Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Author: admin

Dragi dolinci (broj 25)

Evo,  pred nama je i dvadeset peti jubilarni broj «suze». To je plod našeg  zajedničkog  dvanaestogodišnjeg rada. Tko je u lipnju one, 1996. godine mogao pomisliti da će i dvadeset peti broj ugledati svjetlost dana. Zahvaljujem se  Bogu i svima onima koji omogućuju da i dalje «suza živi».

I na  početku  ove kalendarske godine  na adresu  urednika  «Suze dolinske»  je stigla zahvala i  čestitka  od msgr. dr. Antuna Š kvorčevića, požeškog biskupa. Hvala mu a čestitku donosimo.

Na ekranima Federalne TV BiH i HTV pojavila se «Suza dolinska». O tome imamo zapis.

U subotu prije Velike Gospe,  u Okučanima je održan Susret Dolinaca. Toga dana je nogometno igralište u Okučanima preplavila mladost,  igrao se nogomet,  a nakon nogometnog turnira i sv. mise koja je služena u  okučanskoj župnoj crkvi sv. Vida u Domu kulture je upriličena večera uz druženje s tamburom. Budući da je ovakav vid druženja s radošću prihvaćen i iduće godine je zakazano također u subotu prije Velike Gospe ali u Š umetlici.

Sarajevski mjesečnik «Svjetlo riječi» je u kolovozu ove godine tiskao posebni broj, dar čitateljima pod imenom «Ubijeni i nestali Hrvati Bosne i Hercegovine 1991. 1995.». Kako je u toj tiskovini  navedeno da su na području Bosanke Gradiške samo dvije osobe stradale u tijeku minulog rata,  pismeno sam reagirao, pa dopis upućen u Sarajevo donosimo u cijelosti.

 Početkom listopada u Bosni i Hercegovini su održani Lokalni izbori 2008. Na žalost, zbog slabog odaziva naših birača, a nisu mogli glasovati  jer se nisu registrirali, stanje je nepromijenjeno. Na to je moguće, koliko toliko utjecati, kada bismo kao  državljani i  Bosne i Hercegovine izvadili osobne dokumente u nadležnim policijskim postajama i tako ne bismo ovisili o tome da li ćemo se registrirati ili ne, nego ćemo moći izravno glasovati na biračkim mjestima tamo gdje smo živjeli do našeg izgnanstva.

Na internetskoj stranici «opština Gradiška»  su brojne slike – razglednice tog  grada, na jednom mjestu njih 32 a ni na jednoj se ne vidi katolička crkva niti  džamija. Da li je to poruka da ova dva naroda nisu poželjna u tom  – svojem gradu?

U bosanskogradiškoj župnoj  crkvi sv. Roka je obilježena 4. tužna godišnjica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višatickog svetom misom zadušnicom koju je predmolio msgr. dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup.

Krajem kolovoza, u župi Bosanska Gradiška, došlo je do premještaja župnika. Nakon što je dosadašnji župnik vlč. Josip Jerković premješten u drugu župu Mrkonjić Grad, u Bosansku Gradišku dolazi novi stari župnik vlč. Pero Čolić koji ujedno opslužuje i župu Dolina.

Sada za  rubriku  «Iz starog kraja» piše župnik vlč. Pero.

Rubrika «Između brojeva» se ovoga puta proširila  a to nas veseli.  Uz Katolički kalendar za 2009. godinu  smo donijeli i pregled  nekih događaja u Banjalučkoj biskupiji.

Sretan Božić i neka Vas prati Božji blagoslov tijekom cijele 2009. godine.

U r e d n i k

Iz Starog Kraja (broj 25) Vlč. Pero Čolić

Dragi Dolinci, prijatelji župe Dolina i čitatelji Suze dolinske!

Evo me opet k vama. Prije devet godina otišao sam od Vas po dekretu Biskupskog Ordinarija Banjalučke biskupije, a evo opet po drugom dekretu našeg Ordinarija, dospio sam za župnika u Bos. Gradišci i upravitelja župa Dolina i Nova Topola. Župnik u Bosanskoj Gradiški  i upravitelj župe Dolina  bio sam u vremenu od 1997. do 1999. godine. Tada sam otišao u župu Š imići,  a u Bos. Gradišku je došao msgr. Kazimir Višaticki.

Po ponovnom dolasku u Bos. Gradišku, nakon izvjesnog vremena, Ordinarij me razriješio upravitelja župe Nova Topola i postavio drugog svećenika koji će upravljati tom župom. Hvala mu što me s tim malo rasteretio.

Došavši ovdje u Bos. Gradišku i Dolinu ljudi su me lijepo dočekali, ali i teško mi je bilo otići iz Š imića, jer sam tamo dosta dugo boravio.  I vjernicima župe Š imići je bilo teško zbog mog odlaska.

Mnogi me ovdje poznaju. Lijepo se uklapam ponovno. Kad sam došao i primio župe zamolio sam sve da zajedno surađujemo  i preporučio sam se u molitve. Neće biti lako, ali, uz pomoć Božju bit će nekako.

Zatečeno stanje: Crkva u Bos. Gradišci treba nužni popravak iznutra, a treba zalaganja i oko napretka žive crkve. Kuća je ogromna, pa nije bilo rješenje grijanja te sam izmijenio plamenik jer se grijalo na naftu, a sad se kuća grije na kruto gorivo.

Do mog dolaska  sv. Mise su  bile raspoređene tako kako bi župnik mogao ići u Novu Topolu i filijalu Čelinovac. Sada, kada je župu Novu Topolu i filijalu  preuzeo drugi svećenik, svete Mise se slave u Bos. Gradišci svaki dan ujutro u 7,30 sati  i svake nedjelje, kao i do sada, u 10,30 sati. Ovim su se stvorili uvjeti tako da se u buduće i u Dolini  mogu svake nedjelje u 09.00 sati slaviti sv. mise.. Pozivam sve vjernike iz Bosanske Gradiške i Doline da dolaze na zajedničko slavlje svete Mise.

Raspored svetih Misa:

– Bosanska Gradiška svake nedjelje u 10,30 sati

– Dolina svake nedjelje i zapovjedanog blagdana u 9,00 sati. Osim toga u Dolini na svetkovinu Velike Gospe, zadnja nedjelja u travnju, kolovozu i listopadu, Svetog Iliju,  u 13,00 sati.

– Mise na grobljima u Bosanskoj Gradišci:

– Groblje Brestovčina; Presveto Trojstvo, sv. Ana, Svi Sveti

– Groblje u Čatrnji; Spasovo, Mala Gospa i Dušni Dan

To bi bio opći raspored,  koji će se unijeti  u Katolički kalendar  «Suze dolinske» za 2009. godinu, pa Vas molim, kadgod  možete, dođite i sudjelujte, na misnom slavlju, kao svoji na svome.

Svima, koji budu ovo čitali, sretne Božićne i novogodišnje blagdane, uz iskren pozdrav i blagoslov Božji želi

Vlč. Pero Čolić,
župnik Bosanske Gradiške i upravitelj župe Dolina

BLAŽENI IVAN MERZ 1896.-1928.

BLAŽENI IVAN MERZ

1896.-1928. 

Prvi laik-svjetovnjak u povijesti hrvatskog naroda koji je uzdignut na oltar kao Blaženik Katoličke Crkve. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim

22. lipnja 2003. u Banjoj Luci.           

  1896.-1914. – Djetinjstvo i mladost u Banjoj Luci. – Ivan Merz rođen je u Banjoj Luci 16. prosinca 1896. Tu započinje školovanje. Dva razreda osnovne škole pohađao je u Prijedoru, gdje mu je otac, austrijski časnik, kao državni željeznički službenik bio neko vrijeme na službi. U Banjoj Luci pohađa gimnaziju – realku i maturira s odličnim uspjehom. Odrastao je u liberalnoj sredini. Veoma se zanima za umjetnost i književnost. U vjerskom i odgojnom smislu najveći utjecaj na njega izvršio je tijekom školovanja i studija njegov profesor dr. Ljubomir Maraković.

 1914. – U Vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu. – Po želji roditelja nakon mature polazi u Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto. Napušta je nakon tri mjeseca budući da za vojno zvanje nije imao smisla ni volje. Boravak u Vojnoj akademiji koristio mu je za stjecanje životnog iskustva i upoznavanje ljudi.

 1915. – Početak studija u Beču. – U siječnju upisuje na Bečkom sveučilištu studij prava. Ovo razdoblje označeno je nutarnjim krizama i traženjima što se vidi iz njegova dnevnika. U ljetu iste godine pozvan je u vojsku.

 1916.-1918. – U krvi i plamenu Prvoga svjetskog rata. – Nakon časničkog tečaja poslan je na talijansku bojišnicu, gdje ostaje do kraja rata. Boravak na ratištu, gdje je svakodnevno gledao smrti u oči i bio izložen stradanjima i trpljenju svake vrsti, produbljuje njegovu vjeru i učvršćuje mu kršćanski nazor na svijet. Religiozne vrijednosti zauzimaju odsada prvo mjesto u njegovu životu. Bilo je to razdoblje njegova duševnog sazrijevanja, kako se vidi iz ratnog dnevnika.

 1919.-1920. – Nastavak studija u Beču. – Po završetku rata nastavlja studij u Beču. Uz pristanak roditelja konačno studira ono što je oduvijek želio: književnost. Vodi i nadalje svoj dnevnik čije stranice postaju dragocjenim dokumentom njegova duhovnog uspinjanja prema kršćanskoj svetosti.

 1920.-1922. – Studij u Parizu. – Zauzimanjem isusovca o. M. Vanina dobiva stipendiju jedne katoličke ustanove iz Francuske. Polazi s dvojicom prijatelja u Pariz, gdje nastavlja studij književnosti na Sorboni i na Katoličkom institutu. Dvogodišnji boravak u Francuskoj, te mnogi dodiri s katoličkim intelektualcima i obraćenicima proširuju njegove kulturne i religiozne vidike. Posebno se zanima za liturgiju; o toj temi skuplja materijal za svoju doktorsku disertaciju u djelima francuskih književnika. Vodi duboki religiozni život pun askeze i kršćanskog usavršavanja. U jednom pismu iz Pariza piše majci: Katolička je vjera moje životno zvanje. 

 1923. – Doktorat na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. – Doktorsku radnju je napisao na francuskom jeziku čiji naslov glasi: Utjecaj litrugije na francuske književnike od Chateaubrianda do danas. Ova je njegova disertacija objavljena je 1996. g. u Zagrebu kao prvi svezak njegovih Sabranih djela. Iste godine polaže vječni zavjet čistoće kojim se potpuno posvećuje Isusu Kristu i radu za proširenje njegova Kraljevstva. Nakon postignutog doktorata dvije godine pohađa privatno kod isusovaca u Zagrebu tečaj iz kršćanske filozofije i teologije. Potom sve do smrti proučava sve crkvene i papinske dokumente posljednjih stotinu godina. Posljednjih mjeseci života bavio se proučavanjem suvremenih moralnih problema.

 1922.-1928. – Apostol hrvatske mladeži u Zagrebu i Hrvatskoj. – Po završetku studija dolazi u Zagreb i postaje profesorom francuskog jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Tu službu obavlja sve do smrti. Tijekom šest godina svoga boravka u Zagrebu sve svoje slobodno vrijeme posvećuje apostolskoj djelatnosti u katoličkim organizacijama za mladež. Uvodi u Hrvatsku Katoličku Akciju Pape Pija XI. Jedan je od suosnivača katoličke organizacije Hrvatskoga orlovskog saveza HOS – i u njoj obavlja dužnost tajnika. Ovoj organizaciji daje geslo ŽRTVA – EUHARISTIJA – APOSTOLAT. Jedan je od najzauzetijih promicatelja liturgijske obnove i euharistijskog života u Crkvi u Hrvata. Svima svijetli nenadmašivim primjerom revnosti u širenju Kristova Kraljevstva u dušama ljudi. Živi svetačkim životom ispunjenim ljubavlju prema bližnjima i herojski se uspinje do vrhunaca kršćanske savršenosti. Svake godine obavlja duhovne vježbe i zapisuje odluke koje vjerno provodi u život. Stup je Crkve Božje. – Piše brojne članke, studije i brošure u kojima ostavlja bogatu idejnu i vjersku duhovnu baštinu. Računa se da je napisao više od četiri tisuće stranica, a samo njegov dnevnik u prijepisu ima 800 stranica. Glavno njegovo obilježje kao katoličkog intelektualca bila je vjernost Crkvi i Papi. Ljubav prema papinstvu širio je riječju i perom i usađivao ju je duboko u duše hrvatskih katolika. Premda nije nikad obukao reverende, bio je stup Crkvi Božjoj, pisali su o njemu nakon smrti. (Č. Čekada, Naš svetac u fraku, Katolički Tjednik, br.19, 1933. str. 4.)

 Namjeravao je osnovati svjetovnu ustanovu katoličkih laika, sekularni institut, koji bi se potpuno posvetili Bogu i apostolatu. Ovu je ideju djelomično ostvarila njegova bliska suradnica Marica Stanković, osnovavši deset godina nakon njegove smrti prvi sekularni institut u Crkvi u Hrvata pod nazivom: Zajednica Suradnica Krista Kralja.

 10. V. 1928. Žrtva za mladež – ulazak u Vječnost. – Nakon neuspjele operacije sinusa dobiva meningitis i umire u četvrtak, 10. svibnja 1928. u bolnici u Zagrebu. Prije odlaska u bolnicu, svjestan da će umrijeti, sastavlja svoju oporuku u kojoj među ostalim piše: “Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist, a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. Moja je duša postigla cilj za koji je stvorena”. Na smrtnoj postelji prikazuje svoj život Bogu kao žrtvu za hrvatsku mladež. Koliko je ta žrtva bila Bogu ugodna, potvrđuje činjenica da je njegovo ime postalo programom života i rada cijelom jednom naraštaju mladih katolika. Njegov svetački primjer i žrtva života donijeli su obilne plodove, jer su mnogi mladi nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu kako to svjedoči i natpis s vijenca koji su mu mladi postavili na grob: »HVALA TI, ORLE KRISTOV, Š TO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU«. Grob mu se nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

 1930. Prvo veliko čudesno uslišanje. – U srpnju mjesecu 1930. g. dogodilo se prvo čudo po zagovoru Ivana Merza. Anica Ercegović (25 g.) iz Sunje, teško bolesna od smrtonosne tuberkuloze pluća nakon šest godina teške bolesti čudesno je ozdravila na grobu Ivana Merza devetog dana devetnice koju mu je molila za svoje ozdravljenje. Ovo čudesno ozdravljenje prihvaćeno je u Vatikanu 2002. g. kao jedan od ispunjenih uvjeta za njegovu beatifikaciju.   

 2003. B E A T I F I K A C I J A. 22. lipnja 2003. Papa Ivan Pavao II. dolazi u Banja Luku i ispunjava tolike nade i očekivanja Ivanovih štovatelja kao i cijelog hrvatskog naroda: proglašava Ivana Merza Blaženikom Katoličke Crkve. U svome govoru na svečanom proglašenju blaženim Ivana Merza u Banjoj Luci Papa Ivan Pavao II. među ostalim je rekao:

»Ivana Merza dajem vam danas kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti… On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima… Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!«

 2005. Uvršten među 18 najvećih svetaca Crkve! Papa Benedikt XVI. u svojoj Apostolskoj pobudnici o Euharistiji Scramentum caritatis objavljenoj 2005. g. uvrstio je bl. Ivana Merza kao predstavnika hrvatskih duhovnih velikana među 18 najvećih svetaca Crkve kao uzor štovanja Euharistije. Ovo je dodatno veliko priznanje svetosti bl. Ivana, priznanje Crkvi u Hrvata i dodatni poticaj da ga što bolje upoznamo i da ga štujemo. Papa Benedikt XVI. već je dva puta izjavio biskupu Komarici kako se svaki dan moli hrvatskom blaženiku Ivanu Merzu! 

 Četiri doktorske disertacije o bl. Ivanu Merzu. Lik i djelo bl. Ivana Merza jesu predmet znanstvenog proučavanja. Do sada su o njemu napisane i obranjene već četiri doktorske disertacije. Navodima autore disertacija, te mjesto i godinu obrane: 1. Marin Š karica, Rim 1975. 2. Božidar Nagy, Rim 1978. 3. Zdravko Matić, Zagreb 2005. 4. Stjepan Ribić, Rim 2007. Pobliže informacije o disertacijama dobiju se na adresi Postulature bl. Ivana Merza u Zagrebu.  

Dom hrvatskih hodočasnika u Rimu dobiva ime “Ivan Merz” – 1991.g. – Potkraj 1985.god. tadašnji urednik hrvatskog programa Radio Vatikana pokrenuo je akciju za osnivanje Doma hrvatskih hodočasnika u Rimu. Sljedeće godine, na dan Ivana Merza 10.V.1986. članovi Inicijativnog odbora Doma učinili su zavjet Ivanu Merzu: ako pomogne da se ideja ostvari, Dom će nositi njegovo ime. Dom je kupljen 1987.god. na otplatu. Pet godina nakon zavjeta, pothvat je ostvaren i za Dan Ivana Merza u svibnju 1991. god. isplaćen je i posljednji dio duga za Dom. Zavjet je ispunjen i od tada Dom hrvatskih hodočasnika u Vječnom Gradu Rimu nosi ime “Ivan Merz”. Brončani reljef hrvatskog umjetnika Ante Starčevića koji prikazuje Merza kako povezuje Hrvate s Rimom, nakon što ga je Papa u Vatikanu blagoslovio, postavljen je na ulazu u Dom. 

 Pripreme za kanonizaciju bl. Ivana Merza. Da bi blaženi Ivan bio proglašen svetim potrebno je ispuniti dva uvjeta: 1. Blaženi Ivan treba zaživjeti u Božjem narodu kao Božji ugodnik. Njegovo se poznavanje i štovanje treba raširiti među vjernicima; treba čitati njegove biografije, informirati se o njegovu životu također i preko njegove web stranice, posjećivati njegov grob i preporučivati mu se u svojim potrebama. 2. Potrebno je izmoliti jedno čudesno uslišanje po njegovu zagovoru koje Crkva traži za njegovu kanonizaciju. 

MOLITVA BL. IVANU MERZU

Oče nebeski, u blaženome Ivanu dao si nam divan uzor kršćanskih vrlina. Svojim svetim životom on nam je pokazao kako se uz pomoć Tvoje milosti i u laičkom staležu može postići svetost života. Pomozi nam da ohrabreni njegovom ljubavlju prema Kristu i Crkvi idemo putem svetosti i nasljedujemo njegovu apostolsku revnost u širenju Tvoga Kraljevstva. Po njegovu zagovoru udijeli mi posebnu milost za koju te sada molim… ako je to na korist mome vječnom spasenju, a Tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Oče naš Zdravo Marijo Slava Ocu. 

Ostale molitve kao i DEVETNICA u čast bl. Ivana Merza, mogu se dobiti u Postulaturi ili skinuta sa web stranice bl. Ivana Merza (desna strana na naslovnici.) 

———————————-

Obavijesti o Dobivenim uslišanjima i milostima

po zagovoru bl. Ivana Merza javite na adresu: 

POSTULATURA BL. IVANA MERZA,

Trg Kralja Tomislava 15, 10000-ZAGREB, Hrvatska

Tel/fax: 01-4922.092
e-mail: [email protected] 

Sve o blaženom Ivanu Merzu, tj. Bibliografiju njegovih knjiga i članaka, kao i publikacija o njemu, te opise od 600 raznih uslišanja i milosti zadobivenih po njegovu zagovoru i najnovije vijesti možete naći
na Internet-adresi:

www.ivanmerz.hr

NAJVAŽNIJE KNJIGE O BL. IVANU MERZU: 

1.Dr.Dragutin Kniewald: Ivan Merz – život i djelovanje. Zagreb 1932.; –

2.Božji čovjek Hrvatske – Dr.Ivan Merz. Zbirka eseja i članaka. Zagreb 1938.; – 3. Josip Vrbanek, DI: Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb 1943; –

4. Božidar Nagy, DI: Borac s bijelih planina – Ivan Merz. Zagreb, FTI, 1971.; – 5.Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani spisi. – Zagreb, Postulatura I.Merza, 1978., 179 str.; –

6.Božidar Nagy, DI: Prijatelj mladih – Ivan Merz, Zagreb 1974., 132 str.; –

7.Dr. Marin Š karica: Ivan Merz, začetnik liturgijskog pokreta u Hrvatskoj, Rim 1975., 511 str.; doktorska disertacija na talijanskom; – 

8. Božidar Nagy, DI: Ivan Merz – čovjek vjere i odgojitelj za vjeru, Rim 1977., 354 str.; doktorska disertacija na talijanskom; –

9. Zbornik radova sa Simpozija održanog 1978.g. prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza. Zagreb 1979., 130 str.; –

10. Dušan Žanko: Svjetlo na gori – Dr. Ivan Merz. Zagreb 1990.; 75 str.; –

11. Put k suncu – Odabrani tekstovi Ivana Merza, 2.izdanje, FTI Zagreb, 1993. -12. Božidar Nagy,DI, Ivan Merz-istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja,Zagreb 1995.

(Ostale naslove vidi u Bibliografiji na web stranici bl. Ivana: www.ivanmerz.hr)

(više…)

PETA OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA

MISNIM SLAVLJEM OBILJEŽENA PETA OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKI

U povodu pete obljetnice mučeničke smrti msgr. Kazimira Višaticki, u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradiški sv. Misu zadušnicu je predvodio dekan mr. Ivo fra Orlovac, župnik i gvardijan samostana Petrićevac u koncelebraciji s još sedmoricom svećenika: fra Dujom Ljevar, župnikom župe Barlovci, o. Tomislav Topić, trapist samostana Marija Zvijezda kod Banjaluke, dr. Anto Pelivan, župnik u župi Nova Topola, prof. dr. Karlo Višaticki, profesor na KBF Đakovo i župnik u Budžaku -Banjaluka, mons. dr. Anto Orlovac, generalni vikar Banjka Luka, vlč. Pero Čolić župnik župa Bos. Gradiška i Dolina te prof. dr. Marko Tomić profesor na KBF (Katoličkom bogoslovnom fakultetu) u Đakovu.

Domaći župnik je na početku misnog slavlja pozdravio nazočne svećenike, časne sestre, vjernike i braću pokojnog msgr. Kazimira.
Fra Ivo je u svojoj propovijedi između ostalog rekao: “Današnji suvremeni čovjek voli nekako sve planirati, uređuje svoj život tako da se zna što mu je činiti danas, što treba raditi sutra, što kroz nekoliko narednih dana. Neki idu toliko daleko pa donose planove za čitavu slijedeću godinu, ponetko i za više godina unaprijed. I to je dobro, jer čovjek pripada jednom uređenom društvu, društvu u kojem se zna red. Bez određenog reda zajednica bilo koje vrste teško bi funkcionirala. Međutim, postoje određeni događaji u čovjekovom životu na koje čovjek ne može utjecati, koje ne može planirati, pogotovo ih ne može promijeniti. To su dva temeljna događaja u čovjekovom životu: njegovo rođenje i njegova smrt. Makar su moderne znanosti, posebice medicina dobro uznapredovale, one nam mogu mnogo i pomoći, ali za ta dva temeljna događaja u čovjekovom životu i one su uglavnom bespomoćne.

Mi smo se danas ovdje okupili kao vjernici, rodbina, prijatelji i poznanici povodom godišnjice smrti našeg prečasnog Kazimira. Kao ljudi naravno da osjećamo žalost i bol, i to je sasvim normalno i sasvim prirodno. Ali kao vjernici mi znamo: čovjekova smrt nije ono zadnje u čovjekovom životu, nije ona konačna i neopoziva točka na cjelokupno postojanje. Kad bi to bilo tako, kad bi se sa čovjekovom tjelesnom smrću sve završavalo, onda bismo mi, kako nam to jasno poručuje sv. Pavao, bili najjadniji od svih bića na ovoj zemlji. Onda uistinu naš život ne bi imao nikakvog smisla. Kad bi se s čovjekovom tjelesnom smrću sve završavalo, onda bi tolika dobra djela učinjena na ovoj zemlji ostala nenagrađena, isto kao što bi i mnogobrojna zla djela i mnogi zločini ostali nekažnjeni. Svaki čovjek po svojoj prirodi teži za pravdom. A ljudske pravde jednostavno na ovom svijetu, na ovoj zemlji nema.

Otkuda nam ta spoznaja da smrt nije ono zadnje u čovjekovom životu ?Tu spoznaju kao vjernici imao iz riječi, a posebno iz djela Isusa Krista. On koji je istodobno bio i Bog i čovjek došao je na ovaj svijet. Temeljni razlog Njegovog dolaska bio je: otkupiti nas od naših grijeha i pomiriti nas s Bogom. Mogao je On to učiniti na bezbroj načina. Kad je mogao stvoriti svijet svojom jednom jedinom riječju, mogao je nas isto tako i pomiriti s Bogom. Ali On je izabrao sasvim drugi način: postaje čovjekom, postaje jednim od nas, živi na ovoj zemlji, umire, Njegovo tijelo biva položeno u grob, ali treći dan slavno uskrisava. Osim što nas je svojom smrću i svojim uskrsnućem pomirio s Bogom, na taj način i nama je pokazao koji je naš put, što nas očekuje. Očekuje nas smrt, o na je neminovna, ona je posljedica čovjekova grijeha. Ali isto tako, što je daleko važnije i daleko utješnije: očekuje nas uskrsnuće, očekuje nas život vječni. Očekuje nas plaća za ovaj život, ali onakva plaća kakvu smo zaslužili svojim životom ovdje na zemlji.

Kao vjernik i kao svećenik u ovom svom ovozemaljskom životu pokojni Kazimir bio je duboko svjestan te istine naše vjere, tih Kristovih obećanja. Činio je sve kako bi na koncu, a o čemu nam govori ovaj evanđeoski odlomak bio pozvan na pravu stranu. Zato vjerujemo i zato se nadamo da je Krist uistinu, primio u svoje kraljevstvo, kraljevstvo svjetlosti i mira, kraljevstvo koje je preč. Kazimir svojim vjernicima naviještao i kojeg je svojim životom nastojao zaslužiti.
Kao ljudi sjećam o se svojih pokojnika, ali kao vjernici molimo se za njih. Isto tako to nam treba biti i povod da malo promislimo o sebi i o svom životu na ovoj zemlji. Krist nam je obećao vječni život, obećao nam je svoje Kraljevstvo, ali to se Kraljevstvo mora zaslužiti. A kako ga zaslužiti? Nikako drugačije nego opslužujući Kristovu poruku iz ovog evanđeoskog odlomka: što smo god učinili jednome od ovih najmilijih, učinili smo Kristu, i: što god nismo učinili drugima, nismo učinili Kristu.

Molimo se da upravo ova poruka bude putokaz u našem životu koji je prolazan, ali kojim mi možemo zaslužitit vječnu nagradu ili vječnu kaznu”.
Po završetku misnog slavlja, svećenici su se okupili ispred slike pok. Kazimira gdje je izmoljena posebna molitva za pokoj njegove duše.

Vlč. Pero Čolić domaći župnik je pozdravio sve nazoćne koji su došli da misnim slavljem obilježe tuznu godisnjicu mučeničke smrti župnika Kazimira.

(više…)

ČETVRTA OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKOG

ČETVRTA  OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI  MSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKOG,

BOSANSKOGRADIŠ KOG ŽUPNIKA

«Danas će se s početkom u 17,00 sati u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradiški obilježiti  četvrta obljetnica mučeničke smrti  bosanskogradiškog  župnika msgr. Kazimira Višatickog.

Svetu misu zadušnicu će služiti msgr. dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup u koncelebraciji s vlč. Perom Čolić, sadašnjim  župnikom u Bosanskoj Gradiški te svećenicima braćom pok. Kazimira.

Pozivaju se vjernici  kojima je msgr. Kazimir bio župnik u Dolini i Bosanskoj Gradiški da dođu na svetu misu i tako  se u molitvama prisjete   dragog župnika Kazimira».

Tako je Hrvatski radio Nova Gradiška i radio «Bljesak» iz Okučana  18. studenog 2008. godine obavještavao vjernike, prognane tijekom minulog rata da će se u crkvi u kojoj je msgr. Kazimir bio župnik obilježiti obljetnica nasilne smrti.

Tog utorka, u prepunoj crkvi vjernika sv. misu zadušnicu je predmolio msgr. dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup u koncelebraciji s  msgr. dr. Antom Orlovcem, generalnim vikarom banjalučke biskupije, braćom svećenicima pok, Kazimira  msgr. dr. Karlom  i vlč. Adolfom Višaticki,  bosanskogradiškim župnkom vlč. Perom Čolić i još sedam svećenika s područja banjalučke biskupije.

Pod sv. misom se je molilo za sve ubijene i nestale u   minulom ratu i po završetku rata. Podsjetimo se da je na području Banjalučke biskupije ubijeno 8 svećenika i jedna časna sestra,  te 23 civila na području bosanskogradiškog dekanata: u župi Bosanska Gradiška 11, u župi Dolina 6 i župi Nova Topola 6. 

Sv. misi uz rodbinu pok. Kazimira, nazocio je generalni konzul Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini  sa sjedištem u Banja Luci  gosp.  Miroslav BULIČIĆ, te konzul Frano Piplović, petnaest časnih sestara, Dolinci koji su ostali u Dolini kao i prijatelji i poznanici pok. Kazimira iz Hrvatske naročito s područja Okučana i Nove Gradiške.

Prije dolaska u Bosansku Gradišku, biskup Franjo je položio cvijeće i upalio svijeće na svećeničkoj  grobnicu na groblju sv. Marka u Banjaluci, gdje počivaju posmrtni ostatci ubijenog župnika Kazimira, te još dvojice od   osmorice ubijenih  svećenika s područja banjalučke  biskupije, te izmolio molitve za pokojne za njih i sve pokojne koji počivaju na tom groblju.

Na početku misnog slavlja, bosanskogradiški župnik vlč. Pero Čolić je pozdravio biskupa i sve nazočne.

U nadahnutoj propovijedi biskup Franjo je govorio o neprekidnom mučeničkom hodu Crkve za  Kristom, koji joj je takav hod i prorekao.

Između ostalog je kazao: “U povorku istinskih svjedoka vjere i vjernosti Kristu i njegovu Evanđelju svrstao se i naš brat svećenik Kazimir. On je, kao i nerijetka druga naša svećenička braća te sestra redovnica u ovom dijelu naše biskupije, bio spreman svoj život žrtvovati iz ljubavi prema Kristu, Crkvi i svome svećeničkom poslanju. Nije odustajao od branjenja Božje časti i Božjih prava kao i ljudskog dostojanstva i ljudskih prava među kojima i prava na vlastiti identitet, na vlastiti dom i rodni kraj”.

Uspomena na žrtvu života, na vjerodostojan svećenički život župnika Kazimira sve do njegove nasilne smrti u župnoj kući u noći 17. na 18. studenoga 2004.godine, kao i uspomena na sve druge svećeničke žrtve zbog Krista i iz vjernosti prema Kristu ne smije izblijedjeti iz sjećanja nas živućih na zemlji, pogotovo ne u sredinama gdje su se dogodile, kao što je slučaj, osim ovdje u Bosanskoj Gradiški, također u župama Nova Topola, Ravska, Presnače, Prijedor i Petrićevac, gdje su iz mržnje na Krista i kršćansku vjeru, ubijeni Kristovi vjerni sluge, naši svećenici, redovnica i vjernici laici”.

Ni ova naša generacija ni buduće generacije neće smjeti ustvrditi kako katolički svećenici u Banjalučkoj biskupiji nisu sudjelovali u mnogostrukim žrtvama svog naroda i svoje Crkve. Mi smo svjedoci njihove vjernosti Kristu, Crkvi i povjerenoj im zadaći u službi čovjeka, katolika kao i svakog drugog koji je bio u potrebi duhovnoj ili tjelesnoj”.


Na kraju je pozvao  vjernike na molitvu također i za još uvijek nerasvijetljene slučajeve nasilno odvedenog svećenika vlč. Ratka Grgića, župnika u Novoj Topoli i predsjednika Župnog pastoralnog vijeća u Bosanskoj Gradiški ing. Marijana Vištice,  i dodao: “kao vjernici trebamo se zanimati i za veliku masovnu grobnicu  na području ove općine, o kojoj se i nakon više decenija od stravičnog zločina uporno šuti”.

Po završetku misnog slavlja, biskup je izmolio opijela za dušu pok. Kazimira ispred spomen ploče koja se nalazi od sv. Roka /16. kolovoza 2005. godine/ na zid župnog dvora u kojem je počinjeno umorstvo.

Sve nazočne je  vlč. Pero, župnik ove župe pozvao u dvoranu Župno-pastoralnog centra gdje je on s vjernicima bosanskogradiške župe priredio večeru.  

Milorad Oršulić – Mican

(više…)

NA GROBLJU “GRADINA” U DONJOJ DOLINI PROSLAVLJEN BLAGDAN SVIH SVETIH I DUŠ NOG DANA

 “Obavještavaju se raseljeni vjernici župe Dolina bosanska da će u povodu Svih Svetih i Dušnoga dana vlč. Pero Čolić bosanskogradiški župnik služiti sv. Misa na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini u nedjelju 25. listopada 2009. godine s početkom u 13,00 sati.

Nakon sv. Mise obavit će se blagoslov grobova i moliti opijela za sve umrle i poginule vjernike župe Dolina bosanska” – tako su radio “Bljesak” Okučani i radio Nova Gradiška danima emitirali obavijest i pozivali one koji su vezani za taj kraj da dođu i uz sv. Misu proslave blagdane Svi Svete i Dušni dan.

Okupljeni vjernici ispred kapelice za vrijeme sv. Mise

Koliko je ona urodila plodom?, možda ne onolikim kolikim je trebala, jer na doljanskom groblju se tog jesenjeg – oblačnog dana okupilo manje od stotinu vjernika. Vidjele su se pločice različitih registracijskih oznaka: splitskih (iz Supetra na otoku Braču), zagrebačkih, austrijskih, najviše novogradiških, ali nedovoljno da se oda počast svim onima koje u svojim njedrima čuva groblje “Gradina”. Da li smo svoje pokojne počeli zaboravljati, a s njima možda i rodnu grudu?

Bosanskogradiški župnik, koji obnaša dužnost i župnika župe Dolina, zahvalio se svima onima koji su ovaj dan posvetili svojim dragima, a koji počivaju na ovom groblju.Spomenuo je kako je pred Božić priključena struja na crkvu što je koštalo 1800 KM odnosno 700 Eu, napravljeni novi obrlihti na prozorima i postakljeni u crkvi Gornja Dolina za što je plaćeno 614 KM tj. 307 Eu te poklopci za šahte u crkvenom dvorištu što je također koštalo 170 KM ili 85 Eu. Svi su ti računi podmireni iz skromne crkvene kase, ali ima i drugih obveze koje čekaju red, pa bi bilo lijepo da se koliko toliko u tu kasu namiri utrošeni novac. Napravljena su i nova vrata na dolinskoj crkvi ali to je financirano iz drugih izvora što je olakšalo župnom uredu.I održavanje groblja košta, ali su zanemarive uplate kako bi se moglo održavati kao i grobljanska kapelica.Da je i ovoga puta groblje bilo besprijekorno čisto pobrinuli su e Pavle Budić i Pavle Musić koji su četvrtak, 8. listopada organizirali “radnu akciju” – četvrtu ove godine na koju su se je odazvalo dvanaest “dragovoljaca”.Ostavili smo groblje u kojem leže posmrtni ostaci naših najdražih, vjerujući da će ga narednih blagdana posjetiti još oni kojima ono nešto znači.


Osim Pavla Budića i Pavla Musića groblje su za ove blagdane uredili: Milorad Mićo Uzelac (koji živi u G. Dolini), Matan Mato Ćorković, Davor Vidić, Ferdo Tomić, Čedo Dražetić (iz Velike Gorice) Ivo Ćorković, Pavle Oršulić, Mario Oršulić, Stipo Knežević, Slavko – Slave Stipančević, Mato Maća Knežević i Milorad Mican Oršulić.

U Dolini se ipak nešto događa 2009

PROSLAVA VELIKE GOSPE U  GORNJOJ DOLINI, SV. ROKA U BOSANSKOJ GRADIŠ KI

 I MUČENIŠ TVO SV. IVANA KRSTITELJA U DONJOJ DOLINI 

            U Dolini se ipak nešto događa

      Od kako je prošle godine vlč. Pero Čolić preuzeo upravu i župe Dolina, dogodili su se brojni pomaci u pozitivnom smislu. Prije svega, velika je stvar što se u župnoj crkvi Dolina,  svake nedjelje služi sv. misa.

            Isti župnik je na treći dan Uskrsa, dakle na uskrsni utorak /14. travnja/  po prvi puta poslije rata, upriličio SUSRET  EMAUS, dakle susret svećenika banjalučke biskupije s vjernicima u dolinskoj župnoj crkvi na sv. misi. Uz vlč. Peru Čolića  sv. misu su koncelebrirali msgr, dr. Anto Orlovac vikar banjalučke biskupije, vlč. Adolf Višaticki

Poslije sv. mise je druženje nastavljeno  ispred crkve u hladovini dugogodišnjih borova  uz pečeno janje. Tako je  u Dolini  nastavljena tradicija koju je uveo pok. dolinski župnik msgr. Kazimir Višaticki, a zbog nemilih događaja prekinuta je.

Budući da je taj dan  –  radni  dana iz Hrvatske se je malo  vjernika odazvalo, a to je bio povod da se donese ZAKLJUČAK:  idući Susret  Emaus  i svi ostali  u buduće će se  održavati u Dolini na USKRSNI PONEDJELJAK kada je u Hrvatskoj blagdan dakle državni praznik.  

            Slijedeće  veće okupljanje Dolinaca je bilo na  groblju «Gradina» u Donjoj Dolini  prigodom blagoslova polja i sv. mise koja je služena u nedjelju poslije sv. Marka /26. travnja/.

Te nedjelje, u kapelici, za vrijeme sv. mise, pred župnikom vl. Perom,Vinko Budić i Zdenka Budić /Vinko je povratnik u Gornju Dolinu, a Zdenka je ostala u Gornjoj  Dolini/ položili svečanu zakletvu svečano prisegnuli kao novi  vijećnici Župno-pastoralnog vijeća župe Dolina. Na taj način su se oni obvezali da će više od ostalih vjernika u Dolini pomagati župniku, skrbiti za crkvu i oko crkve.  Podsjetimo se da su članovi Župno pastoralnog vijeća  prije rata prisegnuli pred pok. župnikom msgr. Kazimirom

 

Vlč. Pero Čolić je po starinskom običaju blagoslovio  dolinska polja.

Za vrijeme sv. mise pred župnikom su Vinko Budić i Zdenka Budić prisegnuli i tako postali članovi Župno-pastoralnog vijeća župe Dolina.

            Desetak dana  prije toga je «Ekipa  dragovoljaca za održavanje groblja» kemijskim sredstvima izvršila prskanje trave na groblju  kako bi se uništila i  suzbio njen brz rast. /Poslije će uslijediti  i košenje trave po groblju:  29. lipnja i 5. kolovoza/.

Već u prijepodnevnim satima ispred dolinske crkve su se počeli skupljati Dolinci.

            Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo 

            Na Veliku Gospu, zaštitnicu župe Dolina i Dolinaca u Dolini je doista bilo svečano.

            Već u prijepodnevnim satima po dolinskim selima: Novom Selu, Gornjoj Dolini i Donjoj Dolini mogli  su se vidjeti automobili različitih registarskih pločica kako iz Hrvatske tako i iz Italije, Š vicarske, Austrije, Njemačke

            Obilazila su se rodna ognjišta, a potom groblje. To su svetinje svakoga čovjeka.

Postavlja se pitanje: Da li će mlađe generacije učiniti nešto da se uspomena na te svetinje sačuvaju?

            Sv. misa u župnoj crkvi je počela u 13 sati. Služio ju e bosanskogradiški  župnik , a koji privremeno  obnaša i dužnost župnika u župi Dolina vlč. Pero Ćolić.

            U prepunoj crkvi vjernika,» razlijegale su se  crkvene pjesme  kao u « ona dobra stara vremena, a suze su kvasile lice. Suze radosnice ili neke druge suze kojima je teško odrediti ime?

             Na kraju mise,  župnik je za vrijeme župnih oglasa nije mogao a nije ni htio sakriti zadovoljstvo, prije svega što Dolinci nisu zaboravili svoju rodnu župu te došli proslaviti Blagdan Uznesenja Bl. Dj. Marije na nebo baš tu.          

            Napomenuo je da je struja nakon dugo vremena  konačno priključena u crkvi i napravljena nova ulazna vrata na crkvi, a u tijeku je izrada obrlihta  i pomoćnih vrata.

Obnovljena je kapelica na groblju i trava se na njemu prema mogućnosti kosi.

            Na kraju je pozva nazočne vjernike da i sutra, na blagdan sv. Roka dođu u Bosansku Gradišku «na kirvaj» gdje će sv. misu služiti msgr. dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup.

Po izlasku iz crkve vjer5nici su se mogli pridružiti stolu na kojem je župnik s ostatkom Dolinaca u Dolini upriličio  zakusku i piće ohlađeno, po onom starinskom običaju – u vodi.

Da bi se ispred crkve zaigralo kolo i zapjevala pjesma, pobrinuo se dolinski prijatelj Smajo Huskić.

No, za kratko vrije, brojne sijalice će se u crkvi pogasiti a vrata na njoj  zaključati, ali sjećanje na današnji blagdan će se dugo nositi u srcu. E kad bi bilo više «Velikih Gospi» u godini? 

            U Bosanskoj Gradišci proslavljen blagdan sv. Roka 

Na blagdan svetog Roka u Bosanskoj Gradišci također je svečano proslavljen  blagdan nebeskog  zaštitnika.

Središnje misno slavlje u prepunoj župnoj crkvi predvodio je biskup banjolučki mons. dr.  Franjo Komarica, a s njim su koncelebrirali domaći župnik vlč. Pero Čolić i župnik i dekan novogradiški preč. Perica Matanović. Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor iz Nove Gradiške. Domaći preostali župljani bili su vidno ganuti dolaskom velikog broja njihovih prognanih i izbjeglih župljana kao i prijatelja iz okolnih župa Doline, Nove Topole te iz Hrvatske Posavine.

Biskup je zahvalio župljanima i župniku kao i redovnicama na otvorenom srcu za duhovne i tjelesne potrebe njihovih bližnjih kako tijekom rata tako i u poraću i potaknuo sve nazočne da se i ubuduće ugledaju u svog nebeskog zaštitnika koji se ugledao u Krista. Spomenuo je divan primjer njihova ubijenog župnika mons. Kazimira Vištatickog, koji se neumorno trudio u pomaganju i katolicima i nekatolicima, nadodavši da je uvjeren da ga vjernici sadašnje i budućih generacija neće zaboraviti. Izrazio je i ovaj put nadu da će nadležne vlasti konačno rasvijetliti slučaj kidnapiranog župnika iz Nove Topole vlč. Ratka Grgića i omogućiti da se njegovi posmrtni ostaci vjernički pokopaju. Misnom slavlju je prisustvovao i glavni imam iz Dubrava nedaleko Bosanske Gradiške

Poslije sv. mise, tradicionalno je upriličen objed za sve nazočne..

Biskup je zajedno sa župnikom vlč. Perom Čolićem,  istog dana pohodio i župu Dolinu te Novu Topolu gdje je ujedno razgledao radove na obnavljanju župne kuće spaljene 1993. godine.

Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

            U Donjoj Dolini se od pamtivjeka slavi sv. Ivo jesenji tj. Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja poznatiji pod  nazivom  Glavosjek sv. Ivana. Do početka rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini taj blagdan se svečano slavio sv. misom ispred kapelice na groblju, a onda pučkim veseljem diljem Donje Doline naročito pred Zadrugom na Gradini.

            U tijeku rata se to nije moglo proslavljati na dostojanstven način ne groblju «Gradina» kao i poslije rata. Ovu tradiciju ju je nastavio sadašnji župnik vlč. Pero Čolić tako da umjesto na blagdan sv. Ive misa bude u prvu nedjelju poslije sv. Ive.

      Ove godine je to bilo 30. kolovoza, dakle sutradan. Okupio se manji broj vjernika Dolinaca iz razloga što su godišnji odmori završili.

Sa  župnikom  vlč. Perom  Čolićem sv. misu su služili i drugi svećenici iz Banjalučke biskupije.

Nakon sv. mise župnik je pozvao za stol sve nazočne misare.

Sv. misu je služio vlč. Pero Čolić, bosanskogradiški i dolinski  župnik.

Dolinci u svojoj crkvi

Pogled na oltar s kora

  Prije sv. mise a i poslije nje mnogi su imali mnogima što reći jer je ipak najveći susret Dolinaca o Velikoj Gospi.

ODRŽAN JOŠ  JEDAN SUSRET DOLINACA 2009

Vjernici župe Doline Bosanske koji su prognani i raseljeni diljem Hrvatske i drugih europskih  zemalja i ovoga ljeta, 8. kolovoza 2009. godine su  se susreli u Š umetlici, mjestu  na domak Nove Gradiške, između Cernika i Strmca.Sredinom devedesetih godina u tom selu su živjele 22 obitelji iz župe Dolina, a sada je taj broj smanjen na 15-tak obitelji.

Bio je to razlog,  da se još prošle godine, za vrijeme Susreta Dolinaca u Okučanima prihvati prijedlog Pavla Budića te se ovogodišnji Susret dogodi u Š umetlici.

Susret je počeo sv. misom zahvalnicom u jednoj od  prostorija škole koja je preuređena u kapelicu, a služio ju je vlč. Milivoj Knežević župnik iz Orubice a rodom iz Donje Doline, dok je cernički gvardijan p.Anto Perković za to vrijeme ispovijedao one koji su stajali u pokorničkom redu.

Nakon sv. mise počeo je nogometni turnir u malom nogometu. Prijavilo se  6 nogometnih ekipa koje su podijeljene u  dvije grupe.  Grupu A su sačinjavali NK “Psunj Sokol” Okučani, Novo Selo i “Suza” Novo Selo, a grupu B “Poplava” Donja Dolina, “Jedinstvo” Gornja Dolina i Š umetlica.

Na kraju turnira redoslijed je bio slijedeći:

1.NK “Psunj Sokol” Okučani
2.Š umetlica
3.”Jedinstvo” Gornja Dolina
4.Novo Selo
5.”Suza” Novo Selo
6.”Poplava” Donja Dolina

Druženje je nastavljeno u mjesnom Domu gdje su dodijeljeni pehari za prvo, drugo i treće mjesto, a najboljim vrataromje proglašen Toni Tomič iz NK “Psunj Soklol”  Okučani, dok je najbolji strijelac sa sedam pogodaka proglašen Josip Lovrić iz  Š umetlice.

(više…)

Kosnja trave Groblje Gradina u Donjoj Dolini 2009

Jedna od naših moralnih, ljudskih i kršćanskih obveza je održavanje groblja. U župi Dolina je toliko malo ostalo Dolinaca, a i ono što je ostalo je staro, bolesno i nemoćno, da nisu u mogućnosti tijekom cijele godine niti jednom pokositi travu u groblju “Gradina” u Donjoj Dolini gdje  su sahranjeni  vjernici  iz župe Dolina  (Donje Doline, Gornje Doline, Novoga Sela i Orubice) te vjernici iz Mačkovca  a neki iz Bok Jankovca i Bosanska Gradiške.

Priliv novčanih sredstava u blagajnu Odbora za održavanje groblja je sve manji i manji tako da  dosta puta dogodi da nema novaca kako bi se kupilo gorivo i struna za trimere.

Prije sv. Marka, dakle sredinom travnja s desetak  litara kemijskih  preparata je poprskana trava. (Polovicu tih sredstava je darovao Zvonko Vonić koji je na području Bos. Gradiške vlasnik Poljoprivredne ljekarne). Je  li  prskanje “uspjelo” ili nije teško je reći, ali je ekipa u sastavu Pavle Musić, Ivo Ćorković, Matan Ćorković, Ferdo Tomić te Čedo i Mandica Dražetić  morala otići u Donju Dolinu 19. lipnja 2009. godine i pokositi  travu.

Kako se je bližio blagdan Velike Gospe  trava u groblju je bivala sve veća. Da ne bi one koji o tom velikom blagdana i zaštitniku župe Doline groblje dočekalo nepokošeno devet dragovoljaca se je  5. kolovoza 2009. god. u radnim jutarnjim satima uputilo s trimerima i kosama na “akciju”. Bili su to: Pavle Musić, Pavle Budić, Luka Š Šokić, Ferdo Tomić, Ivo Jurišić Jureša, Davor Vidić, Matan Ćorković, Mato Maća Knežević i Milorad Oršulić –  Mican, uglavnom osobe koje te poslove uvijek ili češće obavljaju.

 Mnoge obitelji i pojedinci koji su tog dana navraćali na groblje ugodno su iznenađeni kada su tu zatekli buku kosilice i trimera i vidjeli uređeno groblje.

Za ovu godinu to nije sve. O blagdanu Svih Svetih i Dušnoga dana valjat će još jednom otići “mrtvima u pohode”.

Na Groblju Gradina u Donjoj Dolini nas je dočekala visoka trava.

(više…)

Nova vrata na dolinskoj crkvi

Stolar, Mirko Petrović je na sebe preuzeo obvezu da će napraviti nova vrata na dolinskoj crkvi.  “Kostur”  prvog krila je gotov.


Privremena, skovana vrata od dasaka, bila su “kakva takva” zapreka petnaestak godina za neželjene  posjetitelje crkve.

(više…)