Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Author: admin

ODRŽAN JOŠ  JEDAN SUSRET DOLINACA 2009

Vjernici župe Doline Bosanske koji su prognani i raseljeni diljem Hrvatske i drugih europskih  zemalja i ovoga ljeta, 8. kolovoza 2009. godine su  se susreli u Š umetlici, mjestu  na domak Nove Gradiške, između Cernika i Strmca.Sredinom devedesetih godina u tom selu su živjele 22 obitelji iz župe Dolina, a sada je taj broj smanjen na 15-tak obitelji.

Bio je to razlog,  da se još prošle godine, za vrijeme Susreta Dolinaca u Okučanima prihvati prijedlog Pavla Budića te se ovogodišnji Susret dogodi u Š umetlici.

Susret je počeo sv. misom zahvalnicom u jednoj od  prostorija škole koja je preuređena u kapelicu, a služio ju je vlč. Milivoj Knežević župnik iz Orubice a rodom iz Donje Doline, dok je cernički gvardijan p.Anto Perković za to vrijeme ispovijedao one koji su stajali u pokorničkom redu.

Nakon sv. mise počeo je nogometni turnir u malom nogometu. Prijavilo se  6 nogometnih ekipa koje su podijeljene u  dvije grupe.  Grupu A su sačinjavali NK “Psunj Sokol” Okučani, Novo Selo i “Suza” Novo Selo, a grupu B “Poplava” Donja Dolina, “Jedinstvo” Gornja Dolina i Š umetlica.

Na kraju turnira redoslijed je bio slijedeći:

1.NK “Psunj Sokol” Okučani
2.Š umetlica
3.”Jedinstvo” Gornja Dolina
4.Novo Selo
5.”Suza” Novo Selo
6.”Poplava” Donja Dolina

Druženje je nastavljeno u mjesnom Domu gdje su dodijeljeni pehari za prvo, drugo i treće mjesto, a najboljim vrataromje proglašen Toni Tomič iz NK “Psunj Soklol”  Okučani, dok je najbolji strijelac sa sedam pogodaka proglašen Josip Lovrić iz  Š umetlice.

(više…)

Kosnja trave Groblje Gradina u Donjoj Dolini 2009

Jedna od naših moralnih, ljudskih i kršćanskih obveza je održavanje groblja. U župi Dolina je toliko malo ostalo Dolinaca, a i ono što je ostalo je staro, bolesno i nemoćno, da nisu u mogućnosti tijekom cijele godine niti jednom pokositi travu u groblju “Gradina” u Donjoj Dolini gdje  su sahranjeni  vjernici  iz župe Dolina  (Donje Doline, Gornje Doline, Novoga Sela i Orubice) te vjernici iz Mačkovca  a neki iz Bok Jankovca i Bosanska Gradiške.

Priliv novčanih sredstava u blagajnu Odbora za održavanje groblja je sve manji i manji tako da  dosta puta dogodi da nema novaca kako bi se kupilo gorivo i struna za trimere.

Prije sv. Marka, dakle sredinom travnja s desetak  litara kemijskih  preparata je poprskana trava. (Polovicu tih sredstava je darovao Zvonko Vonić koji je na području Bos. Gradiške vlasnik Poljoprivredne ljekarne). Je  li  prskanje “uspjelo” ili nije teško je reći, ali je ekipa u sastavu Pavle Musić, Ivo Ćorković, Matan Ćorković, Ferdo Tomić te Čedo i Mandica Dražetić  morala otići u Donju Dolinu 19. lipnja 2009. godine i pokositi  travu.

Kako se je bližio blagdan Velike Gospe  trava u groblju je bivala sve veća. Da ne bi one koji o tom velikom blagdana i zaštitniku župe Doline groblje dočekalo nepokošeno devet dragovoljaca se je  5. kolovoza 2009. god. u radnim jutarnjim satima uputilo s trimerima i kosama na “akciju”. Bili su to: Pavle Musić, Pavle Budić, Luka Š Šokić, Ferdo Tomić, Ivo Jurišić Jureša, Davor Vidić, Matan Ćorković, Mato Maća Knežević i Milorad Oršulić –  Mican, uglavnom osobe koje te poslove uvijek ili češće obavljaju.

 Mnoge obitelji i pojedinci koji su tog dana navraćali na groblje ugodno su iznenađeni kada su tu zatekli buku kosilice i trimera i vidjeli uređeno groblje.

Za ovu godinu to nije sve. O blagdanu Svih Svetih i Dušnoga dana valjat će još jednom otići “mrtvima u pohode”.

Na Groblju Gradina u Donjoj Dolini nas je dočekala visoka trava.

(više…)

Nova vrata na dolinskoj crkvi

Stolar, Mirko Petrović je na sebe preuzeo obvezu da će napraviti nova vrata na dolinskoj crkvi.  “Kostur”  prvog krila je gotov.


Privremena, skovana vrata od dasaka, bila su “kakva takva” zapreka petnaestak godina za neželjene  posjetitelje crkve.

(više…)

U BOSANSKOJ GRADIŠ KI MISIONAR MSGR. DRAGO BALVANOVIĆ

Msgr.  Drago Balvanović, svećenik Banjalučke biskupije je u subotu, 4. srpnja 2009. godine u svojem rodnom gradu Bosanska Gradiška proslavio  Zlatnu misu. Prelat  Drago Balvanović 22 godine djeluje u misijama u Limi u Peruu (Južna Amerika). Svoj godišnji odmor u domovini je iskoristio  za proslavu svog zlatnog jubileja.

Svečanu misu zahvalnicu u rodnoj župi sv. Roka u Bosanskoj Gradiški slavio je uz suslavlje jedanaest svećenika  i msgr. dr. Franju Komaricu, Banjalučkog biskupa koji je na Zlatnoj misi propovijedao.

 

 Slike za uspomenu:  s Zlatomisnikom msgr. Dragom i banjalučkim biskupom Franjom Komaricom

Rijetkom jubileju u tom gradu nazočili su vjernici koji su ostali živjeti u Bosanskoj Gradiški i susjednih župa a naročito iz Doline te oni koji su došli iz Hrvatske i veći broj časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove.

Zlatomisničko slavlje je uveličao crkveni zbor Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije iz Nove Gradiške koji je pjevao, a za ovu prigodu su restaurirane postojeće orgulje koje su «zanijemile» u tijeku minulog rata. Inicijatori, da baš na ovoj svečanosti ove orgulje zasviraju su Antun Sekulić i Radovan Matijašević koji žive u Novoj Gradiški. Oni su od dobrih ljudi skupili novac za troškove restaurace.

.Nakon pozdrava domaćeg župnika vlč. Pere Čolića, biskup je u homiliji oslikao svećenički poziv kao suradnju s Bogom u posveti svijeta, a posebno je zahvalio svečaru na primjernom svećeničkom životu i djelovanju. Od pet desetljeća svoga svećeništva jubilarac je 28 godina darovao Banjolučlkoj biskupiji, a 22 godine općoj Crkvi djelujući u misijama u Peruu, gdje je posebnu brigu posvećivao hrvatskim iseljenicima ne samo u Peruu, nego i širom Južne Amerike. Zaželio mu je još puno blagoslovljenih godina svećeničkog djelovanja. Uz čestitke to su mu zaželjeli i mnogi drugi govornici kod svečanog objeda na koji je gostoljubivi župnik pozvao sve nazočne misare. U ime svećenika banjalučke biskupije slavljeniku i nazočnima se obratio najstariji svećenik u biskupiji vlč. Adolf Višaticki te msgr. dr. Anto Orlovac vikar banjalučke biskupije i č. sestra Cecilija Milković regionalna poglavarica, a u ime vjernika Antun Sekulić koji je prije pedeset godina ministrirao na Mladoj misi msgr. Drage i napomenuo da je te, 1959. godine, to bila prva Mlada misa u Bosanskoj Gradišci nakon II. svietskog rata. Msgr. dr. Franjo Komarica je govorio i za stolom a sam svečar progovorio je o svom putu prema svećeništvu u ono olovno komunističko vrijeme, ali i o svom radu i susretima u južnoameričkim misijama.

Prelat Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški kao deveto dijete u obitelji Nike i Vjekoslave rođ. Jurišić. (Podsjetimo se da je njegov otac radio kao trgovac u Dolini).

Nakon osnovne škole u rodnom je gradu upisao Učiteljsku školu u Banjoj Luci. Biskup dr. Dragutin Čelik primio ga je za svoga sjemeništarca i 1952. poslao u sjemenišnu gimnaziju u Đakovo. Tu je završio i teološke studije i  na Petrovo 1959. bio zaređen za svećenika. Bilo je to upravo u vrijeme kad su komunističke vlasti htjele zatvoriti đakovačku bogosloviju, pa je on imenovan privremenim upraviteljem župe Imena Marijina u Donjem gradu u Osijeku, odakle je završavao posljednju godinu teološkog studija.

Nakon dvogodišnjeg djelovanja u župama Nova Topola i Mahovljani u rodnoj Banjolučkoj biskupiji, morao je odslužiti dvogodišnji vojni rok, da bi po povratku opet preuzeo spomenute dvije župe, ali zbog nedostatka svećenika dobio je uz njih još jednu, onu u Bosanskom Aleksandrovcu. Ujedno je bio i duhovnik sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Novoj Topoli, s kojima je inače bio od djetinjstva jako povezan i koje su imale veliku ulogu u razvoju njegova zvanja. U Mahovljanima je morao graditi župni stan koji je bio spaljen u Drugom svjetskom ratu, a obnovio je i tamošnju crkvu. Od 1965. pune je 22 godine bio župnikom u Prijedoru, odakle je upravljao i župom u Bosanskom Novom. Uz župničku službu bio je i dekan bihaćkog dekanata, biskupijski savjetnik, sudac Crkvenoga suda u Banjoj Luci, te član građevinskog odbora za granju nove banjolučke katedrale i obnovu bogoslovije u Sarajevu.

U ljeto 1987. otišao je u misije u Limu u južnoameričkoj državi Peru. I tamo je obavljao niz odgovornih svećeničkih dužnosti: bio je župni vikar u župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, pa zatim teritorijalne župe Sv Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. Tu je sagradio veličanstvenu crkvu koja je uvijek puna vjernika, pa se svake nedjelje u njoj služi čak šest sv. misa. Od 1997. također je biskupski vikar za Hrvate u Peruu i pastoralni vikar biskupije Lima, a 2003. imenovan je od Hrvatske biskupske konferencije i BK Bosne i Hercegovine delegatom za inozemnu pastvu i cijeloj Južnoj Americi. Za svoj uzoran svećeničko djelovanje počašćen je naslovom kućnog kapelana Njegove Svetosti Ivana Pavla II., a 2007. i prelatom. I dalje je vrlo aktivan i kani nastaviti svoje djelovanje dokle mu god zdravlje to dopusti.

Uz sav svoj pastoralni rad, puno piše. Objavio je nekoliko knjiga, a jedna od njih «Peru putopisi, običaji, sudbine» upravo je nastala iz njegova misionarskog rada i na vrlo privlačan način govori o toj egzotičnoj zemlji, njezinim ljudima i krajevima, kao i brojnim susretima s tamošnjim Hrvatima. Javlja se i u nizu vjerskih listova:  Radosna vijest, Glas koncila, Glasnik Srca Isusova i Marijina, te još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.

Misno slavlje je uveličao crkveni zbor župe Bezgrješnog začeća Bl. Dj. Marije iz Nove Gradiške uz skladnu pratnju restauriranih orgulja.

Oko oltara uz svečara msgr. Dragu Blavanovića i msgr. dr. Franju Komaricu, banjalučkog biskupa okupilo se desetak svećenika.

Propovjednik zlatomisniku msgr. Dragi Balvanoviću je bio banjalučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica

Zlatnoj misi su nazočili Dolinci koji su došli iz Gornje i Donje Doline i oni koji žive na području Nove Gradiške i Okučana.

Sve je bilo u znaku broja 50 – Zlatnog jubileja

Msgr. Drago s bratom i snahom

Gostoljubivi župnik vlč. Pero Čolić u ime župno-pastoralnog vijeća sv. Roka iz Bos. Gradiške je pozvao svee «misare» na svečani objed.

Župna crkva sv. Roka u Bos. Gradiški je bila spremna za veliko zlatnomisnicko slavlje.

Slika za uspomenu: s Zlatomisnikom msgr. Dragom i banjalučkim biskupom Franjom Komaricom

Marija Bistrica Hodočasce

MARIJA BISTRICA, SVETIŠ TE JEDINSTVA VJERE I NARODA

Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke

 Najpoznatije hrvatsko Marjansko svetište Marija Bistrica, smješteno je 40 km sjeveroistočno  od glavnog hrvatskog grada Zagreba, na sjevernom gorskom krilu Medvednica, vjekovima je središnje mjesto u vjerničkom životu hrvatskoga naroda. Ono što je Francuzima Lourdes, Portugalcima Fatima, Talijanima Loreto, Poljacima Čenstohova, Austrijancima Mariazell, Hrvatima je živopisna Marija Bistrica.

U Mariju Bistricu hodočasti se već 320 godina. Svake godine okupi se do 500.000 vjernika na pedesetak stalnih hodočašća koja traju od Bijele nedjelje početkom travnja do Zahvalnice krajem listopada.

Najvažnija hodočašća imaju svoje tradicionalne nazive: Duhovsko, zavjetno grada Varaždina, zavjetno grada Zagreba, Margaretsko, Aninsko, Preobraženja Gospodinova, Velikogospojinsko, Bartolovsko, Male Gospe, Vojno hodočašće i  na kraju Zahvalnica.

(više…)

POZIVNICA ZA SUSRET DOLINACA 2009

U SUBOTU, 8. KOLOVOZA 2009. GODINE  U Š UMETLICI ĆE SE ODRŽATI SUSRET RASELJENIH DOLINACA, SELA BOSANSKE DOLINE, SA SLIJEDEĆIM

P R O G R A M O M

14,00 sati – Okupljanje u  Š umetlici ispred Društvenog doma
15,00 sati – Sv. misa zahvalnica  koju će uz cerničkog župnika služiti vlč. Milivoj  Knežević,  p. Damir Š Šokić i  Pero Čolić bosanskogradiški župnik;

16,00 sati – Održavanje nogometnog turnira uz sudjelovanje  nogometnih ekipa iz  dolinskog kraja i gostiju.

20,00 sati – Proglašenje najboljih ekipa i dodjela nagrada uz zakusku i narodno veselje. Nazočne će zabavljati tamburaši  bivšeg  KUD-a  «Ivan Goran Kovačić» iz Doline.

Dođimo jer nas organizatori s radošću očekuju!

D o b r o   d o š l i !

 

(više…)

SUZA DOLINSKA NA HRVATSKOJ TELEVIZIJI

Općinsko poglavarstvo na čelu s načelnikom općine Okučani gosp. Acom Vidakovićem bilo je organizator i domaćin glazbeno-dokumentarne emisije Razglednice iz Hrvatske. Emisija u trajanju od pola sata je izravno emitirana iz Okučana 19. kolovoza 2008. godine.

U dijelu emisije, za koji je zadužen bio Milorad Oršulić Mican, prikazan je štand na kojem su bili izloženi književni uradci okučanskih spisatelja.Na tom štandu  se je lijepo vidjela i knjiga Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti i dosta brojeva Suze dolinske.

Moramo priznati da se u jednoj godini, na dvije državne televizije,baš ne mogu vidjeti tiskovine poput našeg godišnjaka Suza dolinska. I to neka  bude Suzi kao poklon za jubilarni 25-ti broj.

Dolinci (p. Damir Š Šokić i Veronika Oršulić) i s Davorom Meštroviće Meštrom urednikom emisije DOBRO JUTRO HRVATSKA i  Razglednice iz Hrvatske za Okučane.

(više…)

Dragom /Danielu/ Dani, u spomen

Dok vjetar tiho njiše
tek izlistale i procvijetale grane,
voćke i mimoze svuda miris šire,
uz cvrkute ptica.

Adelaide u punoj ljepoti, život na sve strane,
a u zeleno prostranstvo parkova odlazi
naša legenda Dane.

Od mladosti u tudjini,
a srcem punog  ljubavi u domovini.
Osmijeh na licu, prijatan glas
i poučne teme.
Takvog smo te znali!
Voljeli bismo da si još s nama,
tvoja prisutnost sada svima nedostajei.

U srcima našim o tebi sve piše,
sve, i on što se ne može reci na papiru.
Poštovan, cjenjen i voljen,
jer poseban si bio.
Zbogom ti u vjecnost, pocivaj u miru.

Adelaide, rujna 2008. god. Terezija Orsulic

ĆA RUDINI BEĆARCI

Dolinac se poljodjelstvom bavi
Pa rakiju od kuruza pravi.

Konji vrani, to su Dolinčani,
Konji bjelci, to su Novoselci.

Moja mala iz Novoga Selo
Stalno vrišti ko kobila bijela.

Moja mala iz Donje Doline,
Ima  noge ko u Severine.

Oj curice iz Gornje Doline,
Najljepša si kad te lola skine.

Oj Dolino, selo pokraj Save,
Cure male al velike glave.

Oj Dolino, selo pokraj vode
U tebi su cure ko jagode

Oj Dolino, selo pokraj Save
U tebi su curice garave
Plave nema, voda ih odnijela.

 

(više…)

NASLIJEĐENI GRIJEH

Zašto smo mi ljudi u svojoj suštini prokleti i mizerni, a život nam je darovao savršeni Tvorac? Postoji li razlog, osim nekog iskonskog (Adam i Eva), zbog kojega smo uništili svoju savršenost? Zatim, kada su u pitanju i najteži grijesi, je li moguće da i oni budu oprošteni? Ako nam je duša nakon svih bura i oluja ostala čista, može li njena nevinost donijeti izbavljenje? Nismo se rođenjem slobodni i dovršeni pojavili na ovome svijetu. Naša slobodna volja u odnosu na Božju ponudu, određuje nam konačni lik i vječnu sudbinu. Već od rođenja očitujemo vrlo uočljive sklonosti. Očitujemo sličnost nekome od svojih predaka kako tjelesnu, tako i moralnu. Očitujemo, dakle, naslijeđe blagoslova ili ropstva zlu u kojem su nam preci živjeli; vlast Božjega ili vražjega duha nad sobom.

Opažamo nasljedne bolesti kao posljedice grijeha. Kod pokojeg od nas, opažamo i kreposti svojih svetih predaka. Već kome tko kakvu zaslugu ostavi. Pa i takvi nisu savršeni, jer nose zbroj mana svih koljena prije sebe i u njihovu se ropstvu rađaju. Dugovi predaka vladaju nad nama od malena. Rađamo se u grijehu. (Ps 51,7) Već u sjemenu smo iskvareni, ranjeni i svima nam je potrebno spasenje. U tom otrovu naslijeđa leži naša sklonost na grijeh, naš neposluh Ljubavi; svaka slabost po kojoj se nismo u stanju oprijeti pa se predajemo zlu. Zli duhovi nas, kao svoje stečeno roblje, muče. Koliko god željeli biti čisti, nije nam to moguće. Kao što nam se dnevno prlja bijeli ovratnik, tako se, u duhovnome smetlištu svijeta, i naša duša dnevno prlja. Svaki dan je mnoštvo demona u našoj blizini koji nas iskušavaju i obaraju u svoja zla, nastojeći nam oduzeti vječni život. Nemoguće je čovjeku da sam sebe spasi, kad je već u utrobi majke rob. Zato je bilo potrebno da nas Onaj koji je bez grijeha pomiluje, da nam otplati dugove, poravna krivice što ih sami ni svojom smrću ne možemo poravnati, da raskine okove nasljednoga ropstva, kako bismo, na temelju njegovih zasluga, zadobili Duha Božjega i u Duhu Božju svetost. (više…)