Author: admin

TREĆA GODIŠ NJICA MUČENIČKE SMRTI

Snježnog i prohladnog, osamnaestog dana u mjesecu studenom, trideset i treće nedjelje u crkvenoj godini, crkva sv. Roka u Bosanskoj Gradiški je ponovno bila dupkom puna.

Toga dana, na Misi u 16:00 sati, iz različitih krajeva Banjolučke biskupije i Hrvatske u crkvi su bili vjernici, prijatelji i rodbina pokojnog bosanskogradiškog župnika msgr. Kazimira Višatickog, kako bi obilježili treću godišnjicu njegove mučeničke smrti. Naime, 17. studenoga 2004. godine, oko 21:00 sati msgr. Kazimir je ubijen u župnoj kući u Bosanskoj Gradiški. Sutra ujutro, 18. studenoga mrtvoga ga je našla njegova, tada 93-godišnja, majka Barbara ( +2006.).

Na početku misnog slavlja, nazočnom biskupu msgr. dr. Franji Komarici, desetorici svećenika i okupljenim vjernicima, obratio se vlč. Josip Jerković, aktualni bosanskogradiški župnik slijedećim riječima:

«Preuzvišeni oče Biskupe, braćo svećenici, poštovane časne sestre, draga rodbino župnika Kazimira, draga braćo i sestre u vjeri!

Došli smo obilježiti treću godišnjicu nasilne i mučeničke smrti župnika mons.Kazimira. Nije nas okupila ni mržnja, ni osveta (prema ubojici), već ljubav prema životu i liku župnika Kazimira, ljubav prema darovatelju života – i ovozemaljskoga i vječnoga, ljubav prema Životu – Kristu, koji reče i posvjedoči vlastitim životom: “Ja sam put, istina i život”.

U jednom pismu ohrabrenja i poticaja na iznova zauzeti rad u Vinogradu Gospodnjem upućenom svećenicima, župnik Kazimir piše:

‘Svjedoci smo zla oko nas ali mi smo zagledani u Krista Raspetog, a on ne zna za poraze.

“Braćo ne ljubite svijeta ni ono što je u njemu, jer svijet prolazi i požuda njegova, a oni koji ljube Gospodina, ostaju dovijeka”.

Naša je strategija Evanđelje. Zar nismo osjetili: kada god smo postupali po njegovim načelima – da smo uvijek bili heroji, za druge, a u duši je odjekivao onaj Gospodinov: ” “Valjaš slugo dobri i vjerni…”. To je ona plaća za koju živimo. I koju svijet ne može nikada dati.

Paradoks Krista Raspetoga traje sve do svršetka ovoga prolaznog svijeta. Razapinju ga, a gledamo pobjedu njegova Uskrsnuća i proslave. “Znam kome sam povjerovao…” “In Te Domine speravi”- govori i nama danas blaženi mučenik Alojzije Stepinac.

Živimo samo jedan život, a Gospodin nam ga je darovao odživjeti, usuđujemo se reći, na najljepši način: za Boga, Crkvu i bližnjega…’ Neka i ova sveta misna žrtva koju prikazujemo svemogućem Bogu – stvoritelju i Otkupitelju – za dušu župnika Kazimira i duše drugih stradalnika za vjeru, bude čin naše vjere i ljubavi prema Kristu i onima koji su njegovi».

Banjolučki biskup Franjo je također uputio riječi zahvale svima nazočnima koji su došli na ovaj način obilježiti svetački život jednog svećenika:

«Mi ne smijemo i ne možemo zaboraviti one koji su živjeli i radili s nama i prije nas i vjerovali u Krista»! Rekao je biskup i nastavio: «Trajan spomen na pokojnog Kazimira i druge ubijene svećenike bit će naša trajna i ustrajna molitva u našoj biskupiji i u našoj domovini. Žrtve svih naših svećenika neće biti uzalud».

Zbog velikog snijega na cestama koji je napadao u tjeku noći i dana, brat pok. msgr. Kazimira, vlč. Adolf Višaticki nije mogao doći iz Glamoča. No, uz biskupa i ostale svećenike u koncelebraciji je bio vlč. dr. Karlo Višaticki, drugi brat pok. Kazimira.

Na kraju misnog slavlja biskup Franjo se zahvalio župljanima za sve što čine za aktualnog župnika vlč. Josipa Jerkovića, kako u Bosanskoj Gradiški, tako u Novoj Topoli i u Dolini.
«Vaša potpora i molitva dat će mu snagu da nastavi s radom». rekao je biskup.

Po završetku misnog slavlja moljena su opijela za pok. Kazimira i ubijene svećenike u Banjalučkoj biskupiji.

Nakon sv. mise i svećenici i vjernici su proveli dio večeri za stolom, uz zakusku i razgovor, u dvorani Župno-pastoralnog centra.

(više…)

Dragi Dolinci (broj 24)

Početak ove kalendarske godine za Uredničko vijeće «Suze dolinske» kao i za sve Dolince će ostati u nezaboravnom sjećanju. Drugoga dana ove 2007. godine stigla je čestitka u povodu obilježavanja desetogodišnjice «Suze» od msgr. dr. Antuna Š kvorčevića, požeškog biskupa, a samo par dana iza toga, istim povodom, i od msgr. Vinka kardinala Puljić, Vrhbosanskog nadbiskupa. Te drage čestitke objavljujemo u cijelosti.

Iznenada nas je pod kraj travnja posjetio vlč. Tvrto Tadić, nekadašnji dolinski župnik. Bio je u posjetu vlč. Milivoju Kneževiću u Buku kod Pleternice. S vlč. Milivojem je obišao neke dolinske obitelji u Cigleniku, oko Požege i Nove Gradiške, a sa mnom u i oko Okučana.

Don Tvrtko 19. lipnja 2008. godine slavi 80-ti rođendan pa evo koristimo ovu zgodu da mu ga čestitamo, a objavit ćemo i nekoliko njegovih pjesama.

Još prošle godine je pokrenuta inicijativa da se nastavi druženje Dolinaca bar jedan dan u godini kao što je to bilo u Slav. Mačkovcu 2002. i 2003. godine. Svi se sjećamo tih lijepih i dragih susreta. Osjeća se potreba da se s tim nastavi. Za takvo okupljanje se je spominjala Ljupina, Nova Gradiška Priključak, ali od toga ništa ne bijaše. Ilija Rade Ćorković nije ostao na tome nego je predložio da ovogodišnje okupljanje Dolinaca bude u Okučanima u subotu prije Velike Gospe, a to je 9. kolovoza 2008. godine. Hoćemo li prihvatiti tu subotu svake godine kao dan koji je toliko potrebit Dolincima. Kada su obiteljske svečanosti kao što su vjenčanja-svatovi i krštenja uglavnom se zove rodbina i prijatelji. Ovakvi susreti bi obuhvatili ne samo rodbinu i prijatelje nego sve zainteresirane koji se žele susreti SURETI DOLINACA.

Prilikom jednoga posjeta župnom uredu Bosanska Gradiška saznajem da su iz Banjaluke donesene i neke knjige Kronike Dolinske župe. Na žalost, nisu sve na broju. Neke nedostaje što je uzrokovao rat. Hoće li će se pronaći? Zahvaljujući suglasnosti vlč. Josipa Jerkovića bosanskogradiškog župnika koji opslužuje i župu Dolina, od ovog broja u «Suzi» ćemo donositi neke dijelove iz Kronike. To su zabilježbe fra Luke Komljenovića koji je u Dolini bio župnik od 1955. do 1957. godine.

Da su Dolinke uistinu ljepotice, potvrdila je i prosudbena komisija u Austriji pa i o tome imamo zapis.

U tijeku prošle godine su na groblju «Gradina» u Donjoj Dolini osim redovitog održavanja groblja poduzeti i drugi , opsežniji građevinski radovi. Obnovljena je kapelica. Izvršeni su radovi na njenom unutarnjem i vanjskom uređenju. To je njoj poklon za četrdesetu godišnjicu izgradnje.

Godine 2007. se je navršilo 70 godina smrti dolinskog župnika Eugena Tvrtkovića. On je jedini svećenik koji je sahranjen na dolinskog groblju Gradina. Zahvaljujući p. Damiru Š Šokiću, tim povodom je podignut spomenik na mjestu gdje je bio križ koji je prilikom asfaltiranja staza kroz groblje pomaknut. Kraći životopis o vlč. Eugenu Tvrtkoviću donosimo u ovom broju «Suze».

U nedjelju 18. studenog je obilježena tužna, treća godišnjica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višaticki. Sv. misu zadušnicu je služio msgr. dr. Franjo Komarica u koncelebraciji s deset svećenika.

U ni jednom broju «Suze» nije toliko upisano umrlih Dolinaca kao u ovom. Taj broj je dvadeset! Na žalost, puno manje je upisano rođenih i vjenčanih.

Sretan Božić i neka Vas prati Božji blagoslov tijekom cijele 2008. godine.

U r e d n i k

Iz Starog Kraja (broj 24) Vlč. Josip Jerković

Dragi Dolinci, prijatelji župe Dolina i čitatelji Suze dolinske!

Čovjek, kao tjelesno biće uvjetovan je mnogočime, prvenstveno prostorom i vremenom. Dok pišem ove retke, na nagovor i molbu gosp.Micana, obilježava se petnaest godina od Dayjtonskog mirovnog sporazuma. Još jedna uvjetovanost i ograničenost. Š to nam je donio Dayjton? Prestanak rata. Ali još smo daleko da bi ovo područje bilo poželjno za život čovjeka. A čovjek se tokom svoje povijesti uvijek selio, sjetimo se velike seobe naroda u ranom srednjem vijeku, u ona obitavališta gdje su mu uvjetovanosti bile pogodnije za život. A i kao vjernici u ovoj suznoj dolini smo samo na proputovanju. Naša domovina je na nebesima, kličemo zajedno sa sv. Pavlom, apostolom naroda. Zato, neka nas ne iznenađuje demografsko stanje u našim župama, pa i u našoj Biskupiji. Cifre su neumoljive. Stanje izgleda ovako na dan 31. prosinca 2006. godine:

	Dolina	N.Topola	Bos.Gradiška	Biskupija
Vjernika	21	78	190	38.614
Obitelji	19	35	85	–
Krštenih	0	1	1	440
Krizmanih	0	0	0	400
Vjenčanih	0	0	1	189
Umrlih	0	0	11	641

Bilo bi zanimljivo ove brojeve sociološki obraditi i vidjeti starosnu dob vjernika. Uglavnom su to starije osobe.

Zašto sam ovo želio istaći? Iz jednostavnog razloga da budemo svjesni da župa i župnik ne mogu normalno funkcionirati bez župljana, a onda i bez financija. Možda nam je u svijesti predrasuda: ‘ima Crkva novaca’. Možda Crkva i ima, ali župa Dolina onoliko koliko joj vi date. Razgovarajući jednom prilikom poslije mise sa nekim župljanima, poveo se razgovor i o novcu. Jedan je komentirao: ‘Lako je tebi (župniku), tebi cijeli svijet daje’. Donio sam lemozinu i istresao na stol. Idemo zajedno prebrojiti koliko ima. Ostao je iznenađen i začuđen. A taj cijeli svijet u Dolini je 5 vjernika na misi, u Bos. Gradiški 30, u Novoj Topoli 15. Ne bih želio govoriti samo o novcu radi novca, već reći da bi trebalo popraviti i urediti devastiranu crkvu i župnu kuću, ali s kim i s čim? A pomalo je prisutno i pitanje: za koga?

Unatoč takvom stanju i neprilikama nastojim djelovati svećenički i pružiti vjerske usluge i zadovoljiti duhovne potrebe župljana. Poneki se sjete ‘kako je to nekad bilo’, a ja znam dodati: sad se spominjalo. Živimo u svijetu realnosti a ne uspomena i želja.

I tokom protekle liturgijske godine pastoral se odvijao uobičajenim rasporedom, a ovdje ćemo se prisjetiti nekih značajnijih blagdana i događaja.

U adventu 2006. god. željeli smo obnoviti običaj zornica. Doduše, ne s nekim uspjehom. Imali smo svete mise u 7,00 sati. Ali odaziv je bio jako slab, baš kao i na večernjim misama, 2-3 osobe!

Pred Božić ima dosta aktivnosti u pastoralu. Treba napraviti u crkvi ‘betlehem’, postaviti i okititi jelke, urediti crkvu. Malo tko hoće i može pomoći. I onaj tko bi mogao nekako se udaljio od crkve, nema više caritasovih paketa koji su ih privlačiti u crkveno dvorište koje je zaraslo u travu i korov i čeka župljane da ga urede.

Pred Božić župnik obično pohađa bolesne i nemoćne župljane. Tako sam 18.XII.2006. pohodio Dolinu (Gornju i Donju Dolinu i N.Selo) te providio svetim sakramentima ispovijedi i pričesti: Oršulić Mato i Tina, Knežević Anto, Matković Kata, Vonić Mara, Kovačević Ivo i Anka, Vujić Josip i Draginja, Š Šokić Anka, Budić Ljuba, Budić Marko. A sve skupa u ove tri župe u kojima djelujem 45 osoba. Bilo je i slučaja da dođem kući i nudim ispovijed i pričest, a oni odbiju, a stari su i čekaju svaki čas smrti. Kakvi su to vjernici? Valjda misle da nikad umrijeti neće?

Božić je nekako naš najljepši blagdan. Ali malo je prisutno te božićne radosti među nama. Uz obilje ića i pića za Isusa malo mjesta ima. Uglavnom Božić slave uz, oprostite na izrazu, žderanje i lokanje, a za vjeru slabo tko mari. Gdje je božićna ispovijed i pričest, gdje je post na Badnjak, gdje je dolazak na sv. misu? Bez svega toga nema Božića. Božić nije pečenica. Ako nema te duhovne strane slavlja Božića koja daje smisao Božiću, onda sve iće i piće ostavlja čovjeka i gladnim i žednim. To može utažiti jedino duhovna dimenzija Božića, a ona se nažalost izbjegava i zapostavlja. Pa zar je onda čudno da se svako zlo događa i kod nas koji se volimo busati u prsa da smo ‘katolici’ i ‘veliki vjernici’. A od te ‘velike vjere’ je obično to da za Božić pečemo pečenicu i za Uskrs bojimo jaja. Možda će netko misliti da sam previše pesimist, ali mislim da je stanje još i gore. A daj Bože da se varam!

Za ponoćku crkva u Bosanskoj Gradiški bila je poprilično ispunjena, ali, kako je to već tradicija, dosta i muslimana. Na dnevnoj misi u 10,30 jako malo, svega tridesetak vjernika. Ostali se valjda nisu još otrijeznili. Čudnovato malo. Ako se netko smatra vjernikom i traži da ga drugi tako tretiraju onda bi barem u ove najvažnije blagdane trebao pokazati tu svoju vjeru i doći u crkvu na sv. misu.

Treći dan Božića, blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista već po običaju sv. misu i blagoslov obitelji imamo u Dolini. I 2006. god. imali smo sv. misu u Dolini u 12 sati, prisutno 5 osoba. Poslije mise imao sam sprovod na Gradini Vonić Iliji. Živio u Domu u Prijedoru. Zanimljivo da su na sprovodu bili samo dvojica grobara. Za spustiti pokojnika u raku potrebna su ipak četvorica, gdje naći još dvojicu? U selu traži župniče dva čovjeka, a koga naći kad je selo pusto? Odem do Pavla Vonića. Hajde Pavle pomagaj, treba mrtva sahraniti, tako nas Isus poučava u djelima milosrđa. S Pavlom odem do njegovog «komšije», izbjeglice. Čovjek odmah pristade pomoći. «Neka komšije i svetosti komšiluka»! Tako nas trojica pođosmo na groblje pridružiti se grobarima. Izmolio sam sprovodne molitve, ukopnici pobožno slušaju. Spustismo pokojnog Iliju u raku. Neka mu je laka dolinska gruda, počivao u miru. Zahvalih ukopnicima. I to je naša realnost! Nastavih dalje s blagoslovom obitelji. Broji se 19 kuća u cijeloj župi Dolina. I to je bio dan za pamćenje: svečana božićna sv. Misa u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini, sprovod +Iliji Vonić na Gradini i blagoslov obitelji!

Morat ću skratiti ovaj izvještaj iz jednostavnog razloga što nemam vremena. Sv. misa u Topoli u 7,30. vjeronauk do 12.00. onda hajde spremaj ručak, pa onda hajde unesi drva jednostavno ne može župa normalno funkcionirati. Da nisam morao unositi drva, da ima župa novaca za centralno grijanje, da ima novaca za kuharicu, čistačicu Možda bi se moglo i puno više toga napraviti. Ovako samo ono nužno.

Sv. Josip, patron župe Nova Topola. Josip je nekako tih svetac iz pozadine ali uvijek privuče lijep broj svojih štovatelja. Tako i ove godine svetom misom u 11 sati proslavismo patron. Bilo oko stotinjak vjernika: nešto iz Topole, nešto iz Čelinovca, nešto i Gradiške, Banjaluke, raseljenih, nešto grkokatolika. Uglavnom lijepo ozračje.

Uskrsni blagoslov jela. Običaj nas katolika je da nosimo u crkvu na blagoslov hranu koju ćemo blagovati na uskrsno jutro. Pričao mi je Vinko -Vina Ćorković kako je to nekad svečano bilo. Bila je posebna košara u kojoj se nosila hrana na blagoslov, kao i posebni prekrivač za košaru koji je bio tkan i izvezen posebnim ukrasima. U Dolini blagoslov je bio na Veliku subotu u 12,00 sati. Bilo prisutno 7 osoba – 7 košara, a ostali? Čini mi se da ima 19 kuća. U Čelinovcu blagoslov jela u 13,00 sati, a u Bos. Gradišci u 11, 00 i poslije obreda vazmenog bdijenja u 20,00 sati. Čudno da ovdje nema običaja, a možda je bio pa ga napustili, da domaćice daruju župnika svježim jajima. Valjda nitko ne drži kokoši. Isto tako u jesen u vrijeme svinjokolja, nitko da se sjeti župnika. Uglavnom sam čuo komentare: ima on. A župnik sve to mora kupiti u trgovini: i jaja i sir i mlijeko i meso i luk i krumpir i grah a nekad su sve to župljani darivali župniku. A sad kažu: nemam novaca, nemam što dati. Nije sve u novcu!

Uskrsna misa u Dolini bivala je tradicionalno treći dan Uskrsa, na uskrsni utorak. Međutim, kako je to radni dan, dogovorili smo se da misa bude na sam dan Uskrsa. Tako smo imali na Uskrs 08. travnja 2007. god. svetu misu u Dolini u 12 sati.

Blagoslov polja. Na zadnju nedjelju u travnju, (29.travnja) imali smo blagoslov polja i sv. misu na groblju Gradina. Za ovu prigodu došlo je nešto i raseljenih župljana. Blagoslov polja po drugim mjestima: u Čelinovcu 13. svibnja 2007.god.; groblje u Čatrnji na Spasovo, 17. svibnja 2007.god., groblje Brestovčina na svetkovinu Presvetog Trojstva, 03. lipnja 2007. god. Nekada je bio lijepi običaj a i dužnost da župljani daruju štogod za blagoslov. Dobrano su to zapustili, tek ponetko daruje, iako ih župnik podsjeća na tu obvezu, ali nema ‘vajde’. Zanimljivo da u Novoj Topoli uopće nikad nije bio blagoslov polja.

Godišnjica nestanka župnika Ratka Grgića. Prošlo je točno petnaest godina od prisilnog odvođenja iz župnog stana i nestanka župnika u Novoj Topoli vlč. Ratka Grgića, 16 lipnja 2007. god. Naš biskup Franjo je po prvi put želio to i službeno obilježiti. Imali smo svetu misu u 18 sati koju je predvodio sam biskup uz koncelebraciju sedam svećenika. Poslije mise bilo je klanjanje presvetom oltarskom sakramentu kao zadovoljština za zla koja su počinjena. Da li će se ikad pronaći barem kosti da se sahrane?

Sv. Bonaventura – Bono, patron Biskupije. 15.srpnja je za našu Biskupiju svetkovina zaštitnika Biskupije. Ove godine bila je to i nedjelja. Otkazali smo nedjeljne mise po župama, da bi mogli poći u Biskupiju na svečanu svetu misu koju je predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić.

Patron župe: Velika Gospa (15. kolovoza). Naš pobožni i vjerni puk veoma časti Blaženu Djevicu Mariju. Srce mnogih Dolinaca razasutih po svijetu zakucalo je jače za ovaj dan i dovelo ih u njihovu dragu Dolinu. Našu Nebesku Majku proslavili smo svetom misom u 12 sati u crkvi njoj posvećenoj koja je bila dupkom puna vjernika koji su skladno i lijepo pjevali Gospine pjesme i gromoglasno molili Njoj u čast. Svetu misu je predvodio i propovijed izrekao vaš domaći sin, dominikanac pater Damir Š Šokić. Hvala mu što voli svoj rodni kraj, a i za njegovu ljubav prema običajima, etnologiji, materijalnoj i duhovnoj kulturi ovog kraja.

Teško je ne upitati se: zašto se sve to moralo dogoditi? Je li i to volja Božja? A sigurno da jest! Tu svoju vjeru i dobrotu širite svijetom gdje vas je Bog razasuo! A ja kao prorok Jeremija pjevati tužaljke nad razorenim Jeruzalemom, nad opustošenom Dolinom! Zar samo jadikovati? Trebalo bi porazmisliti i o obnovi i uređenje crkve. Trebalo bi obnoviti vrata i prozore, a bilo bi dobro i da se ograda postavi. Ali ?

Sv. Rok, patron župe u Bos. Gradiškoj. svečana sveta misa u 10,30 sati. Predvodio domaći župnik uz suslavlje patra Damira.

Nesta gube, nesta štovanja sv.Roka?, pa i nije nešto silno mnoštvo vjernika bilo na misi. Možda oko 120 vjernika, većina je prekrižila svoj rodni kraj i udomaćila se po svijetu. I to je zakon života!

Glavosijek sv. Ivana Krstitelja. Doljanci taj blagdan posebno časte, zato smo imali sv. misu na groblju u 12 sati, u nedjelju 26. kolovoza. Okupio se neznatan broj vjernika.

Svećeničko ređenje i mlada misa. 15. rujna 2007. god. naš biskup Franjo u našoj prvostolnici u Banjaluci zaredio je za svećenika vlč. Antu Marića. Anto je proslavio svoju mladu misu u svome rodnom mjestu Bjelavići, župa Kraljeva Sutjeska, 06. listopada 2007. Zašto spominjem vlč. Antu? Pa Anto je sa svojom obitelji i mnogim drugima poslije ‘Oluje’ naselio se u Drvaru, a pokojni župnik Kazimir tamo je bio na službi. I upravo je on Antu uputio u Sjemenište. Tako se možeme reći da je Anto duhovno čedo župnika Kazimira. Bio sam prisutan (neki bi rekli: nazočio sam) na oba ova slavlja koja su odisala pobožnošću, radošću, zahvalom, ali i spomenom i na župnika Kazimira.

Sveti Mihovil, arkanđel 29. rujna 2007. god. Crkvica u selu Čelinovac posvećena ovom bestjelesnom Božjem stvoru arkanđelu Mihovilu. To je filijala župe Nova Topola nastanjena Poljacima koji si ovdje došli prije kojih 120 godina. I njih je ovaj zadnji rat rasuo po cijeloj kugli zemaljskoj, čak i u Kanadu i u Australiju! Sada u selu živi tek 15-tak obitelji (naravno uglavnom jednočlanim obiteljima). Imali smo svetu misu u 11 sati. Okupio se lijep broj Čelinovčana, oko 60. Za njihove prilike iznad očekivanja. Lijepo su se pokazali. Oni još uvijek gaje svoj materinji jezik poljski, tako da na kraju mise mole molitve na poljskom. Bilo bi lijepo da imaju i misu na poljskom jeziku, ali zasad to nije moguće.

Pohod groblju. Blagdan Svih svetih poziva nas na razmišljanje o životu, o ostvarenom životu, i ovom i budućem. Zato kršćani tih dana posjećuju grobove svoji pokojnika. Budući da upravljam trima župama u kojima ima više grobalja nemoguće je na Svi svete da obiđem sva groblja. Zato smo odlučili da posljednja nedjelja u listopadu bude pohod groblju Gradina. Ove godine bilo je to 28. listopada. Imali smo sv. misu u 12 sati, a potom molitvu opijela. Bio je popriličan broj vjernika na groblju u pohodu svojim pokojnima. Dolazimo na grobove svojih pokojnika, donosimo cvijeće, palimo svijeće, molimo se za njih – nadamo se da će tako biti i nama kad umremo. Ove godine dobri ljudi uspjeli su obnoviti i urediti kapelicu na groblju. Promijenjena je limarija i kapelica je fasadirana. O tome bi više znao reći gosp. Pavle Musić, nastanjen sada u Novoj Gradiški, a rodom odavle. On i još par ljudi zauzeli su se oko uređenja groblja i kapelice. Ja sigurno ne bih mogao to napraviti. Zato zahvaljujem svima koji su dali svoj prilog za uređenje groblja. Hvala im! Sjetite ih se svojim novčanim prilogom! I to je poštivanje svojih pokojnika.

Pohod drugim grobljima bio je ovim redom: na Svi Svete 01. studenog Brestovčina u 10,30sati, Čelinovac u 13,00 sati. Na Dušni dan (02. studenog) N.Topola u 9,00 sati, Čatrnja u 14,00 sati a iza toga pohod groblju u Cerovljanima. Groblje u Batru je zaraslo u šumu i makiju tako da je nemoguće i doći do njega.

Godišnjica smrti župnika Kazimira. Tri godine su prošle kako je nasilno stradao u župnoj kući u Bos. Gradišci vaš zadnji župnik dragi ujak Kazimir. Obilježili smo to u nedjelju 18. studenog sv. misom i komemoracijom te druženjem u župnoj dvorani. Sv. misu je predvodio naš biskup Franjo uz suslavlje deset svećenika, rodbina pokojnika, te brojne časne sestre i vjernici. Župnik Kazimir svojom dobrotom i pobožnošću mnogima je uprisutnjivao Kraljevstvo Božje. Sjetimo se svojih pokojnih svećenika koji su vama i vašim precima prenosili našu sveti vjeru katoličku i dijelili svete sakramente i činili mnogo dobra.

Na vašem groblju Gradina stoji grob vašeg župnika Eugena Tvrtkovića. Kako sam vidio grob i spomenik mu je obnovljen, čuo sam zaslugom patra Damira Š Šokića. Hvala mu!

Sprovodi. U Dolini bila su dva sprovoda ove godine i to: Anka Kovačević, rođena 20. listopada 1922. god., umrla 31. svibnja 2007. god. te Mara Budić, rođena 09. lipnja 1928. god., umrla 06 lipnja 2007. god.

U ove tri župe do sada 14 sprovoda, a za divno čudo bilo je i krštenja – čak tri.

Možda će se Mican ljutiti što ne napisah nešto više, a molim ga da i ovo i ovako objavi, možda ćemo shvatiti i prihvatiti svoju situaciju. Evo sutra prva nedjelja došašća, Božić kuca na vrata, zato:

Svima želim sretan i blagoslovljen Božić.

Bos. Gradiška, 01 prosinca 2007. god.

Vlč. Josip Jerković, župnik

Rođeni

Novorođenče je član obitelji koji ljubav čini jačom, dane kraćima, noći dužima, novčanik tanjim, dom sretnijim, odjeću otrcanijom, prošlost zaboravljenom i budućnost vrijednom življenja.

HANNA KOVAČEVIĆ, kći Mate i Mateje r. Vidić, rođena 29. listopada 2020. godine u Novoj Gradišci.

ANTO GUBIĆ, sin Eddie i Viktorie, rođen 12. studenog 2020. godine u Zagrebu

STELLA BUDIĆ kći Romana (Novo Selo) i Slađane rođena 3. studenog 2009. god. u Italiji.

MELANI ĆORKOVIĆ kći Marinka (Donja Dolina) i Romane r. Budić (Novo Selo), rođena 31. listopada 2009. god. u Požegi.

ANTONIO KALIZAN sin Zorana (Gornja Dolina) i Irene rođ. Stjepanović rođen 1. srpnja 2009. godine u Požegi.

DORIJAN KALIZAN sin Ivana (Gornja dolina) i Mare r. Blatančić rođen 11. veljače 2011. godine u Požegi.

IVONA KNEŽEVIĆ kći Adama i Š tefice r. Knežević (Donja Dolina), rođena 8. listopada 2009. godine u Novoj Gradiški.

KARLO BUDIĆ sin Ivice (Gornja Dolina) i Kristine rođen 4. veljače 2010. godine u Požegi.

IRIS PREDOJEVIĆ kći Daria i Dejane r. Vidić (Gornja Dolina), rođena 9. rujna 2010. godine u Novoj Gradiški.

NOA DAKIĆ, sin Rudija (Gornja Dolina) i Jasminke, rođen 14. rujna 2010. godine u Zagrebu.

AMALIJA ĆORKOVIĆ kći Tomasa (Donja Dolina) i Irene, rođena 23. siječnja 2011. godine u Waltshut (Njemačka).

FABIJA KNEŽEVIĆ sin Matije i Sare rođen 1. veljače 2011. godine u Novoj Gradiški.

INES KALIZAN kći Ivana (Gornja Dolina) i Mare rođ. 11. veljače 2011. god. u Požegi.

BORNA VIDIĆ sin Dejana i Ivane rođen 11. studenog 2011. godin u Novoj Gradiški.

ADRIAN KIVAČ sin Darka (Velika Gorica) i Martine r. Vonić (Gornja Dolina) rođen 19. studeni 2011. god. u Zagrebu

LUIS GABRIEL ĆORKOVIĆ sin Tomya i Irene rođ. Marinović, rođen 26. siječnja 2008. godine u Waldshutu (Njemačka)

FILIP ŠALIĆ sin Ilije i Ivane (r. Kovačević Novo Selo) rođen 4. svibnja 2009. godine u Rijeci.

IAN VONIĆ sin Alena i Hariete Vonić, rođen 1. listopada 2009. god. u Zagrebu.

MATEA KNEŽEVIĆ kći Gabrijela (Novo Selo) i Anite rođena 4. siječnja 2010. godine u Slavonskom Brodu.

GABRIEL GOGIĆ sin Ivice i Brigite r. Budić (Gornja Dolina), rođen 23. travnja 2010. godine u Singenu (Njemačka).

PATRIK KRPAN sin Danijela (Kozinci) i Anite (Ljuboslava) Knežević (Donja Dolina) rođen. 17. kolovoza 2010. godine u Novoj Gradiški..

DOROTEA ŠKORIĆ kći Daniela i Bernarde r. Vonić (Gornja Dolina), rođena 13. rujna 2010. godine u Zagrebu.

VALENTINA ORŠULIĆ kći Damjana (Novo Selo) i Kristine r. Knežević (Donja Dolina) rođena 10. studenog. 2005. god.

MARTINA ORŠULIĆ kći Maria (Novo Selo) i Ivane r. Babić rođena 18. kolovoza 2007. godine u Novoj Gradiški.

MATEO VONIĆ sin Denisa (Gornja Dolina) i Ivane r. Jurković, rođen 11. siječnja 2007. godine u Veroni /Italija/.

ANTONIO ORŠULIĆ sin Damjana (Novo Selo) i Kristine Knežević (Donja Dolina) rođen 26. lipnja 2008. godine.

DANIJEL VONIĆ sin Kristijana (Gornja Dolina) i Anite r. Satler, rođen 29. kolovoza 2008. godine u Stuttgartu

FILIP VONIĆ sin Kristijana (Gornja Dolina) i Anite r. Satler, rođen 29. kolovoza 2008 u Stuttgartu.

MIA ORŠULIĆ kći Maria (Novo Selo) i Ivane r. Babić rođena 6. ožujka 2007. godine u Novoj Gradiški.

MATEJA BUDIĆ kći Dražena (Gornja Dolina) i Helene r. Bunjevac, rođena 2. srpnja 2009. godine u Novoj Gradiški.

ANĐELA GOGIĆ kći Ivice i Brigite r. Budić, rođena 22. siječnja 2006. godine u Radovzzel Njemačkoj.

ADRIAN KNEŽEVIĆ sin Ivize i Daliborke Knežević, rođen 11. svibnja 2007. u Garmisch-Partenkirchen (Njemačka)

LANA ŠAKIĆ kći Denisa i Dijane rođ. Matković, rođena 1. svibnja 2008. godine u Zagrebu.

IRA BUDIĆ kći Romea i Andrijane r. Smiljanić rođena 20. travnja 2007. godine u Rijeci.

AMA BUDIĆ kći Romea i Andrijane r. Smiljanić rođena 20. travnja 2007. godine u Rijeci.

ANJA BUDIĆ kći Romea i Andrijane r. Smiljanić rođena 27. listopada 2008.. godine u Rijeci.

PATRIK ĆORKOVIĆ sin Zorislava i Ivane rođen 12. lipnja 2006. godine u Novoj Gradiški.

PAOLA BUDIĆ kći Damira i Dijane rođena 5. rujna 2006. god. u Bussolengo Verona, Italija

LARA PETROVIĆ kći Vladimira i Valentine r. Mulac rođena 27. ožujka 2006. god. u Novoj Gradiški.

ANTUN BUDIĆ sin Dražena i Helene rođen 22. rujna 2007. godine u Novoj Gradiški

PATRIK ĆORKOVIĆ sin Zorislava i Ivane rođen 12. lipnja 2006. godine u Novoj Gradiški.

PAOLA BUDIĆ kći Damira i Dijane rođena 5. rujna 2006. god. u Bussolengo Verona, Italija

LARA PETROVIĆ kći Vladimira i Valentine r. Mulac rođena 27. ožujka 2006. god. u Novoj Gradiški.

ANTUN BUDIĆ sin Dražena i Helene rođen 22. rujna 2007. godine u Novoj Gradiški

PATRIK BAČIĆ sin Anđelka i Ivane r. Knežević, rođen 15. veljače 2005. godine u Novoj Gradiški.

GABRIJEL MATKOVIĆ sin Rudolfa i Kate r. Gubić, rođen 16. rujna 2005. godine u Novoj Gradiški.

ANTONIO Š KORIĆ sin Danijela i Bernarde r. Vonić rođen 16. listopada 2005. godine u Zagrebu.

KOBE BIREBECCK sin Geerta i Biljane rođ. Š Šokić, rođen 7. srpnja 2005. godine u Boom (Belgija).

MARTA BUDIĆ kći Dražena i Helene r. Bunjevac, rođena 20. studeni 2005. godine u Novoj Gradiški.

FILIP VIDIĆ sin Smiljana i Dragane rođen 8. srpnja 2004. godine u Požegi.

MATKO KNEŽEVIĆ sin Miroslava i Danijele r. Matijašević rođen 15. prosinca 2005. godine u Novoj Gradiški.

SARA ĆORLUKA kći Silvija i Kosane r. Kovačević rođena 2. travnja 2006. godine u Zagrebu.

KARLA MEZAK kći Josipa i Martine rođ Oršulić rođena 2. svibnja 2006. godine u Požegi

LUKA ŠALIĆ sin Ilije i Ivane r. Kovačević rođen 3. srpnja 2006. godine u Rijeci.

LORENA ŠTAVLIĆ kći Željka i Kristine rođ. Oršulić, rođena 23. kolovoza 2006. godine u Š ibeniku.

JOSIP DAKIĆ sin Ilije i Marijane /rođ. Budić/ rođen 2. srpnja 1997. godine u Novoj Gradiška

FRANJO DAKIĆ sin Ilije i Marijane /rođ. Budić/ rođen 7. veljaće 2003. godine u Novoj Gradiški

IVICA DAKIĆ sin Ilije i Marijane /rođ. Budić/ rođen 7. veljače 2003. godine u Novoj Gradiški.

MARIO BULIĆ sin Predraga i Suzane /rođ. Konjetić/ rođen 3. ožujka 2003. godine u Njemačkoj

LEA KNEŽEVIĆ kći Milana-Mile i Zdenke, rođena 22. kolovoza 2004. godine u Njemačkoj

LEA BARIŠIĆ kći Dražena i Jozefine /rođ. Ćorković/ rođena 30. srpnja 2004. godine u Novoj Gradiški.

NIKO BARIŠIĆ sin Dražena i Jozefine /rođ.Ćorković/ rođen 21. ožujka 2005. godine U Novoj Gradiški

MAGDALENA BUDIĆ kći Dražena i Helene rođen 13. travnja 2004. godine u Novoj Gradiški

HELENA RUKAVINA kći Gorana i Anke /rođ. Jurić/ rođena 3. svibnja 2004. godine u Požegi.

MANUEL ORŠULIĆ sin Damira i Sandre /rođ. Š Šokić/ rođen 20. prosinca 2004. godine u Veroni /Italija/

CLAUDIO ŠTAVLIĆ sin Željka i Kristine /rođ. Oršulić/ rođen 2. siječnja 2005. godine u Požegi.

MICHAEL MATIJAŠEVIĆ sin Danijela i Meri /rođ. Š Šokić/ rođen 8. travnja 2005. godine u Novoj Gradiški

HELENA RUKAVINA kći Gorana i Anke rođ. Jurić rođena 3. svibnja 2004. godine u Požegi.

LEA GOGIĆ kći Ilije i Jasne rođ. 14. kolovoza 2003. u Innsbrucku (Italija)

GABRIJELA MATIJAŠEVIĆ kći Danijela i Meri r. Š Šokić, rođena 24. ožujka 2004. g. u Novoj Gradiški

KARLO RUKAVINA sin Gorana I Anke r. Jurić (G. Dolina) rođen l7. travnja 2002. godine u POŽEGI

LORENA BAČIĆ kći Anđelka i Ivane r. Knežević rođena 26. veljače 2006. godine u Novoj Gradiški.

(više…)

Vjenčani

“…od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”

(Mt 19,6-10) vjencani

SVE VJENČANE PAROVE MOŽETE VIDJETI U GALERIJI SLIKA

MIHAEL /Rudolf/ MATKOVIĆ i IVONA /Mladen/ STAZIĆ, vjenčani 11. lipnja 2022. godine u župnoj crkvi sv. Petra Apostola u Cerniku.

KRISTIJAN /Zdenko/ VONIĆ i BARBARA /Branko/ JAGNIĆ vjenčani 17. lipnja 2022. godine u župnoj crkvi sv. Martina u Gornjoj Gračenici.

SEBASTIJAN /Joze/ PETRIKOVIĆA (Novo Selo) i HELENA GORUP, vjenčani 22. kolovoza 2020. godine u Gornjim Bogićevcima.

ALEN /Ive/ ORŠULIĆ (Novo Selo) i ANA VENDRAMIN, vjenčani 5. rujna 2020. godine u Vipolže kod Nove Gorice /Slovenija/.

ANITA (Marinko i Jasminka rođ.Vidić) VONIĆ, Gornja Dolina i VJEKOSLAV (Ivan i Gabrijela rođ. Alasić) ĐURIČIĆ iz Nove Gradiške vjenčani 16. kolovoza 2014. u crkvi Bezgrješnog začeća BD Marije u Novoj Gradiški.

MARTINA (Ljuboslava i Berislavke rođ.Dunaj) DAKIĆ, Novo Selo i NENAD (Mladena i Velinke r. Savković) STOJAKOVIĆ iz Bodovaljaca, vjenčani 4. listopada 2014. u crkvi Kraljice svete krunice u Novoj Gradiški.

ROBERT / sin Rade i Ljubice r. Knežević/ ORŠ UILIĆ (Novo Selo) i IVANA SOLDO vjenčani 18. svibnja 2013. godine (Župna crkva Bezgrješnog začeća BD Marije)

MAJA /kći Ive i Gordane/ ORŠ ULIĆ (Nova Gorica Novo Selo) i TADEJ /Marijana/ JUG, vjenčani 25. svibnja 2013. godine u Novoj Gorici.

SLAVEN / sin Ljuboslava i Vesne – Snježane/ KNEŽEVIĆ (Novo Selo) i IVANA /Pavla/ ORŠ ULIĆ (Novo Selo) vjenčani 10. kolovoza 2013. godine u Novoj Gradiški (Župna crkva Kraljice sv. Krunice).

SNJEŽANA /Dragana i Marine/ VIDIĆ (Gornja Dolina) i IVAN /Nikole/ KALIĆ (Slav. Dolina), vjenčani 14. rujna 2013. godine u Cerniku.

DEJANA (Dragana) VIDIĆ / Gornja Dolina/ i DARIO PREDOJEVIĆ / Nova Gradiška/ vjenčani 10. srpnja 2010. godine u Cerniku.

DRAGANA /Zvonka/ KNEŽEVIĆ (Gornja Dolina) i VLADIMIR GUBIĆ (Varoš) vjenčani 11. lipnja 2011. godine u Novoj Gradiški.

MATIJA (Dragana) KNEŽEVIĆ (Gornja Dolina) i SARA PEHAR , vjenčani 6. kolovoza 2011. godine u Novoj Gradiški

MARIJANA /Ante/ VIDIĆ (Novo Selo) i MARIO POLETO (Požega), vjenčani 13. kolovoza 2011. godine u Gornjim Bogićevcima.

MARIJANA (Milorada) ORŠULIĆ /Novo Selo/ i KRISTIJAN KLINDIĆ /Lyon, Francuska/ vjenčani 20. kolovoza 2011. godine u Okučanima.

ZORAN (Zdravka) TOMIĆ (Donja Dolina) i ANA LUBINA, vjenčani 27. kolovoza 2011. godine u Okučanima.

DANIEL (Joze) PETRIKOVIĆ i SANDRA IVANIŠ EVIĆ (Godinjak) vjenčani 10. rujna 2011. godine u Starom Petrovom Selu.

DEJAN (Dragana) VIDIĆ (Gornja Dolina) i IVANA DRACA vjenčani 15. listopada 2011. godine u Novoj Gradiški. TOMISLAV (Ilije) VONIĆ /Novo Selo/ i ANTONIA VESELIN vjenčani 14. kolovoza 2010. god. U Zagrebu Kozari Bok.

MARTINA (Vinka) VONIĆ /Gornja Dolina/ i DARKO KIVAČ vjenčani 39. listopada 2010. godine u Gornjim Bogićevcima.

MARIO /Zvonko/ ORŠULIĆ (Novo Selo) i BABIĆ IVANA (Laze) vjenčani 12. svibnja 2007. godine u Novoj Gradiški.

ALBIN /Vinka/ VONIĆ (Gornja Dolina) i SANDRA /Krešimira/ LOVRIĆ, Vjenčani 8. kolovoza 2009. godine u Okučanima.

PAMELA (Mirko) KALIZAN (Gornja Dolina) i JOSIP LUČIĆ (Rajevo Selo kod Županje) vjenčani 29. kolovoza 2009. u Wien (Austrija)

GABRIJEL /Mate/ KNEŽEVIĆ (Novo Selo) i ANITA /Jakova/ BILIĆ (Novo Selo kod Bosanskog Broda) vjenčani 3. listopada 2009. godine u Slavonskom Brodu.

KRISTIJAN / Milana/ VONIĆ (Gornja Dolina) i ANITA SATLER vjenčani 15. rujna 2007. godine u Stuttgartu.

DENIS ŠAKIĆ i DIJANA /Stipe/ MATKOVIĆ /Gornja Dolina/, vjenčani 9. kolovoza 2008. godine u Novskoj.

IVIZA /Dragoljuba/ KNEŽEVIĆ (Donja Dolina) i DALIBORKA /Ante/ PAŽĐARA (Laktaši), vjenčani 8. srpnja 2006. godine u Kutjevu.

ROMAN /Ljubomira/ BUDIĆ (Novo Selo) i SLAĐANA PAŽĐARA (Banjaluk), vjenčani 2. kolovoza 2008. godine u Kutjevu.

RUDI /Karla/ DAKIĆ (Gornja Dolina) JASMINKA /Josipa/ JURKOVIĆ /Vukovar/, vjenčani 16. kolovoza 2008. godine u Novoj Gradiški

SLOBODAN ANDREŠIĆ (Sonta, Vojvodina) i AMELA (Filipa) ČEGRLJ (Donja Dolina), vjenčani 23. kolovoza 2008. godine u Okučanima.

TAMARA /Ljube/ VUJIĆ (Donje Doline) i MARIO /Josip/ IVŠIĆ, vjenčani 27. rujna 2008. godine u Okučanima.

STIPO DAVIDOVIĆ i MICHAELA /Lovre/ KOVAČEVIĆ (Novo Selo), vjenčani 19. kolovoza 2006. godine u Novoj Gradišci

ALEN /Ilije/ VONIĆ (Novo Selo) i HARIJETA LJUTVI (Zagreb), vjenčani 16. lipnja 2007. godine

BERNARDA /Berislava/ VONIĆ (Gornja Dolina) i DANIJEL ŠKORIĆ (Zagreb) Vjenčani 9. srpnja 2005. god. Resniku Zagreb.

*KOSANA /Blaško/ KOVAČEVIĆ (Donja Dolina) i SILVIO ĆORLUKA (Derventa). vjenčani 28. siječnja 2006. godine u Zagrebu (župa bl. Augustina Kažotića).

*VLADIMIR /Stipe/ PETROVIĆ (Donja Dolina) i VALENTINA MULAC iz Tisovca, vjenčani 11. veljače 2006. godine u Starom Petrovom Selu.

*ZORISLAV /Zvonke/ ĆORKOVIĆ /Donja Dolina/ i IVANA MARIĆ /Ljupina/, vjenčani 25. veljače 2006. godine u Novoj Gradiški

*MIROSLAV /Dragana/ ŠOKIĆ (Gornja Dolina) i DIJANA ABRIĆ iz Cerničke Š agovine, vjenčani 18, kolovoza 2006. godine u Cerniku.

*MARINA /Zdravka/ TOMIĆ (Donja Dolina) i ŽELJKO ĆORKOVIĆ iz Banjaluke , vjenčani 26. kolovoza 2006. godine u Gornjim Bogićevcima

*DRAŽEN /Vinka/ BUDIĆ /Gornja Dolina/ i HELENA /Petra/ BUNJEVAC /Toranj/ Vjenčani 14. veljače 2004. godine u Stražemanu.

*MLADEN /Vinka/ DUŠ EVIĆ i SANELA /Mirka/ DAKIĆ Novo Selo Vjenčani 4. rujna 2004. godine u Jurdanima kod Rijeke.

*MIRKO /Luke/ JURIĆ (Gornja Dolina) i MARA ALANDŽAK (Podmilaćje) Vjenčani 8. sijećnja 2005. godine u Čaglinu

*MIROSLAV /Ljuboslava/ KNEŽEVIĆ (Donja Dolina) i DANIJELA /Ivice/ MATIJAŠEVIĆ (Bosanski Mačkovac) vjenčani 16. ssrpnja 2005. godine u Gornjim Bogićevcima.

*IVANA (Ljuboslava) KNEŽEVIĆ (Novo Selo) i ANĐELKO BAČIĆ (N. Gradiška), vjenčani 7. kolovoza 2004. godine u Novoj Gradiški.

*BRIGITA (Pavla) BUDIĆ, (Gornja Dolina) i IVICA GOGIĆ (Doboj) vjenčani 7. kolovoza 2004. godine u Okučanima.

*IVANA (Zdenka) KOVAČEVIĆ (Novo Selo) i ILIJA ŠALIĆ (Banja Luka) vjenčani 28. kolovoza 2004. godine u Požegi.

*DANIJEL (Ive) MATIAŠEVIĆ (Bos. Mačkovac) i MERI (Ante) ŠOKIĆ (Gornja Dolina) vjenčani 7. kolovoza 2004. godine u Gornjim Bogićevcima.

* Anka (Luke) Jurić,Gornja Dolina i Goran Rukavina Bzenica kod Pleternice. Vjenčani 17.siječnja 2001.g. u Milanlugu kod Čaglina

* KRISTINA (Milorada) ORŠULIĆ (Novo Selo) i ŽELJKO (Bože) ŠTAVLIĆ iz Pleternice. Vjenčani 7.lipnja 2003 g. u Novoj Kapeli

*DAMJAN (Zvonke) ORŠULIĆ, Novo Selo i KRISTINA (Stipe) KNEŽEVIĆ, Donja Dolina. Vjenčani u studenom 2002. god. u Novoj Gradiški

*MARIO /Pave/ ORŠULIĆ (Novo Selo) i SANELA BLAŠČAN iz Lužana. Vjenčani 21. lipnja 2003. godine u Lužanima.

(više…)

ŽIVOT

Život je prilika, iskusi je.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, svladaj je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, suprotstavi joj se.
Život je avantura, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga.

Majka Tereza

(više…)

Susret u Okučanima

Dana 9.kolovoza 2008 održano je tradicionalno druženje Dolinaca u Okučanima. Oko 150 Dolinaca bivših mještana Novog Sela, Gornje i Donje Doline u bosanskogradiškoj posavini, raseljenih i izbjeglih okupilo se u Okučanima na tradicionalnom nogometnom turniru, Sv.Misi i na kraju druženju uz večeru u Domu Kulture. Na turniru se okopilo 5 malonogometnih ekipa, a sistem igre je bio “svatko protiv svih”. Prva 3 mjesta su osvojila pehare, a nagrede su dobili i najbolji nogometas, strijelac i golman turnira.

Slike se nalaze na Galerija Slika

(više…)

U NAŠ OJ DOLINI – LJUDI U TUĐINI – ĆA RUDINI BEĆARCI

U NAŠ OJ DOLINI

Tu se uvijek pjevalo i veselit se znalo,

Tambure su svirale, a kolo igralo.

Kad su bili blagdani najljepše se nosi,

Djevojke u crkvu išle s bosiljkom u kosi.

Momci noću pjevali kroz ta naša sela,

Dok pronađu djevojke od sijela do sijela.

Kukuruzi kada su se kopali ili žita žela

Korpu s ručkom na glavi, nosile su žene

Iz dolinskih sela.

One žurno hode sve puteljke da prođu

Da bi mogle na vrijeme

U polje da dođu.

Između Novog Sela i Doline, Osorna je naša

Preplavljena ljepotom lopoča i šaša.

Čunom i čamcem po njoj se plovilo

Ribu i divlje patke lovilo.

To što se dogodi, vrijeme bol ne mijenja

Žalit će zbog toga, naša pokoljenja.

Nikad nitko pomislio nije što Dolinu čeka

Da će suze teći ko’ duboka rijeka.

Da bi ljudi skupa bili, iz tog našeg kraja

Mican u dolinskoj Suzi sve mostove spaja.

Adelaide, 4. 11. 2006. Terezija Oršulić

LJUDI U TUĐINI

Ako netko poželi da vidi

To zbog čega ljudima u bogatom svijetu zavidi,

Onda odgovor unaprijed ima:

Nigdje se ne bere novac many

Kao zrelo voće što raste na grani.

Onaj tko je tuđi svijet prošao

Zna da nikom bijedan nije dobro došao.

Snalazi se za sve što zatreba,

Tuđa zemlja, a čežnja do neba.

Novi život upozna kad se dobro snađe,

Tako prođu godine dok usidre lađe.

Zatim starost dođe, ponestaje nada,

Ni jednom se jatu više ne pripada.

Tko se odluči poći u tuđinu

Taj i budan sanja svoju domovinu.

Terezija Oršulić

ČA RUDINI BEĆARCI

Š ešir mećem a on se okreće

Oj Dolinci dobro biti neće.

Oj Dolinci nek je jasno svima,

I Hrvatska je vaša domovina,

Oj Hrvatska naša bijela vilo,

Primi svoje Dolince u krilo.

Dolinac sam i dolinsko dijete,

Hrvat jesam Š okcem me zovete.

Dolinac sam i katolik pravi

Samo volim crven bijel i plavi.

Oj Dolino moja najmilija

U tebi je čista Š okadija.

Š okica sam zašto bi to krila

U Dolini majka me rodila.

Dolinka sam, govor me izdaje,

Po govoru svatko me poznaje.

Oj Dolinko naš rumeni cvijete

Hrvatico od glave do pete.

Rudolf Jurić – Ča Ruda

Bolje rob nego grob

“Gospodine, svi stvorovi su tvoje roblje, Gospodine, svi prostori su tvoje groblje.” Petar Preradović
“Umrijet ćemo blago kao vjetar nad travom!” Vjekoslav Majer

BOLJE ROB NEGO GROB

Najveća granica među ljudima su grobovi,
A groblje i grobovi
Božje su njive
U koje se siju
mrtvih samo ljudi strvi,
A za nebo to su stvoreni stvorovi
I ljubavi božanske robovi:
Da onostrani vječni život
Iz njih, ne sumnjivo, isklije i nikne.
Mrtvih nema!
Postoje samo živi:
S ovu ili sonustran smrti.
A prazni grobovi
Samo uspomene kriju,
Da su ljudi živi
Samo kratko
Zaslužujući Nebo
Na svom proputovanju ovozemci bili

Kao i Tin: «I zavoljeh taj beskonačni život?
Pa me ni u snu ne žalosti,
Kad mislim na rovanje crka kroz život
I na travu što će niknuti iz kosti».

Samo posmrtno nesmrtni
i neuništivi čovjek
Svojim umom,
iskustvom i kulturom
Odvajkada i zavazda
Poznaje groblje i štujejnje mrtvih.
Na svekolikoj i raznolikoj (majci) Zemlji,
Jedninom našem loptastom grobova planetu,
Učeći od «učiteljice života»,
Životodajni poučak temeljac
Po kojemu prepoznaje
U sebi sebe,
Svetoga, Besmrtnoga i Jedinstvenoga,
Istinsko apsolutnu i oslobađajuću istinu (Iv 8,32),

S osobnom iskaznicom
O sebi čeloveku
Jedinom sisavcu čela uzgornoga
Vjekoslavujući s Majer Vjekoslavom
«Pa kada će nam doći zadnji čas,
Umrijet ćemo blago kao vjetar nad travom,
Ko lutnja slatko zvati će Tvoj glas.»
«Noć je poodmakla. Dan se bliži.» (Rim 13,12).

Živjeti znači učiti umirati.
Godine 1918. pred smrt u svojoj 30-oj godini Narcis Jenko piše Gabrijelu Jurkiću (Livnjani smo!):
«ŽIVOT NE BI BIO VRIJEDAN ŽIVOTA, KAD NE BI IMAO DRUGOG CILJA OSIM ŽIVJETI.»

VJEČNJAKOVO DOSANARENJE ZA SVOJ 79-ti ROĐENDAN I POČETAK 80-te svoje visoke starosti.
(1928. 19. lipnja 2008.)

U knjizi Mudrosti piše: «Bezbožnici krivo misle
i ovako mudruju:

“Kratkovjek je i tužan život naš
i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj.” (Mudr 2,1)

A ti, usinovljeniče božji, u dvojstvu svoga svojstva
i udioniče božanskoga života nemaš dovoljno riječi,
da neprestance zahvaljuješ nebeskom Ocu
za milost i darove: života, vjere, starosti i smrti
i da svakim danom spoznaješ sve više i jače
da ti je živjeti svoj umirući život još do smrti
u zemaljskom blatu i prašini,
po mogućnosti na posljednjem mjestu,
a bez bojazni i straha da će ti ga itko oteti,
i sve ne znajući kada će te ona ovječiti rajskom vječnosti.
I zavrtanjem vrata skinuti s vrata,
Da te svojim ključem, sretni vječnjače,
a i vočnjaće svoje maloplodne smokve, (Lk 13,6-9),
i zasad još tajanstveni prolazniče kroz svoju prolaznu vječnost-
da ti otključa rajska vrata vječne tvoje vječnosti,
da opravdan božjom milošću uđeš u nebesko kraljevstvo
proslaviti svoj nebeski rođendan
i ubaštiniti baštinu Objave i baštinu svoga vječnoga života,
svoju Očevinu, miraz, blago nepropadljivo,
da zaživiš savršeno usrećen puninu Života svoga Novoga Života!
Tako ćeš napokon i konačno dodirnuti nedodirno Nebo
i dokučiti tamošnje nedokučive nedokučivosti
usjajavajući svjetlo božanskoga Života i Ljubavi
sa svima ovjenčanicima nebeskim
biti ovjenčan vijencem pravednosti
u ljepoti božanskoga Sjaja!
Usjajen sjajit ćeš sjajem svoje vječne vječnosti:
s Gospom, Josipom, Anđelima, svima Svetima
i obgrljen Ocem i Sinom i Svetim Duhom.
Slušat ćeš glasno i jasno glas tvoj, Bože, koji me zove
u Onostran, u Nadsvijet
k svjetlosnim uvalama, morskim obalama, rijekama, šumećim šumama,
zorama, brežuljcima i sutonima suncem obasjanim i svemirom nebeskim-
u obećanu: «Novu zemlju i novo nebo»,
da ostaviš ništavilo i tugu prolaznosti:
rad, vjeru, nadu i strpljenje
muku, suze, žalost i gorčinu,
dobrotvornost, sebedarje i istrajnost
tu jedinu nebesku monetu.
I smirit ćeš se u vječnoj vječnosti svoje duše,
U SVJETLOSTI ONOSTRANOGA SJAJA,
pa da s Tobom
zaroniti možeš
u vječnu dubinu
blistavoga Raja
i ljubavi bez kraja.
Tvoj glas me punim glasom sad zove
k obali drugoj u prostranstva Sjaja
i konačno k izbavljenju iz zemaljskoga NE raja,
da se smirim u svjetlosti onostranoga Sjaja
u blistavilu Isusova Raja.

Dream Vally (Dolina Snova)

Bila je već debela večer, kad mi je zazvonio mobitel i nametnuo klasično pitanje: – Tko je sad, u ova doba!?

Pogledala sam i vidjela da me zove prijatelj kojeg u Dalmaciji prozvasmo Pegula (Baksuz).

– Š to li se dogodilo? Sumnjala sam da je nešto ružno ali moje sumnje su vrlo brzo riješene. Rekao mi je otprilike ovako:

– Luce, imam jedan zadatak za tebe. Čuj, trebalo bi napisati par riječi o tvom «izletu u nepoznato» ovoga ljeta, negdje oko Velike Gospe!

– Znala sam! Odmah sam shvatila na što cilja i to mi je koma, al’ eto – ‘oću!

Obećala sam napisati nekoliko redaka teksta i tako nastade ova moja priča koja slijedi

Već nekako godinama promatram oduševljenje, slušam hvalospjeve i gledam iskre u očima moga prijatelja Pegule kad priča o vrbama, livadama, grobljanskoj kapeli, Gradini, bajeru Save i pogađate svojoj rodnoj Dolini.

Puno puta sam se pitala: Š to je to tamo tako specijalno? Pokušala sam shvatiti: To je njegovo selo, djetinjstvo, život i to je to! Stari, klasični osjećaj od vajkada poznat

Ali nisam mogla ni zamisliti kako neki kraj, koji je potpuno različit od mojega, može tako urast u kožu, u dušu! Je li to zbog ljudi ili !? Ne znam.

I, jer sam konačno vidjela tu Dolinu, makar za početak ću je s pravom zvati Dolina Suza.

Zašto?

Zato što onako, na prvi dojam, selo izgleda dosta zapušteno. Neki bi učeni ljudi rekli da izgleda kao prava «džungel» i uistinu je bilo tako.

Dan uoči Velike Gospe je bio uobičajen, kao i svaki drugi jedna od mnogih srijeda u godini Ali toga je dana moja malenkost u rano jutro put pod noge i pravac u Slavoniju – kod Pegulinih.

Nakon nekoliko sati vožnje, konačno stigoh! Dobrodošlica, malo «ćakule», kava, «marenda», pa opet «ćakula» i na kraju iznenađenje! Sjedamo u auto i vozimo se: Stara Gradiška, granica, carina, Bosanska Gradiška i shvatih: Idemo u Dolinu Dream Vally!

Putovanje je bilo «sve po protokolu»: Vožnja gradom, zgrade, kuće, ceste, auti , pa manje kuće, bicikli, makadam, šuma, šikara zaista «džungle»!

Pa se pitam: Di ja stiže, Gospe Blažena!? Shvatila sam koliko je Pegula bio u pravu! Moram priznati da mi nije bilo baš svejedno. Malčice me prolazila jeza od svih tih ruševina kuća, staja, košana Opskurna lica uz put, zapušteno groblje, psi lutalice, duboke i mračne šume – u koje kad uđeš više ne izlaziš pa ti sad nemoj osjećati nelagodu i jezu! No, zbog Pegule sam sve to junački prešutjela jer rekao bi on «tako treba»! (Sorry).

Malo po malo, kroz pustinju i prašumu ugledah lijepu, novu crkvu i pomislih:

– Ajme, baš je otužna Napuštena, sama

Pod tim dojmom vratismo se natrag preko Save u Slavoniju ili bolje reći u civilizaciju.

Sutradan je bila Velika Gospa, novi izazov i nova avantura Nekako mi i nije bilo baš za past’ u nesvijest od radosti što ćemo se opet sutra tamo vratiti, ali moja želja da osjetim i vidim čemu se to naš Pegula toliko raduje i veseli, bila je jača od svih džungli ovoga Svijeta. I uistinu, u odnosu na prethodni dan, bila je to velika, velika razlika

Jutro je. Velika Gospa, 15. kolovoza 2007. i novi izazov putovanja. Konačni cilj, opet Dolina. Na putu prema Dolini je bila velika gužva, osobito na graničnom prijelazu između Stare i Bosanske Gradiške. Svi su negdje žurili, hrlili nervoza posvuda, a napose kod nas u autu Pegula je ujedao od nervoze i svi su mu bili krivi za sve Kakva li je sad ovo trema, nije mu ovo prvo putovanje u rodni kraj, nakon rata, pa je ovakav. Osim toga tamo je sve pusto i u selu nema baš puno ljudi. Čemu onda sva ova nervoza razmišljala sam putem u sebi. I onda

Odjednom me zapljusnula gomila ljudi pred, do jučer, napuštenom crkvom.

– A, šta je sad ovo!? pitala sam sama sebe.

Potpuno druga slika i doživljaj svijeta Onako, poput «stranca u Jeruzalemu» stanem sa strane i promatram Svi se grle, ljube, vesele pozdravljaju, dišu, rastu, žive Kao da su se tog trena razišli sa svojih polja i skupili na misu. Na licima im osmijeh, a oči ne kriju ni poneku suzu i taj mi je trenutak bio nekako zbunjujući. Uz ovakav radosni doživljaj zajedništva, odjednom suze!? Pokušala sam to shvatiti u svojim mislima: Bio je to dan kad se jednom na godinu događaju ovakvi trenuci susreta i radosti. Nakon njega svi će opet u svoju životnu kolotečinu, a tako bi htjeli da je drugačije Nastavim tako promatrati i vidim da je duboko u pogledu tih ljudi sjeta pa čak i tuga zbog sjećanja na dane djetinjstva, mladosti, na selo, bakine doručke, nestašluke, prve ljubavi, ukradene poljupce i čini mi se da bi svi voljeli da je vrijeme tad stalo – za njih, a i za mene

Blago njima! pomislila sam.

I baš kad sam mislila da će ova čarolija prestati i vratiti me u stvarnost, makar zbog mnoštva nepoznatih ljudi i upitnih pogleda, u stilu tko je sad ova? uhvatim krajičkom oka meni dobro poznato lice i gle: Onaj isti sjaj, ona ista iskra sjaji u njegovim očima ono nešto dječačko, «berekinsko» (rekli bi mi Dalmoši), ono nešto iskreno, suptilno, zrelo ono nešto Tek tada sam osjetila zašto netko može živjeti za rodni kraj, kako netko pati i raduje se zbog svoga sela, kako netko želi «doći kući», proći kroz šor, sokak, ući u avliju, napuniti košanu Tek tada sam vidjela koliko je u pravu i bila sam ljubomorna. Bila sam ljubomorna jer sam vidjela iskrenost, slabost i ljubav prema svome kraju, u čovjeku kojeg poznajem, u ljudima oko njega i nisu se libili to pokazati. Bila sam ljubomorna jer među njima nije bilo rivalstva, zadnjih primisli disali su kao jedan i bili su jedno.

Iz ekstaze mog misaonog monologa i uživanja u ovom događaju, trgnuo me Pegula i pokvario ovu predivnu čaroliju (bio je gladan!).

Odlazimo. Odlaze ljudi kao sa nekog velikog spektakla i sve opet ostaje napušteno: selo, ljudi, crkva a nije tako trebalo biti. Svi ti ljudi zaslužili su mirisati na svoje, živjeti i disati svoje ali tješi me činjenica da vjera čuva ono što se u njoj izgradi, ma koliko god se to činilo nemogućim! No, Bog je za njih imao druge planove, svima nama još ne shvatljive, ne dokučive

Na kraju sam shvatila jednu stvar: Kad bi svi ljudi voljeli svoj zavičaj, barem samo jedan dan, kao što ga voli Pegula i svi oni ljudi iz Doline, Svijet bi bio sjaj, iskra. Ista ona radosna i iskrena iskra koja tinja u Pegulinu oku, koja se ne gasi bez obzira koliko on bio daleko od rodnog mu sela. Sada razumijem onaj polet, zanos i ponos u njemu na sam spomen riječi «Dolina» (pa makar ta riječ označavala i prostor između dva brda), zanos na spomen bajera, Save, vila i vilenjaka

Da, Pegula, zaista ti je selo Dream Vally Dolina Snova!

Zato, na svemu tamo proživljenom i doživljenom Hvala ti!

Kontesa