Author: admin

U POVODU 25. OBLJETNICE TRAGEDIJE GRADA HEROJA

 Ima jedan grad oduvijek mi drag

Ima jedan hrast Slavonski

Ima jedan grad  svakom srcu drag

Ima jedan div Hrvatski.

Vukovar, Vukovar

Stoji dok protiču vode Dunavske

Vukovar, Vukovar

Gori na braniku svoje Hrvatske.

Dana 18. studenog 1991. godine, padom potpuno uništenog Vukovara okončana je tromjesečna opsada, raketiranje i granatiranje grada od strane  tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga, tijekom  koje je na Vukovar palo više od 6,5 miliona granata. Tijekom ta tri mjeseca poginulo je više od 3.000 civila i branitelja, među kojima i 86 djece. Nakon pada Vukovara stotine zarobljenih branitelja i civila prošlo je torture tokom zarobljavanja i transporta, u prolaznim logorima te u logorima i zatvorima u Srbiji (Stajićevu, Begejcima, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Aleksincu i Nišu).

Posljednjih dana opsade dio civila i branitelja potražio je spas u vukovarskoj bolnici. No, nakon zauzimanja bolnice od strane JNA, major Š ljivančanin je proveo trijažu nakon koje je 20. studenog 1991. godine izdvojeno 269 osoba od kojih samo desetak nije ubijeno. Odvedeni su na Poljoprivredno dobro Ovčara gdje su ih pripadnici TO i paravojnih srpskih snaga mučili te tijekom poslijepodneva i noći ubili”.

Iz masovne grobnice ekshumirano je i identificirano 200 osoba. Najmlađa žrtva smaknuća ranjenih i zarobljenih na Ovčari imala je 17, a najstarija 72 godine. Ubijene su i dvije žene, jedna od njih bila je u visokoj trudnoći.

Unatoč činjenici da su za pojedine zločine u okolici Vukovara provedene istrage, da su podignute optužnice, da su neki optuženici proglašeni krivima i osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora, mnoga ubojstva hrvatskih i drugih civila i hrvatskih branitelja, koja su se dogodila tijekom ljeta i jeseni 1991. godine, i dalje su neistražena i neprocesuira.

Svake godine tog se dana građani Republike Hrvatske, Hrvati iz Bosne i Hercegovine i drugih europskih zemalja, prisjećaju svih strahota i stradalih u Vukovaru i okolinim mjestima.

Tom tužnom događaju, svoj skromni doprinos su dali pješaci hodočasnici iz Okučana, Pakraca, Nove Gradiške i drugih mjesta iz Hrvatske i BiH.

Pod pokroviteljstvom općine Okučani, Župnog ureda sv. Vida i UHDVDR pododbor Okučani, a pod medijskim pokroviteljstvom radio Bljesak Okučani i portala novagra. hr., Milorad Oršulić Micana i prof. Branko Š imonji te Marijan Peternel iz Pakaca, a uz automobilsku pratnji Marijana Jandrića Jure iz Rešetara, u nedjelju, 13. studenog, nakon pučke sv. Mise, ispred okučanske crkve sv. Vida Mučenika, uputili su se na put dug 158 km u grad na Dunavu Vukovar. Prva dionica puta, tog dana, je bila do Nove Gradiške.

Sutradan,  u 8,00 sati, ispred spomenika hrvatskim braniteljima u Novoj Gradišci, nakon palenja svijeća i molitve, trojica hodočasnika pridružit će se koloni od devet branitelja i domoljuba UDVDR Nova Gradiška, od kojih je jedan  rodom također kao i Mican iz Novog Sela Igor Gogić.  Sve ih je pozdravio i ispratio Jozo Bungić – predsjednik UDVDR Brodsko-posavske županije.

Hodočasnici su se na svom putu, nakratko zaustavili ispred kuće, u Godinjaku, gdje je bila rodna kuća bl. sestre Jule Ivanišević Drinske mučenice i zamolili od nje duhovnu i tjelesnu  pomoća za  predstojeći put.

Današnja dionica puta bi trebala za nas trojicu pješaka i Juru vozača završiti u Novoj Kapeli odnosno u Batrini, ali kako smo bili čili, put smo produžili do Malina. Kada smo prešli rijeku Orljavu, odvezli smo se preko Bečca i Brodskog Ciglenika u Ratkovicu kod obitelji Oršulić. Tu smo se rastali sa novogradišćanima, koji imaju drugačiji program za naredne dane.

Oršulići su nam pružili sve što je putnicima – hodočasnicima nužno i između ostalog upisati  u naš hodočanički dnevnik: Vrata ove kuće su već godinama otvorena za mnoge hodočanike, naročito one koji idu u Pleternicu Gospi od Suza, a s radošu smo primili i ovu četvorku koja se je uputila u Vukovar. Neka ih Bog i njihovi anđeli čuvari prate i čuvaju na njihovom putu, te neka taj hod bude blagoslovljen i plodonosan za cijelu našu Domovinu Hrvatsku, ali i Bosna i Hercegovina, odakle je ova obitelj u tjeku rata došla. Obitelj Ljiljana i Nevenke Oršulić.

Treći hodočanički dan je planiran do Podvinja iznad Slavonskog Broda. No, kako je vrijeme bilo idealno, a noge nisu malaksale, put je prdužen do Vranovaca.

Vratili smo se autom u Podvinje na konak kod obitelji Darija i Ivane Vonić. Ova mlada obitelj nam je pružila više od očekivnoga, a njihovi dojmovi su sastavni dio ovih putositnica.

Slijedeći dan će nam ostati u sjećanja naročito po posjetu SPOMEN GALERIJI IVANA MEŠ TROVIĆA u Vrpolju, a u večernjim satima i sv. Misi u crkvi sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je na sv. Roka, dakle 16. kolovoza 1883. godine, samo jedan dan nakon rođenja kršten: On što je kamen oživjeti znao veliki  hrvatski kipar, već spomenuti Ivan Meštrović.

Ravnateljicu Spomen galerije Ivan Meštrović gđa. Suzana Bilić-Vardić nas je srdačno dočekala. Sjećamo se je dok je još bila zamjenica župana Brodsko-posavske županije.

Danas i sutra ćemo biti gosti u Vrpolju kod gospođe Ane Š imundić. Naime, sva mjesta za prenoćišta u Vinkovcima i oko njih su već  mjesecima rezervirano. Pojedini hodočasnici nose sa sobom vreće za spavanje i spavaju u nedovršenim i napuštenim  kućama bez prozora i vrata kako bi bili što bliže ovom Gradu heroju.

Zbog toga ćemo mi i nakon završetka petog hodočasničkog dana u Nuštru, vratiti se na spavanje u Vrpolje kod ljubazne domaćice Ane. Ovu njenu ljubav i gostoprimstvo nikada nećemo zaboraviti, ali ni njoj ne bijaše svjedno, oko srca i u duši što  je slovima i zapisano.

Sve je, hvala Bogu, teklo kako je i planirano, bez većih žuljeva i upala nožnih mišića, pa smo u Vukovar, pred bivšu ratnu bolnicu stigli u 9,00 sati.

Uz put smo dobili brojne SMS poruke potpore, susreli drage ljude koji su nam nudili i davali različite oblike pomoći pa i novčanu. Malo je automobila i drugih motornih vozila.

prošlo pored nas a da nas trubljenjem nisu pozdravili. Naročito je dojmljiv prolazak motorista pored nas na ulazu u Vinkovce, njih preko 220, među kojima i Ilija Tolić iz Okučana. Ovih dana su svi putovi vodili u Vukovar.

I nas je doveo, a najbliži put do bolnice će nam pokazati gospođa Anđa Š eremet koja će se nama  pridružiti i upoznati nas sa svih strahotama koje je ona osobno i njena obitelj pretrpjela nakon pada Vukovara.

U dvorištu Opće županijske bolnice je počeo u 10 sati prigodan program pod nazivom “VUKOVAR MJESTO POSEBNOG PIJETETA” u kojem su nastupili klapa HRM “Sv. Juraj”, glumac Darko Milas i i branitelj Vukovara  Branko Čulić Vukovarac.

Križni put kolona sjećanja, u kojoj je bilo prema procjenama 120.000 osoba, je krenula u 10,30 sati koju su predvodili hrvatski branitelji Vukovara i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja Vukovara. U rukama su bile krunice i barjaci, na usnama molitva, u srcu ponos, a u očima suze. Molilo se  za sve poginule branitelje, civile i one nestale, ali i za današnje, teško gospodarsko stanje u Hrvatskoj i za položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Oko 12,15 sati kolona je došla na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru gdje su sudionici križnog puta, koji su sa sobom imali ruže, pololažili ih  na grobnice  poginulih i ubijenih branitelja i civila i tako tim polaganjem odali  pojedinačno počast.

Nakon toga je uslijedila molitva za žrtve iz Domovinskog rata Grada Vukovara koju je predvodio uzoriti kardinal mons. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački.

Prije početka misnog slavlja, u 12,40 sati je odana počast Vukovaru polaganjem vijenaca. Prvo je to učinila Predsjednica RH gospođa Kolinda Grabar Kitarović, zatim predsjednik Hrvatskog Sabora, Vlade RH, hrvatski branitelji Vukovara i predstavnici grada Vukovara.

Sv. Misu  je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji je bio i apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico, te 23 hrvatska biskupa i nadbiskupa, kao i izaslanik beogradskog nadbiskupa o. Leopold Rochmes, te generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, izaslanik provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Dragutin Bedeničić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, vukovarski franjevci predvođeni dekanom Vukovarskoga dekanata fra Ivicom Jagodićem, te drugi brojni svećenici.
Misi je u mnoštvu hodočasnika među kojima su bili članovi obitelji poginulih i stradalih u ratu protiv Hrvatske i hrvatski branitelji, nazočio i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora potpredsjednik Sabora Gordan Jandroković i ostali zastupnici, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, kao i predstavnici gradova i županije iz cijele Hrvatske.
U pozdravnoj riječi đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić rekao je kako na današnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, dok se posebno spominjemo vukovarskih branitelja i svih žrtava ugrađenih u događaje u kojima se rađala sloboda naše domovine Hrvatske, svoje misli, osjećaje i nade sada želimo stopiti u snagu najveće kršćanske molitve: u slavlje euharistije. Svoj pogled pružamo prema Kristu, čija je žrtva potpuno bila ispunjena božanskom ljubavlju.

Kardinal je ukazao i na simboliku Vučedolske, Vukovarske golubice ili kako neku tumače jarebice koja kad osjeti opasnost za svoje mlade počinje privlačiti pozornost na sebe. Kao majka zna da su njena djeca lak plijen grabežljivcima. Zato se počinje pretvarati da šepa, kako bi neprijatelj mislio da je može lako uloviti. Jarebica odvlači neprijatelja od malenih i, kada se čini da je tako blizu da je ugrabi, ona poleti i spasi svoje leglo. Nije li to predivna slika Vukovarske žrtve?” Nezaštićena mlada hrvatska država, nedovoljno jaka za nalet grabežljivaca koji su je htjeli uništiti; udarana po svojim krilima, na istoku, sjeveru, zapadu i jugu, te preslaba za izravno suočenje, imala je svoju majku-zaštitnicu u Vukovaru. Izgledala je kao lak plijen; šepala je, bila na izdisaju, a ipak je dugo privlačila snagu neprijatelja, nadmoćnog agresora, i omogućila mladima da ojačaju. A zatim istinski ranjena, izmučena do iznemoglosti uspjela se vinuti u let. I premda vučena i vrebana po kućama, tražena po blatnim poljima, odvođena do strahotnih jama; premda ubijana na cestama, u vrtovima, u podrumima, u bolnicama, nikada nije uhvaćena. Ostala je živjeti u svojoj domovini: od Dubrovnika, Splita i Š ibenika, od Zadra, Š kabrnje i Knina, do Gospića, Slunja i Karlovca, Petrinje i Voćina, do Vukovarske bolnice, ‘Veleprometa’ i Ovčare. Ovdje na ovom Memorijalnom groblju ostavila je svoje tragove u bjelini križeva. Ranjena se sklonila u raspuknuti križ koji u svome središtu čuva poruku mira i vječnosti, Vukovarske golubice, poručio je kardinal.
Homiliju je zaključio riječima: Na ovim vukovarskim spomen-mjestima vidljivo je koliko nam je potreban Božji blagoslov. I sam, braćo i sestre, ovdje među vama, osjećam potrebu primiti blagoslov istinskih svjedoka snage, koja je Božji dar: blagoslov majki i očeva koji su ovih dvadeset i pet godina živjeli okrutnost rastanka i suočenost s patnjom svoje djece; blagoslov mladića i djevojaka koji su nam darovali svoju mladost i snove. Osjećam potrebu primiti blagoslov zaručnikâ i supružnikâ koji su očitovali ljubav u progonstvu, u razdvojenosti obitelji, u čuvanju ognjišta. Osjećam potrebu primiti blagoslov djece koja su rasla poučavana da se mržnjom ne odgovara na mržnju, ni da se nasiljem suzbija nasilje; niti da se istina smije prešutjeti. Konačno, ovdje smo, jer nam svima treba blagoslov naših pokojnih. Na ovome polju vukovarskih križeva osjećam potrebu zahvaliti za sve nesebične ljude, koji su sačuvali vidljivom sliku Boga u čovjeku i ublažavali rane milosrđem.

Blagoslovite mene i sve nas, svi vi, hrvatske žene i muževi, hrvatski branitelji, koji ste domovini darovali sve, ne tražeći ni zahvalnice ni odličja; štoviše: za uzvrat ste dobili nerijetko tek porugu i prozivanja, bešćutnost i prijezir. Blagoslovite našu domovinu svojom hrabrošću i ustrajnošću, mirom koji provire iz Božjega Duha. On je snaga slabima i okrjepa umornima”.

Upravo, kada smo se spremali za povratak svojim Okučanima, krenula je “Svjetlosna rijeka  sjećanja” u kojoj su upaljene svjetiljke puštene Dunavom u spomen na ubijene i nestale branitelje Vukovara.

Tih  158  kilomatara hoda, koji smo prošli  za 5 dana,  je najmanje što su Okučanci i Pakračani, također stradalnici Domovinskog rata mogli  dati kao doprinos obilježavanju ove tužne obljetnice.

Dok je kilometar sat  automobila odborjavao kilometre, u mislima sam prebirao uspomene koje su se svih ovih dana dogodile, a osim već spomenutih bili su nezaboravni susreti sa hodočanicima II. Marijanskog zavjeta za domovinu Martinom Čelanom iz Splita, Mirkom Balovom iz Š ibenika, Marinkom Jurišićem Š pirom iz Travnika s kojim sam prošle godine hodočastio do Bleiburga, vlč. Tomislavom Vučurom župnikom u Međuriću, generalom Dariom Kordićem … i naročito, prijateljem iz gimnazijalskih sjemeništarskih dana u Splitu Brankom Š unjić.

“Iz krvi i bola niknulo je cvijeće I nakat Hrvatska zaboravit neće V u k o v a r”

Hvala, pokoj vječni i vječna slava svim braniteljima Grada  heroja!      Priredio: Mican

Kaže jedna stara narodna izreka: “Kada sunce sija i na groblju je veselije”.

Ona se je potvrdila u subotu i nedjelju pred blagdane Svi Sveti i Dušni dan u župi Dolina kod Bosanske Gradiške.

Tih  dana u Donjoj Dolini, na groblju  “Gradina” u Donjoj Dolini živjelo se za mrtve.

U subotu je dragovoljačka ekipa sastavljena  od Slavka Slave Stipančević i Miše Barišića iz Nove Gradiške, Josipa Barišića iz Trnave, Ilije Jurišića iz Dubovca, Adama Jurišića i Željka Vidić iz Smrtića te Mate Kneževića Maće iz Gorica i Milorada Oršulića Micana iz Okučana kosila travu trimerima i kosama na groblju kao i ispred groblja i na drugi način uređivala groblje, kao što je uklanjanje izgorjelih lampiona, dotrajalih plastičnih i inih cvijetnih aranžmana, skupljanju i palenju suhe trave …

Posebno je uređen prostor oko grobljanske kapelice i sama kapelica u kojoj će se, tradiconalno, zadnje nedjelje u listopadu služiti sv. Misa.

Ova radna akcija će ostati u dragom sjećanju svima koji su u njoj sudjelovali, jer će se “akcijašima” pridružiti i novoimenovani župnik župe sv. Roka u Bos. Gradišci i upravitelj župe Dolina vlč. Marko Stojčić i Vedran Čegrlj iz Bos. Gradiške.

U tijeku dana su na groblje dolazili brojni Dolinci, Novoselci i Mačkovljani koji su stizali, iz različitih krajeva Hrvatske i europskih zemalja, urediti grobove svojih milih i dragih.

Po završetku planiranih poslova na groblju, članovi ekipe su otišli i u Gornju Dolinu gdje su pokosili travu oko župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u kojoj se, iako ima samo nekoliko vjernika u toj župi sv. Misa služi svake nedjelje u 9,00 sati.

 Sutradan, od ranih prijepodnevnih sati doljansko groblje “Gradina”su preplavili brojni vjernici kako bi prije sv. Mise, koju je služio vlč. Marko Stojčić s početkom u 13,00 sati, položili cvijeće i zapalili svijeće na grobovima onih  osoba koje su, u danima prognanstva, ali i sada kada žive daleko od njihovog vječnog počivališta, nose u srcu.

Oko olatara, ispred kapelice okupilo se preko 150 vjernika. Molilo se za one koji su svoj vječni počinak našli na ovom starodrevnom groblji te za sve vjernike ove župe čiji su grobovi diljem Hrvatske i drugih zemalja, a takvih je na žalost preko tri stotine /Podaci iz godišnjaka “Suza dolinska”/.

U župnim obavijestima predvoditelj misnog slavlja vlč. Marko je nazočne upoznao kako će se narodnih dana služiti svete Mise na katoličkim grobljima u Brestovčini/Bos. Gradiška, Čatrnji, a  na groblju Bukvik i Batar će se moliti opijela, ako netko od rodbine pokojnika dođe. Naime, ta dva sela, kao i još neka katolička (na području općine Bosanska Gradiška) su sedamdesetih godina zbrisana s  “lica zemlje”. O tome se može više saznati u nedavno objavljenoj knjizi “Bukvik i Bater sela kojih više nema” autora Miroslava Sušila.

Župnik se je zahvalio svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da se groblje uredi za ove svete dane i dao k znanju kako će  se  iduće godine nastaviti poslovi na uređenju župne crkve, ali i adaptaciji kapelice sv. Ane u Novom Selu.

Po završetku sv. Mise, župnik je molio  opijela i molitvu odrješenja nad grobovima koja je rodbina za to izrazila želju.

S dolaskom na groblje i sudjelovanje na sv. Misi,  nije završio posjet rodnom kraju, nego su mnogi otišli do svojih kuća iz kojih su protjerani, od kojih su mnoge u ruševnom stanju, a u nekima žive neki drugi, nepoznati ljudi

Svakako je važno napomenuti, kako i ovoga puta nije novčana potpora za održavanje  groblja u Donjoj Dolini  izostala. Svoj dragovoljni prilog su dali: Josip – Joško Terzić, Koper 20 eu, Branko Krpan, Dvor 50 kn, Jozo i Borica Petriković, Nova Gradiška 100 kn, Stipo Matijašević, Kutina 100 kn, Ljubiša Petrović, Njemačka 50 eu, Anto Š Šokić, Rijeka 100 kn,

Fabijan Matijašević, Rijeka 100 kn, Danica Jurišić, Nova Gradiška 100 kn, Matija Barišić, Š umetlica 20 eu, Budimir Dakić, Kovačevac 200 kn, Jasmin Tutić, Izola 50 eu, Ivo Kovačević, Zagreb 200 kn, Josip Ćorković, Bos. Gradiška 50 km, Rudi Dakić, Zagreb 200 eu, Mirko Oršulić, Kovačevac 100 kn, Pavle Ćorković, Okučani 150 kn, Goran Oršulić 20 eu, Adam Ćorković, Ljupina 200 kn, Ferdo (Vinka) Oršulić, Italija 20 eu, Anto Oršulić, Zenica 200 kn, Anđelka Matijašević, Gornji Bogićevci 100 kn, Marina Tomić, Gornji Bogićevci 50 kn, Franjo i Đurđica Jurišić, Borovnica 20 eu. Od srca im svima velika hvala.

U ponedjeljak, 8. kolovoza na svetkovinu sv. oca Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika u samostansko-župnoj crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu, bilo je svečano. Tijekom večernjeg euharistijskog slavlja koje je u koncelebraciji s provincijalom Hrvatske dominikanske provincije p. Antom Gavrićem, priorom p. Slavkom Sliškovićem, fra Zdravkom Lazićem, gvardijanom franjevačkog samostana na Kaptolu u Zagrebu, braćom dominikancima i drugim svećenicima, predvodio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, za svećenika je zaređen dominikanac Ivan Marija Tomić. Svečanosti su nazočili majka Marina, brat Emanuel, njegov župnik fra Ivo Brezović iz Gornjih Bogićevaca, rodbina iz Smrtića i Austrije te prijatelji iz Okučana.

Prije početka misnog slavlja prema starom običaju, braća dominikanci pred crkvom su dočekali braću franjevce. Po ulasku u crkvu, Provincijal je pozdravio okupljene, izrazivši radost i zahvalu Bogu za Jubilejsku godinu i svećeničko ređenje.

U propovijedi biskup se je obratio i fr. Ivanu rekavši: započeo si svoj život po pravilima sv. Dominika. Slijedi učitelja u znanju, ali još više slijedi ga u djelovanju. Ne daj se zastrašiti vremenom, ni ljudima u naviještanju radosne Božje poruke. Ta ne čekaju se zgodna – vremena i prilike nego se u nezgodnim vremenima stvaraju sretne prilike za Božju riječ. Budi slobodan od svega i od svih da možeš biti potpuno Božji, a onda ćeš biti i potpuno ljudski. Hrani se poput sv. Dominika vazda Božjom riječju, evanđeljem našega Spasitelja Isusa Krista, kao bi njegovu i spasonosnu poruku, ne snagom sile, nego, sa svom v strpljivošću i blagoću mogao posredovati svijetu gladnom Boga. Danas te svijet treba i Crkva te treba, kao redovnika dominikanca, kao svećenika Isusova, da Isus po tvojem djelovanju i životu obasjava one koji su zaslijepljeni.

Na kraju misnoga slavlja, proslava blagdana sv. Dominika i svećeničkog ređenja je nastavljena u blagavaonici Dominikanskog samostana gdje se je i zapjevalo.

BOGU HVALA IMAMO SVEĆENIKA kliču raseljeni župljani župe Dolina i sav Božji puk.

Fr. Ivan Marija Tomić OP, rođen je 24. listopada 1984. godine u župi Dolina, općina Bosanskoj Gradiški od oca Luke i majke Marine. Opću gimnaziju je završio u Novoj Gradiški, te diplomirao na Pravnom Fakultetu u Zagrebu. Redu propovjednika pristupio je 2010. godine, a nakon završene godine novicijata u Dubrovniku položio je svoje prve zavjete. Svečane zavjete položio je u Zagrebu 17. kolovoza 2014. Red đakonata primio je 24. siječnja 2016. u crkvi Kraljice svete krunice u Zagrebu.

Fr. Ivan se bavi i pjesničkim stvaralaštvom. Početkom ove godine mu je predstavljena prva zbirka pjesama U sjeni križa.

MLADU MISA fr. Ivan Marija Tomić će služiti 11. rujna 2016. godine u Gornjim Bogićevcima. SVI STE POZVANI!

U povodu blagdana svete Ane u istoimenoj kapelici u Novom Selu, župa Dolina kod Bosanske Gradiške je služena sv. Misa. Misno slavlje je predmoliti vlč. Boris Ljevak – vikar župe sv. Rok u Bosanskoj Gradišci i upravitelj župe Dolina a posluživao ga je đakon fr. Ivan Marija Tomić OP dominikanac, ovogodišnji mladomisnik rodom iz Donje Doline.
U kapelici i ispred nje se okupilo četrdesetak vjernika koji su došli iz različitih krajeva Hrvatske, Bosanske Gradiške i oni koji su ostali živjeti u našoj Dolina i suznih očiju sudjelovali u misnom slavlju. Radostan je to događa, jer nakon 25 godina ovo je prvi puta da se je služila sv. Misa na ovom mjestu. Svi su se sjetili pokojnog msgr. Kazimira Višaticki koji je zadnju Misu služio one ratne 1991. godine.
Razlog ranijeg obilježavanja blgdana sv. Ane je zbog toga što će vlč. Boris ići na Svjetski susret mladih u Kraków (Poljska), koji će se održati od 26. do 31. srpnja pod geslom: Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe (Mt 5, 7).
Nakon misnog slavlja svi nazočni su se sastali u prostorijama Osnovne škole gdje su se okrijepili hladnim pićem, bosanskim ćevapima, kolačima i kavom.
Domjenku su nazočili i predstavnici Novog Sela Dragoljub Kerezović domar škole i Branko Puljić predsjednik Mjesne zajednice Novo Selo koji su svesrdno pomagali u obilježavanju ovog blagdana .
Razgovaralo se o mogućoj obnovi kapelice sv. Ane. Naime, vlč. Ljevak je pripremio projektnu dokumentaciju i taj projekt kandidirao. Prema zadnjoj informaciji isti je prošao i za očekivati je da bi u dogledno vrijeme obnova trebala početi.
Zahvaljujući gospodi Branku i Dragoljubu asfaltiran je veći dio Novog Sela, obnovljena Osnovna škola i uličnom rasvjetom osvjetljeno središte sela. Obnovom kapelice sv. Ane ovaj dio Novog Sela će dobiti ljepši izgled.
Na kraju ovog druženja, svi nazočni su pozvani na fr. Ivanovu Mladu misu koja će se održati u Gornjim Bogićevcima u nedjelju 11. rujna 2016. godine.

Jučer, u nedjelju 3. srpnja, u Novoj Gradišci se dogodio neobičan susret SUSRET VONIĆA. Susrele su se osobe koje se poznaju i koje se nisu poznavale a prezivaju se VONIĆ. Osim iz Nove Gradiške i okolni sela došli su Vonići iz Zagreba, Lipina, Koške, Slav. Mačkovca…
Inicijator ovoga susreta je vlč. Matija Vonić rođen u Slav. Mačkovcu, a sada je župnik u župi sv. Roka Draškovec u Međimurju.

Susret je počeo misnim slavljem u crkvi Kraljice svete Krunice u Novoj Gradišci koju je služio vlč. Matija i nadahnuto propovjedao, a pjesnom ju je uveličao crkveni zbor te župe.
Drugi dio susreta je održan u vjeronaučnoj dvorani župnog ureda Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije također u Novoj Gradišci, kojem je osim Vonića nazočio župnik vlč. Perica Matanović kao i drugi građani koji se ne prezivaju Vonić. Tu je, uz video projekciju, predstavljena, luksuzno opremljena knjiga autora vlč. Matije Vonića pod nazivom MOJE PREZIME JE VONIĆ.
Autor je između ostalog rekao: Od kad znam za sebe pitao sam se o porijeklu našeg prezimena. Prva saznanja sam dobio od svojih roditelja i rodbine koji su mi govorili da je to povezano s vojskom. Nisam znao kakve to ima veze s vojskom, ali polako shvaćam da je ipak u korijenu riječ vojnik. Odlučio sam napisati ovu knjigu potaknut mišlju da se na ovaj način odužim svome rodu. Nisam slutio da će me ovo istraživanje odvesti tako daleko u prošlost. Korjeni i početak prezimena doista sežu u Hercegovinu. Prezime je povezano s bunjevačkim plemenom VOJNIĆ.
Zatim je nazočne proveo slikom i riječju kroz vremenski sat daleko u prošlost od kada se zna za postojanje tog prezimena.
Završio je riječima, kako je ovo istraživanje porijekla prezimena Vonić tek početak dubljeg istraživanja ovoga roda, a knjigu je izišla iz tiska prije nekoliko dana u povodu 30-te obljetnice svoga misništva.
Vlč. Matija je do sada izado nekoliko knjiga, a prva je Povijest župe Mačkovac, Draškovec i sv. Rok, Sv. Rok strip i Dišeća starina.
O knjizi su govorili članovi organizacionog odbora ovog susreta Antun Vonić iz Zagreba i Milorad Oršulić Mican iz Okučana.
Na kraju, spomenimo kako su Vonići nazočni u većini hrvatskih županija, u ukupno 41 općini i 61 naselju, podjednako u gradskim i seoskim područjima. Danas ih najviše živi u Novoj Gradiški (80), Zagrebu (50), Vrbju kod Nove Gradiške (25), Valpovu (25) i u Koški kod Našica (20). Glavni migracijski pravci Vonića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz sela kod Bosanske Gradiške u Novu Gradišku, Zagreb, Slav. Kobaš, Okučane i u Cernik

(više…)