Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Događanja

Susret Dolinaca 2010

USPJEŠ NO ODRŽANO JOŠ  JEDNO OKUPLJANJE DOLINACA

Stanovnici župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Dolina kod Bosanske Gradiške koju su sačinjavali vjernici sela Donja Dolina, Gornja Dolina i Novo Selo, a sada prognani diljem Hrvatske i dalje od nje, održali su još jedan Susret, ovoga puta u Novoj Gradiški, nakon Okučana i Š umetlice.

Susret Dolinaca je počeo u crkvi Kraljice sv. krunice u Novoj Gradiški župa Jug, koja je još uvijek u fazi gradnje. Voljeli bismo da do idućih Susreta Dolinaca u njoj ona bude dovršena. Susret je počeo sv. misom zahvalnicom u crkvi Kraljice sv. krunice u Novoj Gradiški – župa Jug. Uz domaćeg župnika vlč. Jozu Jurića, koji je u pozdravnoj riječi naglasio da ovu župu sačinjava 15% stanovnika iz župe Dolina ili su porijeklom iz te župe. Sv. misu je predvodio vlč. Milivoj Knežević, župnik iz Orubice, inače rodom iz župe Dolina.

Sv, misu je služio vlč. Milivoj Knežević u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Jozom Jurić Vlč. Milivoj je između ostalog kazao: “Neka i ovo misno slavlje i naše molitveno druženje i ono koje će uslijediti tijekom ovoga dana, otvori naša srca Bogu i za ono što Bog voli i od nas očekuje, a onda i da imamo ljubavi i milosrđa jedni za druge. Došli smo, unatoč svemu propaćenom, reći našem Bogu: Hvala Ti, Bože, na svemu što si nam dao, uzeo i ostavio!

Vlč. Milivoj je nadahnuto propovjedao pred prepunom crkvom naroda Božjeg Ubijali su nas, mučili i progonili. Istrgli su nas iz naših korijena, prognali iz naših stoljetnih domova i prostora. Sve smo to doživljavali jer smo katolici, pripadnici hrvatskog naroda. A nama Gospodin reče: Blago progonjenima zbog pravednosti i imena moga”.

Oni su bili najradosniji navijači tijekom cijelog turnira koji je trajao 6 sati. Uslijedio je potom nogometni turnir između ekipa iz dolinskog kraja: “Poplava” Donja Dolina, “Jedinstvo” Gornja Dolina. “Novo Selo” Novo Selo, gostiu iz Nove Gradiške: Caffe bar “Anita” – Goranova , “Geleri” Goranova i “Ratkovica” iz Ratkovice kod Pleternice i MNK “Sava-Strug” Stara Gradiška.

Pehare i statue će ponijeti najbolji u znak sjećanja na Susret Dolinaca 2010.

Kod zapisničkog stola su se mogle dobiti sve informacije

Nogometna ekipa “Poplava” Donja Dolina: Dario Ćorković, Mato Petrović, David Vidić, Miroslav Ćorković, Krešimir Ćorković, Mateas Kovačević, Felix Tutić, Kristijan Ćorković i Karlo Kovačević .

Nogometna ekipa “Jedinstvo” Gornja Dolina: Sebastijan Petriković, Velimir Knežević, Tomislav Vonić, Goran Vidić, Vedran Vonić, Branislav Budić, Matija Knežević, Vladimir Petrović, Mihael Vonić i Siniša Božić.

Nogometna ekipa “Novo Selo” Novo Selo: Kristijan Oršulić, Daren Knežević, Marijo Knežević, Danijel Knežević, Damir Matković Ćane, Mihael Vidić, Igor Kovačević, Dario Krejčik i Ivica Gogić.

Nogometna ekipa Caffe bar “Anita” Goranova ulica Nova Gradiška: Igor Saraf, Mato Matković, Robert Rajić, Darko Pejaković, Franjo Vlaović, Vinko Pejaković, Mato Starčević, Milan Vlaović, Domagoj Jakešević, Mladen Bedak, Vjekoslav Dukić, Andrija Vonić i Toma Oršulić.

Nogometna ekipa “Geleri” Goranova ulica, Nova Gradiška: Ivan Š karica, Zoran Amić, Blaž Piškulić, Mario Amić, Anto Knežević, Igor Vonić, Davorin Borić, Andrej Krejčin, Ivan Amić, Josip Argentleri, Pavo Sivonjić, Mišo Džanija i Marko Kulundžić.

Nogometna ekipa “Ratkovica” iz Ratkovice: Matej Oršulić, Domagoj Dolovčak, Josip Mezak, Josip Đurić, Vladimir Bilobrk, Stipo Bilobrk, Luka Filipović.

MNK “Sava-Strug” Stara Gradiška: Mateo Mutnjaković, Dario Matokanović, Dario Figurić, Silvio Jankavić, Milan Matokanović, Hrvoje Bartolović i Vedran Matacun.

Na kraju turnira su najboljim ekipama dodijeljeni pehari: Za osvojeno 1. MJESTO NOGOMETNOG TURNIRA 2010. GODINE U SUSRETU DOLINACA U NOVOJ GRADIŠ KI ekipi “Novo Selo” iz Novog Sela, za 2. mjesto Caffe bar “Anita”-Goranova ulica iz Nove Gradiške i za 3. mjesto “Geleri” Goranova ulica također iz Nove Gradiške. Najboljim strijelcem je proglašen Luka Filipović iz Ratkovice, a golmanom Igor Saraf iz “Gelera”koji su dobili statue u znak sjećanja na ovo druženje.

Radost nakon pobjede i dodjele pehara Organizatori iz ulice Ivana Gorana Kovačića, a naročito obitelj Petrović: Janja, Mirko i Filip te obitelj Vidić Zdenka i Zdenko, gdje je i održan nogometni turnir i narodno veselje, pobrinuli su se da hrane i pića bude dostatno za brojne posjetitelje.

Bila je to zgoda da jedni druge upitaju: Gdje ste, što radite i kako živite te da se pretresu uspomene iz rodnog kraja, dok su drugi uz razgovor pratili nogometni turnir tijekom dana kroz ovu ulicu prošlo blizu tisuću. Došli su iz različitih krajeva Hrvatske: Rijeke, Zagreba, Požege, neki iz Bosanske Gradiške i rodne Doline, a najviše je onih koji trenutno žive u zapadnoeuropskim zemljama: Italije, Š vicarske, Austrije, Njemačke… Tamburaši nekadašnjeg KUD “Ivan Goran Kovačić” iz Doline su zabavlja nazočne i tako omogućili da se na krilima glazbe vrate u dane kada se je živjelo u Dolini.

Tambure i harmonike u rukama Dolinaca koji su svirali u nekadašnjem KUD-u “Ivan Goran Kovačić” iz Doline Svoj veliki doprinos za uspješno okupljanje i održavanje Susreta Dolinaca dale su radiopostaje “Bljesak” iz Okučana, Hrvatski radio Nova Gradiška te Vedran (Berislava) Vonić iz Zagreba koji je tiskao i distribuirao plakate za ovu prigodu te novinar Franjo Samardžić. Slijedeći Susret Dolinaca, koji će se održati u nedjelju prije Velike Gospe 2011. godine nije određeno mjesto održavanja jer su se kandidirali tri domaćina: Nova Gradiška također župa jug, Medari i Ljupina, ali do izlaska iz tiska 27. broja godišnjaka župe Dolina bosanska “Suza dolinska” (o Božiću) bit će dogovoreno i mjesto. Ostvareni novčani prihod utrošit će se u uređenje (ličenje) župne crkve u Dolini bosanskoj, košenje i održavanje groblja “Gradina” u Donjoj Dolini i tiskanje godišnjaka “Suze dolinske”.

Tijekom dana mogli su se nabaviti zaostali brojevi godišnjaka “Suza dolinska” i monografija “Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti” Ovogodišnji Susreti Dolinaca nastavit će se i na Veliku Gospu u Gornjoj Dolini, koja je zaštitnica Doline sv. misom u 13 sati. Misu že služiti vlč. Pero Čolić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina, a potom će uslijediti tradicionalnim narodnim veseljem ispred crkve.

Crkva u rodnom kraju nas s radošću očekuje

SLIKE SA SUSRETA U VEĆOJ REZOLUCIJI MOZETE POGLEDATI U GALERIJI SLIKA KLIKOM NA LINK OVDJE

Program Susreta 2010

PROGRAM SUSRETA DOLINACA U NOVOJ GRADIŠ KI, 8. KOLOVOZA 2010 GODINE

11,00 sati     Sv. misa zahvalnica u crkvi Kraljice sv. krunice
u Novoj Gradiški župa Jug  koju će uz Jozu Jurića župnika,
služiti vlč. Milivoj  Knežević,  p. Damir Š Šokić
i vlč. Pero Čolić bosanskogradiški župnik;

12,00 sati     Okupljanje na nogometnom igralištu u ulici Ivana Gorana Kovačića
i održavanje  turnira u nogometu
uz sudjelovanje ekipa iz dolinskog kraja i gostiju;

20,00 sati    Proglašenje najboljih ekipa i dodjela nagrada uz
domjenak zakusku i narodno veselje uz tamburaše
bivšeg KUD-a «Ivan Goran Kovačić»  iz Doline.

   Organizatori Vas s radošću očekuju!     D o b r o   n a m   d o š l i !

(više…)

PRVO OVOGODIŠ NJE OKUPLJANJE DOLINACA U RODNOM KRAJU

 U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije Dolina u travnju se je održalo dva tradicionalna značajna vjerska susreta.
Prvi je bio 5. travnja, na drugi dan Uskrsa uskrsni ponedjeljak poznat kao EMAUS (dan kada se Isus ukazao dvojici svojih učenika  nakon uskrsnuća u mjestu  Emausu kod Jeruzalema). U dolinskoj crkvi se je okupilo 40 – 50 vjernika. Msgr. dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup je zbog prehlade u zadnjem trenutku otkazao svoj dolazak u Dolinu, a radi uskrsnih obveza izostao je i dolazak  drugih svećenika pa je tako sv. Misu s početkom u 11,00 sati služio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina vlč. Pero Čolić. Misno slavlje su uveličale dvije časne sestre, inače rođene sestre vlč. Pere s. Vianeja i  s. Donata koje su  pjevale,  dok je Rikard Vučaj – Riki svirao orguljice.
Nakon sv. Mise nije izostalo uobičajeno druženje kod crkve. Zbog prohladnog vremena i kišice, pečeno janje, za koje su se pobrinuli Dolinci  koji žive u Dolini  (naročito Zdenka Budić) se je pojelo “stojećki” u garaži, koja je za tu namjenu očistita,  jer na župnoj kući još nema prozora, a  ulazna vrata su, najblaže rečeno –  zakovana.
To je bio razlog da se pokrene inicijativa kako bi se ove godine nešto učinilo glede obnavljanja župne kuće. Za početak bar postaviti prozore  i vrata te opremiti jednu  prostoriju koja bi služila za ovakve i slične potrebe.
Rastali smo se uz pozdrav do idućeg susreta na sv. Marka za dvadesetak dana na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini.
Da bi groblje bilo dolično uređeno  za služenje sv. Mise, valjalo je prije Markova otići u Donju Dolinu i pokositi travu a pored ograde okresati živicu, pokupiti lampione i drugi otpad…
Radna akcija je zakazana u subotu 24. travnja. Njoj su se odazvali uglavnom iste one osobe koje su to činile i prethodnih godina. Za poticaj i  na znanje drugima to su: Pavle Budić i Pavle Musić, Slavko Stipančević Slave, Ferdo Tomić, Matan Ćorković, Ivo Ćorković, Stipo Knežević, Luka Š Šokić, Davorko Vidić, Ilija Konjetić, Milorad Mican Oršulić, Ilija Jurišić, Adam Jurišić i prvi puta Berislav Marjanović iz Ljupine čiji su korijeni od Kneževića iz Doline.
Po završetku planiranih poslova na groblju koji su se sastojali od košenja trave, kresanje pored ograde raslinja, kupljenje po groblju  lampiona i drugog otpada, nasipom će se doći do  naše crkve u Gornjoj Dolini, oko koje će se kao i oko župnog ureda pokositi trava.
Sveti je Marko. U dolinskoj župi je tradicija da se sv. Misa služi na groblju u Donjoj dolini prve nedjelje poslije blagdana sv. Marka, kada se ujedno i obavlja blagoslov polja za to selo. Podsjetimo se da je blagoslov polja za gornju dolinu obavljan ispred  župne crkve, a za Novo Selo taj obred je obavljan na Spasovo, kada je osim sv. Ane služena misa u kapelici.
Dolinska sela su nekako ljepša. Nema toliko onoga sivila u njima. Vjerojatno je to zbog posječenih stabala i uređenijih živica, a zamjećene su i neke obnovljene kuće u prvom redu to je kuća Slavka Vidića u kojoj značajan dio vremena on i njegova supruga Janja provode u Gornjoj Dolini. Ne može se to govoiti o nekom stalnom povratku, ali je lijepo vidijeti i čuti, kao što je lijepo čuti da i Berislav Vonić obnavlja svoju kuću.
Ni lijepog, proljetnog dana, suncem obasjanim, nije se na groblju okupilo više od 50-etak vjernika. Uzalud su  radio Nova Gradiška i radio Okučani pozivali Dolince da dođu. Kada smo nakon petnaest godina počeli zaboravljati rodni kraj i svoje pokojnike, što li će biti za još toliko vremena…?
Vlč. Pero Čolić je prije početka blagoslova polja i misnog slavlja pozdravio nazočne i izrazio zadovoljstvo što su bar neki Dolinci, Novoselci i Mačkovljani došli u svoj rodni kraj.
Organizatori  održavanja groblja su prikupili nekoliko stotina kuna i KM što je dovoljno za jedno košenje, a da bi groblje bilo  “koliko-tolik” uredno potrebito ga je u tijeku ove godine još bar  4 5 puta pokositi!

OVOGA PUTA JE IOZOSTAO VELIKI BROJ SVEĆENIKA IZ BANJALUČKE BISKUPIJE  PA JE  MISU SLUŽIO SAM BOSANSKOGRDIŠ KI ŽUPNIK I UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA VLČ. PERO ČOLIĆ

POGLED NA POKO0Š ENO GROBLJE

(više…)

Obavijest Dolina 2010

 Obavještavaju se župljani župe Uznesenja Bl. Djevice Marije iz Doline kod Bosanske Gradiške da će upravitelj župe Dolina i bosanskogradiški župnik vlč. Pero Čolić u nedjelju 25. travnja 2010. god. – na blagdan sv. Marka služiti sv. Misu na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini s početkom u 13,00 sati.. To je tradicionalni proljetno okupljanje na groblju kada će se obaviti i blagoslov polja pa se pozivaju raseljeni Dolinci, Novoselci i Mačkovljani da se okupimo u što većem broju.

 

(više…)

Selo Veselo – Radio Sarajevo 1985 g. mp3 download

Poštovani posjetioci drage nam naše Suze nakon što smo objavili transkript emisije “SELO VESELO”  RADIO SARAJEVA koja je bila snimana u Omladinskom domu “Ivan Goran Kovačić” u Gornjoj Dolini početkom listopada 1985. godine, a emitirana je na Radio Sarajevu početkom studenoga 1985. godine sa ponosom vam prestavljam i audio snimku A i B dijela kojeg možete snimit na vaše računalo.

Dva dijela u mp3 formatu možete skinuti ovdje: Klikni za Prvi Dio , Klikni za Drugi Dio

(više…)

O Tisini

…. O TIŠ INI….

Ti, koji čitaš ove riječ
pitajući se
– da li ih izgovoriti,
zapitaj se –
nismo li i sam
nešto što ne smije biti
neizgovoreno,
neizrečeno,
nedorečeno?

Pitaš li se
zašto smo tu?

Tko li nas napisa da bismo bili pročitani?
Tko li nas izgovara?

Dok nas nosi vjetar promjena
kroz drvorede aleje prolaznosti
pretvarajući nas u jeku,
zapitaš li se postoje li drugi svjetovi?
Postoje li svjetovi u kojima riječi
žive vječno?

Postoje li svjetovi
gdje je papir neuništiv,
tinta neizbrisiva,
a glas onoga koji čita
tako snažan
da riječi urezuje u tišinu?

Jer,
ako je sve samo ovdje,
i ako je sve samo vibriranje
u trenutnosti
i odlazak u nepostojeće
– čemu uopće biti izgovoren?
Čemu remetiti tišinu
da bi se osvjedočio trenutak?

Ako je sve
samo izgovoreno ništa,
čemu toliko buke i muke
oko izgovora?

Ti, koja ovo čitaš,
zapitaš li se
čemu onda izgovarati ljubav
ako će za samo nekoliko časova
ona umrijeti
u tišini vremena?

Čemu se smijati,
ako je sve
samo predah u ništavosti?

Zbog čega plakati
u ničemu
oko ničega?

Zapitaš li se?

Vrijedi li se onda pretvoriti u glas
ako će nas muk ušutkati?

Zar doista vjeruješ
kako ne postoji mjesto
gdje se ove riječi spajaju
u hvalospjeve
koji nikad ne prestaju?
– Mjesto gdje ćemo mi sami
zauvijek
biti izgovarani?

Zar doista vjeruješ
kako je tišina ta
koja ima posljednju riječ… ?

Ivan (Luke) Tomić
Orašje 47, Gornji Bogićevci

Tebi Dolino

TEBI DOLINO

Moja duša, srce moje
u Dolini ostalo je.

Oj Dolino rodni kraju
u tebi je ko u raju.

U tebi je ko u raju
moj premili zavičaju.

Oj dolino, lijepo selo naše
tu su divne i cure i snaše.

Dar od Boga  tebe krasi
od svih mjesta, najljepša si.

Ilija Gogić Ile

 

(više…)

O Mom Raju

Postoje mjesta koja nas, i kad mi njih napustimo, nikad ne napuštaju. Poput biljaka iščupanih iz zemlje mi nosimo sokove koje smo upili iz njenih dubina i oni nas, othranivši nas, jednom zauvijek oblikuju ta o tlu ovisi što na njemu uspijeva, i kakvo je to, i kakve plodove donosi.
Poput prvih ljudi, svatko od nas kad tad biva istjeran iz raja svoje nedužnosti zbog svoje stvarne ili nametnute krivice pa
bila ta krivica i u tome što je upravo nema. No, kao što prvi ljudi nikad ne zaboraviše onu prvotnu rajsku radost, tako nitko od nas ne može zaboraviti svoj raj jer je njegov, i svoju radost jer ju je imao; poslije svaka druga nosi privid te ishodišne.

O tome se tu i radi. Ja sam imao svoj raj i iz njega sam protjeran, samo što nikad ne ću shvatiti u čemu je bila moja krivnja i što nisam razumio zašto nitko nije tražio opravdanje dok je na ulaz tog istog raja umjesto anđela s plamenim mačem postavljao nekakve čudne spodobe s vatrenim oružjem, a u njega naseljavao još čudnija bića koja se za sebe usuđuju kazati da su ljudi. Čudni su to ljudi bez ljudskosti.
Postoji li istina, onda je u ovoj priči istina to da vrag voli parodiju, a najveća mu je zanimacija izobličavati tuđe rajeve u
nastojanju da ih pretvori u pakao. No, jedini problem mu je taj što nam je Bog bio milostiv pa je, stvarajući nas, dao da dio raja nosimo u sebi i da taj dio jedino mi sami možemo iz sebe istjerati, ali nas iz tog djelića ne može nitko.
Tako sam i ja, protjeran iz raja, zauvijek ostao s komadićem njega u sebi pa kad je najgore i kad me težina progona zaboli
krišom svrnem svoj pogled u dubine poznatog mi predjela, u širine gdje još ljubav, radost i mir vladaju, gdje su ljudi dobri ili se barem trude to biti, gdje se djeca znaju igrati mira, a ne rata, tamo gdje trčim livadama djetinjeg zanosa dok mi baka plete i stavlja na glavu vijenac od nikad više viđenog cvijeća nevinosti, gdje s didom tjeram krave na pašu, gdje se u čamcu vozim prostranom ravnicom Save, gdje trčim šorom i vičem znanim i neznanim, u znak pozdrava, ono do neprepoznatljivosti dovedeno, a opet drago i milo Falj´n Is´s. I doista hvaljen, jer mi je dao takav raj i da se u njemu rodim.
Kad je najteže ponirem u jezgru sebe samog, tamo u ishodište svoga korijenja, u sjemenje koje je, uz sve krasote, sadržavalo i
blaženo neznanje kako se Zlo može i u raj uvući…
Kažu da nas početak života i ono što tad doživimo obilježi za čitav život, a ako vjerujemo da živimo vječno, to znači   za
čitavu vječnost. Meni je drago i zahvalan sam Bogu što mi je dao takav biljeg nositi, jer nije li veličina patnje poslije izgona to veća što je veća ljepota raja iz kojeg smo istjerani? Možda je to cijena doživljene neprocjenjivosti?
Ja sam imao imao svoju Dolinu rajsku dolinu i dolinu suza, objedinjene u jedno; sazdan u njoj dok danas ja nju u sjećanjima
zidam u sebi; i tko je može u meni porušiti, tko može šta u njoj zapaliti? Tko može ubiti ili u smrt otjerati one koji u Nebeskoj Dolini i u mom srcu i sjećanju žive?
Vrag i njegove sluge uvijek čine sve da raj pretvore u pakao, no na kraju oni su ti koji ostanu u toj pakotvorenosti, osuđeni
da trunu u svojoj ispraznosti i guše se u vlastitoj napuštenosti i od Boga i od Ljudi ljudi s velikim slovom.
Imao sam svoju Dolinu i još uvijek je imam, imao sam svoj raj i još ga uvijek nosim u sebi dok postojim, do u vječnost. Sve
što ja jesam poniklo je iz nje, sve što ću biti u njoj ima svoj korijen, u njoj sam prvi put vidio da i kad kiša pada Sunce može sjati, ona je bila moj prvi smijeh i moj prvi plač i ma koliko bio daleko od nje Dolina će uvijek biti najbliža mom srcu. Ta, to je moj raj…

Ivan (Luke) Tomić, Gornji  Bogićevci

(više…)

Svesrdni i zdušni poziv tebi i svima tebima

U nama je vječno traganje za Beskraje,
za nečim  što će nas sasvim ispuniti,
i to zauvijek (Bosmans)

SVESRDNI I ZDUŠ NI POZIV TEBI I SVIMA TEBIMA

Pjevam sebi i o sebi
pjevam tebi i o tebi:
draga sestri i prijateljice,
i dragi brate i prijatelju!

Ne pretvaraj smrt u smrt!
Ne obzivađaj se u sebe unakaženoga i izbezumljenoga
umjetnim zidom zbog toga i od toga!
Na Uskrs je smrt prestala biti Smrt,
jer je pobjeđena posljednjim i najvećim Isusovim čudom uskrsnućem!
Sada je smrt Nesmrt!
“Past će sve daske međ četiri crnolakirane daske” (M. Krleža).
Smrt više nije poništenje života,
već preobražaj smrtnika u besmrtnika!
I postala je ključ u vrata
i otvoren prolaz kroz njezin mračni tunel
u sasvim ispunjeni novi živiživcati nadživot
savršene sreće i svjetlosti
kao potpuno ostvarenje Saveza između Boga i čovjeka.
Postala je tajanstveno samo Bog zna kada, gdje i kako –
susretište i istodobno rastavište
zemlje s nebom
prolaznost s vječnošću
i ovdašnjost s tamošnjošću.
Postala si napokon dugoisčekivani jedva dočekani
moj slavodobitni ulazak, i to zauvijek,
u svijet nesmrtnosti.

Da opet sam samcat, kako si rođen,
kako putuješ, kako i umireš,
i sa svojom, do tad nedokučivom
blaženom vječnošću,
s usklikom:
“Zbogom ti, moja smrtnosti!”
a s božanskom dobrodošlicom (Mt 25,21)
U ime Uskrsloga Krista i vlast6itoga iskustva
s onoga svijeta,
uvjeravam Te sa stopostotnom sigurnošću,
Tebe, stopostotni nespretniče i nesmrtnice,
da si samo to Ti, baš Ti,
i tako još jedan novi Sveti, zasad još tu,
u predživotu, s visokim postotkom svetosti
u zboru SVIH SVETIH!

                                                                          Don Tvrtko Tadić

 

(više…)