Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Iz Staroga Kraja

UZ STOTI ROĐENDAN ŽUPE DOLINA

            Uvod – Anto Orlovac         

            Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini napunja u svibnju 2020 godine stotu obljetnicu svoga postojanja. Svega je ona proživjela u stotinu godina svoga postojanja: i radosti i napredovanja, rasta i gradnji, ali i teških stradanja zbog ratova, poplava, bolesti i drugih životnih nedaća, no najteži je udarac doživjela prije četvrt stoljeća, kada je, u velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku uslijedio velik izgon vjernika te je ona posve opustjela, tako da danas faktički više i ne postoji. No, vjera koju su Dolinci upijali s majčinim mlijekom u svojim obiteljima i u poukama svojih vrijednih 14 župnika, koji se u tih stotinu godina izredaše kao njihovi duhovni vođe, nije uništena; i danas je ona dio njihova identiteta u susjednoj Slavoniji, diljem Hrvatske i svijeta kamo ih je nemila sudbina raspršila. Kamo god pošli, u srcu im je njihova Dolina i njezina zaštitnica Gospa na nebo uznesena.

Osnovana je župa Dolina 3. svibnja 1920. odlukom biskupa banjolučkog fra Joze Garića diobom od župe Sv. Roka u Bosanskoj Gradiški, a prvim je župnikom imenovan vlč. Ivan Martinović. Zanimljivo je da biskup nije uopće izdao dekreta o osnutku župe, nego je dopisom br. 558/20 od 3. svibnja 1920. imenovao prvog dolinskog župnika, ali ni toga dekreta (duplikata) nema u arhivu, nego je u protokolu samo zapisano: V./elečasni/ g. Ivan Martinović premješten iz Grahova na novu župu Dolinu i poslano imenovanom u Bos. Grahovo. Istoga dana biskup je u vrlo kratkom dopisu javio župniku u Bosanskoj Gradiški da je osnovana nova župa u Dolini. Evo toga kratkog dopisa: Biskupski je Ordinarijat odvojio Dolinu i naimenovao već župnika za nju, koji će uskoro stići tamo. Stoga se vlč. naslov poziva, da odmah sazove viđenije ljude iz Doline i da im naredi, neka odmah iznajme jednu kuću za stan novom župniku i neka ju urede, da može župnik čim dodje unići. U biskupijskom protokolu ubilježeno je da je toga dana pod br. 559/1920 Ž. uredu javljeno, da je Dolina odijeljena i proglašena župom. Župnik neka se pobrine za stan novom župniku.[1] Neobično je što tu nema ni spomena crkve niti njezina naslovnika, niti popisa sela koja sačinjavaju novu župu odnosno župnih granica, niti gdje će joj točno biti sjedište, niti kada nova župa počinje djelovati, što bi sve u takvoj jednoj odluci (dekretu) trebalo stajati. No, kasniji slijed događaja to će pokazati. Sjedište nove župe uspostavljeno je u Gornjoj Dolini. Isprva je bila pod zaštitom Sv. Ilije proroka, zaštitnika Bosne. Novoj su župi pripala sela: Gornja Dolina, Donja Dolina, Novo Selo, Proševica, Orubica i Bardača. Župa ima svoje vlastite župne matice od svibnja 1920. godine. Dotadašnja župa Bosanska Gradiška bila je vrlo prostrana: od Vrbasa na istoku do Orahove na zapadu, te od rijeke Save na sjeveru do Laminaca na jugu. Godine 1910. imala je ona 2 009 katolika u 14 naselja. Od toga je u naseljima koja su desetljeće kasnije pripala novoj župi Dolina živjelo ukupno 895 katolika: u Donjoj Dolini 365, u Gornjoj 466, u Lamincima Donjim 25 i u Orubici 39. Još 67 katolika živjelo je preko Vrbasa u Bosanskom Svinjaru (danas Srbac), ali se za njih od 1887. godine skrbio župnik iz Svinjara (danas Davor) u Slavoniji

[1] Duplikat dopisa Biskupskog ordinarijata Banja Luka župnom uredu u Bos. Gradiški, u Biskupijskom arhivu (u daljnjem tekstu: BABL).

Dolina u starini

U starini nalazila se na području današnje župe Dolina župa Orubica. Dolina se spominje prvi put u pisanim dokumentima 1675. godine. Dolinu spominje i apostolski vikar, biskup fra Mato Delivić 1737. godine.

            Prve pisane tragove o stanovnicima Doline nalazimo u crkvenim župnim maticama. Područje današnje župe Dolina pripadalo je do osnutka župe u (Bosanskoj) Gradiški ili Berbiru 1838. vrlo prostranoj župi Ivanjska. Najstarije sačuvane matice krštenih i umrlih te župe u kojima nalazimo prezimena dolinskih stanovnika potječu iz 1762. godine. Od te do 1768. godine, kada je nastalo izvješće biskupa fra Marijana Bogdanovića, u tim maticama susrećemo u Dolini ova prezimena (abecednim, a ne kronološkim redom; imena ovdje ne ispisujemo):

1762. godine: Blažinović, Bošnjak, Ćukić, Klarić, Lukinić, Mandić, Š tivičević, Š vaić, Terzić, a te godine susrećemo i nekog Š tivčevića iz Orubice, sada u Livču;

1763.: Marčinković, Marić-Svitlanović, Musić, Svitlanović, Zečević;

1764.: Botovanja, Klarić, Koić, Mandić, Š tivičić (iz Dugoga Polja), Š vaić, Vonjić; 

1765.: Blažinović, Klarić, Knežević, Sabolović,  Svitlanović, Š vaić, Zub;

1766.: Klarić (iz Doline, umro u Dubočcu), Š Šokić;

1767.: Blažević, Klarić, Knežević, Lukić, Mandić, Marčinković, SkŠokić (vjerojatno treba: Š Šokić), Svitlanović, Š tivčević, Š vaić, Vonić.[1]

            Prvi biskup koji je osobno pohodio Dolinu (i tom prilikom odsjeo u siromašnoj kući Marka Sabulovića) bio je bosanski apostolski vikar fra Marijan Bogdanović 1768. godine. On je sastavio pisano izvješće o tamošnjim vjernicima te napravio popis kućedomaćina odnosno obitelji i dostavio ih u Rim. U selu Doline, kako on piše ime toga sela, navodi poimenično 25 kućedomaćina, odnosno obitelji, u kojima žive 133 odrasla vjernika i 44 djece ispod sedam godina, dakle 177 vjernika na području današnje župe Dolina. Prezimena koja on navodi su ova (slažem ih abecednim redom):

Barišić, Budić, Guić, Klarić, Ključanin, Kverević, Mačković, Mandeković, Mandić (3 obitelji), Marčinković, Menšić, Musić, Sabolović, Sevaić (vjerojatno: Š vaić, 3 obitelji), SkŠokić, Svitlanović, Š Šokić, Š tivičić, Š utalović , Vonić, Zrakić. Popis je objavio još 1962. naš renomirani povjesničar fra Dominik Mandić.[2]

Dolina je 1813. godine, u vrijeme biskupa fra Augustina Miletića, imala 21 katoličku kuću s ukupno 145 duša, od toga 86 odraslih i 59 djece.[3] Prema franjevačkim shematizmima imala je današnja župa Dolina 1856. godine ukupno 32 obitelji s 310 katolika, od toga u Donjoj Dolini 7 obitelji sa 60 katolika, a u Gornjoj Dolini 25 obitelji s 250 katolika. Broj je brzo rastao, pa je za dvadesetak godina, točnije 1877., bila ukupno 61 obitelj s 456 katolika, od toga u Donjoj Dolini 26 obitelji sa 181 katolikom, a u Gornjoj Dolini 35 obitelji s 275 katolika.[4] Nakon što je 1881. osnovana Banjolučka biskupija, imala je Dolina, prema biskupijskim shematizmima, 1892. godine ukupno 774 katolika, od toga 338 u Donjoj i 436 u Gornjoj Dolini. Godine 1900. broj vjernika već je bio 856, od toga 365 u Donjoj i 466 u Gornjoj Dolini, te još 25 katolika u Lamincima Donjim.

[1] Anto IVIĆ (prir.), Matične knjige župe Ivanjska 1729.-1779., Banja Luka-Sarajevo, 2017., na odgovarajućim mjestima.[2] Dominik MANDIĆ, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma 1962., str. 178-179.[3] Milorad ORŠ ULIĆ-Mican, Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti, Nova Gradiška 2000., str. 38.[4] Mican, nav. dj., str. 39.

Osnutak župe

Kada je, na molbu dolinskih vjernika, biskup Garić 1920. osnovao župu u Dolini, nije ona imala ni crkve ni župne kuće. Prvi župnik vlč. Ivan Martinović stanovao je u Donjoj Dolini kod mjesnog trgovca Josipa Džajića od lipnja do 12. listopada te godine. Misu je slavio u kapelici na groblju Gradina. Župnik i crkveni odbornici kupili su kuću, bivšu gostionicu, u Gornjoj Dolini od trgovca Dragutina Brkovića, te se je župnik 12. listopada preselio u Gornju Dolinu. Otada je misu služio u jednoj većoj prostoriji u kući. Zanimljivo je da župnik Martinović u župnoj kronici piše kako je župa pod patronatom sv. Antuna Padovanskoga.[1] Tako je to ostalo oko 20 godina, kada je župa odlučila praviti crkvu u Donjoj Dolini i u tu svrhu čak nabavila nešto građevinskog materijala, ali je rat spriječio gradnju, a nakon rata materijal je otuđen i upotrijebljen za gradnju škole i društvenog doma u Gredi.  Nakon što je osnovana župa u Dolini, porastao je i broj vjernika, ali i broj naselja u kojima žive katolici. Prema shematizmu iz 1935. godine u Gornjoj Dolini bilo je 503, u Donjoj 678, u Novom Selu 470 (tu je uračunata i Proševica), u Orubici 32 i u Bardači 29 katolika, ukupno njih 1 712. Na području župe tada je bilo i 299 pravoslavnih.[2] Broj je i nadalje brzo rastao, te je 1943. župa imala čak 2 415 vjernika. Rat je župi nanio ogromna stradanja i gubitke, pa je 1960., 15 godina nakon završetka rata, župa imala gotovo tisuću duša manje, samo 1 481 vjernika, od toga: Gornja Dolina 504, Novo Selo 530, Donja Dolina 377, Proševica 56 i Orubica 14. Broj se dalje kretao ovako: 1974. god. 1 540 vjernika, 1991. 1 300, a nakon najnovijeg rata i izgona: 1999. samo 20 vjernika, dok ih na kraju 2018. tamo stalno živi samo 16! To znači da je župa praktično posve uništena.

Župna crkva

            Prva župna crkva bila je nekadašnja gostionica koja je u godini utemeljenja župe preuređena za okupljanje vjernika i za župni stan. Uz crkvu je 1924. podignut zvonik na četiri hrastove grede i postavljeno zvono koje je služilo sve do sredine pedesetih godina prošloga stoljeća. Tada je izgrađen novi zidani zvonik u okviru tadašnje crkve i župne kuće.  Ta privremena crkva dvaput je preuređivana i nadograđivana: prvi put 1926. za prvoga župnika Ivana Martinovića, a drugi za župnika Tvrtka Tadića (1958.-1963.) Nova je crkva građena od 1987. do 1991. godine na mjestu stare župne kuće koja je srušena. Gradnju je predvodio župnik vlč. Kazimir Višaticki. Kamen temeljac blagoslovio je pomoćni banjolučki biskup mons. Franjo Komarica 5. travnja 1988. Zvonik uz novu crkvu građen je 1990. godine, no rat koji je 1991. počeo u susjednoj Hrvatskoj, a 1992. i u Bosni i Hercegovini prekinuo je tu gradnju. Crkva je već krajem 1991. teško devastirana uslijed ratnih djelovanja u susjednoj Slavoniji, jer su upravo od te crkve djelovale srpske snage koje su se tu smjestile.

Župna kuća

            Već je rečeno da je prvih nekoliko mjeseci župnik je stanovao u Donjoj Dolini kod mjesnog trgovca. Nakon što je kupljena kuća u Gornjoj Dolini, župnik je od 12. listopada 1920. stanovao u istoj kući u kojoj je bila i prva provizorna crkva. Zatim je 1926. tu napravljena skromna župna kuća uz bivšu gostionicu koja je služila kao crkva. Novu župnu kuću sagradio je sa župljanima župnik vlč. Ratko Grgić 1984.-1985. godine, dok je stara srušena, a na tome mjestu 1991. godine sagrađena današnja župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije.

Groblja i kapelice            

Župa ima i vrlo staro groblje Gradina, koje je puno starije nego sadašnja župa. Taj je lokalitet na blagoj uzvisini, koju rijeka Sava ne plavi, i naširoko je poznato arheološko nalazište. Tu je od starine bila drvena kapelica u kojoj se misa slavila na dan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, koji je zaštitnik sela. Na tom je groblju pokopan i jedan dolinski župnik, vlč. Eugen Tvrtković, koji je umro 1937. godine. Kasnije je tamo podignuta kapelica od čvrstog materijala. U Novom je Selu 1971., u vrijeme župnika vlč. Stjepana Guberca, izgrađena kapelica posvećena sv. Ani. Tu se nekoć slavilo Spasovo (Uzašašće Gospodinovo).

Promjena naslovnika župe

U ljeto 1961. župnik Tvrtko Tadić zamolio je Svetu Stolicu za promjenu naslovnika župe (patrona). Dopisom od 20. kolovoza 1961. Kongregaciji za širenje vjere (skraćeno: Propaganda) zatražio je odobrenje da župa promijeni naslovnika.  Kao razlog naveo je da u okolici ima više župa u kojima se od starine slavi Sveti Ilija, kamo su vjernici rado hodočastili, pa nije prikladno istoga sveca slaviti i u Dolini. Osim toga, naveo je i potrebu da župa obnovi svoju crkvu, pa bi novi naslovnik donio i veće okupljanje župljana kao žive Crkve. Molbu je uputio preko Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, gdje je ona registrirana u protokolu riječima: Dolina moli promjenu patrona. [1]  Biskup je molbu proslijedio u Rim, pa je mjerodavna Kongregacija 10. listopada 1962. odobrila promjenu.  U biskupiji je taj dokument zaprimljen tek 8. ožujka 1962. kao Dekret o promjeni patrona župe Dolina.[2] Na rješenju (formularu) potpisan je tajnik navedene Kongregacije Petrus Sigismondi. Otada je naslovnik župe Uznesenje Blažene Djevice Marije.

Duhovni život u župi

Trebalo bi napraviti opsežna istraživanja da bi se prikazao duhovni život u jednoj župi. Ovdje je moguće navesti tek nekoliko natuknica. Kako su katolici tu puno stariji nego njihova župa, oni su svoj duhovni život njegovali onako kako su to naučili od svojih starih, a to se nije puno razlikovalo od okolnih mjesta, s jedne ili druge strane Save. Ono što je svakako obilježilo i taj duhovni život jest činjenica da je Bosna bila pod turskom vlašću sve do 1878. godine, da nije imala svećenika u svojoj sredini, jer je Dolina pripadala župi Ivanjska sve do osnutka župe u Bos. Gradiški 1838. Svećenika su rijetko viđali, vjerska pouka primala se najviše u vlastitoj obitelji, molitve i običaji obdržavali su se kako je to uvijek bilo. Biskupima je rijetko bilo moguće posjećivati Dolinu, pa bi, kad bi ipak uspjeli doći, krizmu primali svi oni koji nisu krizmani, što je značilo i djeca i odrasli. Stanje se nešto popravilo osnutkom župe u Bos. Gradiški. Ako ništa drugo, svećenik je otada bio mnogo dostupniji i bliži. No, i ta je župa bila velika i prostrana, a pristup svećeniku često su otežavale ili onemogućavale poplave rijeke Save. Obavljale su se tradicionalne pobožnosti, naslijeđene od davnine.Tek osnutkom župe u Dolini 1920. može se govoriti o pravom pastoralnom radu u toj župi. No, najprije je trebalo puno toga nadoknaditi. Župnici su se trudili kako su najbolje znali i mogli. Međutim, za dublji vjerski život bilo je potrebno produbljenje vjerskoga znanja. U tu svrhu priređivale su se pučke misije. Novi impuls tome pastoralnom radu dala je biskupijska sinoda, održana 1924. godine u Banjoj Luci, za vrijeme biskupa fra Joze Garića. Ne znamo nažalost jesu li te godine održane prave pučke misije u Dolini, ali vjerojatno jesu, jer zabilježeno je da su misionari prvi put posjetili župu Dolina upravo te, 1924. godine.[3]

[1] Molba je u biskupijskom protokolu registrirana tek 26. 10. 1961., pod br. 1205/61, vidjeti u BABL-u.[2] Dekret Sv. Kongregacije za širenje vjere od nav. dat., br. prot. 4567/61. U BABL-u je evidentiran nav. datuma, pod br. 432/62.[3] Mican, nav. dj., 202.

Dolinski župnici

            Župa Dolina je u svome jednostoljetnom postojanju imala 14 župnika ili upravitelja župe. Od toga su desetorica bila biskupijski svećenici, trojica franjevci i jedan trapist. Evo njihova redoslijeda i godina kada su tu službovali.

  1. Vlč. Ivan Martinović             1920.-1928. (zatim je dvije godine bez župnika)
  2. Vlč. Eugen Tvrtković             1930.-1937.
  3. Fra Anto Perković                 1937.-1939.
  4. Fra Ognjen Idžotić                 1940.-1944.
  5. Vlč. Nikola Tojčić                 1944.-1945. (zatim opet godinu dana bez župnika)
  6. O. Salez Gajšek, trapist         1946.-1952. (s prekidima)
  7. Vlč. dr. Božo Laštro              1952.-1954. (zatim opet godinu i pol bez župnika)
  8. Fra Luka Komljenović          1955.-1957.
  9. Vlč. Tvrtko Tadić                  1957.-1963.
  10. Vlč. Marko Š alić                   1963.-1967.
  11. Vlč. Stjepan Guberac             1967.-1975.
  12. Vlč. Ilija Matanović              1975.-1978.
  13. Vlč. Ratko Grgić                   1978.-1986.
  14. Vlč. Kazimir Višaticki          1986.-1995.

Otada župa već četvrt stoljeća nema vlastitog župnika nego njome upravlja župnik iz Bosanske Gradiške. Gradiški župnik je i u prošlosti bio prva zamjena u vremenima kada Dolina nije imala vlastitoga župnika.Osim navedenih župnika i upravitelja župe, tu su kraće vrijeme djelovali još neki svećenici. Spomenimo i njih: vlč. Petar Pajić u studenom i prosincu 1929., vlč. Ljubomir Nikolić, privremeni upravitelj župe, 1945. i vlč. Ferdinand Pohrašky, župnik iz Slavonskog Mačkovca, ispomaže 1949.-1950.

Časne sestre u župi Dolina

Iako u župi Dolina nije bilo samostana, ipak su neko vrijeme u toj župi djelovale dvije časne sestre. Prva je bila s. Matilda Žitnjak iz družbe Klanjateljica krvi Kristove, Slovakinja, koja je u Bosnu došla na Božji zov u redovničko zvanje. Ona je u župu došla iz Bosanske Gradiške s posebnim dopuštenjem svojih poglavarica u vrijeme župnikovanja vlč. Tvrtka Tadića. U župi je djelovala šest godina, do 1957. do 1963. Puno je pomagala u uređivanju crkve, bila je i zvonarica, vodila župno kućanstvo, posebno u vrijeme kad se tu gradila crkva i tako je puno zadužila dolinsku župu. Odlaskom vlč. Tadića i ona je otišla iz župe. Umrla je u Novoj Topoli.[1] Druga je redovnica koja je tu djelovala s. Terezija Prakatur iz družbe sestara Bezgrješnog Začeća Bl. Dj. Marije. Rođena u Duboševici u Baranji 1925. godine, postala je redovnicom dosta kasno, u 34. godini života. U Dolini je djelovala dvije godine, 1970. i 1971. u vrijeme upravitelja župe vlč. Stjepana Guberca. Posebno se posvetila vjerskoj pouci djece i mladeži. Išla je biciklom u Donju Dolinu i Novo Selo, a kad bi Sava poplavila, koristila je i čamac, ali odustajala nije. Vedra i pristupačna, bila je veoma omiljena među župljanima, a posebno među djecom i mladima. Iz Doline se vratila u Osijek.[2]

Duhovna zvanja iz župe

Međutim, nije župa Dolina samo primala duhovna zvanja; ona je i davala drugima. Iz nje je poniklo nekoliko duhovnih zvanja. Koliko je poznato, trojica su svećenika rodom iz dolinske župe. Jedan je već pokojni, a dvojica su živa i aktivna u svojoj svećeničkoj službi. Zanimljivo je da su sva trojica najprije bila započela, neki i završili, druge škole i studije, da bi se konačno odazvali Božjemu zovu u svećeničko zvanje. Iz dolinske je župe i jedan časni brat redovnik, također već pokojni. Iz župe Dolina su i dvije časne sestre, od kojih je jedna već pokojna.

Prvi je od svećenika iz te župe bio vlč. Milivoj Knežević (1944.-2017.), rođen 1. ožujka 1944. u Donjoj Dolini, koji se je kao desetogodišnjak preselio s obitelji u Vrbje u Slavoniji. Roditelji su mu Vinko i Kata r. Kovačević. Krstio ga je župnik fra Ognjen Idžotić 4. ožujka, a u Maticama krštenih, br. 15, 1944. ima dva imena: Milivoj  i Vjekoslav. Bio je najprije kandidat Banjolučke biskupije, ali je postao svećenikom Zagrebačke nadbiskupije, a od 1997. godine novoosnovane Požeške biskupije. Započeo je željezničarsku školu u Zagrebu, ali je osjetio svećenički poziv, pa je otišao u sjemenište i to kao kandidat Banjolučke biskupije. Tako se uključio  u generaciju banjolučkih sjemeništaraca koju su činili današnji vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, biskup banjolučki Franjo Komarica, hrvatski jezikoslovac i teolog dr. Marko Lukenda i autor ovoga priloga. Tako smo četiri godine gimnazije proveli zajedno. Sjemenišnu formaciju prošao je u Zagrebu i u Đakovu, gdje je započeo i teološki studij, a nastavio ga u Innsbrucku (Austrija), pa u Eichstättu (Njemačka), a posljednju godinu dovršio u Zagrebu. Svećenički red podijelio mu je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 30. srpnja 1972. Tjedan dana kasnije proslavio je svoju mladu misu u Vrbju, no nije zaboravio ni rodne župe, pa je u Dolini slavio zavičajnu mladu misu, tzv. sekundicije. Svećeničku službu obavljao je u Varaždinu, Staroj Gradiški, Starom Petrovom Selu, Vrbovi, Buku i u Orubici. Umro je 2. travnja 2017. u Kliničkom bolničkom centru na Rebru u Zagrebu, a pokopan je tri dana poslije na groblju Krista Kralja u Požegi.

Župa Dolina dala je i dva dominikanca (Ordo predicatorum). Prvi je od njih o. Damir-Mato Š Šokić, iz Donje Doline, rođen 16. listopada 1969. u Bos. Gradiški. Roditelji su mu Mato i Janja rođ. Petrović. Kršten je 27. listopada, a krstitelj je bio župnik vlč. Stjepan Guberac.[1] Nakon osnovne škole završio je školu učenika u privredi u Bos. Gradiški 1987. i osposobljen za zvanje bravara. No, osjetio je da ga Bog zove, i htio je postati svećenikom Banjolučke biskupije. U đakovačku bogosloviju otišao je početkom rujna 1991., ali već je u Hrvatskoj bjesnio rat, pa je bilo ugroženo i samo Đakovo. Nakon samo mjesec dana odlazi u Zagreb, pa u Sarajevo. Međutim, i tamo je buknuo rat, pa je za Uskrs 1992. Vrhbosanska bogoslovija prestala s radom u Sarajevu, a ujesen je izmještena u dominikanski samostan u Bol na otoku Braču. To je bilo presudno za to da Damir stupi u dominikanski red. To je i učinio tri godine kasnije, pa je u rujnu 1995. započeo novicijat kod dominikanaca. Prve redovničke zavjete položio je 18. rujna 1996., i nastavio studij u Zagrebu, gdje je diplomirao u ljeto 1999., a 18. rujna te godine položio je doživotne zavjete.  Za svećenika zaredio ga je biskup Želimir Puljić u Dubrovniku, 16. srpnja 2000. Mladu je misu slavio u župi Gornji Bogićevci  dva tjedna kasnije, jer mu je obitelj 1995. prognana iz zavičaja i nastanila se u selu te župe Kosovac kod Okučana. Kao svećenik djelovao je najprije od 2000. do 2002. godine u samostanu sv. Katarine u Splitu kao samostanski lektor i župni vikar, zatim od 2003. do 2008. u samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu kao samostanski prior, ekonom i župni vikar, a od 2008. u samostanu Gospe od Milosti u Bolu na otoku Braču, kao samostanski prior, ekonom i župnik.

[1] U Maticama krštenih (MK) upisan je pod br. 31, 1969. godine. Arhiv župe Dolina.

Iz Donje Doline još je jedan dominikanac, o. Ivan Marija Tomić, sin Luke i Marine rođ. Kičić, rođen 24. listopada 1984. u Bos. Gradiški. Krstio ga je 11. studenoga 1984. župnik vlč. Ratko Grgić na ime Ivan.[1] Zanimljiv je njegov put do svećeništva. Nakon što je završio opću gimnaziju u Novoj Gradiški i apsolvirao studij prava u Zagrebu, stupio je u dominikance 28. kolovoza  2010. u Dubrovniku. Doživotne zavjete položio je 17. kolovoza 2014. u Zagrebu, gdje je studirao teologiju. Za svećenika je zaređen 8. kolovoza 2016., na blagdan sv. Dominika, u crkvi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, po rukama pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. Mije Gorskoga. Mladu je misu proslavio 11. rujna 2016. Otac mu je preminuo, a majka mu od 1993. živi u Gornjim Bogićevcima. Kao svećenik obnaša dužnost župnog vikara u župi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, voditelj je dominikanske naklade Istina, promotor  za pravdu i mir i promotor dominikanskih blaženika i svetaca. [1] MK, br. 15, 1984., na nav. mj.

Iz Orubice je i jedan redovnik, franjevački časni brat. To je Stjepan Krpan, redovničkim imenom fra Ljubomir (Amandus), rođen 21. prosinca 1919. u (Bosanskoj) Orubici, koja je u to vrijeme pripadala župi Bos. Gradiška, ali je već 1920. pripala novoosnovanoj župi Dolina. Roditelji su mu Marko i Milka rođ. Jurekić. Kršten je u Slavonskoj Orubici 24. prosinca, a krstio ga je tamošnji župnik Dragutin Jerković.[1] Redovničko odijelo obukao je 20. rujna 1945., kada je dobio redovničko ime brat Ljubomir. Svečane je zavjete položio 30. kolovoza 1951. Kao časni brat svoj je život uložio za druge kao bolničar i kuhar i to u samostanima u Zagrebu, Jastrebarskom, Cerniku, Čakovcu i konačno u Varaždinu. Preminuo je 25. kolovoza 1975. u Varaždinu i pokopan na tamošnjem groblju. [1] Upisan je u MK župe Bos. Gradiška, ali tek u 1920. godini, pod br. 6.

Starija od dviju časnih sestara iz dolinske župe je Jelena Jurišić, s. Marijana iz Gornje Doline.  Roditelji su joj Marijan i Reza rođ. Matković. Rođena je 7. lipnja 1965. u Bos. Gradiški. Na ime Jelena krstio ju je 25. lipnja u Dolini župnik vlč. Marko Š alić.[1] Stupila je u družbu Marijinih sestara u Osijeku 20. lipnja 1980. Redovničko odijelo obukla je i položila prve zavjete u Osijeku 21. lipnja 1984. i uzela redovničko ime Marijana. No, teško je oboljela, te je samo mjesec dana poslije morala na tešku operaciju. Nažalost, bolest se nije dala izliječiti, nego samo privremeno usporiti. Nije dočekala svojih doživotnih zavjeta; preminula je 6. veljače 1986. u 21. godini života. [1] U MK, br. 34, 1965. upisano joj je prezime Jurešić.

Druga je redovnica iz dolinske župe bila Dubravka Lagundžija, s. Ana-Marija. Kći je Janje Lagundžija. Rođena je 20. veljače 1961. u Dolini (Novom Selu). Krsno joj je ime dvostruko: Dubravka Terezija, a krstio ju je župnik vlč. Tvrtko Tadić.[1] Kao mala djevojčica s majkom se preselila u Novu Gradišku i tamo završila osnovnu osmogodišnju školu. Zatim 1976. odlazi u samostan sestara Služavki Maloga Isusa u Novoj Vesi u Zagrebu. Tu je završila medicinsku školu, a nakon mature započinje dvogodišnji novicijat, 1980.-1982. Prve redovničke zavjete položila je na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1982., a istoga dana 1988. doživotne. Djelovala je u Vinkovcima, na Kraljevcu u Zagrebu i u Samoboru. Kasnije je napustila družbu i istupila. [1] U MK, br. 7, 1961. upisana je na majčinu prezimenu.

Stradanje župe i župnika u ratovima prošloga stoljeća

Drugi svjetski rat teško je pogodio i župu Dolina, koja je u ratu i poraću izgubila ukupno 279 svojih vjernika. Imamo srećom sačuvane podatke o broju vjernika u župi 1943. godine. U jednom izvješću župnika fra Ognjena Idžotića Biskupskom ordinarijatu u Banju Luku od 18. svibnja 1943. precizno je naveden broj katoličkih kuća i duša, pa to ovdje prenosimo:

      selo                       kuća                duša

Gornja Dolina            108                  674

Donja Dolina              135                  835

Novo Selo                  110                  737

Proševica                    19                    116

Orubica                       5                      23

Bardača                      5                      30

            ukupno            382                  2.415.

Župnik svoje izvješće zaključuje napomenom: Od ovih su mnogi poginuli ili izgubljeni, ali nema ovaj ured još sigurnih podataka od vojničkih vlasti (oko 50).[1] Navodeći pripadnike drugih vjera, župnik piše da u Donjoj Dolini ima 150 pravoslavnih, dok za Orubicu i Bardaču piše cijelo selo, što znači da je ono malo katolika tamo živjelo među velikom pravoslavnom većinom. Spominje i muslimanske izbjeglice  iz Višegrada i Rogatice koji su smješteni u mjesnoj školi.

[1] Izvješće župnika Idžotića, br. 48/43, od 18. 5. 1943., u BABL-u, protokol. pod br. 960/43.

Tijekom rata i u poraću bila su četiri velika napada na župu s velikim brojem stradalih župljana civila. Prvi se dogodio noću uoči Svih svetih, 31. listopada/1. studenoga 1943. u Donjoj Dolini, kada je u četničkom napadu na selo ubijeno pet vjernika dolinske župe. Drugi noćni napad, s puno većim brojem stradalih vjernika, dogodio se noću s 25. na 26. siječnja 1945. u Donjoj Dolini. U posve opkoljenom selu ubijeno je te noći 29 muškaraca, a stradale su i tri žene na bijegu pred napadačima, sveukupno čak 32 civilne žrtve. Treći napad i pokolj uslijedio je desetak dana kasnije, 7. veljače 1945., u Novom Selu i Gornjoj Dolini, kada je ubijeno 17 žrtava. Još jedan pokolj nedužnih civila dolinske župe dogodio se neposredno po završetku rata, kada je ubijeno deset muškaraca iz župe Dolina od tzv. Golića kopača. To su ukupno 64 civilne žrtve u samo četiri napada u župi.

Međutim, broj stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću mnogo je veći. Dosadašnjim istraživanjima došli smo do ukupno 279 poimeničnih žrtava s njihovim podatcima i načinu stradanja. Po selima ih je bilo: Bardača 2, Donja Dolina 112, Gornja Dolina 84, Novo Selo 70, Proševica 11. Njima treba pridodati i 7 izbjeglica iz župe Sasina kod Sanskoga Mosta koje su umrle na području župe zbog bolesti i hladnoće u ratnim uvjetima, dakle sveukupno do sada poznatih 286 katoličkih žrtava. Ali, to svakako nije konačan broj, jer ih je mnogo nestalih na koncu rata.

            U najnovijem, Domovinskom, ratu župa Dolina imala je ukupno devet žrtava, od toga osam civila. No u velikim izgonima vjernika 1992.-1995. župa je posve opustjela, i od 1995. više tamo praktično nema ni župnika ni župljana. Posljednji su pod prisilom napustili svoj zavičaj 7. rujna 1995. skupa sa svojim župnikom vlč. Kazimirom Višatickim. On će ostati zabilježen u povijesti kao posljednji dolinski župnik, budući da otada ta župa više nema vlastitoga župnika. Tek nakon dvije i pol godine služena je opet u toj župi sveta misa. Učinio je to 14. travnja 1998. biskup mons. Franjo Komarica.[1] Za ono nekoliko preostalih vjernika danas se brine župnik iz Bosanske Gradiške. Prognani vjernici, koji danas žive širom Hrvatske i svijeta, posebno na području Nove Gradiške, ipak se okupe u župi na Veliku Gospu, uz blagdan naslovnika župne crkve, te uz Svisvete, a nešto vjernika dođe i na bogoslužje i susret i na Uskrsni ponedjeljak. [1] Mican, nav. dj., str. 205.

Kako bi sačuvali spomen na svoju župu, u koju su se nadali vratiti, Župno pastoralno vijeće župe Dolina u izgnanstvu pokrenulo je, na čelu s Miloradom Oršulićem Micanom, 1996. župno glasilo Suza Dolinska koje je do sada izišlo u 34 broja, ispočetka češće, a onda kao godišnjak. Isti je autor objavio i vrijednu monografiju župe Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti 2000. godine u Novoj Gradiški. Jedno i drugo djelo zaslužuju pohvale, jer i danas pisanom riječju povezuju raseljene Dolince širom svijeta.

Znamo danas i za šest poimeničnih žrtava Prvoga svjetskog rata iz dolinske župe. Stradanja svojih župljana pratili su i njihovi župnici. Od 14 dolinskih župnika u stotinu godina, čak su četvorica ubijena, doduše nijedan u samoj Dolini. Fra Ognjena Idžotića (1903.-1945.) ubili su partizani u šumi Macelj kod Krapine noću 4./5. lipnja 1945. Vlč. Ratko Grgić (1944.-1992.) je 16. lipnja 1992. u pol bijela dana odveden od uniformiranih velikosrpskih snaga i ubijen na nepoznatom mjestu i do danas mu se za grob ne zna. Vlč. Marko Š alić (1934.-1993.) je kao župnik u Dragalovcima teško zlostavljan u logoru u Doboju 1992. od velikosrba, te je preminuo od posljedica 12. siječnja 1993. Četvrti u tom mučeničkom nizu je mons. Kazimir Višaticki (1939.-2004.), ubijen 18. studenoga  2004. godine u župnoj kući u Bos. Gradiški.          

Osim toga, još dvojica župnika osuđena su, posve nedužna, od komunističkih vlasti na teške zatvorske kazne: dr. Božo Laštro (1907.-1975.) na osam godina i vlč. Tvrtko Tadić (1929.-2015.), kao mlad svećenik dok je služio vojni rok, na četiri godine. A još jedan, vlč. Nikola Tojčić (1892.-1984.), morao je izbjeći iz župe pred partizansko-četničkim zvjerstvima, i cijeli svoj preostali vijek proživio je kao prognanik izvan domovine, te je i preminuo u Argentini.

Tako župa Dolina proslavlja svoj stogodišnji jubilej u sumornom ozračju, ali kršćani se ne prepuštaju pesimizmu, nego žele živjeti i nositi Radosnu vijest u sebi i donositi je drugima. Neka dobri Bog upravlja putove jednih i drugih!

Proslava blagdana Svih Svetih i Dušnog dana na groblju GRADINA u D. Dolini 2018

Već uobičajeno, od kada se je moglo, poslije ratnih strahota doći u rodni kraj, u našu Dolinu na groblju Gradina, zadnje nedjelje u listopadu, se u poslijepodnevnim satima služi sveta Misa u povodu blagdana SVIH SVETIH i Dušnoga dana.

Groblje, u kome počivaju posmrtni ostatci naših mili i dragi, svoje hodočasnike je dočekalo primjereno uređeno. Neki su došli i više sati ranije kako bi uredili grobove, položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se.

Okupilo oko šezdesetak vjernika koji su, osim malobrojih Dolinaca koji su ostali u Dolini živjeti ili se u nju vratili, došli su iz različitih krajeva Hrvatske, Slovenije, Italije , Austrije i Njemačke strpljivo čekajući na graničnim prijelazima i po nekoliko sati.

Današnje misno slavlje je predvodio nedavno imenovani župnik župa Bosanska Gradiška i Dolina p. Tomislav Topić, redovnik trapist koji je došao iz samostana Marija Zvijezda iz Banja Luke. On je naslijedio dosadašnjeg župnika vlč. Marka Stojčića koji je imenovan za ravnatelja Katoličkog školskog centra u Banja Luci.

Trapiti su katolički monaški red koji slijedi Pravilo sv. Benedikta. Red cerstercita strožeg opsluživanja su nastali reformom benediktinskog reda. Nastao je u samostanu La Trappe u Francuskoj 1664. godine a osnovao ga je opat Armand Jean la Bouthillier de Rance.

Samostan trapističkog reda Marija Zvijezda kod Banja Luke je osnovan za vrijeme turske vladavine Bosnom u 19. stoljeću. Godine 1869. grupa od sedam redovnika monaha iz njemačkog samostana Mariawald na čelu sa slugom božjim don Franzom Pfannerom je osnovala samostan na domaku Banja Luke. Trapisti su poznati po proizvodnji sira Trapist.


Pater Tomislav je došao u Donju Dolinu nakon što je služio nedjeljnu sv. Misu u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci, pozdravio nazočne, zahvalio se na tolikom odazivu, uređenosti groblja i prostora ispred grobljanske kapele, ispred koje je i slavljena sv. Misa. Najavio je i moguću reorganizaciju održavanja grobalja na području župa Bos. Gradiška i Dolina.

Po završetku sv. Mise župnik je molio opijela i molitvu odriješenja nad grobovima onih za koje su nazočni izrazili želju za blagoslovom.

Na sam blagdan Svih Svetih sv. Misa i blagoslov grobova bit će na Katoličkom groblju u Brestovčini, a na Dan mrtvih Dušni dan u Čatrnji, a za to vrijeme će Dolinci obilaziti groblja u Novoj Gradiški i Gornjim Bogićevcima, koja pomalo, kao i u drugim mjestima Hrvatske, postaju Gradina.

Iskreno se zahvaljujemo dobrim ljudima koji su nam novčano pomogli pri održavanju groblja od Velike Gospe, a to su: Anto Oršulić iz Zenice 300kn, Vinko Vidić iz Š umetlice 20 €, Zdenko Vonić iz Slav.Kobaša i Ljuban Matković iz Kovačevca po 100kn. Hvala im.

Autor Milorad Oršulić Mican

Sv. Rok – veliko slavlje u Bosanskoj Gradišci 2018

Na blagdan sv. Roka župa u Bos. Gradišci koja je njemu posvećena, obilježila  je 180 godina svoga postojanja.

Sveto misno slavlje, uz suslavlje banjolučkog biskupa msgr. dr. Franje Komarice i četrnaest svećenika, predvodio je nadbiskup  metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, koji je svojedobno u ovoj župi bio župnikom.

Nazočne vjernike je  na početku  sv. Mise pozdravio bosanskogradiški župnik vlč. Marko Stojčić izrazivši zadovoljstvo zbog okupljanja mnoštva vjernika i dvojice pastira Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Na osobit način je uputio  pozdrav predstavnicima islamske zajednice efendiji  Zejnilu Latifović i Srpske pravoslavne crkve ocu Mirku Milisavić kao i zamjeniku gradonačelniku ovoga grada, koji su došli na proslavu ove obljetnice.  Zatim je nazočne upoznao ukratko s poviješću ove župe  koja obilježava 180. obljetnicu.

Kardnal  Vinko Puljić se na početku prisjetio vremena kada je ovdje bio župnikom i zahvaljujući Bogu za 180 godina vjerničkog kontinuiteta katolika na ovom prostoru.

Završavajući propovijed pozvao je nazočne da budu odvažni svjedoci Krista živoga. Danas  želimo zahvaliti Bogu što smo vjeru sačuvali kroz tolike godine. Vlasti se mijenjaju  i svaka donosi nešto svoje, ali ljudi trebaju po Božju živjeti. Spomenuo je i dvojicu ljudi koji su mučenički ugradili svoje  živote u ovu župu.

Župljani su, u znak zahvalnosti kardinalu darovali fotografiju župe Bosanska Gradiška iz 1945. godine.

Poslije Misnog slavlja, za više od  250 osoba, domaćih vjernika i gostiju pripremljen je ručak, a nazočni su mogli uživati u zvucima tambura i šargije.

SLIKA ZA USPOMENU S PROSLAVE 180. OBLJETNICE ŽUPE

KARDINAL VINKO I BISKUP FRANJO S 14 SVEĆENIKA

PROCESIJA

I ULAZAK U CRKVU

IZNAD OLTARA POZIV SV. ROKU DA MOLI ZA NAS I 180, GODINA ŽUPE

VJERNICI SU POZORNO SLUŠ ALI…

NADAHNUTU KARDINALOVU PROPOVIJED

SVEĆENICI SA BISKUPOM I KARDINALOM OKO OLTARA

UZVANICI VJERSKIH I CIVILNIH VLASTI SU NAZOČILI MISNOM SLAVLJU

MISNICI ISPRED OLTARA NAKON SV. MISE

KARDINAL I BISKUP S UZVANICIMA

NAZOČNIMA SE JE OBRATIO I VLČ. VLADISLAV ŽARKO OŠ AP NEGDAŠ NJI ŽUPNIK OVE ŽUPE

TAMBURAŠ I SU ZABAVLJALI NAZOČNE A JEDAN OD NJIH JE SVIRAO U KUDU IVAN GORAN KOVAČIĆ IZ DOLINE

NA KRAJU SU RADOSNA SRCA ZAPJEVALI KARDINAL I BISKUP

UKRATKO O ŽUPI SV. ROK U BOSANSKOJ GRADIŠ CI

            U Berbiru, danas Bosanska Gradiška,  župa je postojala još u XVII. stoljeću. Nakon njezine propasti vjernike na tom području pastorizirali su franjevci iz Ivanjske. U predtursko doba na području današnje bosanskogradiške župe postojao je cio niz  župa Zagrebačke biskupije koje još uvijek nisu precizno ubicirane, ali svakako su bile u Gornjim Podgradcima, Gornjim Kijevcima, Osiku i Rastiku.

Prva župna kuća sagrađena je prije crkve, a novi veliki župno pastoralni centar, koji obuhvaća župni stan, uredske prostorije, vjeronaučnu dvoranu  i druge prateće prostorije 1990. god.

Župa Bosanska Gradiška ima groblja u Brestovčini s kapelicom sv. Ane i u Čatrnji s  kapelicom  Male Gospe koja je u tijeku rata bila srušena pa je izgrađena nova. U Cerovljanima  rimokatolici i grkokatolici imaju zajedničko groblje. Tamošnja kapelica je srušena i nije izgrađena nova kao i u Batru u kojem se također nalazi rimokatoličko groblje, za tadašnje vjernike sela kojih više nema Bukvika i Batra. U Mačkovcu je područna crkva Duha Svetoga sagrađena 1980. ali je teško oštećena u zadnjem ratu.

Na području ove župe svoju kuću imaju časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove. One su u ovu župu došle 28. kolovoza 1898. Godine 1995. protjerane su, a vratile su se 2000. U međuvremenu je obnovljena njihova kuća.

U neposrednoj blizini crkve se nalazi Hrvatski dom, a tu je i spomenik hrvatskom kralju Tomislavu koji je otkriven u jesen 1926. godine, u povodu 1000. obljetnice hrvatskog kraljevstva. Dom je svečano otvoren 30 listopada 1932. godine, a sagradilo ga je Kulturno-umjetničko društvo Posavac.  Hrvatski dom čeka povrat svom vlasniku  a spomenik obnovu jer je uveliko oštećen u tijeku minulog  rata.

U novije  doba u toj je župi jedan svećenik je mučenički završio  život. Riječ je o župniku i dekanu prelatu Kazimiru Višaticki a to ubojstvo se dogodilo u večernjim satima 17. studenog 2004. godine.

Tekst i fotografije Mican

Proslava blagdana Gospina Uznesenja na nebo u župi Dolina 2018

PRIPREME  ZA PROSLAVU

            U jednom od prethodnih članaka smo pisali kako su zahvaljujući zauzimanju p. Damira Š Šokića, a uz potporu bosanskogradiškog župnika vlč. Marko Stojčića u župnoj crkvi i oko crkve  izvršeni značajni građevinski  radovi, a sve u svrhu priprema za obilježavanje stote obljetnice  postojanja župe Dolina kao što je uklanjanje ostataka stare crkve sa zvonikom i sječa  borovi. Na taj način se stvorio veliki prostor u crkvenom dvorištu koji se namjerava oplemeniti. Sada se  nastoji da on bude na vrijeme  pokošen.

Vrata na sakristiji su u tijeku ratnih strahota odnesena, kao i vanjska. Ona, vanjska su napravljena  2009. godine, a ova u sakristiji su čekala do ove godine. To je učinjeno nedavno.

Osim što su ugrađena na ulazu u sakristiju, u njoj su urađena određeni poslovi na električnoj instalaciji, bojanju zidova i stropa, napravljen je i postavljen regal za misno ruho i druge potrebe.

            Ekipa dragovoljaca je pred blagdan Velike Gospe pokosila travu na groblju Gradina i oko crkve i župnog ureda. Svaki puta je sve teže okupiti ljude koji su voljni dati svoj doprinos ovoj akciji. Uvijek se ponavljaju ista imena: Anto Vonić, Mišo Barišić i Mijo Mića Ćorković iz Nove Gradiške, Ilija Jurišić iz Dubovc, Željko Vidić iz Smrtića, Mato Knežević Maća iz Gorica i Milorad – Mican Oršulić iz Okučana. Ovakve akcije iziskuju određene materijalne troškove.  Grupa Dolinaca i Mačkovljana  u Austriji su se organizirali i skupili određena novčana sredstva. Oni su: Milenko Matijašević, Jandro Kovačević, Zvonko Jole Knežević, Stipo Kovačević, Mirko Kalizan, Marinko Kalizan, Josip Budić, Zvonko Budić, Anđelko Budić  i Petar Pero Jurišić po 50 eu, Rade Ćorković 40 eu, Rade Valentić, Mile Kovačević, Dubravka Jurišić, Kata Jurišić, Ivo Ćorković i Stipo Jurišić po 30 eu, te Miroslav Matijašević, Goran Vonić, Dane Oršulić, Jula Vonić, Marko Kovačević, Dobrica Vonić, Dane Vonić i Anto Tunja Tutić  po 20 eu. Darovatelji iz Hrvatske su: Mijo Mića Ćorković, Marina Tomić i Mato i Drenka Knežević po 100 kn kao i Božica Gubić 50 kn. Hvala svima

RADOVI U SAKRISTIJI PRIJE POSTAVLJANJA REGALA

REGAL ĆE SLUŽITI ZA ČUVANJE MISNOG RUHA I ZA DRUGE POTREBE

OVAKO JE IZGLEDALO GROBLJE PRIJE DOLASKA DRAGOVOLJNE EKIPE

A OVAKO NAKON KOŠ ENJA

EKIPA DRAGOVOLJACA ISPRED GROBLJA

I ISPRED CRKVE NAKON ZAVRŠ ETKA POSLA

PROSLAVA BLAGDANA VELIKE GOSPE U DOLINI

Priprema za proslavu velikog kršćanskog blagdana Uznesenja Marijina na nebo za neke vjernike i iz župe Dolina je započela uoči blagdana u svetištu Gospe Kloštarske kod Slavonskog Kobaša. Večernju sv. Misu je služio požeški biskup msgr. dr. Antun Š kvorčević i predvodio zavjetnu procesiju s upaljenim svijećama.

            Kako su u jeku godišnji odmori, a samim tim i povećane gužve na graničnim prijelazima, da bi se stiglo u rodnu župu Dolina valjalo je krenuti nekoliko sati ranije kako bi  na grobovima milih i dragih u Donjoj Dolini zapalili svijeće i pomolili se, a potom prije 13 sati bili u Gornjoj Dolini, kada će početi sv. Misa koju je služio vlč. Marko Stojčić  župnik župe Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina u koncelebraciji s p. Ivanom Marijom Tomić, sinom ove župe koji je prije dvije godine imao svoju Mladu Misu.

            Okupio se, po običaju velik broj vjernika, iz različitih europskih država, ali uglavnom mlađe životne dobi jer oni stariji su umrli ili nisu u mogućnosti,  zbog zdravstvenih razloga i dugosatnog čekanja na graničnim prijelazima, doći u rodni kraj. Hodočasnicima se je pridružilo samo nekoliko stanovnika iz Donje i Gornje Doline koji su ostali tu živjeti i dva povratnika

Vlč. Marko se je zahvalio svima onima koji su došli proslaviti Veliku Gospu, zaštitnicu Doline, podsjetio ih kako se bliži velika obljetnica  od osnutka ove župe. Pozvao je sve one koji žele da upišu svoj dragovoljni prilog za uređenje crkve. Nakon uređenja kora i sakristije na redu je velika akcija gletovanje i ličenje crkve. Zahvalio se i svima onima koji na bilo koji način pružaju pomoć na uređenju groblja i prostora oko crkve. Na kraju je pozvao na sutrašnju proslavu sv. Roka u župnu crkvu Bos. Gradiška.

MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO VLČ. MARKO STOJČIĆ U KONCELEBRACIJI S P. IVANOM MARIJA TOMIĆ

P IVAN ČITA EVANĐELJE

VLČ. MARKO JE NADAHNUTO PROPOVJEDAO

POGLED NA KOR…

… I S KORA NA MISARE …

I OLTAR I MISNIKE

MISNO SLAVLJE JE SVIRANJEM UVELIČAO RIKI

POGLED NA PROSTOR ISPRED CRKVE PRIJE …

… I NAKON MISNOG SLAVLJA

NITKO NIJE OBRAĆAO POZORNOST NA PLOČICU KOJU JE NAKON NEKOLIKO DANA NETKO UKLONIO JER MU JE SMETA

 Tekst i fotografije Mican

U susret stogodišnjici naše župe

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini, 2020. godine će proslaviti sto godina od svoga utemeljen. Naime, dekretom biskupa banjolučkog msgr. Joze Garića od 3. svibnja 1920. Godine, br. 558 odcjepljuje se Dolina od župe Bosanska Gradiška i proglašava se samostalnom župom Banjolučke biskupije.
Važna je to obljetnica naše župe koju valja dostojno i obilježiti unatoč svim poteškoćama kroz koje je ova župa prošla, naročito u zadnjem ratu (1991. 1995.) i njegovim posljedicama.
S tim ciljem već su ranije određeni neki poslovi oko sanacije ratnih devastacija u crkvi, groblju, grobljanskoj kapeli. Tako su na crkvi napravljena nova vrata, na crkvenim prozorima napravljeni novi obrlihti, priključena je struja, ugrađena je Spomen ploča dolinskim župnicima – mučenicima… obnovljena je grobljanska kapela, groblje se redovito održava …

Š TEĆENE KERAMIČKE PLOČICE NA KORU CRKVE
OŠ TEĆENE KERAMIČKE PLOČICE NA KORU CRKVE

(više…)

Iz Starog Kraja (broj 31) Vlč. Pero Čolić

Dragi Dolinci i Bosanskogradišćanci,  gdjegod bili, ovdje i u svijetu!

Proslavili smo Božićne blagdane i novogodišnje praznike i obavljen je tradicionalni blagoslov obitelji gdje je bilo i poneko upozorenje što nije valjalo u prošlom vremenu.

Na dan 26. siječnja 2014. god. je obilježen Dan molitve za mir u Bosni i Hercegovini, kojoj smo se i mi u župi Bosanska Gradiška pridružili, a za Dan života 2. veljače, naš biskup msgr. dr. Franjo Komarica pozvao je na odgoj, svijest i savjest kako bi se život istinski volio, prihvaćao, njegovao i poštovao.

Korizmu smo obilježili na taj način što smo svakog petka i nedjelje prije sv. mise obavljali pobožnost križnog puta, na Cvijetnicu smo pjevali Muku, onako kako smo znali kada nas je malo. Na žalost, malo je vjernika dolazilo i na obrede Velikog tjedna.

Vrijeme je kišovito pa se u njive ne može ući s namjerom da se njive zasiju. Stalno se gleda u nebo.

Emaus u Dolini je obilježen na uskrsni ponedjeljak sv. misom u 11 sati. Iz Hrvatske su došle samo 2 osobe, iz Doline nekoliko … Konačno je ocjenjeno da do daljnjeg neće biti Emausa.

Prije toga, 7. ožujka u Dolini je provaljena župna kuća i uništena elektroinstalacija koja je bila obnovljena. O tome je obavještena Policijska postaja u Bosanskoj Gradišci i Biskupijski ordinarijat u Banja Luci. Navodno su pronađeni počinitelji, ali nitko nije nadoknadio štetu.

Na drugu uskrsnu nedjelju blagdan Božanskog milosrđa sv. otac papa Franjo je proglasio svetim dvojicu papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.

Na nedjelju iza Markova služena je sv. Misa na groblju Gradina u Donjoj Dolini i tom prigodom je obavljen tradicionalni blagoslov polja.

Tijekom Gospinog mjeseca svibnja u bosanskogradiškoj crkvi smo prije sv. Mise molili krunicu.

Na petu uskrsnu nedjelju, 18. svibnja u župi sv. Roka u Bos. Gradišci je bila krizma. Od mogućih petoro, troje krizmanika je primilo taj sv. sakrament koji je podijelio pomoćni banjolučki biskup msgr. dr. fra Marko Semren. Župnik mu se zahvalio u ime krizmanika, roditelja i župne zajednice.

Budući da je istekao petogodišnji mandat vijećnicima Župno-pastoralnih vijeća i Župno-pastoralnih vijeća za župe Bos. Gradiška i Dolina. Dosadašnjim vijećnicima se zahvalilo na njihovoj službi a novi su prisegnuli na Duhove kada im je i zaželjen uspjeh i dobra suradnja.

Na Petrićevcu smo 21. lipnja sv. Misom obilježili obljetnicu dolaska svetog pape Ivana Pavla II. u Banja Luku kada je proglasio blaženim Ivana Merza, na blagdan sv. Petra i Pavla je obilježen i župnikov imendan, a na sv. Bonu zaštitnika Banjlolučke biskupije je naš biskup Franjo proslavio 25-tu obljetnicu upravljanja biskupijom.

Blagdan sv. Joakima i Ane je proslavljen na katoličkom groblju u Brestovčini zavjetnom sv. Misom. Pokrenuti su dogovori kako bi se ogradio novi dio groblja uz staro groblje u tom mjestu. Radovi na ograđivanju crkvenog dvorišta u Dolini dobro napreduju, a dovršen je i trotoar oko crkve i prilaz župnom uredu.

U župi sv. Leopolda Mandića u Ljubiji, 27. srpnja bila je velika svečanost za našu biskupiju Mlada misa vlč. Predrag Ivandića.

Patron župe Dolina Veliku Gospu proslavili smo sv. Misom koju je predmolio p. Damir Š Šokić sin ove župe u koncelebraciji s vlč. Perom bosanskogradiškim župnikom i upraviteljem župe Dolina, nakon koje je blagoslovio Spomen ploču ubijenih dolinskih župnika, koju je on i dao izraditi. Hvala mu!

Proslavili smo i zaštitnika Bosanske Gradiške sv. Roka sv. Misom u 10,30 sati koju je predmolio fra Ivo Orlovac dekan, gvardijan i župnik s Petrićevca u koncelebraciji s fra Dujom Ljevarom, p. Damirom Š Šokić i mjesnim župnikom vlč. Perom Čolić. Svećenika i časnih sestara je bilo manje nego prijašnjih godina zakazala je Banja Luka Budžak i Nova Topola. Iza mise svi su bili pozvni na zajednički objed. Hrane i pića je bilo dovoljno za sve.

Zadnje nedjelje u kolovozu sv. Misa je bila u Donjoj Dolini na groblju obilježili smo blagdan mučeništvo sv. Ivana Krstitelja. Okupilo se tek dvadesetak vjernika.

Na Malu Gospu, 8. rujna slavili smo sv, Misu na groblju u Čatrnji. Groblje je nepokošeno, nitko ne daje dragovoljni prilog kako bi se trava pokosila i groblje uredilo. Nakon misnog slavlja župnik i časna sestra su pozvani na ručak kod Š tefana Koptera.

Počelo se s vjeronaukom pri crkvi. Sve je malo zahladilo nakon Krizme i ljetnih praznika, ali se nadam da će mala šačica djece opet redovito dolaziti na vjeronauk.
Odazvali smo se na pozivu na molitvu za III. izvanrednu Biskupsku sinodu na kojoj je sudjelovao u Rimu i naš biskup Franjo.

Druge subote u mjesecu listopadu je bilo vjerničko hodočašće Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije u Mariju Bistricu.

Na dan 12. listopada su održani Opći izbori u Bosni i Hercegovini. Biskupska konferencije BiH je poticala vjernike da iziđu na izbore i tako ispune svoju moralnu i građansku obvezu i daju svoj glas kandidatima za odgovorne političke službe.

Nakon što je prije nekoliko godina restaurirana unutrašnjost crkva sv. Roka u Bosanskoj Gradiški, 15. listopada je otpremljen je glavni oltar, dva sporedna oltara i propovjedaonica u Njemačku na restauracijski zahvat.

Na Misijskoj nedjelji, osim molitve, priložili smo i svoje skromne priloge za rad misionara diljem svijeta.

Zadnje nedjelje u listopadu, u povodu blagdana Svih Svetih i Dušnog dana, kao i svake godine smo se okupili na groblju Gradina u Donjoj Dolini gdje smo slavili sv. Misu, a nakon nje su moljena opjela nad grobovima onih za koje je to rodbina željela. Na sam blagdan Svih Svetih smo Misu slavili i molili opjela u Brestovčini, a na Dušni dan u Čatrnji. Na molitvu opjela na groblje u Cerovljanima nitko nije došao.

Dana 30. listopada u travničkom sjemeništu je održan sastanak svih dekana i biskupa Bosne i Hercegovine, a 8. studenog održan je Dan mladih Banjolučke biskupije u župi Gornja Ravska u povodu obljetnice smrti mladog župnika Ivana Grgića. Križni put od mjesta strijeljanja vlč. Ivana (1992. godine) predvodio je pomoćni Banjolučki biskup Marko Sermen, a misno slavlje je predvodio biskup Franjo Komarica. Nakon toga je izveden prigodan program i druženje okupljene mladeži.

Obilježili smo 18. studenog desetu obljetnicu mučeničke smrti msgr. Kazimira Višatickog. Sv. Misu zadušnicu je predmolio msgr. dr. Marko Sermen pomoćni Banjolučki biskup.

Idemo u susret Došašću, a time i Božiću. Treba obaviti božićni ispovijed, obići bolesnike, okititi borove i oprostiti se s ovom, starom godinom.

Svima radostan Božić ibožićne blagdane, te blagoslovljenu Novu 2015. godinu želi

Vlč. Pero Čolić,
župnik bosanskogradiški i upravitelj župe Dolina

Iz Starog Kraja (broj 30) Vlč. Pero Čolić

Dragi Dolinci i Bosanskogradišćanci te čitatelji SUZE DOLINSKE!

Uz čestitke i dobre želje ušli smo u Novu 2013. godinu, a 6. siječnja smo proslavili godišnjicu biskupskog ređenja  našeg preuzvišenog biskupa msgr. dr. Franje Komarice i nadbiskupa msgr.  Vinka kardinala Puljića.
Obavljen je blagoslov obitelji  i ovom zgodom zahvaljujem svima na gostoprimstvu i darovima.
Crkvu u Bosanskoj Gradišci, nakon obnove prošle godine, ove godine smo uresili s dva bogata lustera.
U nedjelju 17. veljače naše čassne sestre Klanjateljice Krvi Kristove osnovale su MOLITVENU ZAJEDNICU KRVI KRISTOVE i na taj način  dali  svoj veliki doprinos obnovi vjere u našoj župi, ali i šire.
Na dan 24. veljače na adresu Župnog ureda stigli su naputci u prigodi odreknuća od službe rimskog biskupa pape Benedikta XVI.
U večernjim satima 13. ožujka 2013. godine IMAMO NOVOG PAPU FRANJU. Izabran je nakon petog  glasovanja. U toj prigodi zvona na našoj crkvi su zvonila 15 minuta.
Na uskrsni ponedjeljak bio je Emaus u Dolini i tako će biti i iduće 2014. godine. Kako je blagdan sv. Marka bio  na radni dan, blagoslov polja je obavljen u slijedeću nedjelju 28. travnja.
Festival Zlatna hrfa je ove godine doržana u Prijedoru u subotu 11. svibnja. I bosanskogradišćani su nastupili. Bilo je lijepo u novoj  crkvi sv. Josipa gdje se je okupila mladost naše Biskupije.
Na Spasovo smo obavili blagoslov polja u na groblju u Čatrnji, a na Presveto Trojstvo  u Brestovčini.
Dan nestanka 21-vu obljetnicu smrti vlč. Ratka Grgića smo obilježili   16. lipnja sv. Misom zadušnicom u Novoj Topoli, a 22. lipnja desetu obljetnicu pohoda  pape Ivana Pavla II.  Petrićevcu Banja Luci, kada je blaženim proglasio Ivana Merza.
Blagdan sv. Bonaventure  – Bone, zaštitnika Banjalučke biskupije smo proslavili  15. srpnja sv. Misom u katedrali njemu posvećenoj, a 11. kolovoza vlč. Žarko Vladislav Ošap je proslavio srebrni jubilej 25-tu obljetnicu misništava.
Naši patroni su dostojanstveno obilježeni.
Velika Gospa Uznesenje Blažene Djevice Marije je proslavljena u Dolini gdje  je svečano misno slavlje predvodio  banjalučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica uz koncelebraciju bosanskogradiškog  župnika i dvojice bogoslova iz Banja Luke te sinom župe Dolina fr. Ivanom Marija Tomić. Crkva je bila puna čak nisu svi ni stali unutra.
Sutradan je blagdan sv. Roka patron župe u Bosanskoj Gradišci. I ovdje je pruzvišeni biskup Franjo predvodio misno slavlje uz šest svećenike banjalučke biskupije. Osim mnogobrojnih vjernika  sv. Misi su nazočili: pravoslavni svećenik o. Mirko Milisavić, muslimanski-bošnjački imam efendija Zejnil Latifović, gradonačelnik grada Zoran Latinović, bogoslovi, čane sestre i Božji  narod iz župe i  okolnih župa, iz Hrvatske i drugih europskih zemalja. Iza  euharistijskog slavlja svi su pozvani na ručak u dvoranu Župno-pastoralnog centra. Neka sve prati zagovor sv. Roka.

U subotu, 7. rujna 2013. godine papa Franjo je uputio poziv da se u molitvi pridružimo kršćanima cijeloga svijeta molitvom i postom za zaustavljanje ratnih krvoprolića u Siriji i Bliskom istoku te za mir u čitavom svijetu.
U dane 20. i 21. rujna hodočastilo se na regionalno hočašće u Niš u Srbiju u povodu 1700-te obljetnice MILANSKOG EDIKTA. Iz naše župe išla su tri hodočasnika koja su se pridružila autobusu iz Banja Luke, a toliko je vjernika išlo iz Bosanske Gradiške u Mariju Bistricu na tradicionalno  hodočašće Vrhbosanske nadbiskupije i Banjalučke biskupije koje je održano 12. listopada ove godine.
U župi Odžak-Čaić kraj Livna održalo se 28. rujna  ministrantsko zborovanje, gdje je na službi preč. Alfred Višaticki, brat našeg pokojnog Kazimira. Iz naše župe je išlo 7 ministranata u dva auto. Bilo je lijepo i nezaboravno.
Za Svi svete i Dušni dan obišli smo groblja na pdoručju župa Bosanska Gradiška i Dolina. Na sv. Misi se je okupilo nešto više vjrnika nego prethodnih godina.
Uz dužno poštovanje smo 18. studenog 2013. godine obilježili devetu obljetnicu mučeništva msgr. Kazimira Višatickog sv. Misom zadušnicom s početkom u 17 sati, nakon koje je otac bikup Franjo Komarica, koji je predmolio misno slavlje s još 8 svećenika, ispred olatara molio opijela. Sv. Misi je nazočila rodbina pok. Kazimira kao i dvojica braće svećenika, časne sestre i neobično više vjernika.
Dođe nam Došašće dani priprave za Isusov rođendan BOŽIĆ. Spremit ćemo borove, jaslice u obodvije crkve i bit će zajednička ispovijed. Zbog božićne ispovijedi obićit ću stare, bolesne i nemoćne u Dolini i Bosanskoj Gradišci, a iza Božića ću obaviti blagoslov obitelji, kojih je na žalost sve manje na ovim prostorima. Stari umiru, a djece nema na krštenju. Do sada u ovoj godini nisam imao niti jedno krštenje, a pet osoba je pokopano.

Veseli me da se razmišlja o ograđivanju crkvene zemlje u Gornjoj Dolini kao i o obnovi stare crkve i zvonika te župnog dvora.

Na kraju Vas iskreno pozdravljam. Želim sretan  Božić i božićne blagdane i blagoslovljenu Novu 2014. godinu.

Vaš Pero Čolić,
župnik župe Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina

Iz Starog Kraja (broj 29) Vlč. Pero Čolić

Dragi Dolinci, Bosanskogradišcanci, prijatelji župe Dolina i čitatelji Suze dolinske!

U pripremama za Božić i blagdane rado Vas se sjećam i želim iznijeti događaje koji su se zbili u tijeku 2012. godini.

U prošlom javljanu čuli ste da se je započelo s obnavljanjem crkve u Bosanskoj Gradišci koja je za to već godima zrela.

Planirani radovi su dovršeni do Cvjetnice, a dok su radovi trajali sv. Misu smo imali u dvorani našeg pastoralnog centra. Vrijeme je bilo lijepo i bez padanja pa se planirani poslovi posebno krov, obnovio bez ikakvih smetnji. On je završen za desetak dana, a pod crkve za nekih petnaestak dana. Bogu hvala za lijepo vrijeme i da nije nitko povrijeđen na poslu. Već na Cvjetnicu smo opet imali misu u crkvi nanovo pokrivnoj i popločenoj pločicama.

Na dan 10. ožujka bio je susret seminar crkvenih vijećnika u prostorijama biskupskog ordinarijata u Banja Luci. Iz naše župe sudjelovalo je šest (6) vijećnika. Svi su zadovoljni i obogaćeni tim susretom.

Radosno smo proslavili Veliki tjedan i Uskrs, a na uskrsni ponedjeljak imali smo “Emaus” u Dolini. Svetu Misu je služio fra Ilija Matanović, a u zadnji tren je došao i naš biskup msgr. dr. Franjo Komarica.

Iza mise je biskup Franjo imao razgovor s Dolincima o povratku na svoja ognjišta. Na blagdan sv. Marko (25. travnja) obavljen je blagoslov polja nakon sv. Mise na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini koja je bila u 13 sati. Odaziv vjrnika bijaše dosta slab.

U noći između 12. i 13. svibnja je provaljena crkva i to na sporedna vrata. Slomljena je brava i tom prilikom došlo je i do oštećenja vrata. Slučaj je prijavljen policiji i Banjalučkoj biskupiji.

Festival crkvenih zborova “Zlatna harfa” je održan 19. svibnja u Novoj Topoli. Došla je većina župa sa svojim mladim zborovima koji su lijepo pjevali i kod Mise, a i pojedini zborovi u natjecanju. Istog dana u župi Bosanska Gradiška bilo je jedno krštenje, dvije krizme i jedno vjenčanje. Na poziv se odazvao pomoćni biskup mons. dr. Marko Semren, a za našu župu je to bilo lijepo slavlje.

Sutradan, 20. svibnja smo se oprostili od s. Ane Marije koja odlazi na novu dužnost u Zagreb gdje će biti regionalna poglavarica časnim sestrama. Zahvalili smo joj za sve dobro i poželjeli joj dobar uspjeh u radu na novoj dužnosti. Ona se zahvalila i zamolila da ju pratimo svojim molitvama u njezinu radu.

Prva sv. Pričest je bila 10. svibnja taj sakrament je primilo troje dječice.

Na dan 1. srpnja sam čestitao č. Sestrama, koje žive i rade u Bosanskoj Gradišci, njihov blagdan Predragocjenjene Krvi Kristove, zahvalio č. s. Ksaveriji za uređivanje crkve i na sakristanskoj službi. Taj posao je preuzela s. Vianeja.

Ove godine sv. Bonaventura zaštitnika banjalučke biskupije bio je u nedjelju 15. srpnja pa je središnje slavlje bili u banjalučkoj katedrali u večernjim satima. U župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci je bila sv. Misa dok u Dolini te nedjelje nije bilo sv. Mise. Zahvaljujući našem biskupu Franji dobili smo rabljene klupe iz Njemačke za potrebe župne crkve. One su preuređene pa sada izgledaju kao nove.

Kako je u tjeku bila restauracija crkve, dogovaralo se i ugovorilo o izradi novog OLTARA, AMBONA i tri SEDESA od hrastovine. Na oltaru je ugrađen izliven reljef POSLJEDNJA VEČERA a na ambonu PAX (mir).

Dočekali smo proslavu i naših patrona:

VELIKA GOSPA u Dolini u 13 sati misno slavlje je predmolio fra Ilija Matanović nekadašnji župnik u Dolini. Nakon mise ostali smo s vjernicima uz osvježenje a onda je nas misnike pozvala jedna obitelj na ručak. Tom pozivu smo se rado odazvali.

Sv. Rok u Bosanskoj Gradišci, 16. kolovoza. Sv. Misa u pola jedanaest koju je predmolio naš Ordinarij mons. Franjo Komarica uz slavlje prelata Drage Balvanović i još drugih šest svećenika. Prisutan slavlju je bio i pravoslavni paroh o. Mirko, č. sestre i vjernici. Svi su pozvani na ručak u dvoranu nanšeg pastoralnog centra.

19. kolovoza 2012. došla nam je s. Ljubica u zamjenu za s.Ana-Mariju iz Hrvatske Kostajnice a rodom je iz Jajca. Ona će raditi s bivšim ovisnicima u Aleksandrovcu.

23., 24. i 25. kolovoza smo pozvani na predavanjima prof. dr. Tomislava Ivančić u prostorije banjalučke biskupije o problematici nove evangelizacije. Na predavanja su pozvani svećenici, vjeroučitelji i laici. Odaziv je bio dobar.

U subotu 22. rujna bio je susret ministranata cijele biskupije u katedrali od 10 -16 sati. Okupilo se oko 350 ministranata koji su prisustvovali sv. Misi, kvizu znanja i drugim vještinama.

Na dan, 7. listopada je bila posveta crkve u Vrbanjcima (moja rodna župa). Bilo je lijepo. Mogao sam vidjeti što i ja trebam pripremiti za tri tjedna kad je također bila posveta crkve sv. Roka u Bos. Gradišci. Hodočašće u Mariju Bistricu je bilo 13. listopada. Toga dana zajrdno su hodočastili vjernici, svećenici i biskupi Sarajevske nadbiskupije i Banjalučka biskupija.

Proslavili smo misijsku nedjelju. Prikupljena je lemojzina za misijske potrebe. Dogovoren je datum posvete crkve s biskupom Franjom koji će biti 27. listopada 2012. godine. Za posvetu obnovljene crkve sv. Roka u Bos. Gradiški smo se pripremali duhovnom trodnevnicom gdje je bila prigoda i za ispovjed. Nakon sv. Misa se je sastajalo i dogovaralo o nabavci hrane i pića, kako bi svi nazočni posveti bili ugošćeni. Domaćice su se pobrinule za kolače. Kod mise posvete svirao je i pjevao “Bend” iz Š urkovca kod Ljubije Rudnika. Proslavili smo dan “zahvalnosti” sv. Misom i na kraju pjesmom “Tebe Boga hvalimo”.

Osma obljetnica smrti msgr. Kazimira Vitašickog – primjera i uzora svećenika je obilježena na sam dan mučeništva sv. Misom koju je predslavio pomoćni biskup banjalučki msgr. dr. Marko Semren uz nazočnost više svećenika i č. sestara. Crkva je bila lijepo popunjena. Izmoljeno je opjelo pred oltarom i svi su pozvani na zakusku u dvoranu.

Evo brzo nam dođe i Došače – priprava za Isusov rođendan. Pripremat ćemo jelke i jaslice a bit će i zajednička ispovjed.

SretanBožić i blagoslovljenu Novu 2013.g. želi Vam Pero Čolić, upravitelj župe Dolina i župnik u Bosanskoj Gradišci.

Iz Starog Kraja (broj 28) Vlč. Pero Čolić

Dragi Dolinci i Gradišćanci, gdjegod bili, ovdje i po svijetu!
Svakom je drago kad čuje nešto o svom kraju gdje se rodio, živio, a onda opet dođe i posjeti svoj kraj nakratko i nažalost ne često.
Proslavili smo lijepo Božić i novogodišnje blagdane, te obavili blagoslov kuća. Glede blagoslov kuća imam primjedbi: kao da se neki plaše svećenika pa izbjegavaju susret sa svojim svećenikom u svojoj kući, jer, boje se postavit će neka pitanja koja postavlja i svake godine, a ništa se ne mijenja. Nemojte se toga bojati, jer to se treba dogoditi radi bolje suradnje. Želio bih ubuduće da se domaćini susretnu sa svojim sžupnikom i s njim popričaju, a ne da to umjesto njih dijete učini.
U korizmi uskrsna ispovijed je jako slabo posjećena, iako bude više svećenika pa se može birati, kaga ćeš odabrati za ispovjednika. Za obrede Velikog Tjedna moglo bi se reči da su zanemareni od strane vjernika!
Na nedjelju Božanskog Milosrđa” 01. svibnja 2011. godine, Papa Ivan Pavao II. proglašen je BLAŽENIM. Sjetimo se da je bio nekoliko puta u Hrvatskoj i dva puta u Bosni i Hercegovini.
Vjeronauk se redovno održava. U biskupiji (Banja Luka) bio je susret mladih 7. svibnja 2011. god. Nakon toga je 14. svibnja održan festival duhovnih pjesama mladih crkvenih zborova ZLATNA HARFA” također u biskupiji. Bilo je prekrasno. Nastupilo je iz šesnaest župa predstavnika. Puna katedrala m l a d o s t i .
Papa Benedikt XVII. pohodio je Republiku Hrvatsku Zagreb. Sv. misa na hipodromu, a posebno na bdijenju bili su dirljivi trenutci.
Najavljivana obnova interijera crkve u Bosanskoj Gradišci (moleraj) ovih dana je završen i, hvala Bogu, isplaćen.
Ove godine imali smo redovno Prvu Pričest 03.07.2011.g. a za to je bilo pipravljeno četvero djece. Nedjelju iza toga slijedila je vanredna Krizma 10.07.2011.g., a za to ih je pripravljeno troje.
Umro je svećenik naše biskupije vlč. STIPO Š OŠ IĆ u Zagrebu, dugogodišnji misionar u Š vedskoj. Sahranjen je u Dugom Selu 19. srpnja 2011. god. Iz Banjalučke biskupije bilo nas je četiri svećenika, biskup Franjo je bio spriječen, a njegov govor je pročitao mons. dr. Miljenko Aničić, direktor Caritsa. Vlč. Stipo je na početku rata u BiH uhićen je i prolazi kroz zloglasne logore. O svemu tome piše u svojim knjigama “Do pakla i natrag” i “Banjolučkom Timoteju”.
Proslavili smo patron – kirvaj župe Dolina, Veliku Gospu, a uz to i naš svećenik TVRTKO TADIĆ je proslaivo 60 godina svećeništva DIJAMANTNI JUBILEJ. Sv. misu je predvodio naš biskup dr. Frnajo Komarica uz koncelebraciju slavljenika i župnika domaćina.
Sutra dan 16. kolovoza, proslavili smo patron župe Bosanska Gradiška, sv. Roka. Sv. misu je predvodio vlč. Žarko Vladislav Ošap duhovnik i odgojitelj u bogosloviji Sarajevo. Uz njega je koncelebriralo još osam svećenika. Nakon misnog slavlja upriličen je ručak za sve u dvorani našeg župnog-pastoralnog centra.
Planira se nastavak obnove naše crkve, a to je: promjena dotrajalog krova (letva i crijep biber) i postavljanje završnog poda u crkvi (pločice). Crijep i drugi građevinski materijal već se nalazi u crkvenom dvorištu. Ako Bog da, na proljeće ćemo početi s njegovom ugradbom.
Na dan 24. rujna, Drinske mučenice su proglađšene BLAŽENE u Sarajevu dvorana Zetra.
Sv. Terezija od djeteta Isusa (01. 10. 2011. god) proslavljena je u biskupijskom svetištu u Presnačama. Sv. Misu je predvodio vlč. Žarko Vladislav Ošap.
Hodočašće u Mariju Bistricu bilo je 8. listopada 2011. god. Sarajevske nadbiskupije i Banjalučke biskupije.
Za Dan zahvalnosti (32. n .nedjelja kroz godinu, 6. studeni 2011. god.) bilo je lijepo i u našoj crkvi. U buduće treba malo više plodova zemlje aranžirati ispred oltarom.
Obilježena je sedma godišnjica smrti mons. Kazimira Višatickog sv. misom koju je predvodio banjalučki biskup mons. Franjo Komarica uz koncelebraciju šest svećenika i dobro ispunjenom crkvom božijeg naroda. Po završetku mise i opjela svi su pozvani na zakusku.
Evo stiglo je i Došašće, dani priprave za Isusovo rođenje – Božić.
Dolincima, Gradišćancima, ma gdje bili, uredništvu Suze dolinske” i svim čitateljima želim SRETAN BOŽIĆ I RADOSNU NOVU 2012. GODINU!

Vaš vlč. Pero Čolić,
bosanskogradiški župnik