Članak

Putovima Drinskih mučenica

Putovima Drinskih mučenica

Udruga „Blažena Jula Ivanišević“ iz Godinjaka i vjernici župe Staro Petrovo Selo su, u povodu jedanaeste obljetnice proglašenja blaženim Drinskih Mučenica, organizirali hodočašće – Putovima Drinskih mučenica. Voditelji hodočašća su staroperovački župnik vlč. Ivan Nikolić i vjeroučitelj, inače, predsjednik Udruge,  vjeroučitelj Tomislav Ivanišević. Hodočasnicima su se pridružile tri časne sestre Kćer Božje ljubavi iz Zagreba  i to s. Danijela, s. Ružica i s. Klara.

Uz molitvu i pjesmu, koju je predvodila s. Danijela , stigli se do prve postaje u Bosni i Hercegovini, a to je bio Novi Travnik, u kojem postoji zavjetna kapelica, spomenik i trg Drinskih mučenica, koja je blagoslovljena u povodu obilježavanja 80. obljetnice mučeništva i 10. obljetnica beatifikacije Blaženih Drinskih mučenica, ubijenih iz mržnje prema vjeri. Taj svečani čin je obavio vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić.

Pun autobus hodočasnika je dočekao župnik župe Presvetoga Trojstva don Anto Ledić i časne sestre koje djeluju u toj župi.

U župnoj crkvi koja je ukrašena slikama i vitrajem Drinskih mučenica, ali i ostalih hrvatskih mučenika i blaženika, don Anto je nadahnuto govorio o izgradnji crkve koja je dekretom od 24. rujna 2003.  utemeljena  kao župa, i ideji o izgradnji zavjetne kapelice Drinskim mučenicama, spomenika i Trga.

Nakon okrijepe, koju su župnik, č. sestre i vjernici priredili, put je nastavljen prema Sarajevu, gdje će završiti prvi hodočasnički dan.

            U večernjim satima vlč. Ivan je služio sv. Misu u neobaroknoj crkvi Kraljice sv. Krunice u Sarajevu, koja je ujedno i svetište Drinskih mučenica, a koja se nalazi u sklopu samostana redovnica  Kćeri Božje ljubavi i Zavoda sv. Josipa, gdje je smješten KŠC (Katolički školski centar) Sv. Josip.

            Kod gostoljunivih sestara će hodočasnici večerati i spavati, a prije toga učiniti posjet sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Jedna od sestara je to omogućila jer ima ključeve od nje, pa se je ušli kroz sporedna vrata.

            Nakon upoznavanja s tom velebnom građevinom, koja je izgrađena 1887. godine, zauzimanjem prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, nad njegovim grobom, koji se nalazi u katedrali je vlč. Nikolić molio s hodočasnicima, između ostalog i za njegovu Slavoniju (jer je rođen u Slav. Brodu) nad kojom su se nadvili crni oblaci neizvjesnosti.

Drugi hodočasniki dan je započet ranim ustajanje i doručkom. Put je vodio do Pala, osamnaest kilometara udaljeno od Sarajeva.

            Tu se nalazi crkva od drveta posvećena  sv. Josipu radniku sagrađena  1911. godine za vrijeme Austro-ugarske uprave. Izgradili su ju austrijski inženjeri za svoje vjerske potrebe, odnosno šumarske radnike koji su radili u šumi na obradi drveta. Crkva je obnovljena 1983. i predstavlja kulturnu baštinu BiH.

 U isto vrijeme su na Palama, časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi napravile svoj samostan  Marijin dom, pa su rado dolazile na sv. Misu u ovu crkvu. U tom samostanu su održavale nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost. Inače, časne sestre Kćeri Božje ljubavi došle su u Sarajevo na poziv nadbiskupa dr. Josipa Stadlera 1882. Poslala ih je utemeljiteljica reda Franziska Lechner.

Nedaleko od ove župne crkve, svega dvadesetak minuta hoda, na obližnjim Kalovitim brdima nalazio se imanje i samostan Kćeriju Božje ljubavi – Marijin dom, koji je stradao od četnika 1941. godine i više nikada nije obnovljen.

Crkvu danas krasi reljef blaženih Drinskih mučenica kojega  je izradio pravoslavni vjernik s Pala. Drvo u kojem je izrađen reljef  je izvađeno iz rijeke Drine.

Pred tim reljefom hodočasnici su se molili blaženicama.

Odatle je put nastavljen do Goražda, udaljenog oko 55 km od Pala. Taj put su časne sestre su za 4 dana po snijegu, tjerane ljudskom zloćom, prešle.

Podsjetimo se imena tih blaženica: Predstojnica časna sestra Jula IvaniševićHrvatica, rođena u GodinjakuStaro Petrovo Selo, 1893. godine, Berchmana LeidenixAustrijanka, rođena u Enzerdorfu, 1865. godine, Krizina BojancSlovenka, rođena u Zbureu, Šmarjeta, 1885. godine, Antonija Fabjan, Slovenka, rođena u Malo Lipje, Hinje, 1907. godine, i  Bernadeta Banja Hrvatica mađarskog podrijetla, rođena u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara, 1912. godine.

U Goraždu, s onu stranu rijeke Drine, hodočasnike je dočekao župnik župe sv. Dominika vlč. Josip Tadić. On je i služio sv. Misu u koncelebraciji s vlč. Ivanom, i nazočne upoznao sa životom malobronih vjernika u ovoj, najprostranijoj župi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, o ishođenju građevinske dozvole i o gradnji crkve blaženih Drinskih mučenica.

Nakon misnog slavlja i okrijepe ispred župnog ureda, u čijoj se zgradi nalazi i crkva, pedesetak hodočasnika se je uputilo u procesiji ulicama Goražda do zgrade bivše vojarne, u kojoj je sada smještena Osnovna škola, mjesta gdje su mučenice svoju vjeru zapečatile vlastitom krvlju.

Dan je sunčan, a u BiH su izbori pa su brojni građani na ulici i teracama ugostiteljskih objekata. Radoznalo, ali s poštovanjem su promatrali hodočasnike, sjećajući se i svojih mještana ubijenih u Drugom svjetskom ratu, ali i u ovome.

Bilo je to  15. prosinca 1941. godine. Časne sestre su po dovođenju u Goražde smještene u zgradu vojarne na drugom katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Da bi sačuvale svoju čast, časne sestre su skočile kroz prozor gdje su se teško ozlijedile, nakon čega su ih četnici noževima ubili i bacili njihova tijela u rijeku Drinu.

 Tih dana, bačeno je u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama.              

Na prozoru kroz koje su sestre skočile zapaljeno je 5 bijelih lampiona, koji su pet mladića i djevojaka nosile do spomen obilježja ispred vojarne, a potom zapalili isto toliko crvenih.

Pet crvenih ruža su s dubokim poštovanjen spuštene u mutnu vodu rijeke Drine, dok su hodočanici na obali pjevali: „Ljiljani bijeli pratite nas, na putu našem u vječni spas…“

Od mjesta mučeništva, otišlo se je do crkve Drinskih mučenica koja je još u fazi gradnje. Uskoro će se na nju postaviti „stolarija“, tako da će se 12. prosinca ove godine moći služiti prva sv. Misa.

Nakon ručka, hodočasnici su se puni  dojmova vraćali svojim domovim, noseći obiteljima i cijeloj župi blagoslov Drinskih mučenica.Neki su razmiljali i o tome, kako bi bilo lijepo pješice proći ovim putom od Pala do Goražda – putovima Drinskih mučenica.

0