Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Author: admin

Sv. Rok – veliko slavlje u Bosanskoj Gradišci 2018

Na blagdan sv. Roka župa u Bos. Gradišci koja je njemu posvećena, obilježila  je 180 godina svoga postojanja.

Sveto misno slavlje, uz suslavlje banjolučkog biskupa msgr. dr. Franje Komarice i četrnaest svećenika, predvodio je nadbiskup  metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, koji je svojedobno u ovoj župi bio župnikom.

Nazočne vjernike je  na početku  sv. Mise pozdravio bosanskogradiški župnik vlč. Marko Stojčić izrazivši zadovoljstvo zbog okupljanja mnoštva vjernika i dvojice pastira Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Na osobit način je uputio  pozdrav predstavnicima islamske zajednice efendiji  Zejnilu Latifović i Srpske pravoslavne crkve ocu Mirku Milisavić kao i zamjeniku gradonačelniku ovoga grada, koji su došli na proslavu ove obljetnice.  Zatim je nazočne upoznao ukratko s poviješću ove župe  koja obilježava 180. obljetnicu.

Kardnal  Vinko Puljić se na početku prisjetio vremena kada je ovdje bio župnikom i zahvaljujući Bogu za 180 godina vjerničkog kontinuiteta katolika na ovom prostoru.

Završavajući propovijed pozvao je nazočne da budu odvažni svjedoci Krista živoga. Danas  želimo zahvaliti Bogu što smo vjeru sačuvali kroz tolike godine. Vlasti se mijenjaju  i svaka donosi nešto svoje, ali ljudi trebaju po Božju živjeti. Spomenuo je i dvojicu ljudi koji su mučenički ugradili svoje  živote u ovu župu.

Župljani su, u znak zahvalnosti kardinalu darovali fotografiju župe Bosanska Gradiška iz 1945. godine.

Poslije Misnog slavlja, za više od  250 osoba, domaćih vjernika i gostiju pripremljen je ručak, a nazočni su mogli uživati u zvucima tambura i šargije.

SLIKA ZA USPOMENU S PROSLAVE 180. OBLJETNICE ŽUPE
KARDINAL VINKO I BISKUP FRANJO S 14 SVEĆENIKA
PROCESIJA
I ULAZAK U CRKVU
IZNAD OLTARA POZIV SV. ROKU DA MOLI ZA NAS I 180, GODINA ŽUPE
VJERNICI SU POZORNO SLUŠ ALI…
NADAHNUTU KARDINALOVU PROPOVIJED
SVEĆENICI SA BISKUPOM I KARDINALOM OKO OLTARA
UZVANICI VJERSKIH I CIVILNIH VLASTI SU NAZOČILI MISNOM SLAVLJU
MISNICI ISPRED OLTARA NAKON SV. MISE
KARDINAL I BISKUP S UZVANICIMA
NAZOČNIMA SE JE OBRATIO I VLČ. VLADISLAV ŽARKO OŠ AP NEGDAŠ NJI ŽUPNIK OVE ŽUPE
TAMBURAŠ I SU ZABAVLJALI NAZOČNE A JEDAN OD NJIH JE SVIRAO U KUDU IVAN GORAN KOVAČIĆ IZ DOLINE
NA KRAJU SU RADOSNA SRCA ZAPJEVALI KARDINAL I BISKUP

UKRATKO O ŽUPI SV. ROK U BOSANSKOJ GRADIŠ CI

            U Berbiru, danas Bosanska Gradiška,  župa je postojala još u XVII. stoljeću. Nakon njezine propasti vjernike na tom području pastorizirali su franjevci iz Ivanjske. U predtursko doba na području današnje bosanskogradiške župe postojao je cio niz  župa Zagrebačke biskupije koje još uvijek nisu precizno ubicirane, ali svakako su bile u Gornjim Podgradcima, Gornjim Kijevcima, Osiku i Rastiku.

Prva župna kuća sagrađena je prije crkve, a novi veliki župno pastoralni centar, koji obuhvaća župni stan, uredske prostorije, vjeronaučnu dvoranu  i druge prateće prostorije 1990. god.

Župa Bosanska Gradiška ima groblja u Brestovčini s kapelicom sv. Ane i u Čatrnji s  kapelicom  Male Gospe koja je u tijeku rata bila srušena pa je izgrađena nova. U Cerovljanima  rimokatolici i grkokatolici imaju zajedničko groblje. Tamošnja kapelica je srušena i nije izgrađena nova kao i u Batru u kojem se također nalazi rimokatoličko groblje, za tadašnje vjernike sela kojih više nema Bukvika i Batra. U Mačkovcu je područna crkva Duha Svetoga sagrađena 1980. ali je teško oštećena u zadnjem ratu.

Na području ove župe svoju kuću imaju časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove. One su u ovu župu došle 28. kolovoza 1898. Godine 1995. protjerane su, a vratile su se 2000. U međuvremenu je obnovljena njihova kuća.

U neposrednoj blizini crkve se nalazi Hrvatski dom, a tu je i spomenik hrvatskom kralju Tomislavu koji je otkriven u jesen 1926. godine, u povodu 1000. obljetnice hrvatskog kraljevstva. Dom je svečano otvoren 30 listopada 1932. godine, a sagradilo ga je Kulturno-umjetničko društvo Posavac.  Hrvatski dom čeka povrat svom vlasniku  a spomenik obnovu jer je uveliko oštećen u tijeku minulog  rata.

U novije  doba u toj je župi jedan svećenik je mučenički završio  život. Riječ je o župniku i dekanu prelatu Kazimiru Višaticki a to ubojstvo se dogodilo u večernjim satima 17. studenog 2004. godine.

Tekst i fotografije Mican

Proslava blagdana Gospina Uznesenja na nebo u župi Dolina 2018

PRIPREME  ZA PROSLAVU

            U jednom od prethodnih članaka smo pisali kako su zahvaljujući zauzimanju p. Damira Š Šokića, a uz potporu bosanskogradiškog župnika vlč. Marko Stojčića u župnoj crkvi i oko crkve  izvršeni značajni građevinski  radovi, a sve u svrhu priprema za obilježavanje stote obljetnice  postojanja župe Dolina kao što je uklanjanje ostataka stare crkve sa zvonikom i sječa  borovi. Na taj način se stvorio veliki prostor u crkvenom dvorištu koji se namjerava oplemeniti. Sada se  nastoji da on bude na vrijeme  pokošen.

Vrata na sakristiji su u tijeku ratnih strahota odnesena, kao i vanjska. Ona, vanjska su napravljena  2009. godine, a ova u sakristiji su čekala do ove godine. To je učinjeno nedavno.

Osim što su ugrađena na ulazu u sakristiju, u njoj su urađena određeni poslovi na električnoj instalaciji, bojanju zidova i stropa, napravljen je i postavljen regal za misno ruho i druge potrebe.

            Ekipa dragovoljaca je pred blagdan Velike Gospe pokosila travu na groblju Gradina i oko crkve i župnog ureda. Svaki puta je sve teže okupiti ljude koji su voljni dati svoj doprinos ovoj akciji. Uvijek se ponavljaju ista imena: Anto Vonić, Mišo Barišić i Mijo Mića Ćorković iz Nove Gradiške, Ilija Jurišić iz Dubovc, Željko Vidić iz Smrtića, Mato Knežević Maća iz Gorica i Milorad – Mican Oršulić iz Okučana. Ovakve akcije iziskuju određene materijalne troškove.  Grupa Dolinaca i Mačkovljana  u Austriji su se organizirali i skupili određena novčana sredstva. Oni su: Milenko Matijašević, Jandro Kovačević, Zvonko Jole Knežević, Stipo Kovačević, Mirko Kalizan, Marinko Kalizan, Josip Budić, Zvonko Budić, Anđelko Budić  i Petar Pero Jurišić po 50 eu, Rade Ćorković 40 eu, Rade Valentić, Mile Kovačević, Dubravka Jurišić, Kata Jurišić, Ivo Ćorković i Stipo Jurišić po 30 eu, te Miroslav Matijašević, Goran Vonić, Dane Oršulić, Jula Vonić, Marko Kovačević, Dobrica Vonić, Dane Vonić i Anto Tunja Tutić  po 20 eu. Darovatelji iz Hrvatske su: Mijo Mića Ćorković, Marina Tomić i Mato i Drenka Knežević po 100 kn kao i Božica Gubić 50 kn. Hvala svima

RADOVI U SAKRISTIJI PRIJE POSTAVLJANJA REGALA
REGAL ĆE SLUŽITI ZA ČUVANJE MISNOG RUHA I ZA DRUGE POTREBE
OVAKO JE IZGLEDALO GROBLJE PRIJE DOLASKA DRAGOVOLJNE EKIPE
A OVAKO NAKON KOŠ ENJA
EKIPA DRAGOVOLJACA ISPRED GROBLJA
I ISPRED CRKVE NAKON ZAVRŠ ETKA POSLA

PROSLAVA BLAGDANA VELIKE GOSPE U DOLINI

Priprema za proslavu velikog kršćanskog blagdana Uznesenja Marijina na nebo za neke vjernike i iz župe Dolina je započela uoči blagdana u svetištu Gospe Kloštarske kod Slavonskog Kobaša. Večernju sv. Misu je služio požeški biskup msgr. dr. Antun Š kvorčević i predvodio zavjetnu procesiju s upaljenim svijećama.

            Kako su u jeku godišnji odmori, a samim tim i povećane gužve na graničnim prijelazima, da bi se stiglo u rodnu župu Dolina valjalo je krenuti nekoliko sati ranije kako bi  na grobovima milih i dragih u Donjoj Dolini zapalili svijeće i pomolili se, a potom prije 13 sati bili u Gornjoj Dolini, kada će početi sv. Misa koju je služio vlč. Marko Stojčić  župnik župe Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina u koncelebraciji s p. Ivanom Marijom Tomić, sinom ove župe koji je prije dvije godine imao svoju Mladu Misu.

            Okupio se, po običaju velik broj vjernika, iz različitih europskih država, ali uglavnom mlađe životne dobi jer oni stariji su umrli ili nisu u mogućnosti,  zbog zdravstvenih razloga i dugosatnog čekanja na graničnim prijelazima, doći u rodni kraj. Hodočasnicima se je pridružilo samo nekoliko stanovnika iz Donje i Gornje Doline koji su ostali tu živjeti i dva povratnika

Vlč. Marko se je zahvalio svima onima koji su došli proslaviti Veliku Gospu, zaštitnicu Doline, podsjetio ih kako se bliži velika obljetnica  od osnutka ove župe. Pozvao je sve one koji žele da upišu svoj dragovoljni prilog za uređenje crkve. Nakon uređenja kora i sakristije na redu je velika akcija gletovanje i ličenje crkve. Zahvalio se i svima onima koji na bilo koji način pružaju pomoć na uređenju groblja i prostora oko crkve. Na kraju je pozvao na sutrašnju proslavu sv. Roka u župnu crkvu Bos. Gradiška.

MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO VLČ. MARKO STOJČIĆ U KONCELEBRACIJI S P. IVANOM MARIJA TOMIĆ
P IVAN ČITA EVANĐELJE
VLČ. MARKO JE NADAHNUTO PROPOVJEDAO
POGLED NA KOR…
… I S KORA NA MISARE …
I OLTAR I MISNIKE
MISNO SLAVLJE JE SVIRANJEM UVELIČAO RIKI
POGLED NA PROSTOR ISPRED CRKVE PRIJE …
… I NAKON MISNOG SLAVLJA
NITKO NIJE OBRAĆAO POZORNOST NA PLOČICU KOJU JE NAKON NEKOLIKO DANA NETKO UKLONIO JER MU JE SMETA

 Tekst i fotografije Mican

Proslavljen blagdan Sv. Marka na groblju Gradina u Donjoj Dolini

Kao i svake godine, kada su se stvorili uvjeti za dolazak u rodni kraj, nakon rata, zadnje nedjelje u mjesecu travnju, na groblju Gradina služi se sv. Misa i po starodrevnom običaju obavlja blagoslov polja.

Tako  je bilo i ove godine na 29. travnja.

U hladovini borova, oko oltara se okupilo 50-etak vjernika koji su ostali živjeti u župi Dolina i u Bosanskoj Gradišci a mnogo više ih je došlo iz različitih krajeva Hrvatske. Neki su došli sat ili više vremena prije sv. Mise kako bi uredili grobove svojih najmilijih i zapalili svijeće.

 Vlč. Marko Stojčić, župnik župe Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina je prije početka misnog slavlja obavio blagoslov polja, nadahnuto propovijedao, a na kraju sv. Mise se  zahvalio grupi dragovoljaca koji su za današnju proslavu Markova  došli iz Hrvatske i uredili groblje. Taj posao u župi Dolina koju sačinjavaju tri sela nema odavno tko obaviti. Sada u tim selima živi 9 osoba hrvatske nacionalnosti: u Donjoj Dolini, Gornjoj Dolini 3, a u Novom Selu nema nikoga od preko 1300 vjernika koji su prije rata tu živjeli.

Upoznao je nazočne sa dosadanjim radovima koji su obavljeni u župnoj crkvi i oko nje.  Uz odobrenje Banjalučkog biskupa msgr. dr. Franje Komarice uklonjeni su ostaci stare crkve i posječeni borovi, koji su zbog starosti, prijetili opasnošću da ih vjetar obori i naprave štetu na crkvi. Zauzimanjem p. Damira Š Šokića oličena je sakristija, postavljeni lusteri i dopremljeni naručeni ormari za misno ruho i druge crkvene potrebe. Preostao je još jedan veliki posao, a to je uređenje zidova crkve u smislu njihovog gletovanja i ličenja bojenja.

 I poslije sv. Mise se je ostalo u razgovoru sa župnikom i jedni s drugima, nakon čega su se vratnjice na groblju zatvorile do slijedećeg susreta.

SV. MISU NA DOLJANSKOM GROBLJU JE SLUŠ IO VLČ. MARKO STOJČIĆ
PRIJE POČETKA MISNOG SLAVLJA OBAVLJEN SJE STARODREDNI OBIČAJ – BLAGOSLOV POLJA

U HLADOVINI BOROVA…
… BOSANSKOGRADIŠ KI I DOLINSKI ŽUPNIK JE NADAHNUTO PROPOVJEDAO
A OKUPLJENI VJERNICI SU GA POZORNO SLUŠ ALI, KAO ONO NEKOĆ … NA GORI

Dan prije, dakle u subotu je  u Donju Dolinu došla je dragovoljačka ekipa u sastavu Josip i Matej Oršulić iz Ratkovice kod Pletrnice, Zvonko Oršulić Feni, Anto Vonić iz Nove Gradiške, Josip Barišić iz Trnave te Mato Knežević- Maća iz Gorica i Milord Oršulić Mican.

Oni su pokosili travu na groblju i ispred njega, sanirali deponije smeća i neke čemprese motornom pilom obradili.

Luka Petrović sin pok. Ranke je akcijaše počastio ručkom i hladnim napitcima te darovao novčani prilog za daljnje održavanje groblja. Rekao je kako će se zauzeti da se pribavi materijal za ličenje crkve, o čemu je razgovarao sa župnikom vlč. Markom koji je obišao radnike na uređenju groblja i sam dao svoj doprinos toj akciji.

            Ovdje je zgoda da se zahvalimo i drugim osobama koji su novčano  pomogle za uspješno provođenje ove ali i drugih akcija, a to su:  Luka Petrović (150 eu) iz Njemačke,  Anđelka Matijašević iz Gornjih Bogićevaca (100 kn), Tomislavu Vonić (100 kn), Zvonimir Matković (100 kn), Josip Kovačević (200 kn), Marinko Vonić (100 kn), Zvonko i Dobrila Kovačević (100 kn), Zlatko i Janja Vonić (20 eu) svi  iz Nove Gradiške, JanjaĆorković (200 kn), Kaja Jurišić (50 kn) iz Krivaja, Stipo Matijašević (50 kn) iz Kutine, Andrija Vonić (20 eu) iz Š umetlice i Ljubica Budić (20 eu) iz Njemačke.

Svima najljepša hvala, kako onima koji fizički obavljaju poslove tako i onima koji novčano pomažu.

JEDNI SU KOSILI ISPRED GROBLJA
DRUGI U GROBLJU

MOTORNOM PILOM SU SE OREZIVALI ČEMPRESI U GROBLJU
VLČ. MARKO STOJČIĆ, ŽUPNIK SE JE PRIDRUŽIO AKCIJAŠ IMA I METLOM UKLANJAO POKOŠ ENU TRAVU SA SPOMENIKA I STAZA
TRENUTAK ODMORA. LUKA PETROVIĆ JE RADNIKE NA UREĐENJU GROBLJA POČASTIO RUČKOM, HLADNIM NAPITCIMA, A DAO JE I NOVACA
BAKA MARA PETROVIĆ S UNUKOM LUKOM I NEKIM DRAGOVOLJCIMA NA UREĐENJU GROBLJA
SLIKA ZA USPOMENU NA DANAŠ NJE UREĐENJE DOLJANSKOG GROBLJA

Dragi Dolinci (2018)

Dragi Dolinci, poštovani čitatelji! 

Kao što ste mogli i zamijetiti naš Godišnjak “Suza dolinska” nije izišao iz tiska (štampe) o Božiću, a na žalost neće ni o Uskrsu.

Razlog tome su veliki troškovi tiskanja (štampanja) što prihodi od Vaših dragovoljnih priloga ne može pokriti, naročito kada je umro naš veliki darovatelj vlč. Milivoj Knežević, koji je sve novčane poteškoće sanirao.

Ipak, sve što se u međuvremenu događalo i što će se događati objavljivat će se na ovoj internetskoj stranici i čuvati u tvrdom obliku kako bi se moglo tiskati (štampati) kada se za to ukaže prilika.

Koristim, zbog toga, zgodu kako bih pozvao sve ljubitelje župe Doline, da novčano pomognu kako bi se ove poteškoće prebrodile i Suza nastavila sa izlaženjem iz tiska (štampe) i tako se nastavilo sa čuvanjem običaja i svega onoga što nas veže za rodni kraj, sve što nam je drago i milo, kako bismo sve to našim naraštajima ostalo u amanet (zalog).  Do sada je mnogo toga objavljeno, širem krugu čitatelja predstavljeno, a ono što je najvažnije svi dosadašnji brojevi Suze, dakle svih 34, koji su izišli iz tiska (štampe) tijekom prethodnih 20 godina, (a snimljen je i dokumentarni film pod radnim imenom DVADESET SUZINIH GODINA), nalaze se i čuvaju u Nacionalnoj sveučilišnoj  knjižnici Zagreb i na taj način je naša Suza dolinska  uvrštena u MEĐUNARODNI UPISNIK.

            Dugujemo veliku zahvalnost onima koji su dali svoj dragovoljni prilog u 2017. i do sada u 2018. godini za Suzu, jer i samo održavanje ove stranice iziskuje određene troškove pa ovdje donosimo njihova imena: Komunalno poduzeće “Sloboština” d.o.o. Okučani 1250 kn, Luka i Kata Tomić, Vrbje  500 kn, Zvonko Oršulić Feny, Ljupina 50 eu, Tvrtko Oršulić, Bruxelles 50 eu, Ivo Oršulić, Nova Gorica  30 eu, Tihomir i Jadranka Budić, Italija  400 kn, Mato i Terezija Oršulić, Australija 200 kn, Slavica Knežević, Australija 200 kn, Miroslav Sušilo, Kutina 200 kn, Gina i Werner Heese, Njemačka 200 kn, Mile i Zdenka Knežević, Njemačka  200 kn, Rudi i Jasmina Dakić, Zagreb 200 kn, Petar Pero Jurišić, Okučani  200 kn, Boris Knežević, Trnava 100 kn, Denis i Ivana Vonić. Trnava  20 eu, Zdravko i Dobrila Vidić, Kovačevac 20 eu, Željko i Antonija Terzić, Ljupina 100 kn, Tomas Ćorković, Ljupina 100 kn, Mile  Kalizan, Novska 100 kn, Jozo i Mira  Kalizan, Novska 100 kn, Mirko i Ankica Kalizan, Novska  150 kn, Dobrica i Ivanka Vonić, Novska 100 kn, Slađan i Kata Matijašević, Dragalić  100 kn, Tomislava /Pere/ Strilić, Staro Petrovo Selo 100 kn, Dragica Boban, Benkovac kod  Zadra 100 kn, Nikola SkŠokić, Jasenovac 100 kn, Mario Oršulić, Karlovac 100 kn, Ilija Jurišić, Dubovac 100 kn, Slaven i Valentina Matković 100 kn, Josip i Višnja Matošević, Zagreb 100 kn, Karlo i Ana Musić, Nova Gradiška 100 kn, Stanko i Janja Klarić, Ljupina 50 kn, Marko Knežević, Ljupina 50 kn, Zlata Knežević, Ljupina 50 kn, Darko i Š tefica Knežević 50 kn, Ivica Medić, Igor Knežević, Jula i Karlo Kalizan.

            Svim darovateljima i podupirateljima bez obzira koliki njihov doprinos bio iskreno se zahvaljujemo.

            Mir i svako dobro, sretan  i veseo  Uskrs i uskrsni blagdani želi Uredničko vijeće i                                                                               U r e d n i k      Milorad Oršulić-Mican

HODOČAŠĆE U LOURDES I FATIMU – bilješke

BILJEŠ KE SA HODOČAŠ ĆA  LOURDES SANTIAGO DE COMPOSTELA – FATIMA  /PUTOSITNICE/

                        Hodočasnička pjesma 

K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov.

Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!

Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću.

Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju!

Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.

                                                                       (Psalam 121)

Kao vjernik, s punim pravom mogu kazati  da me je na ovaj, veliki hodočasnički poduhvat, pozvala Božja Providnost. Pozvala a ja rekao: EVO ME!

Prve bilješke o mogućem ovom hodačašću  datiraju iz rujna 2009. godine, dakle prije osam godina. Plan sam realizirao tek kada se je obilježivala 100-ta obljetnica Gospinih ukazanja u Fatimi i 25-ta obljetnica vojnog hodočašća Hrvatske vojske i policije u Lourdes.           

Kako su se sve više bližile te obljetnice  sve ćešće se je postavljalo pitanje: Kada i odakle krenuti, prvo u LOURDES, a onda dalje?  

Ljepšega dana i mjesta nije bilo nego na blagdan Gospe Lurdske 11. veljače (2017.) i ispred velikog kipa Gospe Lurdske koji se nalazi u perivoju samostana i Doma Dragi bližnji časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Okučanima. Nakon jutarnje sv. Mise koju je služio okučanski župnik fra Mario Radman ispratile su me drage osobe koje su došle iz mnogih sela okučanske župe zatim iz Godinjaka, Ratkovca, Zagreba …

Pokrovitelji hodočašća su bili Općine Okučani, Župni ureda sv. Vida Mučenika, Komunalno poduzeće Sloboština a medijski pokrovitelji:  radio Bljesak Okučani, Novogradiški godišnjak, novogradiške  nezavisne novine CAJTuNG, portali novagra.hr i cajtung.com. Ti portali su objavljivali slike i poruke koje sam im slao iz pojedinih mjesta kroz koja sam prolazio. I druga sredstva informiranja su pratila moje hodočašće kao što je HKR (Hrvatski katolički radio), radio “Marija”, radio Nova Gradiška, portal SB-plus  Slavonski Brod, lokalni večernji.hr/vijesti, 035portal.hr …

Sa sobom sam nosio popratno pismo koje mi je potpisao i pečatom župnog ureda sv. Vid Okučani ovjerio okučanski župnik fra Mario prevedeno na slovenski, talijanski, francuski, španjolski i engleski jezik.

POŽEŠ KA BISKUPIJA ŽUPA SVETOG VIDA MUČENIKA  O K U Č A N I 35430 OKUČANI, ulica Ante Starčevića  21,  HRVATSKA

             Visoko poštovani!

            MILORAD ORŠ ULIĆ Mican, rođen  01. 12. 1952. god., vlasnik osobne iskaznice identity card number = 111368745, OIB Personal identification number 22678909227, krenuo je    11. 02.  2017. godine  na pješačko hodočašće iz župe  SVETOG VIDA  OKUČANI HRVATSKA,  u  veliko Marijansko svetište  LOURDES (Francuska), a potom će produžti u  FATIMU (Portugal), također veliko Gospino svetište. Kako je put od Okučana do Lourdesa dug oko 1.900 km, a od Lourdesa do Fatime još dodatnih 950 km i trajat će mjesecima, molim Vas da imenovanom Miloradu Oršulić Micanu pružite u okviru Vaših mogućnosti potrebitu pomoć u prenoćištu, hrani i drugom obliku ako mu bude potrebita.

            To što on čini je  SVE  NA  VEĆU SLAVU BOŽJU pa svoje srce,  ruke i vrata otvorite ovom Marijanskom hodočasniku MIRA koji će Vas tijekom cijelog puta nositi u svojim molitvama i srcu.

            Za svaku pa i najmanju pomoć iskreno Vam se kao njegov župnik zahvaljujem.

            BOG VAS BLAGOSLOVIO!

Župnik župe sv. Vida Okučani   fra Mario Radman

Božja Providnost me je pratila od samih priprema,  polaska i tijekom cijeloga puta. Dobivao sam  na stotine SMS-ova   potpore i čestitki na odvažnosti , preporučivanje u molitve i poruka kako se za moje uspješno hodočašće mole ne samo obitelj, rodbina, prijatelji, svećenici, časne sestre, molitvene zajednice i ne samo katolički, nego i vjernici  pravoslavne i islamske vjeroispovijesti. Moć molitve sam osjećao kada mi je bilo najteže.  Hvala svima koji su molili, a posebno Bogu koji je te molitve uslišio.

Jednom mome prijatelju netko je rekao kako na ovakvo hodočašće može krenuti samo osoba koja mora biti izuzetno inteligentna. Š to se tiče moje inteligencije, da nije bilo one odozgo, ja bih stigao tko zna gdje.

Iako sam s radošću krenuo na to pokorničko hodočašće, već prvoga dana ću na obadvije noge dobiti velike žuljeve, tako velike da ih ja, kao prekaljeni hodočasnik  (Međugorje (25-ta obljetnica Gospinog ukazanja) 2006., Marija Bistrica 2008., Udbina (blagoslov crkve Hrvatskih mučenika) 2010., Zagreb (u povodu dolaska sv. oca Pape Benedikta XVI. 2011., Sarajevo  2011. – beatifikacija Drinskih mučenica, Bleiburg 2015. (sedamdeseta obljetnica tragedije hrvatskog naroda), Marijanski zavjet za domovinu 2015. i 2016. god Međugorja do Dubrovnika 2016., Vukovar (25-ta obljetnica pada grada heroja) 2016… i brojna druga Marijanska svetišta: Gospi od Suza, Gospi voćinskoj, Gospi kloštarskoj, Gospi od Brze pomoći u Slav. Brod, Gospi Jasenovačkoj …)  nikada nisam imao. Trebalo me je iskušati.  Trebalo je vidjeti da li sam spreman na takvu žrtvu. Molio sam: Bože, neka žuljevi pucaju, neka me bole do besvijesti i neka ide krv, ali molim Te nemoj dozvoliti da ovo hodočašće moram prekinuti pa ni na nekoliko dana, jer će se poremetiti cijeli tijek hodočašća. I nisam. On mi je poslao liječničku pomoć, doduše veterinara, a potom je za mnom je stigla  moja adekvatna obuća.

Molio sam: Bože. Ako je to Tvoja volja, neka se vrši i spreman sam na sve, ali ako dolazi od Zloga, neka zna da me neće pokolebati u mojoj nakani. I nije. Niti u jednom trenutku nisam pomislio “što mi je ovo trebalo”, nisam zažalio što sam krenuo. Dapače, bio sam ponosan što sam jedan od izabranika da Gospu i na ovaj način mogu počastiti, da joj se mogu zahvaliti!

Ovo hodočašće nije  bilo avanturističkog niti turističkog, nego pokorničkog  karaktera  u kojem sam tijekom  cijeloga puta nastojati moliti za brojne nakane od kojih bih izdvojio  nekoliko: za svoju obitelj i sve obitelji kojima je molitva potrebita, za našu, okučansku  župa i one koje su ranjene u Domovinskom ratu, za domovinu Hrvatsku i teški položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, za hrvatske žive i poginule branitelje za mir u svijetu sa željom da rat zauvijek  prestane te  zahvaliti za dar života i sve dobro  što nam je Bog darovao, ali i ono   manje dobro.

Molio sam osim navedenih nakana i za sve one koji su se preporučili u moje molitve, za sve one za koje sam obećao moliti te za one u čijim sam mislima i molitvama bio, za sve one koji su mi na bilo koji način pomogli …

Na kraju krajeva, cijeli naš život je jedno veliko hodočašće, a mi u njemu hodočasnici. Bez truda, znoja, žuljeva, patnje i širom otvorenog srca se ne može doći do željenog cilja, u zagrljaj Dobroga Boga,  Majci Nebeskoj i Svih Svetih.

Na tom hodočasničkom putu koji je trajao  90 dana prepješačio sam  oko 3.000 km a uz put izmolio 1.000 krunica, toliko Lauretanskih Gospinih litanija i brojnih drugih molitvi. Na samom polasku, rekao sam neka svaki moj korak (njih je bilo oko 6 milijuna) bude molitva. Neka Bog blagoslovi svaku stopu svih zemalja kroz koje ću proći, a to je Hrvatska, Sloveniju, Italija Francuska, Š panjolska i Portugal.

Kada sam pošao iz Okučana, primio sam Sakrament Bolesničkog pomazanja Posljednju pomast (koji se dijeli osobama baš na taj blagdan tko izrazi želju za njim), u Fatimi sam na koljenima molio za sve svoje grijehe počinjene u znanju i neznanju od rane mladosti, u Lurdu, u čudotvornoj vodi u kojoj sam se okupao  molio sam da ostanu u njoj, a za vrijeme pokorničkog bogoslužja pred svećenikom, također u Lurdu,  skrušeno ih ispovjedio i nakon odrješenja izrekao  Š imunov hvalospjev:  “SADOTPUŠ TAŠ  SLUGU SVOGA GOSPODARU… “ iz drugog poglavlja Lukinog evanđelja,  kojega je nadahnut Duhom Svetim izgovorio starac Š imun uzevši na svoje ruke Dijete Isusa, kako mu je obećao Gospodin. (Lk 2, 29-32). Čini mi se da sam najbliže bio u Milosti Božjoj, najspremniji za susret s NJIM. E, kada bi u životu bilo često takvih događanja.

Više od stotinu dana (od 11. veljače do 23. svibnja) izbivanja od kuće, provedenih u molitvi i razmišljanju, ponekad u velikoj potrebi za samoćom, razumio sam i shvatio samostanski način života (redovnika i redovnica). Tih dana sam živio u nekom drugom svijetu. Svakodnevno sam  se putom telefona čuo sa suprugom, kćerkama i dragim dragim osobama, izmjenjivao na stotine SMS poruka, no … tih dana sam imao samo jedan cilj i živio za njega, dovršiti hodočašće, stići na planirana odredišta…

Načinio sam blizu 9.000 fotografija što fotoaparatom što mobitelima, ispisao 11 bilježnica hodočasničkog dnevnika, ali osjećaje i ono što se događalo u srcu i duši nije bilo moguće ni olovkom i fotoaparatom zabilježiti…  Srce je bilo premaleno da sve to  u sebe primi…

Kada bih ovoga trenutka ponovo bio pozvana na ovo hodočašće, bez razmišljanja bih prihvatio i odazvao se, bez obzira na sve poteškoće koje su me pratile.

Kroz Sloveniju mi je gosp. Danilo Siter (voditelj Udruge “Družina in življenje” “Obitelj i život”, kojeg sam kao i njegovu suprugu Vilmu upoznao  hodočasteći s prijateljima u Bleiburg)  mi je osigurao kod dobrih ljudi prenoćišta s mogućnošću da sudjelujem na večernjim sv. Misama. U nekoliko crkvi sam svjedočio o svom hodočašću. Župnik bi me pozvao, nakon sv. Mise i zamolio da pred nazočnim vjernicima odgovorim na nekoliko pitanja: Tko sam i što sam, kuda idem, kada sam krenuo i kada namjeravam doći do cilja i  ono najvažnije zbog čega sam krenuo na hodočašće, razlog moga hodočašća.

Po završetku jednog takvog svjedočenja na izlazu iz crkve u Črnomelju jedan mladi gospodin će mi čestitati, kazati da sam ga svojim dirljivim riječima rasplakao i dodao kako  bi želio  sutradan sa mnom proći jednu dionicu puta od Črnomelja do Kočevja. O, kako me je  razveselio. Išli smo po snijegu, razgovarali, molili krunicu on na slovenskom jeziku ja na hrvatskom, pjevali duhovne pjesme … Ime mu je Peter.

Velik bi bio popis osoba koje su mi pružile gostoprimstvo od Jasenovca i obitelji zvonara Miće i Ankice Mačinković, preko Lonje i obitelji Maria i Marice Nekić, mjesta Letovanić i obitelji Branimira i Martine Rupčić, Jastrebarskog – Jaske obitelj dr. Stjepana Š tefa i Rubinke Kozjan, do brata Ive i snahe Gordane  u Novoj Gorici, obitelji Tihomira  Budića u Veroni, a u Francuskoj  Silvana Tutića u Nici, Rajka Milanje u Cannesu, Daniela i Branke Sedde u  Aubordu, Marka Čubelića u La Grande Motto te  zeta Kristijana i kćerke Marijane kao i Kristijanovi roditelji u Lyionu…

U moj hodočasnički dnevniku je gospođa Marica upisala: “Hvala ti Gospodine Isuse što si kroz ovoga hodočasnika došao u moju kuću…”

Bez obzira što ne govorim ni jedan jezik  zemalja kroz koje sam prolazio, ali kogagod sam što pitao dobio sam odgovor i svi su razumjeli što sam ih pitao. Kako? Odgovor može stići jedino ODOGZGO.

Sa sobom sam nosio, tj. na kolicima (koje je kontinurano Pavle Gubić)  ispred sebe gurao između inih stvari i kompletnu kamp opremu (šator za kampiranje, šatorska krila za pokrivanje, vreću za spavanje i podmetač pod vreću) i dvije bijele veće svijeće i dr. Budući da ih niti jednu noć nisam trebao uporabiti, jednu svijeću sam zapalio u Fatimi, drugu u Lurdu Gospi na čast, a u svoj hodočasnički dnevnik sam upisao: “Bože, Ti koji svome Sinu nisi osigurao adekvatno mjesto gdje će se roditi, nego u špiljici tj. štalici, meni si omogući da sve noći provedem pod krovom i u toplom krevetu. I na tome Ti hvala!”

Uz put, kadgod sam bio u mogućnosti nazočio sam nedjeljnim sv.  Misama bez obzira na kojem jeziku je služena. Putom interneta sam pratio misna čitanja na hrvatskom jeziku ili iz Svetog  pisma koje sam sa sobom nosio. Na cvijetnicu, u gradu Pamiers sam  sudjelovao u procesiji nakon blagoslova maslinovih grančica i cvijeća i u katedrali sv. Ante na sv. Misi. Po završetku misnog slavlja će me mjesni biskup blagosloviti položivši ruke na moju glavu i zaželiti mi sretano i blagoslovljeno hodočašće.

Put me je vodio kroz mjesta i gradove značajne za nas katolike, što je još više upotpunilo moje hodočašće: kroz rodno mjesto bl. kard. Alojzija Stepinca Brezarić i Krašić gdje je preminuo (1898. – 1960.), kroz  Montpellier, rodno mjesto sv. Roka i Vogheru mjesto preminuća (1348. – 1376.), u  Lyonu rodnom mjestu sv.  Ivana Maria Vianneya i u Arsu na njegovom grobu, svetca zaštitnika župnika (1786. -1859.),  pored zaseoka Ibarre (francuska regija Pirineja) rodnog mjesta francusko baskijskog sveca blizu španjolske granice sv. Michaela  Garcoits  (1797.- 1863), u Fatimi rodnom mjestu sv. Bernadete  Soubirous (1844. -1879.) Santiago de Compostela na grob sv. Jakova apostola, te na grobovima Franje (1908.- 1919.) i  Jacinte (1910.-1920) u Fatimi, a u povratku u Padovi na grobovima sv. Leopolda Mandića (1866. – 1942.) , sv. Ante Padovanskog (1195. – 1231.) i sv. Luke evanđeliste.

U Lurd sam došao na Veliki četvrtak u poslijepodnevnim satima i u njemu proveo sveto Trodnevlje i Uskrs. Svetijeg mjesta na svijetu  nema osim Jeruzalema gdje se može proslaviti najveći  kršćanski blagdan, nego što je ovo.  Pobožnost Križnoga puta iznad svetišta Gospe Lurdske, na Kalvariji obavio sam na Veliki Petak s početkom u 15 sati. Proživljavao sam trenutke kao da idem VIA DOLOROSA (ulicom boli   suza u Jeruzalemu). Bog i Gospa su omogućili da uoči Uskrsa u Lurd dođe moja kćerka Marijana  i zet Kristijan  te suprugina sestra Josipa sa suprugom Š tefanom i sinom Zlatkom.

Nakon proslave Uskrsa, na uskrsni ponedjeljak sam nastavio svoj hodočasnički put.

Došlo je do izvjesne izmjene pravca kretanja zbog vremenskog ograničenja (13. svibnja sam morao biti u Fatimi) i same konfiguracije terena, što je usporavalo hod. Jedno je bilo planirati pravce kretanja i prenoćišta u toplom uredu putom interneta a drugačije je stanje na terenu.

            Do grada Burgosa (u Š panjolskoj) sam iz Lourdesa došao nakon 12 dana pješačenja prešavši 393 km i odatle put nastavio prema Santiagu de Compostela do kojeg je valjalo prepješačiti još dodatnih 462 km za 10 dana. Tu su se putovi račvali. Onaj ravno vodi prema Santiago de Compostela, a onaj malo lijevo prema Fatimi. Dvoumio sam se kojim putom krenuti. Teška je bila ta noć odluke. Uz pomoć duhovnog vođe fra Damira Pavića, imao sam dojam kako su se Gospa i  sv. Jakovog dogovorili da nastavim Camino de Santiago. Na kraju krajeva: Gospa je svagdje! No, s radošću mogu izjaviti i da sam dio puta CAMINHO DE FATIMA, koji vodi od Santiaga de Compostela do Fatime prešao pješice.

Prijeći put sv. Jakova (Camino  de Santiago) od francuskog grada Seint Jean Pied di Port u duljini od  732 km (koji se prohodi za 34 dana) je san svakoga hodočasnika. Ja sam ga prešao od Lourdesa  u duljini od 855 km za 24 dana. U stvari, ja sam taj put prešao od Okučana, jer kaže jedna izreka vezana za Camino de Santiago: Put sv. Jakova kreće od kuće!

Na blagdan Gospe Fatimske (13. svibnja) imao sam milost i čast nazočiti proslavi 100-te obljetnice Gospinog ukazanja u Fatimi. Misno slavlje je predvodio papa Franjo pred pola milijuna vjernika. I tu su se vidjele hrvatske zastave osim one koju sam ja sa sobom nosio. A kako sam se osjećao, to je također teško opisati. Biti u blizini sv. Oca,  bila je samo želja koji se realizirala u stvarnost. Bio sam toliko blizu njega, koliko civil uopće blizu može doći, tako da je mogao prebrojiti  kockice na grbu  kada sam razvio hrvatski barjak.

U Fatimi sam proveo tri  dana koji će mi ostati u nezaboravnom sjećanju.  Vrijeme sam iskoristio sudjelujući na sv. Misama, klečanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, moleći  brojne krunice i obavljajući druge pobožnosti kao što su Put križa, sudjelovanje u procesiji s Presvetim …

Ove godine (2017) je u Lurdu, u povodu 25-te obljetnice  hodočastilo 800 pripadnika hrvatske vojske i policije, hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji te 100 osoba iz Bosne i Hercegovine (u 17 autobusa) koju je predvodio Vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan.  Uz njega je bio i Vojni odrdinarijij BiH msgr. Tomo Vukšić koji je predvodio pripadnike vojnih postrojbi iz Bosne i Hercegovine.

S njima sam proveo pet  dana  “uklapajući” se u njihov program  i s njima se vratio u dragu nam Hrvatsku.

Kao što je poznato, ovo je i 59-to međunarodno vojno hodočašće  P. M. I. (Pelerinage  militaire  international) na kome je sudjelovala 61 zemlja pod mottom DARUJ NAM MIR. Ja sam našu vojsku dočekao u Lourdesu, nakon što sam autobusom preko Tarbesa došao iz Fatime.

Tih dana su se na hotelima (Lourdes je iza Pariza drugi grad u Europi po broju hotela), po ulicama i u samom Marijanskom svetištu viorile su se hrvatske zastave. Nazočili su i hodočasnici iz Hrvatske i u drugim aranžmanima.

Po povratku u Okučane, zid mojeg obiteljskog doma krasi velika fotografija na kojoj sam  ja s 900 pripadnika vojske HV i BiH, hodočasnička isprava (diploma) “Compostela” ispisana na latinskom jeziku kao dokaz na pređeni put i školjka sv. Jakova, a na mom hodočasničkom štapu su još  dodatno urezana tri velika  kršćanska hodočasnička mjesta: Lourdes, Santiago de Compostela i Fatima.

Kada su me pitali koje je slijedeće hodočasničko odredište  na redu, odgovorio sam: Ono gdje će blaženi  kard. Alojzije Stepinac biti proglašenim svetim. Ako to bude u Rimu, onda je RIM.

Za moje hodočašće su znali  oba banjolučka biskupa msgr. dr. Franjo Komarica i pomoćni msgr. dr. fra Marko Sermen koji su mi na blagdan sv. Roka,  16. srpnja (2017.) u Bosanskoj Gradišci čestitati na uspješnom hodočasničkom poduhvatu, kao i msgr. Jure Bogdan vojni ordinarij u Republici Hrvatska i msgr. Tomo Vukšić vojni ordinarij u BiH, koji će mi svoje riječi potpore i čestitke iskazati u Lourdesu.

Neka vas prati Božji blagoslov,  mir i svako dobro po zagovoru Gospe Lurdske, Gospe Fatimske, sv. Jakova apostola i Svih svetih.

Milorad Oršulić – Mican

             

SVE SLIKE SA PUTA MOZETE VIDJETI OVDJE

13. obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira

U petak 17. studenoga 2017. godine u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradišci, obilježena je trinaesta godišnjica ubojstva mons. Kazimira Višatickog, župnika i dekana. Misno slavlje je predslavio mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, u koncelebraciji s dvojicom braće pokojnog mons. Kazimira, mons. dr. Karlom Višatickim i preč. Adolfom Višatickim te još 12 svećenika kako iz Banjolučke biskupije tako i iz susjedne Požeške biskupije. Bilo je prisutno 15-ak časnih sestara i oko 100 vjernika.
Na početku misnog slavlja sve je pozdravio domaći župnik i dekan vlč. Marko Stojčić.
U prigodnoj propovijedi biskup Semren je ukazujući na važnost obljetnice smrti pok. Kazimira istaknuo: Sjećajući se o 13. obljetnici mučeničke smrti vlč. Kazimira, župnika ove župe, zahvalni smo mu za svjedočanstvo vjere. Vjera nadahnjuje ljubav, a ljubav čuva vjeru. Njegov život i nasilna smrt svjedoče nam kako se živi vjera, kako se ide stopama Isusa Krista i stopama evanđelja. Ono što čini autentičnog kršćanina je življenje svagdanjeg života s istim osjećajima kao i Krist”.

BISKUP MARKO S DVOJICOM BRAĆE POK. KAZIMIRA KARLOM I ADOLFOM
ISPRED SPOMEN PLOČE NA KUĆI U KOJOJ JE UBIJEN MSGR. KAZIMIR DANONOĆNO GORE SVIJEĆE
RODBINA POKOJNOG ŽUPANIKA KAZIMIRA
ŠžV. MISU JE PREDVODIO MSGR. MARKO SERMEN

Tumačeći prigodna svetopisamska čitanja koja govore o zadnjim stvarnostima života, te potiču na vječno spasenje” biskup Semren je naglasio: Zadnji dani čovjekova života preozbiljni su da bi u njima gubio vrijeme na nevažne stvari. Ni jedna se minuta ne smije izgubiti. Vrijeme je ozbiljno. Treba se spasiti. U tim trenucima važno je misliti na sudbonosni susret s Kristom. U tom pravcu” trebamo gledati. Ne smi¬jemo se okretati unatrag, jer dogodit će nam se kao i Lotovoj ženi. Ona se u bijegu iz Sodome okrenula i pretvo¬rila u stup soli. Budemo li htjeli sačuvati svoj život i budemo li na to usmjerili svoje snage i energije, onda smo propali. Trebamo se predati i prepustiti Božjem promislu. Izručiti se Kristovim rukama. Svoj život možemo sačuvati samo ako ga izručimo Bogu. Trebamo biti stalno spremni. Trebamo biti spremni duhovno i moralno i živjeti kao da će se to danas dogoditi. Biti mudar znači da ne smijemo čekati zadnji trenutak u našem životu da bismo surađivali s milošću Božjom, nego to trebamo činiti već sada” upozorio je biskup.
Poslije mise upriličena je gozba ljubavi”, koju je župnik i dekan vlč. Stojčić, zajedno sa svojim župljanima, organizirao za sve prisutne.
Mons. Kazimir Višaticki rodio se je 4. ožujka 1939. u Čatrnji kod Bosanske Gradiške, a za svećenika je bio zaređen 29. lipnja 1963. Kao svećenik djelovao je u župama: Stara Rijeka, Prnjavor, Dolina, Drvar i Budžak, a za župnika u Bosanskoj Gradiški imenovan je 1999. godine. U večernjim satima 18. studenog 2004., u župnoj kući u Bosanskoj Gradišci je ubijen.

 Tekst: (IKA/TABB)   Fotografije: Mican

Proslava Svih Svetih i Dušnog dana na groblju Gradina” u Donjoj Dolini 2017

Vjernici raseljene župe Dolina kod Bosanske Gradiške i ove godine pred  blagdan Svih sveti i Dušni dana su se okupili na groblju Gradina” u Donjoj Dolini kako bi paljenjem svijeća, polaganjem cvijeća na grobove i molitvom odali dužno poštovanje svojim milim i dragim koji na staroderevnoj Gradini”, na obali rijeke Save počivaju snom mira čekajući zov trube Božje na uskrsnuće.

Zadnje nedjelje u listopadu ove godine vlč. Marko Stojčić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina je pred oko tridesetak vjernika služio sv. Misu i nadahnuto propovjedao.

VLČ. MARKO STOJČIĆ JE PREDMOLIO MISNO SLAVLJE NA GROBLJU GRADINA U DONJOJ DOLINI.OKO OLTARA SE OKUPILO TRIDESETAK VJERNIKA
NEKI SU DOŠ LI IZ BOSANSKE GRADIŠ KE, NEKI IZ NOVE …
UVIJEK JE U OVE DANE PRIGODA DA SE NA OVOM SVETOM MJESTU PRISJETIMO NAŠ I MILI I DRAGI KOJI POČIVAJU SNOM MIRA NA GROBU STARODREVNE GRADINE

Po završetku misnog slavlja molio je molitve odrješenja nad grobovima onih vjernika koji su za to izrazili želju, ali i nad grobom bivšeg dolinskog župnika vlč. Eugena Tvrtkovića koji je u Dolini umro i  tu pokopan 1937. godine.

Nekoliko narednih dana užareni lampioni će svjedočiti da uspomena na drage pokojnike nije zaboravljena, iako su ih pod prisilom u ratnom vihoru morali prije 25 godina ostaviti.

NAKON ZAVRŠ ETKA MISNOG SLAVLJA VLČ. MARKO JE MOLIO MOLITVU ODRJEŠ ENJA NAD GROBOVIMA POKOJNIH
MOLITVA ODRJEŠ ENJA JE MOLJENA I NAD GROBOM DOLINSKOG ŽUPNIKA KOJI JE TU SAHRANJEN

Na blagdan Svih sveti i Dušni dan će brojni Dolinci pohoditi groblja diljem Hrvatske, a najviše Gradsko groblje u Novoj Gradišci koje već sada smatraju drugom Gradinom”.

Groblje je svoje Dolince, Novoselce i Mačkovljane dočekalo, kao i svake godine za ovu prigodu uređeno. Pokošena je trava, sanirane deponije smeća na ulazu u groblje i na samom groblju, očišćena kapelica i prostor oko nje

TRIMERIMA JE KOŠ ENA TRAVA …
.. NAKON Š TO SU UPALJENI
UZ POMOĆ PUHAČA SE JE SA SPOMENIKA I STAZA OTPUHANA POKOŠ ENA TRAVA

Svoj doprinos tome su uz župnika vlč. Marka dali: Slavko Stipančević, Anto Vonić, Mišo Barišić i Pavle Oršulić iz Nove Gradiške, Josip Barišić iz Trnave, Mato Knežević Maća iz Gorica i Milorad Oršulić Mican iz Okučana, te gđa Angelina Stažić r. Gubić iz Visoke Grede s malom Božicom Radovanović.

Svakako da se ova akcija” kao i prethodne tri, koje su se dogodile ove godine nebi mogle održati na ovako kvalitetan način da svojim dragovoljnim novčanim prilogom nisu akciju poduprli pa su zbog toga i zavrijedili da se spomenu: Nada i Klaus Elesassser 100 kn, Josip Ćorković iz Bos. Gradiške 50 km, Ivo Kovačević iz Zagreba 200 kn, Anto Kovačević iz Bos. Gradiške 20 km, Berislav Vonić 10 eu, Rade Matijašević iz Nove Gradiške 100 kn,  Ljubica Budić 20 eu, Igor Vonić iz Bos. Gradiške 20 km, Mato Knežević iz Nove Gradiške 100 kn, Vilko i Slađana iz Zagreba 100 kn, Zvonko Jole Knežević 200 kn, Jozo Joco Petriković 100 kn,  Janja Valentić 100 kn, Franjo i Danica Kovačević 20 eu, Vinko  Vidić i Andrija Vonić iz Š umetlice po 20 eu, Anto Oršulić iz Zenice 200 kn, Ivo Oršulić iz Nove Gorice 30 eu, Marina Tomić i Anđelka Matijašević iz Gornjih Bogićevaca po 100 kn.

POGLED NA DEPONIJU SMEĆA NA GRADINI
ZA TO VRIJEME VRIJEDNE ŽENSKE RUKE SU UREĐIVALE I PRIPREMALE KAPELICU ZA SUSTRAŠ NJE MISNO SLAVLJE
EKIPA DRAGOVOLJACA NA DOLJANSKOM GROBLJU

Hvala im svima, a Svevišnji Bog neka ih nagradi dobrotom.  Tekst i slike: Mican

Proslava Sv.Ane, Velike Gospe i Sv.Roka 2017

OBILJEŽEN BLAGDAN SV. ANE U NOVO SELU

 Na skroman način se u Novom Selu u kapelici sv. Ane obilježen je blagdan sv. Joakima i  Ane. Pred svega osam vijernika, pet koji su ostali živjeti  i povremeno dolaze u župu Dolina: Slavko Vidić, Vinko Budić, Zdenka Budić, Davorka Vidić Uzelac svi iz Gornje Doline i Vinko Kovačević iz Donje Doline, a iz Hrvatske su došli Milorad i Veronika Oršulić te Anđelka Matijašević, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina vlč. Marko Stojčić je služio sv. Misu.

Kapelica sv. Ane u Novom Selu čeka obnovu
VLČ. MARKO STOJČIĆ JE PREDMOLIO MISNO SLAVLJE

Nakon misnog slavlja ispred kapelice se ostalo u razgovoru između ostalog i o obnovi ove kapelice, kako bi se iduća sv. Misa slavila u obnovljenoj kapelici.

Nakon sv. Mise ispred kapelice se je srazgovaralo i o skoroj obnovi kapelice

U nedavnoj vizitaciji (27. lipnja o. g.) banjolučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica osim kapelice na groblju u Donjoj Dolini, župne crkve i kuće u Gornjoj Dolini je obišao i ovu kapelicu i kazao kako je ne treba rušiti, jer ju je, bez obzira na oštećenje moguće ju je obnoviti.

PROSLAVA VELIKE GOSPE U ŽUPI DOLINA

Blagdan  Velike Gospe  su proslavili vjernici župe Dolina  svečanim misnim slavljem koje je prevodio p. Ivan  Marija Tomić rođen u Donjoj Dolini u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Markom Stojčić koji ujedno obnaša dužnost upravitelja župe Dolina i vlč. Predragom Ivanda koji je doskora obnašao dužnost župnog vikara u Drvaru.

KIP ČUDOTVORNE GOSPE
PRIJE MISNOG SLAVLJA P. IVAN JE BLAGOSLOVIO KIP

Pater Ivan je prošle godine rekao Mladu misu u Gornjim Bogićevcima, a sekundiciju tj. drugu Mladu misu je ove Velike Gospe slavio u rodnoj župi u kojoj je ostaslo tek desetak vjernika.

            Iz  brojnih europskih zemalja, a najviše iz Hrvatske je došllo nekoliko stotina Dolinaca i Novoselaca proslaviti zaštitnicu svoje župe. Susret sa crkvom u kojoj su kršteni i primili druge sakramente kao i odilazak na groblje, gdje su zapaljene svijeće nije mogao proći bez suza. Naročito je bio dirljiv susret s onim malobrojnim  vjernicima  koji su ostali živjeti u svojoj Dolini u tijeku rata i nakon njega.

            Prije početka sv. Mise p. Ivan je blagoslovio veliki kip Čudotvorne Gospe koji je zahvaljujući p. Damiru Šokiću sinu ove župe, prije nekoliko dana dopremeljen u župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolinu iz Poljske.

P. IVAN JE PRIJE RATA U OVOJ CRKVI MINISTRIRAO, A DANAS PROPOVJEDAO
MISNICI OKUPLJENI OKO P. IVANA U DOLINSKOJ CRKVI
BLAGOSLOV PO ZAGOVORU BLAŽENE DJEVICE MARIJE
VLČ. MARKO, P. IVAN I VLČ. PREDRAG

Na kraju sv. Mise  župnik vlč. Marko je pohvalio dragovoljačku ekipu koja  je  u subotu pokosila travu oko crkve u Gornjoj Dolini i na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini.

Tu ekipu su sačinjavali: Ilija i Adam Jurišić, Luka Vujić, Amto M. Vonić, Mato Knežević – Maća, Josip Barišić i Milorad Oršulić Mican. Novčano su u tijeku ove godine sve akcije, a bile su u travnju i lipnju ove godine, novčano pomogli: Franjo i Danica Kovačević 40 eu, Anđelko i Angelina Budić 20 eu, Mijo i Dragica Ćorković 100 kn, Josip i Marija Kovačević 200 kn, Janja (Filipa) Ćorković 200 kn, Anđelko i Zlata Vidić 100 kn, Dragana (Pavla) Knežević 100 kn, Mato i Terezija Oršulić, Australija 200 kn, Slavica (pok. Roke)  Knežević, Australija 200 kn, Petar Pero Jurišić 300 kn, Zlatko i Janja Vonić 100 eu, Matija Barišić 10 eu, Ilija i Mara Stipančević 100 kn, Ilija (Ilije) Dakić 30 eu, Mile Kalizan  10 km, Vinko Vidić 20 eu i Andrija Vonić 20 eu.

            Nabava ovoga veličanstvenog kipa, koji dominira cijelom crkvom, i obnova kapelice u Novom Selu je također jedan vid pripreme za proslavu stote obljetnice postojanja župe Dolina koja će se proslavisti 2020. godine.

DOLINCI I NJIHOVI GOSTI U DOLINSKOJ CRKVI

PROSLAVA SV. ROKA U BOSANSKOJ GRADIŠCI

MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO VLČ. PREDRASG IVANDA

Blagdan sv. Roka zaštitnika župe Bosanska Gradiška je  proslavljen svečanim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Predrag Ivandić prefekt (odgojitelj) u travničkom Sjemeništu (donedavno župni vikar župe Drvar). Oko oltara su se uz njega okupili domaćin župnik vlč. Marko Stojčić,  vlč. Vladislav Žarko Ošap bivši  bosanskogradiški župnik a sada  župnik župa Pohoda BDM Elizabeti u Bana Luci,  vlč. Mate Rukavina starogradiški župnik, vlč. Anto  Barešić župnik župe Nova Topola, p. Ivan Marija Tomić dominikanac iz Zagreba i don Tibor Berec svećenik iz Mađarske sada na studiju u Rimu.

Misnici oko oltara
Vlč. Predrag je nadahnuto propovjedao
Vjernici u crkvi sv. Roka

U crkvi su se okupili sadašnji vjernici iz župe sv. Roka iz Bosanske Gradiške te župa Dolina, Nova Topola, Stara Gradiška i bivši koji su došli iz europskih zemalja a najviše iz Hrvatske te izaslasnstvo Općine – Grada Bos. Gradiška koje je predvodio gosp. Davor Glišić načelnik društvenih djelatnosti.

U Bosansku Gradišku su iz Nove Gradiške tradicionalno dopješačili Drago Pauković i njegove dvije kćerke Renata i Franciska kako bi ispunivši zavjet dali doprinos proslavi toga božjeg ugodnika.

Župnik domaćin vlč. Marko se je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli kako bi se u lijepom i radosnom ozračju proslavio patron bosanskogradiške župe te pozvao sve nazočne na zakusku u kriptu župno-pastoralnog centra gdje se je nakon jela zasviralo, zaigralo  i zapjevalo.

Renata, Drago i Franciska Pauković, hodočasnici sv. Roku
Nakon što je tijelo okrijepilo zasviralo se i zapjevalo.