, ali na žalost i novih grobova.
Sv. Misu je služio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina vlč. Pero Čolić nakon koje je molio opijela nad grobovima onih za koje je netko od nazočne rodbine izrazio želju.
Ostavili smo drago i sveto mjesto koje se Gradina zove. Još nekoliko dana i noći će na grobovima gorjeti lampioni. Znak je to da Dolinci misle na svoje koji su ostali tu, do uskrsnuća mrtvih.

Valentina Oršulić

POGLED NA GROBLJANSKU KAPELICU ZA VRIJEME SV. MISE

OBILJEŽENA 10. OBLJETNICA

Župljani župe Bosanska Gradiška i Dolina, uz brojne svećenike Banjolučke, Požeške biskupije i drugih biskupija, svake godine se 18. studenog okupe u crkvi sv. Roka u Bos. Gradiški, kako bi se molitvom i zajedništvom podsjetili na svog župnika – mučenika msgr. Kazimira Višatickog. Tako je bilo i ovoga tužnog osamnaestog dan studenog u Bosanskoj Gradiški gdje je obilježena 10. obljetnica mučkog ubojstva katoličkog svećenika msgr. Kazimira, kada se je i sav hrvatski narod sjećao pada grada heroja Vukovara. Misu zadušnicu predvodio je pomoćni banjalučki biskup msgr. dr. fra Marko Semren u zajedništvu s još 12 svećenika, među kojima su bila i braća pokojnog Kazimira vlč. Adolf i msgr. dr. Karlo.

Na početku mise nazočne je pozdravio župnik Bosanske Gradiške vlč. Pero Čolić, koji je podsjetio na mučeničku smrt msgr. Kazimira. Osudio je sve zločine bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost i rekao da se još ne zna za posmrtne ostatke kidnapiranog i ubijenog župnika iz Nove Topole vlč. Ratka Grgića, župljanina Marijana Vištice kao i drugih Bosanskogradišćana.

U propovijedi pomoćni biskup Semren je između ostalog kazao: Postavlja nam se pitanje što mogu prije nego umrem? Odgovor je: surađivati u rađanju Božjeg kraljevstva. Vjera uključuje ispovijedanje, priznavanje i svjedočenje. Ispovijedanje vjere i svjedočenje su nedjeljivi, kratko rečeno, riječi vjere i djela vjere ne mogu se rastavljati. Onaj koji vjeruje u Isusa Krista to priznaje riječima i svjedoči svojim djelima i svojim cijelim životom. Stoga imamo priznavaoce i svjedoke vjere. Svjedoci vjere često su bili progonjeni i mučeni, pa smo ih prozvali mučenicima. Braćo i sestre ne zaboravimo Isus nije samo onaj koji zahtijeva nego i onaj koji se daje. Nije odlučujuća naša snaga i naše djelo, nego njegova ljubav. On nas ljubi i stoga i pomaže da se možemo odlučiti za njega. On jedini može nam darovati život vječni ta On je sam život vječni. Da bi se moglo u Krista vjerovati treba se Kristom hraniti i dati se od Njega asimilirati.

Mons. Kazimir hranio se Isusovom riječju i kruhom koji on daje, a to je kruh Njegova tijela. Zato se nije bojao nije napuštao ovu župu i povjerene mu vjernike. Ostao je u Bosanskoj Gradišci da svjedoči Isusovu ljubav do kraja, dajući tako i svoj život. A to je najveće svjedočanstvo: to je mučeništvo. Zato ga ne zaboravljamo, zato mu spomen čuvamo, zato se sastajemo na molitvu o obljetnici njegovog ulaska u puninu života u Bogu.

U sklopu opijela za pokojnog Kazimira vjernici su izmolili i časoslov naroda Božjeg sa Spomen sličice koja je tiskana (u 1000 primjeraka) za ovu prigodu. Nakon mise u dvorani Župno pastoralnog centra prikazan je i dokumentarni film o msgr. Kazimiru pod nazivom “ZNAM KOMU SAM POVJEROVAO” u režiji Milorada Oršulića Micana. Prije projekcije gosp. Oršulić se zahvalio suradnicima na dokumentarcu koji je sastavljen od pisanih dokumenata, izjava, slika i video priloga o životu, pastoralnom radu i mučeničkoj smrti msgr. Kazimira Višatickog. Tekstopisac za ovaj film je msgr. dr. Anto Orlovac, montažer tona i slike Dejan Ivakić, a stručni suradnici vlč. Pero Čolić i p. Damir Š Šokić OP. Ton je snimljen u studiu hrvatskog radio “Bljesak” Okučani a tekstove su čitali spikeri Leonora Gubić Dokuzović i Mato Višić.

Kada bismo htjeli napisati nešto što je upečatljivo i po čemu pokojnog Kazimira pamte svi župljani i subraća svećenici, najjednostavnije je prenijeti riječi Milorada Oršulića Micana: Kazimir je bio svećenik, koji je ostao do zadnjeg dana u svojoj župi Dolina, dok se je ikako moglo u njoj živjeti, a kada se više nije moglo krenuo je i on za ostatkom svoga stada preko Save kod Davora, kako bi ga pokušao okupiti ili bar u tim teškim danima obilaziti i pružati im utjehu, učvršćivati u vjeri i davati im do znanja da ne gube nadu. Kada je to sve uradio, msgr. Kazimir se raspoređuje na svoju posljednju župničku službu u Bosansku Gradišku svoju rodnu župu gdje je krvlju zapečatiti svoju ljubav i odanost prema Kristu, i tako potvrdio svoje mladomisničko geslo: Znam komu sam povjerovao.

Podsjetimo se: Kazimir Višaticki rođen je 4. ožujka 1939. godine u Čatrnji kod Bosanske Gradiške, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. Kao svećenik djelovao je u župama: Stara Rijeka, Prnjavor, Dolina, Drvar i Budžak, a za župnika u Bosanskoj Gradiški imenovan je 1999. godine. Rođen je vrlo brojnoj poljskoj obitelji Ivana Višatickog i Barbare rođene Ostrowska. Roditelji su život smatrali Božjim blagoslovom te su rodili ukupno 11-tero djece devet sinova i dvije kćeri. Bog je njihovu ljubav nagradio tako što je čak četvoricu sinova pozvao u svećeničko zvanje. Za uzoran svećenički život sveti papa Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje prelate s naslovom monsinjor 1997. godine. U Dolini je sagradio novu župnu crkvu u modernom stilu i dovršio župni ured. Bio je revan, smiren i otvoren svećenik. Volio je svoje svećeništvo, volio je subraću svećenike, volio je povjereni mu Božji narod, volio je Crkvu. Ubijen je u svojoj župnoj kući u Bos. Gradiški noću 17/18. studenog 2004. godine. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na banjolučkom katoličkom groblju “Sveti Marko”.

Na spomen ploči koja je 2005. godine postavljena na župni ured u Bosanskoj Gradiški na kući u kojoj je ubijen msgr. Kazimir piše: “U ovoj je kući za Krista i njegovo Evanđelje 18. studenog 2004. godine krv svoju prolio msgr. Kazimir Višaticki , župnik i dekan bosanskogradiški, prelat njegove svetosti – Gospodine Isuse otvori Mu vrata Raja”.

Na Veliku Gospu, zaštitnice župe Dolina ove godine p. Damir Š Šokić je blagoslovio spomen ploču koja je ugrađena u zid dolinske crkve, a posvećena je dolinskim župnicima mučenicima. Ploča je od bračkog kamena, na kojoj je zlatnim slovima uklesano: DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE ZAPEČATIŠ E KRVLJU SVJEDOČKOM, a medjnjima i msgr. Kazimir Višaticki.

ISPOD SPOMEN PLOČE DANONOĆNO GORE SVIJEĆE

SLIKA SVEĆENIKA MUČENIKA PORED OLTARA U BOSANSKOGRADIŠ KOJ CRKVI

SV. MISU ZADUŠ NICU JE PREDVODIO I PROPOVJEDAO MSGR. DR. FRA MARKO SEMREN

SVI SU ONI DOŠ LI OBILJEŽITI TUŽNU OBLJETNICU MUČENIČKE SMRTI

UZ BISKUPA SU I DVOJICA KAZIMIROVE BRAĆE SVEĆENICI VLČ. ADOLF I MSGR. DR. KARLO I BROJNI SVEĆENICI

VLČ. ADOLF VIŠ ATICKI DAJE IZJAVU ZA HRVATSKI RAIO BLJESAK.

ŽUPNIK VLČ. PERO ČOLIĆ OBRAĆA SE NAZOČNIMA

FR. IVAN MARIJA TOMIĆ POLOŽIO DOŽIVOTNE ZAVJETE

Tijekom euharistijskoga slavlja, u nedjelju 17. kolovoza 2014., u dominikanskoj crkvi Kraljice sv. krunice na zagrebačkoj Koloniji trojica dominikanaca položila su svečane zavjete.

Zavjete su položili fr. Mirko Irenej Vlk, fr. Domagoj Augustin Polanščak i naš Dolinac – fr. Ivan Marija Tomić, u ruke provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Ante Gavrića koji je i predvodio misno slavlje u nazočnosti redovničke braće, među kojima je bio i p. Damir Š Šokić OP, koji svećeničku dužnost obnaša u dominikanskom samostanu u bolu na otoku Braču, rodbine i vjernika.

Polaganje svečanih ili doživotnih zavjeta vrhunac je redovničkog života. Naime, tim činom se redovnik dominikanac zavjetuje Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svetom Dominiku te dominikanskom redu da će do smrti živjeti tri evanđeoska savjeta, a to su poslušnost, siromaštvo i čistoća.
Sam obred zavjetovanja sastoji se od prostracije tj. prostiranja u kojem na provincijalovo pitanje zavjetovanicima što traže, oni odgovaraju Milosrđe Božje i Vaše!, te na taj način svjedoče da je sve pa i njihov poziv Božja milost.
Iza toga, zavjetovanici na Provincijalove upite hoće li vjerno služiti Bogu, redu i ljudima te svojim životom svjedočiti Gospodina, oni odgovaraju da hoće s pomoću Božjom i pomoću Reda.
Nakon pjevanja litanija pri kojima nazočni kleče, a zavjetovanici leže u prostraciji, pojedini zavjetovanik pristupa Provincijalu te mu stavljajući svoje ruke u njegove i držeći knjigu Konstitucija tj. Pravila Reda, obećava već spomenuti posluh Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svetom Dominiku, te Provincijalu koji je tu u ime Učitelja Reda braće propovjednika.
Sam tekst zavjeta jest sljedeći:
Ja, brat N.N., zavjetujem se i obećavam posluh Bogu, Bl. Djevici Mariji, sv. Dominiku i tebi, bratu Anti Gavriću, provincijalu Hrvatske dominikanske provincija Navještenja BDM, umjesto bratu Bruni Cadoreu, učitelju Reda propovjednika i njegovih nasljednika prema Pravilu bl. Augustina i ustanovama braće propovjednika da ću biti poslušan tebi i tvojim nasljednicima do smrti.
Tim činom zavjetovanik postaje punopravni član dominikanskog reda. Samim tim i naš fr. Ivan Marija Tomić, postao je punopravni član Hrvatske dominikanske provincije. Budući da fr. Ivan Marija ujedno ide i putem svećeničkog poziva, pred njim, po završetku Katoličkog bogoslovnog fakulteta, na kojem trenutno studira četvrtu godinu studija, predstoji đakonsko, te svećeničko ređenje. Pratima ga i dalje našim molitvama.

PROSLAVA VELIKE GOSPE U DOLINI 2014

Vjernici župe Dolina kod Bosanske Gradiške su na najbolji mogući način proslavili blagdan svoje nebeske zaštitnice, okupivši se u dolinskoj crkvi. Nekoliko stotina vjernika iz različitih krajeva Hrvatske i brojnih europskih država došli su u svoj rodni kraj.
Prije početka sv. Mise svi su oni obišli grobove svojih najmilijih u Donjoj Dolini, zapalili svijeće, pomolili se i s tugom se prisjetili života u Dolini prije početka minulog rata.
U dolinskoj crkvu misno slavlje je predvodio p. Damir Š Šokić dominikanac sin župe Dolina, koji sada svećeničku službu obnaša u Dominikanskom samostanu u Bolu na otoku Braču, u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić, koji je ujedno i upravitelja župe Dolina.
U nadahutoj propovijedi, koja je izmamila i suze u očima mnogih vjernika, naglasio je ljubav prema rodnom kraju sa željom da se on nikada ne zaborav, a u župnim oglasima je nabrojio sve poslove koje bi treblao napraviti do 2020. godine, kada će župa Dolina proslaviti svoj stoti rođendan.
Između o ostalog to su: dovršetak započetih radova glede ograde oko crkve, izrada i postavljanje ograde na crkvenom koru, ličenje crkve, izgradnja nogostupa oko crkve, radovi na župnoj kući koja je u tijeku rata opljačkana i devasirana, obnova kapelicu sv. Ane u Novom Selu, obnjavaljanje ograde oko groblja Gradinaâ€ u Donjoj Dolini, i postavljanje ulaznih vrata na grobljansku kapelicu, adaptacija zvonika i kupovina novoga zvona, jer je ono postojeće u tijeku rata ukradeno
Na kraju sv. Mise p. Damir Š Šokić je blagoslovio spomen ploču koja je ovih dana ugrađena u zid dolinske crkve, a posvećena je dolinskim župnicima mučenicima. Ploča je od bračkog kamena, obrađena u poznatoj klesarskoj školi na kojoj je zlatnim slovima uklesano:

DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE
ZAPEČATIŠ E KRVLJU SVJEDOČKOM

Mons. NIKOLA BILOGRIVIĆ (1883. – 1947.), Dolina 1928. -1929.
Fra IGNACIJE IDŽOTIĆ OFM (1903. – 1945.), Dolina 1940. – 1944.
Vlč. MARKO Š ALIĆ (1934. 1993.), Dolina 1963. 1967.
Vlč. RATKO GRGIĆ (1944. 1992.), Dolina 1978. 1986.
Mons. KAZIMIR VIŠ ATICKI (1939. 2004.), Dolina 1986. 1995. i 1999. 2004.

BOGU ZAHVALNI ZA ISTINSKE SVJEDOKE VJERE
VJERNICI ŽUPE DOLINAâ€.

PRIJE POČETKA SV. MISE U CRKVI SE JE MOLILA KRUNICA

MISNO SLAVLJE JE PREDMOLIO P. DAMIR Š OKIĆ - DOMINIKANAC, SIN DOLINSKE ŽUPE — MISNO SLAVLJE JE PREDMOLIO P. DAMIR Š OKIĆ – DOMINIKANAC, SIN DOLINSKE ŽUPE

IZ RAZLIČITIH KRAJEVA HRVATSKE I BROJNIH EUROPSKIH ZEMALJA DOŠ LI SU DOLINCI U SVOJU CRKVU

SPOMEN PLOČA PETORICI DOLINSKIH SVEĆENIKA - MUČENIKA — SPOMEN PLOČA PETORICI DOLINSKIH SVEĆENIKA – MUČENIKA

P. DAMIRŠ OKIĆ JE U NAZOČNOSTI BOSANSKOGRADIŠ KOG ŽUPNIKA BLAGOSLOVIO SPOMEN PLOČU DOLINSKIM ŽUPNICIMA - MUČENICIMA — P. DAMIRŠ OKIĆ JE U NAZOČNOSTI BOSANSKOGRADIŠ KOG ŽUPNIKA BLAGOSLOVIO SPOMEN PLOČU DOLINSKIM ŽUPNICIMA – MUČENICIMA

P. DAMIRU Š OKIĆU TREBA ZAHVALITI ZA POSTAVLJANJE SPOMEN PLOČE U DOLINSKOJ CRKVI

BILA JE PRIGODA DA SE PRUŽI RUKA I POPRIČA

NAKON SV. MISE BILA JE ZGODA DA SE UPIŠ E DRAGOVOLJNI PRILOG ZA NASTAVAK POSLOVA U CRKVI I OKO CRKVE

ZDENKA BUDIĆ, JEDNA OD DOLINKI KOJA NIJE DOLINU NAPUIŠ TALA NI ZA VRIJEME RATA POZVALA JE MISARE NA KIRVAJSKI RUČAK

PROSLAVA BLAGDANA UZNESENJA BL. DJ. MARIJE NA NEBO VELIKE GOSPE

Vjernici župe Dolina (kod Bosanske Gradiške) koji se više od dvadeset godina nalaze raseljeni diljem Hrvatske i svijeta, blagdan Gospina uznesenja na nebo Zaštitnicu svoje župe će svečano proslaviti sv. Misom koju će predmoliti p. Damir Š Šokić dominikanac, rodom iz župe Dolina u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić s početkom u 13 sati.

Toga dana će se blagosloviti Spomen ploča koja je ugrađena u zid dolinske crkve:

DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE ZAPEČATIŠ E KRVLJU SVJEDOČANSKOM.

PRIPREME ZA PROSLAVU VELIKE GOSPE U ŽUPI DOLINA

Kako se bliži blagdan Velike Gospe, patron župe Dolina kod Bos. Gradiške, sve su učestaliji poslovi u tom kraju.
Pošto je obavljen prvi dio posla – postavljanja ograde oko crkve u Gornjoj Dolini i nakon što je ugrađena Spomen ploča dolinskim župnicima – mučenicima u crkvi, na Dan domovinske zahvalnosti, grupa od 17 osoba u šest automobila, od kojih je jedan i vukao i auto-prikolicu otišli su u Donju Dolinu kako bi i groblje bilo dostojanstveno uređeno u povodu velikog Blagdana.
Seto misno slavlje, s početkom u 13 sati će predvoditi i propovjedati p. Damir Š Šokić u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić.
Dragovoljačku ekipu su sačinjavali: Pavle Budić, Marko Vonić, Pavle Musić, Anton Budić Ćember, Zoran Petrović, Karlo Kalizan, Ferdo Tomić, Slavko Slave Stipančević, Mišo Barišić, Ilija i Adam Jurišić, Željko Vidić, Anto (Mirka) Vonić te Pavle, Josip, Matej i Milorad Mican Oršulić.
Po prvi puta ovoj akciji su se pridružila i djeca čiji su roditelji iz ove župe, a rođena su nakon minulog rata u Hrvatskoj, kao što su Josip i Matej koji su na ovu akciju došli iz Ratkovice kod Pleternice. Nije li to dobar znak: da se DOLINSKA SVIJEĆA neće tako brzo ugasiti!
Ovoga puta je valjalo donijeti različite alatke: trimere, kose, budakove rovice, kosire, tačke, vile … no, ruke bez ikakvih alatki su najveći dio posla uradile, jer je jedino rješenje, ukloniti visoku travu, bilo čupanje.
Strahovito nevrijeme koje je zahvatilo i to područje omelo je da se do kraja dovrše poslovi kao što su metenje trave sa staza i sa spomenika te izvoženje nekoliko hrpa trave iz groblja.
Svakako da se ova, kao i druge akcije ne mogu organizirati bez dragovoljnih priloga naših župljana. Ovoga puta ćemo donijeti popis onih osoba koje nisu obuhvaćene onim od svibnja ove godine.
To su: Marina Tomić 100 kn, Nada Elsasser r. Vonić 10 eu, Vinko Oršulić 200 kn, Milenko Matijašević 50 eu, Andrija Kovačević 100 eu, Zvonko Jole Knežević 50 eu, Stipo Kovačević 40 eu, Miroslav Matijašević 20 eu, Rade Valentić 50 eu, Rade Ćorković 30 eu, Vlado Matković 30, Goran Vonić 20, Zvone i Anđo Budić 40 eu, Dubravka Jurišić 30, Kata Jurišić 30 eu, Mile Kovačević 25 eu, Mato i Zlata Matković 25 eu, Marina Tutić 30 eu, Franjo Kovačević 20 eu, Miran Knežević 5 eu, Marinko Kalizan 50 eu, Dobrica i Dane Vonić 40 eu, Mirko Kalizan 25 eu, Mile Kalizan 50 eu, Anđelko Matijašević 20 eu, Dane Oršulić 30 eu, Josip Budić 30 eu, Milenko Vonić 250 kn, Andrija Vonić 20 eu, Vinko Vidić 20 eu, Anka Knežević Mićina 20 eu, Mijo Ćorković 100 kn i Miroslav Gogić 200 kn.
Hvala svima koji su sudjelovali u uređenju groblja kao i darovateljima. Dobri Bog neka ih nagradi svakim dobrom, a oni kao i drugi neka se ne umore čineći dobro!

DOK SU JEDNI VILAMA KUPILI POKOŠ ENU I ISČUPANU TRAVU

ONO Š TO NISU MOGLI TRIMERI POKOSITI I RUKE ISČUPATI MOGLA JE ROVICA ISKOPATI.

I TRENUCI ODMORA SU ISKORIŠ TENI ZA RAZGOVOR I PLANIRANJE DRUGIH POSLOVA

radovi oko crkve u Gornjoj Dolini

Hodočasnike Gospi Dolinskoj u povodu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe, ugodno će iznenaditi izmjenjeni okoliš oko župne crkve u Gornjoj Dolini.

To je samo jedan dio od planiranih poslova.

Riječ je o uklanjanu postojećih dijelova stare ograde, čišćenju terena od dugogodišnjeg i visokog raslinja te betonskih elemenata koji su zaostali od rušenja stare crkve (naročito betona od stubišta crvenog kora koji su bili deponirani kod župne kuće), a potom kopanju temelja i izlijevanju betona u zemljuâ€, u duljini od oko 100 dužnih metara. Potom se pristupilo šalovanju temelja, koji je na mjestima visok i jedan metar kao i šalovanju stupova na rastojanju od oko 2,5 m.
Posao je povjeren bosanskogradiškoj građevinskoj tvrtki GRADOM d.o.o. vlasništvo Josipa Joze Ćorković koji je bio i izvođač radova na novoj crkvi, oko koje se sada postavlja ograda.
Taj posao košta 4.500 KM ili 18.000 kn. Zahvaljujući p. Damiru Š Šokić, radovi su isplaćeni po ispostavljenom računu.
Prvi je to građevinski zahvat oko crkve u Gornjoj Dolini nakon 23 godine. Nije na odmet spomenuti kako je preko 4.000 KM (16.000 kn) koštao priključak struje u župnoj crkvi što je plaćeno zahvaljujući angažiranosti p. Damira Š Šokića.
No, tek sada predstoje oni drugi poslovi, a to je postavljanje željezne ograde između stupova: tri klizne kapije, betoniranje nogostupa oko crkve i oblaganje temelja kulirom, a nakon toga ravnanje – niveliranje terena oko crkve i crkvenog dvorišta zemljom.
To bi bila, tek jedna, zaokružena cjelina, a onda nas čekaju poslovi na župnoj kući, saniranju zvonika na staroj crkvi kao i nabavci zvona, radovi na pročelju stare crkve, ograđevanje istočne i južne strane crkvenog dvorišta bar gater živomâ€.
Zgoda je ovo da se kaže, kako će na Veliku Gospu, nakon svečanog misnog slavlja biti upućen javni poziv svim Dolincima i Novoselcima da će moći upisati svoj dragovoljni prilog za gor navedene radove, kako bismo mogli dostojanstveno obilježiti 100 obljetnicu župe Dolina za 6 godina.

IZVOĐAČ RADOVA JOSIP - JOZO ĆORKOVIĆ I P. DAMIR Š OKIĆ — IZVOĐAČ RADOVA JOSIP – JOZO ĆORKOVIĆ I P. DAMIR Š OKIĆ

P. DAMIR Š OKIĆ I FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OBILAZE GRADILIŠ TE ISPRED CRKVE U GORNJOJ DOLINI

U ZADNJE 23 GODINE OKO CRKVE NISU VEĆI GRAĐEVINSKI RADOVI PODUZETI

PRVO JE VALJALO OČISTITI VELIKO RASLINJE, ISKOPATI TEMELJ I U NJEGA IZLITI BETON

NA MJESTIMA JE TEMELJ VISOK I DO 1 METAR

POGLED NA GRADILIŠ TE DO SJEVERNE STRANE

Msgr. MIJO DUKIĆ (1939. – 2014.)

U ponedjeljak, 14. srpnja 2014. godine oprostili smo se od msgr. Mije Dukića svećenika Požeške biskupije. Zahvaljujući njenu, od druge polovice 2004. godine “SUZU DOLINSKU” Dolinci i drugi čitatelji mogu čitati i na internetskim stranicam. Novčano je pomagao i njeno tiskanje, a u 18. broju (2001. god.) objavljen je članak msgr. Mije
u rubrici Gospina svetišta. Pisao je o Gospi kloštarskoj Kloštar kod Kobaša.
Msgr. Mijo Dukić je autor monografije “Glina i okolica”, “Kloštar u Kobašu” o svetištu Gospe Kloštarske, prikupio je podatke o ubijenim Hrvatima u tjeku II. svjetskog rata i nakon njega za Novokapelački dekanat i objavio u “Tkalčiću” te napisao sa svojim školskim kolegom svećenikom Antunom Devićem monografiju rodne župe “Župa Bučje”.

Na groblju rodne župe Bučje, kod Pleternice, sahranjeni su posmrtni ostaci msgr. Mije.
Pogrebni obred je predvodio msgr. dr. Antun Š kvorčević, potom je u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Bučju služena sv. Misa zadušnica uz koncelebraciju brojnih župnika požeške biskupije. Sahrani je nazočilo i desetak Novoselaca koji su poznavali pok. Miju.
Msgr. Mijo Dukić je u rodnom Bučju živio do 15. godine, a potom je pošao na školovanje u Zagreb i Bonn (Njemačka). Kao kapelan službovao je u Darovaru i Kutini, župu u Glini vodio je 15 godina, a potom je 23 godine proveo kao župnik u Slavonskom Kobašu.
Od 2008. godine je umirovljen i živi u Svećeničkom staračkom domu u Požegi, ali neumorno radi na prikupljanju podataka o žrtvama komunističkog režima koji se je provodio nad Hrvatima u ovim krajevima, u svoje rodno selo Bučje te bivše župe Slav. Kobaš i Glinu je često dolazio, ali i u naša dolinska sela, naročito na groblje “Gradina” u Donjoj Dolini, sve do 12. srpnja, kada je prestalo kucati plemenito srce svećenika Mije u 75. godini života i 47-moj godini svećeništva.
Hvala mu u ime svih Diolinaca, a Dobri Bog mu dao odmora i pokoj vječni na svojim poljanama.