Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Događanja

OBILJEŽAVANJE SVIH SVETIH I DUŠ NOG DANA NA GROBLJU GRADINA U DONJOJ DOLINI 2020

Blagdan Svih Svetih i spomendan Dana Mrtvih Dušnog dana su dani kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika i pohode grobovi i groblja u znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima i kite ih cvijećem, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.

GROBLJE GRADINA NA KOJEM POČIVAJU MILI I DRAGI ŽUPE DOLINA

Na sam blagdan Svih Sveti, slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

            I ove godine, svoju ljubav i sjećanje na mile i drage su vjernice župe Dolina iskazali dolaskom na groblje Gradina u Donjoj Dolini u subotu 31. listopada. Nakon što su zapalili svijeće i grobove okitili cvijećem, svi su se okupili  oko oltara ispred kapelice. Svetu Misu je služio p. Tomislav Topić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina.

            Okupilo se tridesetak vjernika koji su ostali živjeti u Dolini i u Bosanskoj Gradišci, a većina ih je došla iz okolice Nove Gradiške i Zagreba. Svi su se oni pridržavali epidemioloških mjera

SVETU MISU JE SLUŽIO P. TOMISLAV TOPIĆ BOSANSKOGRADIŠ KI ŽUPNIK I UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA
ZA VRIJEME SV. MISE POŠ TIVALE SU SE SVE MJERE

Župnik  se zahvalio nazočnima što su pohodili groblje u prkos pandemiji coronavirusu, koja hara svijetom. To je znak da ljubav, pa i prema pokojnima nema granica.

Zbog tog Covida,  nije se služila sv. Misa i blagoslov polja o blagdanu sv. Marka, ali je za to služena na sam blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, koji je i zaštitnik Donje Doline. Za sve te prigode, trava na groblju je bila pokošena.

            Na kraju sv. Mise, p. Tomislav je izmolio opijela za sve pokojne čija tijela, počivaju na ovom svetom mjestu, i čekaju uskrsnuće a potom je pojedinačno blagoslovio sve one grobove  i molio molitvu odrješenja, za koje je rodbina izrazila želju da ih pohodi.

 Sutra, na blagdan Svih Svetih i prekosutra, Dolinci i Novoselci će pohoditi groblja u Novoj Gradišci, Gornjim Bogićevcima, Zagrebu i mnogim drugim mjestima koja polako postaju Druga Gradina.

Bilo je i riječi o opsežnim radovima na ovom groblju koje treba izvesti, ali ne u Karla Vonića aranžmanu.

SVI KOJI SU IZRAZILI ŽELJU P. TOMISLAV JE MOLIO MOLITVU ODRJEŠ ENJA I BLAGOSLOVIO GROBOVE

DAROVATELJI ZA GROBLJE GRADI U DONJOJ DOLINI U 2020. GODINI

Svoj novčani prilog, za održavanje groblja, predali su Micanu, što se podrazumijeva pod košene trave i sitnih popravaka na grobljanskoj kapelici, u tijeku 2020. godine su dali: Petar Pero Jurišić 50 Eu, Mijo Ćorković 100 kn, Mišo Barišić 100 kn, Miroslav Ćorković 100 kn, Katica (Stipe) Musić, Nova Gradiška  200 kn, Milenko Ćorković, Nova Gradiška  100 kn, Ljuboslav Knežević, Nova Gradiška 120kn, Zvonko Oršulić, Ljupina 200 kn, Ljuban Matković, Kovačevac 100 kn, Zlatko i Janja Vonić, Nova Gradiška 200 kn, Anto Oršulić, Zenica 200 kn, Mara Kovačević, Kozinci 20 KM, Ilija Dakić, Š umetlica 200 kn i Angelina Gubić, Visoka Greda100 kn.

               Imena nekih Dolinaca su već spomenuta u članku O groblju Gradina u Donjoj Dolini, ali ne smeta: bolje i dva puta, nego da se nečije ime ispusti.

               Osim Micanu, novčane priloge su dali p. Tomislavu Topiću upravitelju župe Dolina, koja se uglavnom koriste za održavanje crkvenog dvorišta u Gornjoj Dolini, a to su: Renata  Matijašević  40KM, Josip Ćorković 50 KM, Angelina Stazić  50 eu, Ljiljana Borjanović  i Kata Kesić  20 KM, Anto Š Šokić 20 KM, Zlatko Matković 20 KM, Janja Ćorković 200 Kn, Zvonko i Dobrila Kovačević 200 kn, Josip i Marija Kovačević 200 kn, Slavko Vidić 20 KM i Berislav Vonić  50 kn.

               Svima od srca hvala, uz poruku: i u buduće se nemojte umoriti od davanja. pripremio:Mican

Ne blijede sjećanja na Batar i Bukvik, sela kojih više nema

Kada se je u banjolučkom Biskupskom svetištu sv. Male Terezije u Presnačama, u subotu 3. listopada proslavljala svetkovina zaštitnice svetišta, a tom prilikom je i otkriven spomenik presnačkim mučenicima vlč. Filipu Lukendi i s. Ceciliji Grgić, u povodu 25. obljetnice njihove mučeničke smrti, u bosanskogradiškoj župi, na groblju sela Batar i Bukvik, kojih više nema, po treći puta (nakon završetka rata u BiH) su se okupili vjernici tih sela kako bi proslavili blagdan sv. Male Terezije od Djeteta Isusa.

Svetu Misu, pored mjesta gdje je bila kapelica, koja je u potpunosti srušena u rujnu 1992. godine, služio je bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić. U svojoj nadahnutoj propovijedi p. Tomislav je biranim riječima probudio uspomene na rodni kraj i nazočne podsjetio na kratak ali bogat život svetice, zaštitnice ovih mjesta, čiji se spomendan u katoličkoj crkvi obilježava svake godine 1. listopada.
Nakon završetka sv. Mise izmoljene su molitve opijelo i odrješenje za sve pokopane na ovom groblju.

Hodočasnici su došlo iz Hrvatske i to iz Nove Gradiške, Zagreba, Dugog Sela, Poljane kod Lipika i Kutine, Našičkoj Breznici te iz Njemačke i same župe sv. Roka Bosanske Gradiške.
Sv. Misi je uz četrdesetak hodočasnika nazočila i gospođa Marija Buganik Pranjić, predsjednica udruženja Poljaka, članovi Predsjedništva HPD Posavac i predstavnici općine Bosanska Gradiška. Svakako da bi taj broj hodočasnika bio i veći da svijetom ne hara pandemija koronavirus.

Prilika je to bila da nakon godinu dana sretnu rođaci i prijatelji u rodnom kraju te da se zapale svijeće i pomoli na grobovima najmilijih. Današnji susret, posjeta grobnim mjestima najmilijih i paljenje svijeća. Svakako da sve to nije moglo proći bez suza i uzdisaja. Po završetka sv. Mise i molitvi za mrtve, upriličen je domjenak, za vrijeme kojeg su se evocirale uspomene na dane provedene u rodnom kraju.

Kapelica posvećena Maloj Tereziji od Djeteta Isusa

Povijesne crtice
Zadnji stanovnici Batra i Bukvika 1970. godine iz Lijevče polja nedaleko od Bosanske Gradiške su iselili iz ova dva sela i napustili zauvijek rodna ognjišta. Početak iseljavanja iz ovih pitomih sela počelo je odmah iza Drugog svjetskog rata iz političkih, ali i gospodarskih razloga. Mlađi su bježali, preko granice u prekooceanske zemlje, zemlje Europe, odlazili su u Srijem, Hrvatsku, Sloveniju tražeći bolje uvijete življenja.
Najveće iseljavanje je zabilježeno početkom pedesetih i šezdesetih godina. Konačno, krajem šezdesetih godina Poljoprivredno dobro iz Nove Topole je nastavilo s masovnijim otkupljivanjem zemljišta od preostalih mještana koji ostatak života nastavljaju u novim sredinama na području gradova Petrinje, Nove Gradiške te u selima Antunovac kod Lipika, Našičkoj Breznici i Kozincima kod Bosanske Gradiške.
Bilo je to potiho sustavno uništavanje svega što je hrvatsko, odnosno katoličko, koji su na tim prostorima egzistirali od 1891. godine. Kao točka na sve to je bilo rušenje grobljanske kapelice 1992. i devastiranje spomenika.
Sve ovo je slikom i tekstom zabilježio, sin ovoga kraja Miroslav Sušilo, koji je 2016. godine napisao knjigu BATAR I BUKVIK SELA KOJIH VIŠ E NEMA a 2019. godine je ta knjiga doživjela svoje drugo prošireno izdanje.
Pokrenuta je akcija da se na mjestu srušene kapelice izgrade nova, tako da bi se na proljeće iduće godine blagoslovio temelj, a u tijeku godine nastavilo s radovima. Sjećanja na Batar i Bukvik, sela kojih više nema, ne blijede.

Svečano proslavljen blagdan Sv. Roka, zaštitnika Bos. Gradiške

Župa sv. Roka u Bos. Gradišci svečano je u nedjelju, 16. kolovoza 2020. proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika. Svečano koncelebrirano misno slavlje je predvodio biskup  msgr. dr. Franjo Komarica. S njim su suslavili domaći župnik o. Tomislav Topić i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić. Tako je biskup Franjo tri dana proveo na ovim prostorima. U petak, na uočnicu Velike Gospe i subotu na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini, a danas u Bos. Gradišci.

 Župna zajednica sv. Roka se je za proslavu svog nebeskog zaštitnika pripremala trodnevnicom.

Prije početka misnog slavlja bosanskogradiški župnik je pozdravio nazočne i zahvalio im se na dolasku bez obzira na poteškoće pandemije koronavirusom koja je zahvatila cijeli.

Izostao je tradicionalni dolazak vjernika iz Hrvatske, koji se nisu usudili doći. Na samom početku sv. Mise, biskup Franjo je kazao kako je msgr. Drago Balvanović, sin ove župe, misionar u dalekom Peruu bolestan i nalazi se na bolničkom liječenju i preporučio ga je u molitve.

U svojoj homiliji biskup je govorio o sv. Rokukao istinskom Kristovom vjerniku i ukratko je protumačio značenje  svetaca za život članova Kristove putujuće Crkve. Ustvrdio je da su  sveci nama uzori i zagovornici , te da je potrebno njegovati duhovno  i molitveno zajedništvo sa svecima. Pojasnio je u čemu je veličina sv. Roka, koji je činio brojna djela milosrđa, a koji nije bio pošteđen ni od opake zarazne suvremene bolesti, pa ni zatvora ‘po povratku u svoj rodni kraj.

Po završetku misnoga slavlja župnik je pozvao sve nazočne na zakusku koja je priređena u prostorijama Župno-pastoralnog centra.

            Po završetku objeda, nakon kojeg se i zapjevalo, biskup je u pratnji predsjednice i članova HPD Posavac iz Bos. Gradiške, obišao trg i devastirani spomenik Hrvatskim velikanima ispred crkve te se zadržao ispred zgrade koja je u vlasništvu Župnog ureda Bos. Gradiška i Hrvatskog pjevačkog društva Posavac, ali je općinske vlasti i dalje svojataju.           Razgovaralo se o mogućoj obnovi trga i vraćanju zgrade u prvotno vlasništvo.

NA POČETKU MISNOG SLAVLJA NAZOČNE JE POZDRAVIO ŽUPNIK P. TOMISLAV
POZORNO SU SE SLUŠ ALA MISNA ČITANJA
BISKUP FRANJO JE NADAHNUTO PROPOVJEDAO
MISNICI OKO OLTARA. DA NIJE NEDJELJA, BILO BI IH PUNO VIŠ E
ZBOG PANDEMIJE CRKVA JE POLAPUNA
ZA BLAGDANSKIM STOLOM
BISKUP FRANJO UVIJEK IMA NEŠ TO NOVO PORUČITI
ISPRED ZGRADE KOJA JE U VLASNIŠ TVU HPD POSAVAC I ŽUPNOG UREDA
RAZGOVARALO SE O OBNOVI TRGA, POVRATKA ZGRADE U PRVOTNO VLASNIŠ TVO

Župa Dolina proslavila 100-tu obljetnicu postojanja

Koncelebrirano Misno slavlje uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije Veliku Gospu, kao i na samu svetkovinu predvodio je biskup Franjo Komarica u koncelebraciji s brojnim svećenicima.

Župa Dolina kod Bos. Gradiške proslavila je svoju 100. obljetnicu postojanja i svoj patron Uznesenje Blažene Djevice Marije Veliku Gospu, liturgijskim slavljima uoči i na samu svetkovinu 15. kolovoza 2020. godine

BROJ GODINA JE PISAO I ISPRED OLTARA

Podsjetimo se kako je Dekretom Biskupskog ordinarijata u Banja Banja Luka na dan 3. svibnja 1920. godine  osnovana je župa Dolina, ali je odlučeno da se obljetnica obilježi na  blagdan Velike Gospe koja je zaštitnica te župe.

UOČNICA PROSLAVE VELIKE GOSPE U ŽUPI DOLINA

            Svečanost obilježavanja stote obljetnice postojanja župe Dolina počela je u petak, uoči svetkovine, molitvom Slavnog otajstva sv. krunice koju je predmolio biskup Franjo.

Svečanost je nastavljena  koncelebriranim Misnim slavljem,koje je  predslavio  biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, a suslavitelji su bili upravitelj župe Doline i bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić. Na Misi je sudjelovalo 20 tak župljana iz te i bosanskogradiške župe i oni koji su došli iz Hrvatske.   

Misa je nastavljena prigodnom pobožnošću Presvetom Oltarskom sakramentu, koju je također predvodio biskup Komarica. I njegova homilija i tekstovi kod klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom bili su prožeti mislima o odgovornom i plodnom životu onih koje Bog pozove na posebne zadaće u ljudskom rodu i Crkvi. Biskup Komarica je uzeo Gospin život kao uzorak svakog uspjelog života svećenika u Kristovoj Crkvi, posebno se osvrnuvši za djelovanje i žrtve župnika, župnih upravitelja i drugih svećenika koji su se brinuli za župljane tijekom proteklih stotinu godina. Molilo se za sve pokojne župnike, župljane i dobročinitelje.

Večeras se nakon punih 25 godina Isus vratio u svoju kuću. Naime sve do ovogodišnje obnove župne crkve, nisu bili stvoreni uvjeti da u Svetohranilištu, koje je u tijeku rata devastirano, a neki njegovi dijelovi ukradeni, bude Presveto. Mnogim vjernicima su u tome trenutku suze orosile oči.

Uočnica je završila blagoslovom s Presvetim.

PROSLAVA VELIKE GOSPE, PATRONA ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE VELIKE GOSPE.

Svečano Misno slavlje na samu svetkovinu predslavio je također biskup Komarica. Zajedno s njime u koncelebraciji su bili: p. Tomislav Topić, upravitelj župe, i župnik u Gradišci, p. Ivan Marija Tomić, domaći sin, župnik župe Kraljice svete Krunice u Zagrebu, preč. Žarko Vladislav Ošap, župnik i dekan banjolučki, poratni upravitelj župe Dolina vlč. Marko Stojčić, župnik u Š imićima, upravitelj župe Mahovljani i ravantelj KŠ C u Banjoj Luci, također bivši upravitelj župe Dolina, vlč. Anđelo Bartulica, župnik u Novoj Topoli i vlč. Predrag Ivandić, biskupov tajnik.

CRKVA JE SPREMNA ZA PROSLAVU 100. ROĐENDANA
SV. MISU UOČNICU JE PREMOLIO BISKUP FRANJO U KONCELEBRACIJI S P. TOMISLAVOM I VLČ. PREDRAGOM
PO ZAVRŠ ETKU MISNOG SLAVLJA JE IZLOŽENO PRESVETO
KLANJAM TI SE SMJERNO

Na Misnom slavlju je bio umirovljeni gradiški pravoslavni paroh i arhijerejski namjesnik o. Mirko Milisavić, jedan pravoslavni bogoslov i predstavnici općine Bosanska Gradiška: Davor Glišić načelnik odjeljenja za društvene djelatnosti, Danijela Malinović referent u odjeljenju za društvene djelatnosti, i Slavko Mekinjić referent za vjerska pitanja u odjeljenju za društvene djelatnosti te predsjednica i njena zamjenica Hrvatskog pjevačkog društva Posavac Bos. Gradiška Ljiljana Došen i Petra Miklavčić.

Uz domaće župljane, na Svetu misu u svoj rodni kraj, došli su župljani koji žive izvan župe i Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i Austriji. Bilo je župljana i iz susjednih župa Bosanske Gradiške te Nove Topole, odakle su došle i dvije redovnice Družbe klanjateljica Krvi Kristove.

Aktualna pandemija koronavirusa spriječila je mnoge koji su kanili doći, te je bilo sveukupno oko stotinu nazočnih.

Upravitelj župe o. Topić je na početku Misnog slavlja izrazio dobrodošlicu svima. Ukratko je naveo i povod ovogodišnje duple svečanosti.

Biskup Komarica se na početku Mise nadovezao na riječi upravitelja župe i pozvao sve na pobožno, zahvalno slavljenje ovog jedinstvenog događaja u njihovoj župi.

Svi su nazočni složno pjevali i molili.

U prigodnoj propovijedi, biskup Komarica se najprije osvrnuo na dugu i burnu povijest Katoličke Crkve u tom kraju. Zatim je govorio o nastanku župe o broju župljana tijekom zadnjeg stoljeća, o duhovnim pastirima koji su djelovali u župi, te o njezinoj najnovijoj izuzetno dramatičnoj sudbini tijekom zadnjeg rata i poraća, kad je župna zajednica od nekadašnje skoro dvije tisuće vjernika svedena na manje od dvadeset stalno nazočnih u župi. Između ostalog je kazao: Svečano obilježavanje stote obljetnice Vaše župe, vašeg župnog zajedništva jeste jedan vidljivi znak vaše žive vjere, vaše vitalnosti, vaše nade s obzirom na budućnost ne samo vas osobno i vaših obitelji tamo gdje se sada momentalno nalazi većina od vas ovdašnjih prognanih župljana nego i za budućnost ovdašnjih župljana, sadašnjih i budućih. U ovoj osobitoj, povijesnoj situaciji, u kojoj se nalazite vi, i mnogi drugi, koji imaju na području ove župe svoje duboke korijene, – gdje su rođeni vaši roditelji  i vaši preci, svi ste vi pozvani kao Kristovi vjernici i suradnici da budete vjerodostojni, istiniti, pozitivni, konstruktivni!

Podsjetio je i na samo Bogu znane brojna slavlja Misā, sakramenatā, pobožnosti te molitve i žrtve župljana i njihovih svećenika tijekom proteklog stoljeća. Sve je to izuzetno bogata i dragocjena baština koju i sadašnja generacija župljana, gdje god oni bili ne bi smjela zaboraviti a još manje prezreti. Podsjetio je sve župljane na njihovu obavezu da ne zaborave svoju prošlost, svoje korijene, svoju očevinu i baštinu kao i svoju obavezu glede budućnosti Crkve u njihovoj župi.

U drugom djelu svoje propovijedi biskup Komarica je protumačio jedinstvenu ulogu Presvete Djevice Bogorodice Marije u povijesti spasenja ljudskog roda, te njezin slavni svršetak u Nebu.

Naglasio je kako je važno da se mi kao Kristovi učenici preporučimo u Marijin zagovor, budući da ju Crkva od davnina štuje kao svoju Odvjetnicu, Zagovornicu, Tješiteljicu i Pomoćnicu, te da joj se utječemo u svim neprilikama života.

Svoju propovijed biskup Komarica je završio posebnom molitvom Mariji na Nebo uznesenoj te pjesmom u čast Gospi koju su svi otpjevali.

Na koncu Misnog slavlja, upravitelj župe p. Tomislav zahvalio je biskupu Komarici, svećenicima i svim ostalim vjernicima na dolasku i sudjelovanju u jubilarnom slavlju župe. Ukratko je izvijestio o uspješno izvedenim radovima na obnovi krova i cijelog interijera crkve. Naveo je imena dobročinitelja uglavnom župljana te župe te imena izvođača radova.

PRIJE POČETKA SVEČANE SV. MISE BISKUP FRANJO JE RAZGOVARAO S VJERNICIMA
ZBOG KORONAVIRUSA IZOSTAO JE VELIK BROJ DOLINACA
PRAVOSLAVNI SVEĆENIK O. MIRKO I BOGOSLOV SU ZAJEDNO S VJERNICIMA MOLILI
KAO NEKAD U DOBRA STARA VREMENA
UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA P. TOMISLAV JE NA POČETKU MISNOG SLAVLJA POZDRAVIO SVE NAZOČNEE

Na kraju Mise svi su otpjevali pjesmu zahvalnicu Tebe Boga hvalimo.

POGLED NA OBNOVLJENU CRKVU
CRKVOM SE ORILA PJESMA ZAHVALE TEBE BOGA HVALIMO

Nakon Mise uslijedio je zajednički objed agape u dvorištu crkve koju je pripremio upravitelj župe Dolina i župnik župe Bos. Gradiška p. Tomislav, nakon kojeg se i zapjevalo.

Tom prigodom župnik Tomislav je podijelio zahvalnice svim župnicima koji su djelovali u toj župi, župljanima koji su doprinosili razvitku župe, materijalno i duhovno, te još nekim dobročiniteljima. /Popis dobitnika Zahvalnica je sastavni dio ovoga članka/.

U prigodi obilježavanja stogodišnjice Jubileja župe Dolina izdan je i prigodni letak, kojega je priredio mons. dr. Anto Orlovac te prigodna izložba fotografija o župnim crkvama, svećenicima dušobrižnicima župe, duhovnim zvanjima iz župe te dio naslovnicama knjigā  koje govore o župi ili se u njima spominje Dolina i njena sela. Sve te knjige su predstavljene u publikaciji godišnjaku Suza dolinska. Izložbu je priredio župljanin dolinske župe u izgnanstvu Milorad Mican Oršulić.

NAKON MISNOG SLAVLJA UPRILIČEN JE DOMJENAK ZA SVE NAZOČNE
BLAGOSLOV I ZAHVALA PRIJE POČETKA BLAGOVANJA
ŽUPNIK JE ZASLUŽNIM DODJELIO ZAHVALNICE
BISKUP FRANJO SE JE ZAHVALIO U IME SVIH DOBITNIKA
I NA TORTI JE PISALO 100
U ZNAK SJEĆANJA NA JUBILEJ U DOLINSKOJ CRKVI ĆE OSTATI POSTAVLJENA IZLOŽBA
SLIKA S BISKUPOM ZA USPOMENU

Za Laudato TV biskup Franjo, upravitelj župe p. Tomislav, župljanka ove župe Davorka Uzelac i Milorad Oršulić Mican su dali izjave. Evo što je rekao Mican:

Jedan sam od 1.400 vjernika župe Dolina koji je među prvima, 1992. godine, u jeku rata u BiH, morao napustiti svoj rodni dom, preplivavši rijeku Savu, kao i mnogi drugi, da bismo sačuvali gole živote. Župa Dolina je doživjela  Treću uru Velikog petka na Malu Gospu 1995. godine, kada je preč. Kazimir Višaticki, dolinski župnik, sa ostatkom ostataka vjernika župe, pod prijetnjom smrti, mora napustiti Dolinu. On će 2004. godine biti ubijen u župnom uredu Bosanska Gradiška. Osim njega, za vrijeme rata u BiH, ubijena su još dva bivša dolinska župnika: vlč. Ratko Grgić za koga se ni dan-danas ne zna gdje se nalazi njegovo mrtvo tijelo i vlč. Marko Š alić, koji podlegao batinama u dobojskom logoru.  Ako toj brojci dodamo još dvojicu bivših dolinskih župnika koji su ubijeni u II. sv. ratu fra Ignacije Ognjen Idžotić i msgr. dr. Nikola Bilogrivić,  onda je župa Dolina, u svojoj stogodišnjici, okrunjena s vijencem pet mučenika Kristove vjere.

            Danas u Dolini živi deset obitelji sa 14 vjernika, a kao što sam rekao, bilo ih je 1.400. Riječ je o starijim i nemoćnim osobama, koje su ostale da svoj ostatak života, uza sve poteškoće, provedu u rodnoj Dolini. Glede povratka, o njemu se ne može više govoriti. Vjekovna ognjišta su prije više od 25 godina ugašena, a kada su bile kakve-takve mogućnosti, međunarodni i državni čimbenici su zatajili.

            Dolinci svoju rodnu grudu nisu zaboravili. Oni u svoju Dolinu,  najčešće dolaze na groblje Gradina u Donju Dolinu tijekom godine i za blagdan Svih Svetih, o sv. Marku i Mučeništvu sv. Ivana Krstitelja kada se slave sv. Mise na groblju, u Novo Selo o sv. Ani  i svakako o Velikoj Gospi u župnu crkvu Dolina, kada iz svih europskih zemalja dolaze njezini sinovi i kćeri.

            Nas Dolince posebno povezuje, i okuplja u zajedništvu, specifična publikacija, glasilo, koje je poslije preraslo u godišnjak župe Dolina a zove se Suza dolinska. Do sada je iz tiska izašlo 35 brojeva, a u pripremi je i 36. broj. Ja sam urednik te publikacije i autor monografije Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti koja je iz tiska izišla u povodu osamdesete obljetnice župe Dolina, dakle jubilarne 2000. godine. Dolino majko, sretan ti stoti rođendan!

DOBITNICI  ZAHVALNICA POVOM OBILJEŽAVANJA 100. OBLJETNICE  OSNUTKA ŽUPE DOLINA 

ZA NESEBIČAN TRUD I VELIKI DOPRINOS U DUHOVNOM ŽIVOTU OVE ŽUPE

  • Msgr. dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup
  • Msgr. dr. Anto Orlovac
  • Msgr. dr. Karlo Višaticki
  • Msgr. Drago Balvanović, misionar u Peruu

Bivši župnici i upravitelji župe Dolina

  • Msgr. Kazimir Višaticki, posmrtno
  • Vlč. Pero Čolić, posmrtno
  • Vlč. Vladislav Žarko Ošap
  • Vlč. Josip Jerković
  • Vlč. Boris Ljevak
  • Vlč. Marko Stojčić

Svećenicima rodom iz župe Dolina

  • Vlč. Milivoj Knežević, posmrtno
  • P. Damir Šokić
  • P. Ivan Marija Tomić

ZA TRUD I DOPRINOS U ŽIVOTU ŽUPE

  • Mijo Ćorković Mića, kum crkve, Nova Gradiška
  • Josip Ćorković, Bos. Gradiška
  • Borica Kalić r. Š Šokić, Slavonska Dolina
  • Franjo Samardžić, novinar i publicist, Nova Gradiška
  • Luka Čegrlj, Bos. Gradiška
  • Ilija Jurišić, Dubovac
  • Davorka Uzelac, Gornja Dolina
  • Zdenka Budić, Gornja Dolina
  • Blaženka Kapetanović, Donja Dolina
  • Dragoljub Kerezović, Novo Selo
  • Milorad Oršulić Mican, Okučani
  • Pavle Budić, Š umetlica
  • Pavle Musić, Nova Gradiška
  • Mato Knežević Maća, Gorice
  • Kristijan Vonić, Kutina
  • Petra Miklavčić, Bos. Gradiška
  • Miroslav Sušilo, Kutina
  • Željko Marković , Bos. Gradiška
  • OPĆINA GRADIŠ KA
  • HPD POSAVAC Bos. Gradiška
  • Ilija Gogić, Nova Gradiška
  • Jozo Kalizan, Novska          

ZA MATERIJALNI DOPRINOS U OBNOVI ŽUPNE CRKVE:

  • Luka Petrović, Ravensburg
  • Republičkom sekretarijatu za raseljena lica i migracije BiH
  • d.i.a. Zdenko Dragičević
  • Pava Ćustić r. Vonić, SAD
  • Tvrtko Oršulić, Belgija
  • Ivo /Florijana/ Oršulić, Nova Gorica
  • Ivo Kovačević Ćiro, Zagreb
  • Anto Oršulić, Zenica
  • Anđelki i Angelini Budić, Austrija
  • Zdenko i Zdenka Vonić, Slav. Kobaš
  • Davor i Mara Matković, Brodski Stupnik
  • Restoran Složna braća Novi Varoš
  • Ilija i Manda Vidić
  • Slavko Vidić, Gornja Dolina
  • Nevenka Ilić – Ema
  • Milenko Ćorković, Nova Gradiška
  • Angelina Gubić, Visoka Greda
  • Sanja Ćorković, Austrija
  • Tanja Ćorković, Austrija
  • Pavle i Slavica Ćorković, Okučani
  • Mirko i Ankica Kalizan, Novska

Proslava Sv. Ane i završetak radova u župnoj Crkvi

Lijepi običaj, proslava nebeskih zaštitnika u pojedinim selima župe Dolina i Bosanska Gradiška, zahvaljujući  p. Tomislavu Topiću župniku župe sv. Rok u Bosanskoj Gradišci i upravitelju župe Dolina, se uspješno nastavlja. U Donjoj Dolini je proslavljen  blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, u Bukviku i Batru (sela kojih više nema) sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, u Mačkovcu blagdan Duhova (prvi puta nakon rata u BiH), a u Novom Selu blagdan sv. Ane. Prigradska mjesta Bosanske Gradiške ne spominjem, jer u Brstovčini se je nakon rata slavila sv. Ana, a u Čatrnji blagdan rođenja Bl. Djevice Marije Mala Gospa

Proslava blagdana sv. Joakima i Ane u Novom Selu protekla je u znaku korone virusa,  pa se je okupilo uz svećenika samo šestoro vjernika. Troje je došlo iz Hrvatske, dvoje iz Gornje Doline i jedan sa župnikom iz Kozinaca.

U kapelici izgrađenoj 1972. godine, koja je preživjela rat u BiH a sada vapi za obnovom, p. Tomislav je služio svečanu sv. Misu za vrijeme koje je nadahnuto propovijedao.

Nakon misnog slavlja družilo  se uz kavu i hladno piće, a misarima se pridružio i susjed kapelice koji se brine za održavanje njenog okoliša.

MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO P. TOMISLAV TOPIĆ
VJERNICI NA SOCIJALNOJ DISTANCI
MISNA ČITANJA JE ČITAO BOJAN BRKIĆ
DRUŽENJE NAKON SV. MISE

Razgovaralo se o mogućoj obnovi kapelice i predstojećoj proslavi stote obljetnice župe Dolina koja će se održati na blagdan Velike Gospe

Iz Novog Sela otišlo se u Gornju Dolinu do crkve gdje se radovi na njenom uređenju  privode kraju. Zidovi su gletovani kao i betonske grede a drveni strop osvježen.

RADOVI U CRKVI SU PRI KRAJU
ŽUTA I BIJELA BOJA SU BOJE VATIKANA, A PLAVA GOSPINA
SLIKA ZA USPOMENU IZ DOLINSKE CRKVE.

No, pojavile su druge poteškoće. Zamijećeno je kako krov crkve prokišnjava  pa će se i na njemu morati poduzeti  potrebiti građevinski zahvati. To je još od posljedica rata, ali i nevremena.

Važno je istaći i aktivnost članova  HPD  (Hrvatsko pjevačko društvo) Posavac iz Bosanske Gradiške, koje je svoj rad obnovilo prije godinu dana. Oni su očistili župnu kuću od krova do ulaznih vrata. S toga objekta su, u tijeku rata, skinuta sva vrata i prozori, a odnesen je iz nje i parket. Sada se pokušavaju iznaći novčana sredstva kako bi se postavila nova stolarija i objekt stavio u funkciju.

POGLED NA KROV CRKVE KOJI PROKIŠ NJAVA

                                                              Tekst i fotografije: Milorad Oršulić -Mican

Pozivnica za stotu obljetnicu župe

B A N J O L U Č K A  B I S K U P I J A

Ž  U  P  A UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE DOLINA

U POVODU OBILJEŽAVANJA STOTE OBLJETNICE  POSTOJANJA ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE DOLINA S OSOBNIM ZADOVOLJSTOM   VAS

P  O  Z  I  V  A 

NA  SVEČANOST OBILJEŽAVANJA STOTE OBLJETNICE  POSTOJANJA ŽUPE DOLINA

SVEČANOST ĆE SE ODRŽATI U GORNJOJ DOLINI  na blagdan uznesenja blaŽENE DJEVICE MARIJE – Veliku gospu, 15. KOLOVOZA 2020. GODINE SVETOM MISOM KOJU ĆE PREDVODITI MSGR. DR. FRANJO KOMARICA, banJOLUČKI BISKUP, S POČETKOM U 11,00 SATI U KONCELEBRACIJI SA SVEĆENICIMA RODOM IZ ŽUPE DOLINA I BANJALUČKE BISKUPIJE.

NAKON MISNOG SLAVLJA OČEKUJEMO VAS KAO DRAGE GOSTE ZA BLAGDANSKIM STOLOM.

                 UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA    p.   Tomislav Topić, OCSO                                  

O GROBLJU GRADINA U DONJOJ DOLINI

Dok su se  na jednoj strani, u Gornjoj Dolini obavljale pripreme  za obnovu crkve, malo dalje, u Donjoj Dolini započeli su opsežni radovi na uređenju groblju Gradina. Vjernici, koji su u to vrijeme posjećivali grobove svojih pokojnika zamijetili su da su na groblju otpočeli neki neobični radovi o kojima im nitko nije mogao dati odgovarajuću informaciju o tome što se tu događa.

Panika je nastala tek  kada se je doznalo da ni župnik ne zna što se događa na groblju.Ubrzo je otkriveno, da je Karlo Vonić, rodom iz Gornje Dolini, koji je dosta vremena proveo na radu u Njemačkoj, samovoljno,dakle, bez župnikovog znanja započeo neke neobjašnjive  radove na groblju. Prvo je, početkom ove godine angažirao ljude, doseljenike u Dolinu koji su skidali humus, od prilike deset do petnaest cm, potom  su na tu ogoljelu zemljanu površinu  stavljali neku vrstu folije najlona  a po njemu sitni riječni šljunak. Krenuli su od one strane gdje je nekoć bila trgovina, sa zapadne strane. Govorio je kako je garancija pet godina da trava neće tu rasti.

To je tada izgledalo lijepo, dok trava nije počela rasti pored spomenika i tamo gdje je sastavljena folija. Sad se postavlja pitanje, kako sada i u buduće taj dio groblja održavati? Kao što je rečeno, o svemu ovome župnika nitko ništa nije pitao. Kada su pritužbe pojedinih vjernika došle do Biskupskog ordinarijata u Banja Luku, došao je izaslanik i tada je zapovjeđeno je da se obustave  svi radovi, ali se je izvođač oglušio pa su oni i dalje nastavljeni.

Slijedeći nerazumni Karlov potez bijaše, početkom ožujka ove godine, sječa i čupanje čempresa uz stazu do kapelice pa onda dalje prema Savi i one ispred groblja. Tom prilikom su počupani i stupovi koji su držali, do sada, kakvu takvu kapiju s kojom se zatvarao ulaz u groblje.

No, to ne bijaše sve. Išao je, ne jedan korak, nego više koraka dalje, pa je podigao  – uklonio sve asfaltne staze po groblju, koje je teškom mukom 1990. Godine, skupljajući novac od kuće do kuće, asfaltirao, tadašnji dolinski župnik vlč. Kazimir Višaticki. Ta velika količina asfaltne mase, koja je podignuta sredinom lipnja,  je odvezena do rijeke Save, a jedan dio stoji na ulazu u groblje.  Ovo zadnje je obrazloženo  riječima kako će za petnaest dana biti staze po groblju betonirane, a na ulazu u groblje, do Velike Gospe,  postavljena nova kapija.

Baš ni jedna od ovih akcija nema opravdanja. Ako je već htio novčano pomoći, svom  kraju, kako to objašnjava , mogao je na mnogo drugih načina učiniti, u dogovoru sa župnikom,  nešto korisno i biti upamćen po dobrom. Ovako? Nitko u Hrvatskoj, s kim sam se susreo ne odobrava ovo što je na groblju učinjeno. Čak što više, mnogi prijete tužbom zbog devastacije groblja.

Uza sve to, po Hrvatskoj i nekim zemljama Europske unije  kruže glasine, kako se ogromne novčana sredstva daju Micanu za održavanje groblja, a trava se ne kosi Ta ogromna sredstava  koja su, ove godine darovana, do danas iznose  675 kn, a njih su dali Petar Pero Jurišić 50 eu, Mijo Ćorković i Mišo Barišić iz Nove Gradiške te Miroslav Ćorković iz Vrbja po 100 kn.  U ostalom, svaki novčani iznos, pa i onaj najmanji se javno objavljuje na službenoj internetskoj stranici Suze dolinske, a potom i u tiskanom obliku.

Uza sve to, život teče dalje.

Samo tjedan – dva, prije bahatog čupanja čempresa na groblju,  15. veljače su iz Ratkovice kod Pleternice došli Josip i Matej Oršulić i Mican iz Okučana koji su  obradili  čemprese na groblju, a to znači da su ih presjekli na određenu visinu i potkresali, a na onima ispred groblja su odstranjene suhe grane

Pred blagdan sv. Marka, upravitelj župe Dolina p. Tomislav Topić je angažirao osobu koja je pokosila travu na groblju, jer zbog  pandemije nitko iz Hrvatske nije mogao doći, a zbog toga nije tu ni služena sv. Misa, niti je obavljen blagoslov polja.

U utorak, 14. srpnja su Mato Knežević Maća i Mican otišli u Donju Dolinu i uz pomoć župnika p. Tomislava,  pokosili travu na onom dijelu groblja koje nije obuhvaćeno samoinicijativnim  aktivnostima. Po završetku toga posla otišlo se u Novo Selo gdje se je oko kapelice pokosila trava, kako bi se u subotu 25. srpnja proslavio blagdan sv. Ane.

Svakako da će se do Velike Gospe obaviti još jedno košenje trave kako bi se dostojno pripremilo za posjet groblju,  onih  Dolinaca koji će doći kao hodočasnici svojoj  GOSPI DOLINSKOJ i sudjelovati na svečanom obilježavanju stote obljetnice župe Dolina.

PRESJECANJE ČEMPRESA KOJIH VIŠ E NEMA
KADA SU NEKADA BILI ČEMPRESI NA GROBLJU
POGLED NA GROBLJE
NEKAD
I SADA
KARLA VONIĆA URADCI
SADA JE GROBLJE BEZ ASFALTNIH STAZA
ASFALT SE NALAZI NA ULAZU U GROBLJE
SUDIONICI NEDAVNE AKCIJE NA KOŠ ENJU TRAVE NA GROBLJU
UZ KOŠ ENJE TRAVE TREBALO JE POKUPITI I IZGORJELE LAMPIONE

Obnova crkve u Gornjoj Dolini

ZAVRŠ NE PRIPREME ZA OBILJEŽAVANJE STOTE OBLJETNICE ŽUPA DOLINA

Kako se bliži STOTI ROĐENDAN župe Dolina to su i građevinski radovi na uređenju interijera crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini kod Bosanske Gradiške intenzivniji. Sama je crkva u tijeku rata devastirana, ali su je vjernici svojim dragovoljnim prilogom obnovili kao što je: izrada trojih ulazni vrata u crkvu, koja su skinuta i odnesena (ukradena) kao i dvoja na ulazu u sakristiju, priključena je električna energija koja je u tijeku rata isključena, a zvono koje je elektrificirano također je ukradeno. S prozora su skinuti obrlihti koje je trebalo nove napraviti.  Postavljena je drvena  ograda na koru, izrađena u stilu dolskih ornamenata na kućama i postavljene  nove pločice. Nabavljene su slike Križnog puta i zahvaljujući p. Damiru Š Šokiću napravljeni okviri kakvi su bili prije rata. Njemu dugujemo zahvalu i za nabavljene kipove Gospe žalosne i sv. Ante, namještaja u sakristiji  i drugoga.  Postavljena je oko crkve, sa dvije strane ograda i uklonjeni ostatci stare crkve sa zvonikom

Sada se je pristupilo njenom unutarnjem uređenju. Prije svega je provjerena elektroinstalacija i obnovljena na onim mjestima gdje je bila tijekom rata oštećena, a potom postavljena rasvjetna tijela kako u crkvi, tako i ispred crkve. Sad su na red došli molerski radovi.  Luka Petrović, koji živi u Ravensburgu ispunio je svoje obećanje zadano prije više od tri godine i donirao sav molerski materijal koji je potrebit za uređenje crkve ( glet masu, lajsne s mrežicama, koncentrat za podlogu boje, razne trake, šmirg-papir i filceve, lazurit za bojanje, osvježenje, drvenog stropa, plavu, žutu i bijelu boju i sve ostalo što je nužno za uspješno obavljanje tih poslova). Žuta i bijela boja je boja Sv. stolice papina, a plava je marijanska boja, jer je crkva posvećena Majci Mariji.

Nabavljen je  i Tabernakul (željezno kućište u kome se čuva  Presveto), jer je onaj prijeratni devastiran. Zbog radova u crkvi neće se do završetka radova, a to znači do Velike Gospe, služiti sv. Mise.

Bosanskogradiški župnik, p. Tomislav Topić i upravitelj župe Dolina je nešto novaca, za ovaj posao, pribavio, ali kako se radi o projektima čiji predračuni  iznose oko 7.500 eura,  primoran je obratiti se dobrim ljudima, uspješnim tvrtkama i pojedinim državnim institucijama za novčanu pomoć. Zamolbe za donaciju su odaslane poštom  i putom  društvenih mreža poput facebook-a i drugih.

I ovo je prilika da se čitatelji Suze dolinske i  prijatelji Doline zamole da svoj dragovoljni prilog, u okviru  mogućnosti  uplatite na  broj računa:  Župa sv. Roka, ulica Miloša Obilića 18,  (Bosanska) Gradiška, Raiffeisen banka, IBAN CODE: BA391610450053040025, na čemu Vam se najiskrenije unaprijed zahvaljujemo.

Vjerojatno će se neki pitati: Zašto ulagati u nešto kada u našoj Dolini nema većeg broja katoličkih vjernika.

Istina je da nema vjernika, ali to je naš jedan jedini rodni kraj i drugoga nemamo, pa kada  bar jednom u godini dana tamo odemo, prilika je da obnovimo uspomene na lijepe dane provedene tu i da odamo dužnu počast našim dragim i milim na groblju Gradina u Donjoj Dolini. Minuli rat je poharao mnoge katoličke krajeve diljem Bosne i Hercegovine, ali su u dosta njih obnovljene crkve i kapelice iako nema povratnika, čak što više uopće nitko ne živi.

No, naša župa Dolina živi osim kroz malobrojne vjernike koji su tamo ostali, kroz  upravitelje župe Dolina duhovnim pastirima, na kojima smo im neopisivo zahvalni ali i kroz  godišnjak  župe Dolina  Suzu dolinsku jedinstvenu  publikaciju koja u izgnanstvu  neprestano izlazi već 24 godine, i na taj način okuplja Dolince.

Dragi Dolinci i poštovani čitatelji Suze dolinske, ovim putom Vas pozivamo da nazočite proslavi stote obljetnice župe koja će se održati na Veliku Gospu, 15. kolovoza 2020.  godine.  Tada će biti pročitana imena donatora za obnovu crkve i zaslužnima osobama uručene ZAHVALNICE.  

Tog dana će svečanu sv. Misu  predslaviti  msgr. dr. Franjo Komarica banjolučki biskup u koncelebraciji sa svećenicima rodom iz ove župe i brojnim svećenicima banjolučke biskupije s početkom u 11 sati.

            Svi ste pozvani!

UZ STOTI ROĐENDAN ŽUPE DOLINA

            Uvod – Anto Orlovac         

            Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini napunja u svibnju 2020 godine stotu obljetnicu svoga postojanja. Svega je ona proživjela u stotinu godina svoga postojanja: i radosti i napredovanja, rasta i gradnji, ali i teških stradanja zbog ratova, poplava, bolesti i drugih životnih nedaća, no najteži je udarac doživjela prije četvrt stoljeća, kada je, u velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku uslijedio velik izgon vjernika te je ona posve opustjela, tako da danas faktički više i ne postoji. No, vjera koju su Dolinci upijali s majčinim mlijekom u svojim obiteljima i u poukama svojih vrijednih 14 župnika, koji se u tih stotinu godina izredaše kao njihovi duhovni vođe, nije uništena; i danas je ona dio njihova identiteta u susjednoj Slavoniji, diljem Hrvatske i svijeta kamo ih je nemila sudbina raspršila. Kamo god pošli, u srcu im je njihova Dolina i njezina zaštitnica Gospa na nebo uznesena.

Osnovana je župa Dolina 3. svibnja 1920. odlukom biskupa banjolučkog fra Joze Garića diobom od župe Sv. Roka u Bosanskoj Gradiški, a prvim je župnikom imenovan vlč. Ivan Martinović. Zanimljivo je da biskup nije uopće izdao dekreta o osnutku župe, nego je dopisom br. 558/20 od 3. svibnja 1920. imenovao prvog dolinskog župnika, ali ni toga dekreta (duplikata) nema u arhivu, nego je u protokolu samo zapisano: V./elečasni/ g. Ivan Martinović premješten iz Grahova na novu župu Dolinu i poslano imenovanom u Bos. Grahovo. Istoga dana biskup je u vrlo kratkom dopisu javio župniku u Bosanskoj Gradiški da je osnovana nova župa u Dolini. Evo toga kratkog dopisa: Biskupski je Ordinarijat odvojio Dolinu i naimenovao već župnika za nju, koji će uskoro stići tamo. Stoga se vlč. naslov poziva, da odmah sazove viđenije ljude iz Doline i da im naredi, neka odmah iznajme jednu kuću za stan novom župniku i neka ju urede, da može župnik čim dodje unići. U biskupijskom protokolu ubilježeno je da je toga dana pod br. 559/1920 Ž. uredu javljeno, da je Dolina odijeljena i proglašena župom. Župnik neka se pobrine za stan novom župniku.[1] Neobično je što tu nema ni spomena crkve niti njezina naslovnika, niti popisa sela koja sačinjavaju novu župu odnosno župnih granica, niti gdje će joj točno biti sjedište, niti kada nova župa počinje djelovati, što bi sve u takvoj jednoj odluci (dekretu) trebalo stajati. No, kasniji slijed događaja to će pokazati. Sjedište nove župe uspostavljeno je u Gornjoj Dolini. Isprva je bila pod zaštitom Sv. Ilije proroka, zaštitnika Bosne. Novoj su župi pripala sela: Gornja Dolina, Donja Dolina, Novo Selo, Proševica, Orubica i Bardača. Župa ima svoje vlastite župne matice od svibnja 1920. godine. Dotadašnja župa Bosanska Gradiška bila je vrlo prostrana: od Vrbasa na istoku do Orahove na zapadu, te od rijeke Save na sjeveru do Laminaca na jugu. Godine 1910. imala je ona 2 009 katolika u 14 naselja. Od toga je u naseljima koja su desetljeće kasnije pripala novoj župi Dolina živjelo ukupno 895 katolika: u Donjoj Dolini 365, u Gornjoj 466, u Lamincima Donjim 25 i u Orubici 39. Još 67 katolika živjelo je preko Vrbasa u Bosanskom Svinjaru (danas Srbac), ali se za njih od 1887. godine skrbio župnik iz Svinjara (danas Davor) u Slavoniji

[1] Duplikat dopisa Biskupskog ordinarijata Banja Luka župnom uredu u Bos. Gradiški, u Biskupijskom arhivu (u daljnjem tekstu: BABL).

Dolina u starini

U starini nalazila se na području današnje župe Dolina župa Orubica. Dolina se spominje prvi put u pisanim dokumentima 1675. godine. Dolinu spominje i apostolski vikar, biskup fra Mato Delivić 1737. godine.

            Prve pisane tragove o stanovnicima Doline nalazimo u crkvenim župnim maticama. Područje današnje župe Dolina pripadalo je do osnutka župe u (Bosanskoj) Gradiški ili Berbiru 1838. vrlo prostranoj župi Ivanjska. Najstarije sačuvane matice krštenih i umrlih te župe u kojima nalazimo prezimena dolinskih stanovnika potječu iz 1762. godine. Od te do 1768. godine, kada je nastalo izvješće biskupa fra Marijana Bogdanovića, u tim maticama susrećemo u Dolini ova prezimena (abecednim, a ne kronološkim redom; imena ovdje ne ispisujemo):

1762. godine: Blažinović, Bošnjak, Ćukić, Klarić, Lukinić, Mandić, Š tivičević, Š vaić, Terzić, a te godine susrećemo i nekog Š tivčevića iz Orubice, sada u Livču;

1763.: Marčinković, Marić-Svitlanović, Musić, Svitlanović, Zečević;

1764.: Botovanja, Klarić, Koić, Mandić, Š tivičić (iz Dugoga Polja), Š vaić, Vonjić; 

1765.: Blažinović, Klarić, Knežević, Sabolović,  Svitlanović, Š vaić, Zub;

1766.: Klarić (iz Doline, umro u Dubočcu), Š Šokić;

1767.: Blažević, Klarić, Knežević, Lukić, Mandić, Marčinković, SkŠokić (vjerojatno treba: Š Šokić), Svitlanović, Š tivčević, Š vaić, Vonić.[1]

            Prvi biskup koji je osobno pohodio Dolinu (i tom prilikom odsjeo u siromašnoj kući Marka Sabulovića) bio je bosanski apostolski vikar fra Marijan Bogdanović 1768. godine. On je sastavio pisano izvješće o tamošnjim vjernicima te napravio popis kućedomaćina odnosno obitelji i dostavio ih u Rim. U selu Doline, kako on piše ime toga sela, navodi poimenično 25 kućedomaćina, odnosno obitelji, u kojima žive 133 odrasla vjernika i 44 djece ispod sedam godina, dakle 177 vjernika na području današnje župe Dolina. Prezimena koja on navodi su ova (slažem ih abecednim redom):

Barišić, Budić, Guić, Klarić, Ključanin, Kverević, Mačković, Mandeković, Mandić (3 obitelji), Marčinković, Menšić, Musić, Sabolović, Sevaić (vjerojatno: Š vaić, 3 obitelji), SkŠokić, Svitlanović, Š Šokić, Š tivičić, Š utalović , Vonić, Zrakić. Popis je objavio još 1962. naš renomirani povjesničar fra Dominik Mandić.[2]

Dolina je 1813. godine, u vrijeme biskupa fra Augustina Miletića, imala 21 katoličku kuću s ukupno 145 duša, od toga 86 odraslih i 59 djece.[3] Prema franjevačkim shematizmima imala je današnja župa Dolina 1856. godine ukupno 32 obitelji s 310 katolika, od toga u Donjoj Dolini 7 obitelji sa 60 katolika, a u Gornjoj Dolini 25 obitelji s 250 katolika. Broj je brzo rastao, pa je za dvadesetak godina, točnije 1877., bila ukupno 61 obitelj s 456 katolika, od toga u Donjoj Dolini 26 obitelji sa 181 katolikom, a u Gornjoj Dolini 35 obitelji s 275 katolika.[4] Nakon što je 1881. osnovana Banjolučka biskupija, imala je Dolina, prema biskupijskim shematizmima, 1892. godine ukupno 774 katolika, od toga 338 u Donjoj i 436 u Gornjoj Dolini. Godine 1900. broj vjernika već je bio 856, od toga 365 u Donjoj i 466 u Gornjoj Dolini, te još 25 katolika u Lamincima Donjim.

[1] Anto IVIĆ (prir.), Matične knjige župe Ivanjska 1729.-1779., Banja Luka-Sarajevo, 2017., na odgovarajućim mjestima.[2] Dominik MANDIĆ, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma 1962., str. 178-179.[3] Milorad ORŠ ULIĆ-Mican, Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti, Nova Gradiška 2000., str. 38.[4] Mican, nav. dj., str. 39.

Osnutak župe

Kada je, na molbu dolinskih vjernika, biskup Garić 1920. osnovao župu u Dolini, nije ona imala ni crkve ni župne kuće. Prvi župnik vlč. Ivan Martinović stanovao je u Donjoj Dolini kod mjesnog trgovca Josipa Džajića od lipnja do 12. listopada te godine. Misu je slavio u kapelici na groblju Gradina. Župnik i crkveni odbornici kupili su kuću, bivšu gostionicu, u Gornjoj Dolini od trgovca Dragutina Brkovića, te se je župnik 12. listopada preselio u Gornju Dolinu. Otada je misu služio u jednoj većoj prostoriji u kući. Zanimljivo je da župnik Martinović u župnoj kronici piše kako je župa pod patronatom sv. Antuna Padovanskoga.[1] Tako je to ostalo oko 20 godina, kada je župa odlučila praviti crkvu u Donjoj Dolini i u tu svrhu čak nabavila nešto građevinskog materijala, ali je rat spriječio gradnju, a nakon rata materijal je otuđen i upotrijebljen za gradnju škole i društvenog doma u Gredi.  Nakon što je osnovana župa u Dolini, porastao je i broj vjernika, ali i broj naselja u kojima žive katolici. Prema shematizmu iz 1935. godine u Gornjoj Dolini bilo je 503, u Donjoj 678, u Novom Selu 470 (tu je uračunata i Proševica), u Orubici 32 i u Bardači 29 katolika, ukupno njih 1 712. Na području župe tada je bilo i 299 pravoslavnih.[2] Broj je i nadalje brzo rastao, te je 1943. župa imala čak 2 415 vjernika. Rat je župi nanio ogromna stradanja i gubitke, pa je 1960., 15 godina nakon završetka rata, župa imala gotovo tisuću duša manje, samo 1 481 vjernika, od toga: Gornja Dolina 504, Novo Selo 530, Donja Dolina 377, Proševica 56 i Orubica 14. Broj se dalje kretao ovako: 1974. god. 1 540 vjernika, 1991. 1 300, a nakon najnovijeg rata i izgona: 1999. samo 20 vjernika, dok ih na kraju 2018. tamo stalno živi samo 16! To znači da je župa praktično posve uništena.

Župna crkva

            Prva župna crkva bila je nekadašnja gostionica koja je u godini utemeljenja župe preuređena za okupljanje vjernika i za župni stan. Uz crkvu je 1924. podignut zvonik na četiri hrastove grede i postavljeno zvono koje je služilo sve do sredine pedesetih godina prošloga stoljeća. Tada je izgrađen novi zidani zvonik u okviru tadašnje crkve i župne kuće.  Ta privremena crkva dvaput je preuređivana i nadograđivana: prvi put 1926. za prvoga župnika Ivana Martinovića, a drugi za župnika Tvrtka Tadića (1958.-1963.) Nova je crkva građena od 1987. do 1991. godine na mjestu stare župne kuće koja je srušena. Gradnju je predvodio župnik vlč. Kazimir Višaticki. Kamen temeljac blagoslovio je pomoćni banjolučki biskup mons. Franjo Komarica 5. travnja 1988. Zvonik uz novu crkvu građen je 1990. godine, no rat koji je 1991. počeo u susjednoj Hrvatskoj, a 1992. i u Bosni i Hercegovini prekinuo je tu gradnju. Crkva je već krajem 1991. teško devastirana uslijed ratnih djelovanja u susjednoj Slavoniji, jer su upravo od te crkve djelovale srpske snage koje su se tu smjestile.

Župna kuća

            Već je rečeno da je prvih nekoliko mjeseci župnik je stanovao u Donjoj Dolini kod mjesnog trgovca. Nakon što je kupljena kuća u Gornjoj Dolini, župnik je od 12. listopada 1920. stanovao u istoj kući u kojoj je bila i prva provizorna crkva. Zatim je 1926. tu napravljena skromna župna kuća uz bivšu gostionicu koja je služila kao crkva. Novu župnu kuću sagradio je sa župljanima župnik vlč. Ratko Grgić 1984.-1985. godine, dok je stara srušena, a na tome mjestu 1991. godine sagrađena današnja župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije.

Groblja i kapelice            

Župa ima i vrlo staro groblje Gradina, koje je puno starije nego sadašnja župa. Taj je lokalitet na blagoj uzvisini, koju rijeka Sava ne plavi, i naširoko je poznato arheološko nalazište. Tu je od starine bila drvena kapelica u kojoj se misa slavila na dan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, koji je zaštitnik sela. Na tom je groblju pokopan i jedan dolinski župnik, vlč. Eugen Tvrtković, koji je umro 1937. godine. Kasnije je tamo podignuta kapelica od čvrstog materijala. U Novom je Selu 1971., u vrijeme župnika vlč. Stjepana Guberca, izgrađena kapelica posvećena sv. Ani. Tu se nekoć slavilo Spasovo (Uzašašće Gospodinovo).

Promjena naslovnika župe

U ljeto 1961. župnik Tvrtko Tadić zamolio je Svetu Stolicu za promjenu naslovnika župe (patrona). Dopisom od 20. kolovoza 1961. Kongregaciji za širenje vjere (skraćeno: Propaganda) zatražio je odobrenje da župa promijeni naslovnika.  Kao razlog naveo je da u okolici ima više župa u kojima se od starine slavi Sveti Ilija, kamo su vjernici rado hodočastili, pa nije prikladno istoga sveca slaviti i u Dolini. Osim toga, naveo je i potrebu da župa obnovi svoju crkvu, pa bi novi naslovnik donio i veće okupljanje župljana kao žive Crkve. Molbu je uputio preko Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, gdje je ona registrirana u protokolu riječima: Dolina moli promjenu patrona. [1]  Biskup je molbu proslijedio u Rim, pa je mjerodavna Kongregacija 10. listopada 1962. odobrila promjenu.  U biskupiji je taj dokument zaprimljen tek 8. ožujka 1962. kao Dekret o promjeni patrona župe Dolina.[2] Na rješenju (formularu) potpisan je tajnik navedene Kongregacije Petrus Sigismondi. Otada je naslovnik župe Uznesenje Blažene Djevice Marije.

Duhovni život u župi

Trebalo bi napraviti opsežna istraživanja da bi se prikazao duhovni život u jednoj župi. Ovdje je moguće navesti tek nekoliko natuknica. Kako su katolici tu puno stariji nego njihova župa, oni su svoj duhovni život njegovali onako kako su to naučili od svojih starih, a to se nije puno razlikovalo od okolnih mjesta, s jedne ili druge strane Save. Ono što je svakako obilježilo i taj duhovni život jest činjenica da je Bosna bila pod turskom vlašću sve do 1878. godine, da nije imala svećenika u svojoj sredini, jer je Dolina pripadala župi Ivanjska sve do osnutka župe u Bos. Gradiški 1838. Svećenika su rijetko viđali, vjerska pouka primala se najviše u vlastitoj obitelji, molitve i običaji obdržavali su se kako je to uvijek bilo. Biskupima je rijetko bilo moguće posjećivati Dolinu, pa bi, kad bi ipak uspjeli doći, krizmu primali svi oni koji nisu krizmani, što je značilo i djeca i odrasli. Stanje se nešto popravilo osnutkom župe u Bos. Gradiški. Ako ništa drugo, svećenik je otada bio mnogo dostupniji i bliži. No, i ta je župa bila velika i prostrana, a pristup svećeniku često su otežavale ili onemogućavale poplave rijeke Save. Obavljale su se tradicionalne pobožnosti, naslijeđene od davnine.Tek osnutkom župe u Dolini 1920. može se govoriti o pravom pastoralnom radu u toj župi. No, najprije je trebalo puno toga nadoknaditi. Župnici su se trudili kako su najbolje znali i mogli. Međutim, za dublji vjerski život bilo je potrebno produbljenje vjerskoga znanja. U tu svrhu priređivale su se pučke misije. Novi impuls tome pastoralnom radu dala je biskupijska sinoda, održana 1924. godine u Banjoj Luci, za vrijeme biskupa fra Joze Garića. Ne znamo nažalost jesu li te godine održane prave pučke misije u Dolini, ali vjerojatno jesu, jer zabilježeno je da su misionari prvi put posjetili župu Dolina upravo te, 1924. godine.[3]

[1] Molba je u biskupijskom protokolu registrirana tek 26. 10. 1961., pod br. 1205/61, vidjeti u BABL-u.[2] Dekret Sv. Kongregacije za širenje vjere od nav. dat., br. prot. 4567/61. U BABL-u je evidentiran nav. datuma, pod br. 432/62.[3] Mican, nav. dj., 202.

Dolinski župnici

            Župa Dolina je u svome jednostoljetnom postojanju imala 14 župnika ili upravitelja župe. Od toga su desetorica bila biskupijski svećenici, trojica franjevci i jedan trapist. Evo njihova redoslijeda i godina kada su tu službovali.

  1. Vlč. Ivan Martinović             1920.-1928. (zatim je dvije godine bez župnika)
  2. Vlč. Eugen Tvrtković             1930.-1937.
  3. Fra Anto Perković                 1937.-1939.
  4. Fra Ognjen Idžotić                 1940.-1944.
  5. Vlč. Nikola Tojčić                 1944.-1945. (zatim opet godinu dana bez župnika)
  6. O. Salez Gajšek, trapist         1946.-1952. (s prekidima)
  7. Vlč. dr. Božo Laštro              1952.-1954. (zatim opet godinu i pol bez župnika)
  8. Fra Luka Komljenović          1955.-1957.
  9. Vlč. Tvrtko Tadić                  1957.-1963.
  10. Vlč. Marko Š alić                   1963.-1967.
  11. Vlč. Stjepan Guberac             1967.-1975.
  12. Vlč. Ilija Matanović              1975.-1978.
  13. Vlč. Ratko Grgić                   1978.-1986.
  14. Vlč. Kazimir Višaticki          1986.-1995.

Otada župa već četvrt stoljeća nema vlastitog župnika nego njome upravlja župnik iz Bosanske Gradiške. Gradiški župnik je i u prošlosti bio prva zamjena u vremenima kada Dolina nije imala vlastitoga župnika.Osim navedenih župnika i upravitelja župe, tu su kraće vrijeme djelovali još neki svećenici. Spomenimo i njih: vlč. Petar Pajić u studenom i prosincu 1929., vlč. Ljubomir Nikolić, privremeni upravitelj župe, 1945. i vlč. Ferdinand Pohrašky, župnik iz Slavonskog Mačkovca, ispomaže 1949.-1950.

Časne sestre u župi Dolina

Iako u župi Dolina nije bilo samostana, ipak su neko vrijeme u toj župi djelovale dvije časne sestre. Prva je bila s. Matilda Žitnjak iz družbe Klanjateljica krvi Kristove, Slovakinja, koja je u Bosnu došla na Božji zov u redovničko zvanje. Ona je u župu došla iz Bosanske Gradiške s posebnim dopuštenjem svojih poglavarica u vrijeme župnikovanja vlč. Tvrtka Tadića. U župi je djelovala šest godina, do 1957. do 1963. Puno je pomagala u uređivanju crkve, bila je i zvonarica, vodila župno kućanstvo, posebno u vrijeme kad se tu gradila crkva i tako je puno zadužila dolinsku župu. Odlaskom vlč. Tadića i ona je otišla iz župe. Umrla je u Novoj Topoli.[1] Druga je redovnica koja je tu djelovala s. Terezija Prakatur iz družbe sestara Bezgrješnog Začeća Bl. Dj. Marije. Rođena u Duboševici u Baranji 1925. godine, postala je redovnicom dosta kasno, u 34. godini života. U Dolini je djelovala dvije godine, 1970. i 1971. u vrijeme upravitelja župe vlč. Stjepana Guberca. Posebno se posvetila vjerskoj pouci djece i mladeži. Išla je biciklom u Donju Dolinu i Novo Selo, a kad bi Sava poplavila, koristila je i čamac, ali odustajala nije. Vedra i pristupačna, bila je veoma omiljena među župljanima, a posebno među djecom i mladima. Iz Doline se vratila u Osijek.[2]

Duhovna zvanja iz župe

Međutim, nije župa Dolina samo primala duhovna zvanja; ona je i davala drugima. Iz nje je poniklo nekoliko duhovnih zvanja. Koliko je poznato, trojica su svećenika rodom iz dolinske župe. Jedan je već pokojni, a dvojica su živa i aktivna u svojoj svećeničkoj službi. Zanimljivo je da su sva trojica najprije bila započela, neki i završili, druge škole i studije, da bi se konačno odazvali Božjemu zovu u svećeničko zvanje. Iz dolinske je župe i jedan časni brat redovnik, također već pokojni. Iz župe Dolina su i dvije časne sestre, od kojih je jedna već pokojna.

Prvi je od svećenika iz te župe bio vlč. Milivoj Knežević (1944.-2017.), rođen 1. ožujka 1944. u Donjoj Dolini, koji se je kao desetogodišnjak preselio s obitelji u Vrbje u Slavoniji. Roditelji su mu Vinko i Kata r. Kovačević. Krstio ga je župnik fra Ognjen Idžotić 4. ožujka, a u Maticama krštenih, br. 15, 1944. ima dva imena: Milivoj  i Vjekoslav. Bio je najprije kandidat Banjolučke biskupije, ali je postao svećenikom Zagrebačke nadbiskupije, a od 1997. godine novoosnovane Požeške biskupije. Započeo je željezničarsku školu u Zagrebu, ali je osjetio svećenički poziv, pa je otišao u sjemenište i to kao kandidat Banjolučke biskupije. Tako se uključio  u generaciju banjolučkih sjemeništaraca koju su činili današnji vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, biskup banjolučki Franjo Komarica, hrvatski jezikoslovac i teolog dr. Marko Lukenda i autor ovoga priloga. Tako smo četiri godine gimnazije proveli zajedno. Sjemenišnu formaciju prošao je u Zagrebu i u Đakovu, gdje je započeo i teološki studij, a nastavio ga u Innsbrucku (Austrija), pa u Eichstättu (Njemačka), a posljednju godinu dovršio u Zagrebu. Svećenički red podijelio mu je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 30. srpnja 1972. Tjedan dana kasnije proslavio je svoju mladu misu u Vrbju, no nije zaboravio ni rodne župe, pa je u Dolini slavio zavičajnu mladu misu, tzv. sekundicije. Svećeničku službu obavljao je u Varaždinu, Staroj Gradiški, Starom Petrovom Selu, Vrbovi, Buku i u Orubici. Umro je 2. travnja 2017. u Kliničkom bolničkom centru na Rebru u Zagrebu, a pokopan je tri dana poslije na groblju Krista Kralja u Požegi.

Župa Dolina dala je i dva dominikanca (Ordo predicatorum). Prvi je od njih o. Damir-Mato Š Šokić, iz Donje Doline, rođen 16. listopada 1969. u Bos. Gradiški. Roditelji su mu Mato i Janja rođ. Petrović. Kršten je 27. listopada, a krstitelj je bio župnik vlč. Stjepan Guberac.[1] Nakon osnovne škole završio je školu učenika u privredi u Bos. Gradiški 1987. i osposobljen za zvanje bravara. No, osjetio je da ga Bog zove, i htio je postati svećenikom Banjolučke biskupije. U đakovačku bogosloviju otišao je početkom rujna 1991., ali već je u Hrvatskoj bjesnio rat, pa je bilo ugroženo i samo Đakovo. Nakon samo mjesec dana odlazi u Zagreb, pa u Sarajevo. Međutim, i tamo je buknuo rat, pa je za Uskrs 1992. Vrhbosanska bogoslovija prestala s radom u Sarajevu, a ujesen je izmještena u dominikanski samostan u Bol na otoku Braču. To je bilo presudno za to da Damir stupi u dominikanski red. To je i učinio tri godine kasnije, pa je u rujnu 1995. započeo novicijat kod dominikanaca. Prve redovničke zavjete položio je 18. rujna 1996., i nastavio studij u Zagrebu, gdje je diplomirao u ljeto 1999., a 18. rujna te godine položio je doživotne zavjete.  Za svećenika zaredio ga je biskup Želimir Puljić u Dubrovniku, 16. srpnja 2000. Mladu je misu slavio u župi Gornji Bogićevci  dva tjedna kasnije, jer mu je obitelj 1995. prognana iz zavičaja i nastanila se u selu te župe Kosovac kod Okučana. Kao svećenik djelovao je najprije od 2000. do 2002. godine u samostanu sv. Katarine u Splitu kao samostanski lektor i župni vikar, zatim od 2003. do 2008. u samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu kao samostanski prior, ekonom i župni vikar, a od 2008. u samostanu Gospe od Milosti u Bolu na otoku Braču, kao samostanski prior, ekonom i župnik.

[1] U Maticama krštenih (MK) upisan je pod br. 31, 1969. godine. Arhiv župe Dolina.

Iz Donje Doline još je jedan dominikanac, o. Ivan Marija Tomić, sin Luke i Marine rođ. Kičić, rođen 24. listopada 1984. u Bos. Gradiški. Krstio ga je 11. studenoga 1984. župnik vlč. Ratko Grgić na ime Ivan.[1] Zanimljiv je njegov put do svećeništva. Nakon što je završio opću gimnaziju u Novoj Gradiški i apsolvirao studij prava u Zagrebu, stupio je u dominikance 28. kolovoza  2010. u Dubrovniku. Doživotne zavjete položio je 17. kolovoza 2014. u Zagrebu, gdje je studirao teologiju. Za svećenika je zaređen 8. kolovoza 2016., na blagdan sv. Dominika, u crkvi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, po rukama pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. Mije Gorskoga. Mladu je misu proslavio 11. rujna 2016. Otac mu je preminuo, a majka mu od 1993. živi u Gornjim Bogićevcima. Kao svećenik obnaša dužnost župnog vikara u župi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, voditelj je dominikanske naklade Istina, promotor  za pravdu i mir i promotor dominikanskih blaženika i svetaca. [1] MK, br. 15, 1984., na nav. mj.

Iz Orubice je i jedan redovnik, franjevački časni brat. To je Stjepan Krpan, redovničkim imenom fra Ljubomir (Amandus), rođen 21. prosinca 1919. u (Bosanskoj) Orubici, koja je u to vrijeme pripadala župi Bos. Gradiška, ali je već 1920. pripala novoosnovanoj župi Dolina. Roditelji su mu Marko i Milka rođ. Jurekić. Kršten je u Slavonskoj Orubici 24. prosinca, a krstio ga je tamošnji župnik Dragutin Jerković.[1] Redovničko odijelo obukao je 20. rujna 1945., kada je dobio redovničko ime brat Ljubomir. Svečane je zavjete položio 30. kolovoza 1951. Kao časni brat svoj je život uložio za druge kao bolničar i kuhar i to u samostanima u Zagrebu, Jastrebarskom, Cerniku, Čakovcu i konačno u Varaždinu. Preminuo je 25. kolovoza 1975. u Varaždinu i pokopan na tamošnjem groblju. [1] Upisan je u MK župe Bos. Gradiška, ali tek u 1920. godini, pod br. 6.

Starija od dviju časnih sestara iz dolinske župe je Jelena Jurišić, s. Marijana iz Gornje Doline.  Roditelji su joj Marijan i Reza rođ. Matković. Rođena je 7. lipnja 1965. u Bos. Gradiški. Na ime Jelena krstio ju je 25. lipnja u Dolini župnik vlč. Marko Š alić.[1] Stupila je u družbu Marijinih sestara u Osijeku 20. lipnja 1980. Redovničko odijelo obukla je i položila prve zavjete u Osijeku 21. lipnja 1984. i uzela redovničko ime Marijana. No, teško je oboljela, te je samo mjesec dana poslije morala na tešku operaciju. Nažalost, bolest se nije dala izliječiti, nego samo privremeno usporiti. Nije dočekala svojih doživotnih zavjeta; preminula je 6. veljače 1986. u 21. godini života. [1] U MK, br. 34, 1965. upisano joj je prezime Jurešić.

Druga je redovnica iz dolinske župe bila Dubravka Lagundžija, s. Ana-Marija. Kći je Janje Lagundžija. Rođena je 20. veljače 1961. u Dolini (Novom Selu). Krsno joj je ime dvostruko: Dubravka Terezija, a krstio ju je župnik vlč. Tvrtko Tadić.[1] Kao mala djevojčica s majkom se preselila u Novu Gradišku i tamo završila osnovnu osmogodišnju školu. Zatim 1976. odlazi u samostan sestara Služavki Maloga Isusa u Novoj Vesi u Zagrebu. Tu je završila medicinsku školu, a nakon mature započinje dvogodišnji novicijat, 1980.-1982. Prve redovničke zavjete položila je na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1982., a istoga dana 1988. doživotne. Djelovala je u Vinkovcima, na Kraljevcu u Zagrebu i u Samoboru. Kasnije je napustila družbu i istupila. [1] U MK, br. 7, 1961. upisana je na majčinu prezimenu.

Stradanje župe i župnika u ratovima prošloga stoljeća

Drugi svjetski rat teško je pogodio i župu Dolina, koja je u ratu i poraću izgubila ukupno 279 svojih vjernika. Imamo srećom sačuvane podatke o broju vjernika u župi 1943. godine. U jednom izvješću župnika fra Ognjena Idžotića Biskupskom ordinarijatu u Banju Luku od 18. svibnja 1943. precizno je naveden broj katoličkih kuća i duša, pa to ovdje prenosimo:

      selo                       kuća                duša

Gornja Dolina            108                  674

Donja Dolina              135                  835

Novo Selo                  110                  737

Proševica                    19                    116

Orubica                       5                      23

Bardača                      5                      30

            ukupno            382                  2.415.

Župnik svoje izvješće zaključuje napomenom: Od ovih su mnogi poginuli ili izgubljeni, ali nema ovaj ured još sigurnih podataka od vojničkih vlasti (oko 50).[1] Navodeći pripadnike drugih vjera, župnik piše da u Donjoj Dolini ima 150 pravoslavnih, dok za Orubicu i Bardaču piše cijelo selo, što znači da je ono malo katolika tamo živjelo među velikom pravoslavnom većinom. Spominje i muslimanske izbjeglice  iz Višegrada i Rogatice koji su smješteni u mjesnoj školi.

[1] Izvješće župnika Idžotića, br. 48/43, od 18. 5. 1943., u BABL-u, protokol. pod br. 960/43.

Tijekom rata i u poraću bila su četiri velika napada na župu s velikim brojem stradalih župljana civila. Prvi se dogodio noću uoči Svih svetih, 31. listopada/1. studenoga 1943. u Donjoj Dolini, kada je u četničkom napadu na selo ubijeno pet vjernika dolinske župe. Drugi noćni napad, s puno većim brojem stradalih vjernika, dogodio se noću s 25. na 26. siječnja 1945. u Donjoj Dolini. U posve opkoljenom selu ubijeno je te noći 29 muškaraca, a stradale su i tri žene na bijegu pred napadačima, sveukupno čak 32 civilne žrtve. Treći napad i pokolj uslijedio je desetak dana kasnije, 7. veljače 1945., u Novom Selu i Gornjoj Dolini, kada je ubijeno 17 žrtava. Još jedan pokolj nedužnih civila dolinske župe dogodio se neposredno po završetku rata, kada je ubijeno deset muškaraca iz župe Dolina od tzv. Golića kopača. To su ukupno 64 civilne žrtve u samo četiri napada u župi.

Međutim, broj stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću mnogo je veći. Dosadašnjim istraživanjima došli smo do ukupno 279 poimeničnih žrtava s njihovim podatcima i načinu stradanja. Po selima ih je bilo: Bardača 2, Donja Dolina 112, Gornja Dolina 84, Novo Selo 70, Proševica 11. Njima treba pridodati i 7 izbjeglica iz župe Sasina kod Sanskoga Mosta koje su umrle na području župe zbog bolesti i hladnoće u ratnim uvjetima, dakle sveukupno do sada poznatih 286 katoličkih žrtava. Ali, to svakako nije konačan broj, jer ih je mnogo nestalih na koncu rata.

            U najnovijem, Domovinskom, ratu župa Dolina imala je ukupno devet žrtava, od toga osam civila. No u velikim izgonima vjernika 1992.-1995. župa je posve opustjela, i od 1995. više tamo praktično nema ni župnika ni župljana. Posljednji su pod prisilom napustili svoj zavičaj 7. rujna 1995. skupa sa svojim župnikom vlč. Kazimirom Višatickim. On će ostati zabilježen u povijesti kao posljednji dolinski župnik, budući da otada ta župa više nema vlastitoga župnika. Tek nakon dvije i pol godine služena je opet u toj župi sveta misa. Učinio je to 14. travnja 1998. biskup mons. Franjo Komarica.[1] Za ono nekoliko preostalih vjernika danas se brine župnik iz Bosanske Gradiške. Prognani vjernici, koji danas žive širom Hrvatske i svijeta, posebno na području Nove Gradiške, ipak se okupe u župi na Veliku Gospu, uz blagdan naslovnika župne crkve, te uz Svisvete, a nešto vjernika dođe i na bogoslužje i susret i na Uskrsni ponedjeljak. [1] Mican, nav. dj., str. 205.

Kako bi sačuvali spomen na svoju župu, u koju su se nadali vratiti, Župno pastoralno vijeće župe Dolina u izgnanstvu pokrenulo je, na čelu s Miloradom Oršulićem Micanom, 1996. župno glasilo Suza Dolinska koje je do sada izišlo u 34 broja, ispočetka češće, a onda kao godišnjak. Isti je autor objavio i vrijednu monografiju župe Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti 2000. godine u Novoj Gradiški. Jedno i drugo djelo zaslužuju pohvale, jer i danas pisanom riječju povezuju raseljene Dolince širom svijeta.

Znamo danas i za šest poimeničnih žrtava Prvoga svjetskog rata iz dolinske župe. Stradanja svojih župljana pratili su i njihovi župnici. Od 14 dolinskih župnika u stotinu godina, čak su četvorica ubijena, doduše nijedan u samoj Dolini. Fra Ognjena Idžotića (1903.-1945.) ubili su partizani u šumi Macelj kod Krapine noću 4./5. lipnja 1945. Vlč. Ratko Grgić (1944.-1992.) je 16. lipnja 1992. u pol bijela dana odveden od uniformiranih velikosrpskih snaga i ubijen na nepoznatom mjestu i do danas mu se za grob ne zna. Vlč. Marko Š alić (1934.-1993.) je kao župnik u Dragalovcima teško zlostavljan u logoru u Doboju 1992. od velikosrba, te je preminuo od posljedica 12. siječnja 1993. Četvrti u tom mučeničkom nizu je mons. Kazimir Višaticki (1939.-2004.), ubijen 18. studenoga  2004. godine u župnoj kući u Bos. Gradiški.          

Osim toga, još dvojica župnika osuđena su, posve nedužna, od komunističkih vlasti na teške zatvorske kazne: dr. Božo Laštro (1907.-1975.) na osam godina i vlč. Tvrtko Tadić (1929.-2015.), kao mlad svećenik dok je služio vojni rok, na četiri godine. A još jedan, vlč. Nikola Tojčić (1892.-1984.), morao je izbjeći iz župe pred partizansko-četničkim zvjerstvima, i cijeli svoj preostali vijek proživio je kao prognanik izvan domovine, te je i preminuo u Argentini.

Tako župa Dolina proslavlja svoj stogodišnji jubilej u sumornom ozračju, ali kršćani se ne prepuštaju pesimizmu, nego žele živjeti i nositi Radosnu vijest u sebi i donositi je drugima. Neka dobri Bog upravlja putove jednih i drugih!

Dovršeno čitanje BIBLIJE u Okučanima

U OKUČANIMA DOVRŠ ENO X.   JUBILARNO BIBLIJSKO BDJENJE -DANONOĆNO ČITANJE BIBLIJE – SVETOG PISMA

Samo nekoliko minuta iza 15 sati, na 1. Korizmenu nedjelju su sva zvona sa zvonika okučanske crkve sv. Vida Mučenika objavila dovršetak desetog biblijskog bdijenja danonoćnog čitanja Svetog Pisma Božje riječi upućene čovjeku, koja sadrži istine o Bogu i čovjeku te istine o Božjem djelu spasenja čovjeka.

Biblijsko bdijenje je u Okučanima započelo na Čistu srijedu u večernjim satima, nakon sv. Mise i obreda pepeljanja. Čitanje je započeo fra Mario Radman okučanski župnik koji je i dovršio čitanje, nakon koje je služena sv. Misa zahvalnica i blagoslov netom pročitane Biblije. Čitanje je trajalo 88 sati, četiri dana i četiri noći, a prekidalo se samo za vrijeme služenja sv. Mise i omiljene korizmene pobožnosti Križnog puta. U ovom biblijskom bdijenju je sudjelovalo  blizu stotinu čitača iz Okučana i najudaljenijih okučanskih sela, članovi Biblijske zajednice iz Nove Gradiške te čitači izsusjednih Gornjih Bogićevaca i Smrtića. Dojmljivo je bilo čitanje djevojke iz Austrije (kandidatica časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove) Manuele Czausar koja je čitala na njemačkom jeziku.

Kako smo u Godini  Božje riječi, pod ovom sv. Misom  su simbolično primljeni u službu župni lektori ove župe. Župni čitači ili lektori su navjestitelji Božje riječi koji u bogoslužju postaju izabrano oruđe po kojem Bog progovara svom narodu.

Tako su vjernici sv. Vida Mučenika sveto korizmeno vrijeme započeli na najsvetiji način.

Kao svjedočanstvo  na ovaj događaj napravit će se pano s imenima svih čitača i onih što su obnašali dužnost dežurnih, a bit će  postavljen u jednom dijelu okučanske crkve.                                                                      Mican