Događanja

U Okučanima započelo deveto biblijsko bdijenje danonoćno čitanje Svetog Pisma Biblije

Vjernici župe sv. Vida Mučenika u Okučanima, već deveti puta, na jedan od najsvetijih načina započinju Korizmu. Naime, u župnoj crkvi sv. Vida se organizira Biblijsko bdijenje u vremenu od 06. do 10. ožujka 2019. god. kada će se od korica do koricaâ€ pročitati Sveto pismo Biblija.

Biblijsko bdijenje će započeti na Čistu srijedu Pepelnicu, nakon sv. mise i obreda pepeljanja, a prvih pola sata čitanja pripada okučanskom župniku fra Mariu Radmanu.

Pod geslom: â€ Riječi tvoje Gospodine, duh su i život; ti imaš riječi života vječnogaâ€ svaki pola sata će se izmjenjivati čitači, na simboličan način predajući bijeli šal koji se stavlja oko vrata, različite dobi i uzrasta. U tih četiri dana i pet noći bi trebalo sudjelovati blizu dvije stotine čitača. Budući da će neki čitati i više puta, taj broj će biti manji.

Još jedna vrlo bitna služba za vrijeme čitanja Biblije je služba dežurstva. Dežurna osoba se obvezuje po četiri sata voditi računa o smjeni čitača, da se ne bi koja stranica Biblije preskočila prilikom listanja te da se ne bi ugasila uljanica koja neprestano gori dok traje čitanje.

U crkvi su izložene upisne liste u koje se upisuju čitači i određuju si sami vrijeme kada i koliko će puta čitati-

U svako doba dana i noći dolazit će vjernici i iz najudaljenijih dijelova okučanske župe Trnakovac, Vrbovljani, Lađevac, ali i iz župe Gornji Bogićevci, a svoj veliki doprinos ovom događaju će dati Biblijska zajednica iz Nove Gradiške čiji će članovi osim čitanja Riječi Božje sudjelovati i u dežurstvu.

Uz čitanje Biblije u župnoj crkvi, ispred oltara, bit će izložena zbirka Biblija knjiga Starog i Novog Zavjeta koje će donijeti vjernici.

Na ulazu u crkvu poodavno je postavljen transparent na kome piše: U OVOJ SE CRKVI DANONOĆNO ČITA BIBLIJA OD 06. 10. 03. 2019.

Čitanje će završiti u nedjelju u kasnim večernjim satima, a taj događaj će oglasiti sva zvona na župnoj crkvi, nakon čega će se služena sv. Misa zahvalnica.

Podsjetimo se kako je u Okučanima 6. veljače 2016. godine, u povodu šestog Biblijskog bdijenja održan susret tribina čitača Biblije iz mnogih župa Hrvatske, nakon koje je u kripti iste crkve prikazan dokumentarni film pod nazivom OD POSTANKA DO OTKRIVENJA U OKUČANIMAâ€ koji je snimljen o petogodišnjem iskustvu čitanja Biblije u Okučanima. Isti film Pet okučanskih cjelovitih čitanja Biblije može se pogledati putom YouTube.

U Bosanskoj Gradiški obilježena 14. obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višatickog

Kada se je Vukovar pripremao za obilježavanje tužne 27. obljetnice pada i okupacije i dok su se u gradovima i drugim mjestima diljem Hrvatske palile svijeće i lampioni na prozorima obiteljskih kuća i duž ulica koje nose ime grada heroja Vukovarska, u Bosanskoj Gradišci obilježavala se također tužna, 14. obljetnica mučeničke smrti svećenika Banjolučke biskupije msgr. Kazimira Višaticki bosanskogradiškog župnika i upravitelj župe Dolina.

Svetu Misu zadušnicu je predmolio pomoćni Banjolučki biskup msgr. dr. fra Marko Semren u koncelebraciji s deset svećenika napaćene Banjolučke biskupije, od kojih su dvojica braća mučenika Kazimira msgr. dr. Karlo i preč. Adolf.

Na samom početku misnog slavlja, biskupa, nazočne svećenike, časne sestre i nazočne vjernike je iskreno pozdravio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina pater Tomislav Topić.

U crkvi sv. Roka okupili su se vjernici iz župa Bosanska Gradiška, Dolina, Nova Topola, Banja Luke, koji su ostali živjeti u tim mjestima ali i oni koji žive u drugim mjestima Hrvatske među njima rodbina pok. Kazimira, te predstavnici hrvatskog naroda u političkom životu u Banja Luci.

Po završetku misnoga slavlja, ispred spomen ploče na župnoj kući u kojoj je ubijen msgr. Kazimir, gdje su gorjeli brojni lampioni, biskup je molio opijelo i molitvu odrješenja za mučenika, a obilježavanje tužne obljetnice je završilo uobičajenom zakuskom i druženjem u kripti vjeronaučne dvorane župno-pastoralnog centra.

Msgr. Kazimir Višaticki je rođen 4. ožujka 1939. godine u Čatrnji, u župi Bosanska Gradiška.nRoditelji Ivan i Barbara r. Ostrowska Crkvi su podarili brojno potomstvo, među njima četiri svećenika: Kazimira, Adolfa, Franju i Karla. Š kolovao se u Bos. Gradišci, Zagrebu i Đakovu. Za svećenika Banjolučke biskupije zaredio ga je biskup Stjepan Bauerlein 29. lipnja 1963. god. u Đakovu. Mladu Misu slavio je 14. srpnja 1963. god. u Bos. Gradiški. Svećeničko geslo mu je Znam kome sam povjerovao (2Tim 1,12).

Njegovo svećeničko djelovanje je bogato: U Staroj Rijeci je od 1964. do 1965. god. bio kapelan, a od 1965. do 1967. god. upravitelj iste župe. Od 1967. do 1986. god. bio je upravitelj župe Prnjavor, a od 1986. do 1995. god. župnik u Dolini.

U poslijeratnom razdoblju od 1995. do 1999. god. obnašao je dužnost župnika u Drvaru a 1999. god. imenovan je za župnika župe Budžak. Na toj dužnosti se je kratko zadržao, jer ga je iste godine biskup imenovao za župnika Bosanske Gradiške i upravitelja župe Dolina.

Bio je dekan prnjavorskog i bosanskogradiškog dekanata. Niz godina vodio je brigu za mjesečne duhovne obnove. U više navrta mandata bio je član Zbora biskupovih savjetnika (konzultora) te različitih biskupijskih vijeća.

Za uzoran svećenički život sveti papa Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje prelate s naslovom monsinjora 1997. godine.

U Dolini je sagradio novu župnu crkvu. Bio je revan, smiren i otvoren svećenik. Volio je svoje svećenstvo, volio je subraću svećenike, volio je povjereni mu Božji narod, volio je Crkvu.

Ubijen je u svojoj župnoj kući u Bos. Gradiški noću 17./18. studeni 2004. god. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na banjolučkom katoličkom groblju Sveti Marko.

Svake godine sjećamo ga se svečanom Misom zadušnicom na obljetnicu njegove smrti u župnoj crkvi u Bos. Gradiški.

U povodu desete obljetnice mučeničke smrti snimljen je dokumentarni film o pokojnom Kazimiru autora i redatelja Milorada Oršulić Micana koji na YouTube ima blizu tisuću pregleda. Klik na VIDEO (Tekst i fotografije: Mican)

Proslava blagdana Svih Svetih i Dušnog dana na groblju GRADINA u D. Dolini 2018

Već uobičajeno, od kada se je moglo, poslije ratnih strahota doći u rodni kraj, u našu Dolinu na groblju Gradina, zadnje nedjelje u listopadu, se u poslijepodnevnim satima služi sveta Misa u povodu blagdana SVIH SVETIH i Dušnoga dana.

Groblje, u kome počivaju posmrtni ostatci naših mili i dragi, svoje hodočasnike je dočekalo primjereno uređeno. Neki su došli i više sati ranije kako bi uredili grobove, položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se.

Okupilo oko šezdesetak vjernika koji su, osim malobrojih Dolinaca koji su ostali u Dolini živjeti ili se u nju vratili, došli su iz različitih krajeva Hrvatske, Slovenije, Italije , Austrije i Njemačke strpljivo čekajući na graničnim prijelazima i po nekoliko sati.

Današnje misno slavlje je predvodio nedavno imenovani župnik župa Bosanska Gradiška i Dolina p. Tomislav Topić, redovnik trapist koji je došao iz samostana Marija Zvijezda iz Banja Luke. On je naslijedio dosadašnjeg župnika vlč. Marka Stojčića koji je imenovan za ravnatelja Katoličkog školskog centra u Banja Luci.

Trapiti su katolički monaški red koji slijedi Pravilo sv. Benedikta. Red cerstercita strožeg opsluživanja su nastali reformom benediktinskog reda. Nastao je u samostanu La Trappe u Francuskoj 1664. godine a osnovao ga je opat Armand Jean la Bouthillier de Rance.

Samostan trapističkog reda Marija Zvijezda kod Banja Luke je osnovan za vrijeme turske vladavine Bosnom u 19. stoljeću. Godine 1869. grupa od sedam redovnika monaha iz njemačkog samostana Mariawald na čelu sa slugom božjim don Franzom Pfannerom je osnovala samostan na domaku Banja Luke. Trapisti su poznati po proizvodnji sira Trapist.

Pater Tomislav je došao u Donju Dolinu nakon što je služio nedjeljnu sv. Misu u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci, pozdravio nazočne, zahvalio se na tolikom odazivu, uređenosti groblja i prostora ispred grobljanske kapele, ispred koje je i slavljena sv. Misa. Najavio je i moguću reorganizaciju održavanja grobalja na području župa Bos. Gradiška i Dolina.

Po završetku sv. Mise župnik je molio opijela i molitvu odriješenja nad grobovima onih za koje su nazočni izrazili želju za blagoslovom.

Na sam blagdan Svih Svetih sv. Misa i blagoslov grobova bit će na Katoličkom groblju u Brestovčini, a na Dan mrtvih Dušni dan u Čatrnji, a za to vrijeme će Dolinci obilaziti groblja u Novoj Gradiški i Gornjim Bogićevcima, koja pomalo, kao i u drugim mjestima Hrvatske, postaju Gradina.

Iskreno se zahvaljujemo dobrim ljudima koji su nam novčano pomogli pri održavanju groblja od Velike Gospe, a to su: Anto Oršulić iz Zenice 300kn, Vinko Vidić iz Š umetlice 20 â‚¬, Zdenko Vonić iz Slav.Kobaša i Ljuban Matković iz Kovačevca po 100kn. Hvala im.

Autor Milorad Oršulić Mican

Sv. Rok – veliko slavlje u Bosanskoj Gradišci 2018

Na blagdan sv. Roka župa u Bos. Gradišci koja je njemu posvećena, obilježila je 180 godina svoga postojanja.

Sveto misno slavlje, uz suslavlje banjolučkog biskupa msgr. dr. Franje Komarice i četrnaest svećenika, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, koji je svojedobno u ovoj župi bio župnikom.

Nazočne vjernike je na početku sv. Mise pozdravio bosanskogradiški župnik vlč. Marko Stojčić izrazivši zadovoljstvo zbog okupljanja mnoštva vjernika i dvojice pastira Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Na osobit način je uputio pozdrav predstavnicima islamske zajednice efendiji Zejnilu Latifović i Srpske pravoslavne crkve ocu Mirku Milisavić kao i zamjeniku gradonačelniku ovoga grada, koji su došli na proslavu ove obljetnice. Zatim je nazočne upoznao ukratko s poviješću ove župe koja obilježava 180. obljetnicu.

Kardnal Vinko Puljić se na početku prisjetio vremena kada je ovdje bio župnikom i zahvaljujući Bogu za 180 godina vjerničkog kontinuiteta katolika na ovom prostoru.

Završavajući propovijed pozvao je nazočne da budu odvažni svjedoci Krista živoga. Danas želimo zahvaliti Bogu što smo vjeru sačuvali kroz tolike godine. Vlasti se mijenjaju i svaka donosi nešto svoje, ali ljudi trebaju po Božju živjeti. Spomenuo je i dvojicu ljudi koji su mučenički ugradili svoje živote u ovu župu.

Župljani su, u znak zahvalnosti kardinalu darovali fotografiju župe Bosanska Gradiška iz 1945. godine.

Poslije Misnog slavlja, za više od 250 osoba, domaćih vjernika i gostiju pripremljen je ručak, a nazočni su mogli uživati u zvucima tambura i šargije.

SLIKA ZA USPOMENU S PROSLAVE 180. OBLJETNICE ŽUPE

KARDINAL VINKO I BISKUP FRANJO S 14 SVEĆENIKA

IZNAD OLTARA POZIV SV. ROKU DA MOLI ZA NAS I 180, GODINA ŽUPE

SVEĆENICI SA BISKUPOM I KARDINALOM OKO OLTARA

UZVANICI VJERSKIH I CIVILNIH VLASTI SU NAZOČILI MISNOM SLAVLJU

NAZOČNIMA SE JE OBRATIO I VLČ. VLADISLAV ŽARKO OŠ AP NEGDAŠ NJI ŽUPNIK OVE ŽUPE

TAMBURAŠ I SU ZABAVLJALI NAZOČNE A JEDAN OD NJIH JE SVIRAO U KUDU IVAN GORAN KOVAČIĆ IZ DOLINE

NA KRAJU SU RADOSNA SRCA ZAPJEVALI KARDINAL I BISKUP

UKRATKO O ŽUPI SV. ROK U BOSANSKOJ GRADIŠ CI

U Berbiru, danas Bosanska Gradiška, župa je postojala još u XVII. stoljeću. Nakon njezine propasti vjernike na tom području pastorizirali su franjevci iz Ivanjske. U predtursko doba na području današnje bosanskogradiške župe postojao je cio niz župa Zagrebačke biskupije koje još uvijek nisu precizno ubicirane, ali svakako su bile u Gornjim Podgradcima, Gornjim Kijevcima, Osiku i Rastiku.

Prva župna kuća sagrađena je prije crkve, a novi veliki župno pastoralni centar, koji obuhvaća župni stan, uredske prostorije, vjeronaučnu dvoranu i druge prateće prostorije 1990. god.

Župa Bosanska Gradiška ima groblja u Brestovčini s kapelicom sv. Ane i u Čatrnji s kapelicom Male Gospe koja je u tijeku rata bila srušena pa je izgrađena nova. U Cerovljanima rimokatolici i grkokatolici imaju zajedničko groblje. Tamošnja kapelica je srušena i nije izgrađena nova kao i u Batru u kojem se također nalazi rimokatoličko groblje, za tadašnje vjernike sela kojih više nema Bukvika i Batra. U Mačkovcu je područna crkva Duha Svetoga sagrađena 1980. ali je teško oštećena u zadnjem ratu.

Na području ove župe svoju kuću imaju časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove. One su u ovu župu došle 28. kolovoza 1898. Godine 1995. protjerane su, a vratile su se 2000. U međuvremenu je obnovljena njihova kuća.

U neposrednoj blizini crkve se nalazi Hrvatski dom, a tu je i spomenik hrvatskom kralju Tomislavu koji je otkriven u jesen 1926. godine, u povodu 1000. obljetnice hrvatskog kraljevstva. Dom je svečano otvoren 30 listopada 1932. godine, a sagradilo ga je Kulturno-umjetničko društvo Posavac. Hrvatski dom čeka povrat svom vlasniku a spomenik obnovu jer je uveliko oštećen u tijeku minulog rata.

U novije doba u toj je župi jedan svećenik je mučenički završio život. Riječ je o župniku i dekanu prelatu Kazimiru Višaticki a to ubojstvo se dogodilo u večernjim satima 17. studenog 2004. godine.

Tekst i fotografije Mican

Proslava blagdana Gospina Uznesenja na nebo u župi Dolina 2018

PRIPREME ZA PROSLAVU

U jednom od prethodnih članaka smo pisali kako su zahvaljujući zauzimanju p. Damira Š Šokića, a uz potporu bosanskogradiškog župnika vlč. Marko Stojčića u župnoj crkvi i oko crkve izvršeni značajni građevinski radovi, a sve u svrhu priprema za obilježavanje stote obljetnice postojanja župe Dolina kao što je uklanjanje ostataka stare crkve sa zvonikom i sječa borovi. Na taj način se stvorio veliki prostor u crkvenom dvorištu koji se namjerava oplemeniti. Sada se nastoji da on bude na vrijeme pokošen.

Vrata na sakristiji su u tijeku ratnih strahota odnesena, kao i vanjska. Ona, vanjska su napravljena 2009. godine, a ova u sakristiji su čekala do ove godine. To je učinjeno nedavno.

Osim što su ugrađena na ulazu u sakristiju, u njoj su urađena određeni poslovi na električnoj instalaciji, bojanju zidova i stropa, napravljen je i postavljen regal za misno ruho i druge potrebe.

Ekipa dragovoljaca je pred blagdan Velike Gospe pokosila travu na groblju Gradina i oko crkve i župnog ureda. Svaki puta je sve teže okupiti ljude koji su voljni dati svoj doprinos ovoj akciji. Uvijek se ponavljaju ista imena: Anto Vonić, Mišo Barišić i Mijo Mića Ćorković iz Nove Gradiške, Ilija Jurišić iz Dubovc, Željko Vidić iz Smrtića, Mato Knežević Maća iz Gorica i Milorad – Mican Oršulić iz Okučana. Ovakve akcije iziskuju određene materijalne troškove. Grupa Dolinaca i Mačkovljana u Austriji su se organizirali i skupili određena novčana sredstva. Oni su: Milenko Matijašević, Jandro Kovačević, Zvonko Jole Knežević, Stipo Kovačević, Mirko Kalizan, Marinko Kalizan, Josip Budić, Zvonko Budić, Anđelko Budić i Petar Pero Jurišić po 50 eu, Rade Ćorković 40 eu, Rade Valentić, Mile Kovačević, Dubravka Jurišić, Kata Jurišić, Ivo Ćorković i Stipo Jurišić po 30 eu, te Miroslav Matijašević, Goran Vonić, Dane Oršulić, Jula Vonić, Marko Kovačević, Dobrica Vonić, Dane Vonić i Anto Tunja Tutić po 20 eu. Darovatelji iz Hrvatske su: Mijo Mića Ćorković, Marina Tomić i Mato i Drenka Knežević po 100 kn kao i Božica Gubić 50 kn. Hvala svima

RADOVI U SAKRISTIJI PRIJE POSTAVLJANJA REGALA

REGAL ĆE SLUŽITI ZA ČUVANJE MISNOG RUHA I ZA DRUGE POTREBE

OVAKO JE IZGLEDALO GROBLJE PRIJE DOLASKA DRAGOVOLJNE EKIPE

PROSLAVA BLAGDANA VELIKE GOSPE U DOLINI

Priprema za proslavu velikog kršćanskog blagdana Uznesenja Marijina na nebo za neke vjernike i iz župe Dolina je započela uoči blagdana u svetištu Gospe Kloštarske kod Slavonskog Kobaša. Večernju sv. Misu je služio požeški biskup msgr. dr. Antun Š kvorčević i predvodio zavjetnu procesiju s upaljenim svijećama.

Kako su u jeku godišnji odmori, a samim tim i povećane gužve na graničnim prijelazima, da bi se stiglo u rodnu župu Dolina valjalo je krenuti nekoliko sati ranije kako bi na grobovima milih i dragih u Donjoj Dolini zapalili svijeće i pomolili se, a potom prije 13 sati bili u Gornjoj Dolini, kada će početi sv. Misa koju je služio vlč. Marko Stojčić župnik župe Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina u koncelebraciji s p. Ivanom Marijom Tomić, sinom ove župe koji je prije dvije godine imao svoju Mladu Misu.

Okupio se, po običaju velik broj vjernika, iz različitih europskih država, ali uglavnom mlađe životne dobi jer oni stariji su umrli ili nisu u mogućnosti, zbog zdravstvenih razloga i dugosatnog čekanja na graničnim prijelazima, doći u rodni kraj. Hodočasnicima se je pridružilo samo nekoliko stanovnika iz Donje i Gornje Doline koji su ostali tu živjeti i dva povratnika

Vlč. Marko se je zahvalio svima onima koji su došli proslaviti Veliku Gospu, zaštitnicu Doline, podsjetio ih kako se bliži velika obljetnica od osnutka ove župe. Pozvao je sve one koji žele da upišu svoj dragovoljni prilog za uređenje crkve. Nakon uređenja kora i sakristije na redu je velika akcija gletovanje i ličenje crkve. Zahvalio se i svima onima koji na bilo koji način pružaju pomoć na uređenju groblja i prostora oko crkve. Na kraju je pozvao na sutrašnju proslavu sv. Roka u župnu crkvu Bos. Gradiška.

MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO VLČ. MARKO STOJČIĆ U KONCELEBRACIJI S P. IVANOM MARIJA TOMIĆ

MISNO SLAVLJE JE SVIRANJEM UVELIČAO RIKI

NITKO NIJE OBRAĆAO POZORNOST NA PLOČICU KOJU JE NAKON NEKOLIKO DANA NETKO UKLONIO JER MU JE SMETA

Tekst i fotografije Mican

Dokumentarni Film – Čitanje Biblije u Okučanima

Dokumentarni film – Dvadeset Suzinih Godina

Povodom dvadesete obljetnice izlaženja iz tiska publikacije-godišnjaka “Suza Dolinska”

Proslavljen blagdan Sv. Marka na groblju Gradina u Donjoj Dolini

Kao i svake godine, kada su se stvorili uvjeti za dolazak u rodni kraj, nakon rata, zadnje nedjelje u mjesecu travnju, na groblju Gradina služi se sv. Misa i po starodrevnom običaju obavlja blagoslov polja.

Tako je bilo i ove godine na 29. travnja.

U hladovini borova, oko oltara se okupilo 50-etak vjernika koji su ostali živjeti u župi Dolina i u Bosanskoj Gradišci a mnogo više ih je došlo iz različitih krajeva Hrvatske. Neki su došli sat ili više vremena prije sv. Mise kako bi uredili grobove svojih najmilijih i zapalili svijeće.

Vlč. Marko Stojčić, župnik župe Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina je prije početka misnog slavlja obavio blagoslov polja, nadahnuto propovijedao, a na kraju sv. Mise se zahvalio grupi dragovoljaca koji su za današnju proslavu Markova došli iz Hrvatske i uredili groblje. Taj posao u župi Dolina koju sačinjavaju tri sela nema odavno tko obaviti. Sada u tim selima živi 9 osoba hrvatske nacionalnosti: u Donjoj Dolini, Gornjoj Dolini 3, a u Novom Selu nema nikoga od preko 1300 vjernika koji su prije rata tu živjeli.

Upoznao je nazočne sa dosadanjim radovima koji su obavljeni u župnoj crkvi i oko nje. Uz odobrenje Banjalučkog biskupa msgr. dr. Franje Komarice uklonjeni su ostaci stare crkve i posječeni borovi, koji su zbog starosti, prijetili opasnošću da ih vjetar obori i naprave štetu na crkvi. Zauzimanjem p. Damira Š Šokića oličena je sakristija, postavljeni lusteri i dopremljeni naručeni ormari za misno ruho i druge crkvene potrebe. Preostao je još jedan veliki posao, a to je uređenje zidova crkve u smislu njihovog gletovanja i ličenja bojenja.

I poslije sv. Mise se je ostalo u razgovoru sa župnikom i jedni s drugima, nakon čega su se vratnjice na groblju zatvorile do slijedećeg susreta.

SV. MISU NA DOLJANSKOM GROBLJU JE SLUŠ IO VLČ. MARKO STOJČIĆ

PRIJE POČETKA MISNOG SLAVLJA OBAVLJEN SJE STARODREDNI OBIČAJ – BLAGOSLOV POLJA

… BOSANSKOGRADIŠ KI I DOLINSKI ŽUPNIK JE NADAHNUTO PROPOVJEDAO

A OKUPLJENI VJERNICI SU GA POZORNO SLUŠ ALI, KAO ONO NEKOĆ … NA GORI

Dan prije, dakle u subotu je u Donju Dolinu došla je dragovoljačka ekipa u sastavu Josip i Matej Oršulić iz Ratkovice kod Pletrnice, Zvonko Oršulić Feni, Anto Vonić iz Nove Gradiške, Josip Barišić iz Trnave te Mato Knežević- Maća iz Gorica i Milord Oršulić Mican.

Oni su pokosili travu na groblju i ispred njega, sanirali deponije smeća i neke čemprese motornom pilom obradili.

Luka Petrović sin pok. Ranke je akcijaše počastio ručkom i hladnim napitcima te darovao novčani prilog za daljnje održavanje groblja. Rekao je kako će se zauzeti da se pribavi materijal za ličenje crkve, o čemu je razgovarao sa župnikom vlč. Markom koji je obišao radnike na uređenju groblja i sam dao svoj doprinos toj akciji.

Ovdje je zgoda da se zahvalimo i drugim osobama koji su novčano pomogle za uspješno provođenje ove ali i drugih akcija, a to su: Luka Petrović (150 eu) iz Njemačke, Anđelka Matijašević iz Gornjih Bogićevaca (100 kn), Tomislavu Vonić (100 kn), Zvonimir Matković (100 kn), Josip Kovačević (200 kn), Marinko Vonić (100 kn), Zvonko i Dobrila Kovačević (100 kn), Zlatko i Janja Vonić (20 eu) svi iz Nove Gradiške, JanjaĆorković (200 kn), Kaja Jurišić (50 kn) iz Krivaja, Stipo Matijašević (50 kn) iz Kutine, Andrija Vonić (20 eu) iz Š umetlice i Ljubica Budić (20 eu) iz Njemačke.

Svima najljepša hvala, kako onima koji fizički obavljaju poslove tako i onima koji novčano pomažu.

MOTORNOM PILOM SU SE OREZIVALI ČEMPRESI U GROBLJU

VLČ. MARKO STOJČIĆ, ŽUPNIK SE JE PRIDRUŽIO AKCIJAŠ IMA I METLOM UKLANJAO POKOŠ ENU TRAVU SA SPOMENIKA I STAZA

TRENUTAK ODMORA. LUKA PETROVIĆ JE RADNIKE NA UREĐENJU GROBLJA POČASTIO RUČKOM, HLADNIM NAPITCIMA, A DAO JE I NOVACA

BAKA MARA PETROVIĆ S UNUKOM LUKOM I NEKIM DRAGOVOLJCIMA NA UREĐENJU GROBLJA

SLIKA ZA USPOMENU NA DANAŠ NJE UREĐENJE DOLJANSKOG GROBLJA

HODOČAŠĆE U LOURDES I FATIMU – bilješke

BILJEŠ KE SA HODOČAŠ ĆA LOURDES SANTIAGO DE COMPOSTELA – FATIMA /PUTOSITNICE/

Hodočasnička pjesma

K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov.

Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!

Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću.

Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju!

Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.

(Psalam 121)

Kao vjernik, s punim pravom mogu kazati da me je na ovaj, veliki hodočasnički poduhvat, pozvala Božja Providnost. Pozvala a ja rekao: EVO ME!

Prve bilješke o mogućem ovom hodačašću datiraju iz rujna 2009. godine, dakle prije osam godina. Plan sam realizirao tek kada se je obilježivala 100-ta obljetnica Gospinih ukazanja u Fatimi i 25-ta obljetnica vojnog hodočašća Hrvatske vojske i policije u Lourdes.

Kako su se sve više bližile te obljetnice sve ćešće se je postavljalo pitanje: Kada i odakle krenuti, prvo u LOURDES, a onda dalje?

Ljepšega dana i mjesta nije bilo nego na blagdan Gospe Lurdske 11. veljače (2017.) i ispred velikog kipa Gospe Lurdske koji se nalazi u perivoju samostana i Doma Dragi bližnji časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Okučanima. Nakon jutarnje sv. Mise koju je služio okučanski župnik fra Mario Radman ispratile su me drage osobe koje su došle iz mnogih sela okučanske župe zatim iz Godinjaka, Ratkovca, Zagreba …

Pokrovitelji hodočašća su bili Općine Okučani, Župni ureda sv. Vida Mučenika, Komunalno poduzeće Sloboština a medijski pokrovitelji: radio Bljesak Okučani, Novogradiški godišnjak, novogradiške nezavisne novine CAJTuNG, portali novagra.hr i cajtung.com. Ti portali su objavljivali slike i poruke koje sam im slao iz pojedinih mjesta kroz koja sam prolazio. I druga sredstva informiranja su pratila moje hodočašće kao što je HKR (Hrvatski katolički radio), radio “Marija”, radio Nova Gradiška, portal SB-plus Slavonski Brod, lokalni večernji.hr/vijesti, 035portal.hr …

Sa sobom sam nosio popratno pismo koje mi je potpisao i pečatom župnog ureda sv. Vid Okučani ovjerio okučanski župnik fra Mario prevedeno na slovenski, talijanski, francuski, španjolski i engleski jezik.

POŽEŠ KA BISKUPIJA ŽUPA SVETOG VIDA MUČENIKA O K U Č A N I 35430 OKUČANI, ulica Ante Starčevića 21, HRVATSKA

Visoko poštovani!

MILORAD ORŠ ULIĆ Mican, rođen 01. 12. 1952. god., vlasnik osobne iskaznice identity card number = 111368745, OIB Personal identification number 22678909227, krenuo je 11. 02. 2017. godine na pješačko hodočašće iz župe SVETOG VIDA OKUČANI HRVATSKA, u veliko Marijansko svetište LOURDES (Francuska), a potom će produžti u FATIMU (Portugal), također veliko Gospino svetište. Kako je put od Okučana do Lourdesa dug oko 1.900 km, a od Lourdesa do Fatime još dodatnih 950 km i trajat će mjesecima, molim Vas da imenovanom Miloradu Oršulić Micanu pružite u okviru Vaših mogućnosti potrebitu pomoć u prenoćištu, hrani i drugom obliku ako mu bude potrebita.

To što on čini je SVE NA VEĆU SLAVU BOŽJU pa svoje srce, ruke i vrata otvorite ovom Marijanskom hodočasniku MIRA koji će Vas tijekom cijelog puta nositi u svojim molitvama i srcu.

Za svaku pa i najmanju pomoć iskreno Vam se kao njegov župnik zahvaljujem.

BOG VAS BLAGOSLOVIO!

Župnik župe sv. Vida Okučani fra Mario Radman

Božja Providnost me je pratila od samih priprema, polaska i tijekom cijeloga puta. Dobivao sam na stotine SMS-ova potpore i čestitki na odvažnosti , preporučivanje u molitve i poruka kako se za moje uspješno hodočašće mole ne samo obitelj, rodbina, prijatelji, svećenici, časne sestre, molitvene zajednice i ne samo katolički, nego i vjernici pravoslavne i islamske vjeroispovijesti. Moć molitve sam osjećao kada mi je bilo najteže. Hvala svima koji su molili, a posebno Bogu koji je te molitve uslišio.

Jednom mome prijatelju netko je rekao kako na ovakvo hodočašće može krenuti samo osoba koja mora biti izuzetno inteligentna. Š to se tiče moje inteligencije, da nije bilo one odozgo, ja bih stigao tko zna gdje.

Iako sam s radošću krenuo na to pokorničko hodočašće, već prvoga dana ću na obadvije noge dobiti velike žuljeve, tako velike da ih ja, kao prekaljeni hodočasnik (Međugorje (25-ta obljetnica Gospinog ukazanja) 2006., Marija Bistrica 2008., Udbina (blagoslov crkve Hrvatskih mučenika) 2010., Zagreb (u povodu dolaska sv. oca Pape Benedikta XVI. 2011., Sarajevo 2011. – beatifikacija Drinskih mučenica, Bleiburg 2015. (sedamdeseta obljetnica tragedije hrvatskog naroda), Marijanski zavjet za domovinu 2015. i 2016. god Međugorja do Dubrovnika 2016., Vukovar (25-ta obljetnica pada grada heroja) 2016… i brojna druga Marijanska svetišta: Gospi od Suza, Gospi voćinskoj, Gospi kloštarskoj, Gospi od Brze pomoći u Slav. Brod, Gospi Jasenovačkoj …) nikada nisam imao. Trebalo me je iskušati. Trebalo je vidjeti da li sam spreman na takvu žrtvu. Molio sam: Bože, neka žuljevi pucaju, neka me bole do besvijesti i neka ide krv, ali molim Te nemoj dozvoliti da ovo hodočašće moram prekinuti pa ni na nekoliko dana, jer će se poremetiti cijeli tijek hodočašća. I nisam. On mi je poslao liječničku pomoć, doduše veterinara, a potom je za mnom je stigla moja adekvatna obuća.

Molio sam: Bože. Ako je to Tvoja volja, neka se vrši i spreman sam na sve, ali ako dolazi od Zloga, neka zna da me neće pokolebati u mojoj nakani. I nije. Niti u jednom trenutku nisam pomislio “što mi je ovo trebalo”, nisam zažalio što sam krenuo. Dapače, bio sam ponosan što sam jedan od izabranika da Gospu i na ovaj način mogu počastiti, da joj se mogu zahvaliti!

Ovo hodočašće nije bilo avanturističkog niti turističkog, nego pokorničkog karaktera u kojem sam tijekom cijeloga puta nastojati moliti za brojne nakane od kojih bih izdvojio nekoliko: za svoju obitelj i sve obitelji kojima je molitva potrebita, za našu, okučansku župa i one koje su ranjene u Domovinskom ratu, za domovinu Hrvatsku i teški položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, za hrvatske žive i poginule branitelje za mir u svijetu sa željom da rat zauvijek prestane te zahvaliti za dar života i sve dobro što nam je Bog darovao, ali i ono manje dobro.

Molio sam osim navedenih nakana i za sve one koji su se preporučili u moje molitve, za sve one za koje sam obećao moliti te za one u čijim sam mislima i molitvama bio, za sve one koji su mi na bilo koji način pomogli …

Na kraju krajeva, cijeli naš život je jedno veliko hodočašće, a mi u njemu hodočasnici. Bez truda, znoja, žuljeva, patnje i širom otvorenog srca se ne može doći do željenog cilja, u zagrljaj Dobroga Boga, Majci Nebeskoj i Svih Svetih.

Na tom hodočasničkom putu koji je trajao 90 dana prepješačio sam oko 3.000 km a uz put izmolio 1.000 krunica, toliko Lauretanskih Gospinih litanija i brojnih drugih molitvi. Na samom polasku, rekao sam neka svaki moj korak (njih je bilo oko 6 milijuna) bude molitva. Neka Bog blagoslovi svaku stopu svih zemalja kroz koje ću proći, a to je Hrvatska, Sloveniju, Italija Francuska, Š panjolska i Portugal.

Kada sam pošao iz Okučana, primio sam Sakrament Bolesničkog pomazanja Posljednju pomast (koji se dijeli osobama baš na taj blagdan tko izrazi želju za njim), u Fatimi sam na koljenima molio za sve svoje grijehe počinjene u znanju i neznanju od rane mladosti, u Lurdu, u čudotvornoj vodi u kojoj sam se okupao molio sam da ostanu u njoj, a za vrijeme pokorničkog bogoslužja pred svećenikom, također u Lurdu, skrušeno ih ispovjedio i nakon odrješenja izrekao Š imunov hvalospjev: “SADOTPUŠ TAŠ SLUGU SVOGA GOSPODARU… “ iz drugog poglavlja Lukinog evanđelja, kojega je nadahnut Duhom Svetim izgovorio starac Š imun uzevši na svoje ruke Dijete Isusa, kako mu je obećao Gospodin. (Lk 2, 29-32). Čini mi se da sam najbliže bio u Milosti Božjoj, najspremniji za susret s NJIM. E, kada bi u životu bilo često takvih događanja.

Više od stotinu dana (od 11. veljače do 23. svibnja) izbivanja od kuće, provedenih u molitvi i razmišljanju, ponekad u velikoj potrebi za samoćom, razumio sam i shvatio samostanski način života (redovnika i redovnica). Tih dana sam živio u nekom drugom svijetu. Svakodnevno sam se putom telefona čuo sa suprugom, kćerkama i dragim dragim osobama, izmjenjivao na stotine SMS poruka, no … tih dana sam imao samo jedan cilj i živio za njega, dovršiti hodočašće, stići na planirana odredišta…

Načinio sam blizu 9.000 fotografija što fotoaparatom što mobitelima, ispisao 11 bilježnica hodočasničkog dnevnika, ali osjećaje i ono što se događalo u srcu i duši nije bilo moguće ni olovkom i fotoaparatom zabilježiti… Srce je bilo premaleno da sve to u sebe primi…

Kada bih ovoga trenutka ponovo bio pozvana na ovo hodočašće, bez razmišljanja bih prihvatio i odazvao se, bez obzira na sve poteškoće koje su me pratile.

Kroz Sloveniju mi je gosp. Danilo Siter (voditelj Udruge “Družina in življenje” “Obitelj i život”, kojeg sam kao i njegovu suprugu Vilmu upoznao hodočasteći s prijateljima u Bleiburg) mi je osigurao kod dobrih ljudi prenoćišta s mogućnošću da sudjelujem na večernjim sv. Misama. U nekoliko crkvi sam svjedočio o svom hodočašću. Župnik bi me pozvao, nakon sv. Mise i zamolio da pred nazočnim vjernicima odgovorim na nekoliko pitanja: Tko sam i što sam, kuda idem, kada sam krenuo i kada namjeravam doći do cilja i ono najvažnije zbog čega sam krenuo na hodočašće, razlog moga hodočašća.

Po završetku jednog takvog svjedočenja na izlazu iz crkve u Črnomelju jedan mladi gospodin će mi čestitati, kazati da sam ga svojim dirljivim riječima rasplakao i dodao kako bi želio sutradan sa mnom proći jednu dionicu puta od Črnomelja do Kočevja. O, kako me je razveselio. Išli smo po snijegu, razgovarali, molili krunicu on na slovenskom jeziku ja na hrvatskom, pjevali duhovne pjesme … Ime mu je Peter.

Velik bi bio popis osoba koje su mi pružile gostoprimstvo od Jasenovca i obitelji zvonara Miće i Ankice Mačinković, preko Lonje i obitelji Maria i Marice Nekić, mjesta Letovanić i obitelji Branimira i Martine Rupčić, Jastrebarskog – Jaske obitelj dr. Stjepana Š tefa i Rubinke Kozjan, do brata Ive i snahe Gordane u Novoj Gorici, obitelji Tihomira Budića u Veroni, a u Francuskoj Silvana Tutića u Nici, Rajka Milanje u Cannesu, Daniela i Branke Sedde u Aubordu, Marka Čubelića u La Grande Motto te zeta Kristijana i kćerke Marijane kao i Kristijanovi roditelji u Lyionu…

U moj hodočasnički dnevniku je gospođa Marica upisala: “Hvala ti Gospodine Isuse što si kroz ovoga hodočasnika došao u moju kuću…”

Bez obzira što ne govorim ni jedan jezik zemalja kroz koje sam prolazio, ali kogagod sam što pitao dobio sam odgovor i svi su razumjeli što sam ih pitao. Kako? Odgovor može stići jedino ODOGZGO.

Sa sobom sam nosio, tj. na kolicima (koje je kontinurano Pavle Gubić) ispred sebe gurao između inih stvari i kompletnu kamp opremu (šator za kampiranje, šatorska krila za pokrivanje, vreću za spavanje i podmetač pod vreću) i dvije bijele veće svijeće i dr. Budući da ih niti jednu noć nisam trebao uporabiti, jednu svijeću sam zapalio u Fatimi, drugu u Lurdu Gospi na čast, a u svoj hodočasnički dnevnik sam upisao: “Bože, Ti koji svome Sinu nisi osigurao adekvatno mjesto gdje će se roditi, nego u špiljici tj. štalici, meni si omogući da sve noći provedem pod krovom i u toplom krevetu. I na tome Ti hvala!”

Uz put, kadgod sam bio u mogućnosti nazočio sam nedjeljnim sv. Misama bez obzira na kojem jeziku je služena. Putom interneta sam pratio misna čitanja na hrvatskom jeziku ili iz Svetog pisma koje sam sa sobom nosio. Na cvijetnicu, u gradu Pamiers sam sudjelovao u procesiji nakon blagoslova maslinovih grančica i cvijeća i u katedrali sv. Ante na sv. Misi. Po završetku misnog slavlja će me mjesni biskup blagosloviti položivši ruke na moju glavu i zaželiti mi sretano i blagoslovljeno hodočašće.

Put me je vodio kroz mjesta i gradove značajne za nas katolike, što je još više upotpunilo moje hodočašće: kroz rodno mjesto bl. kard. Alojzija Stepinca Brezarić i Krašić gdje je preminuo (1898. – 1960.), kroz Montpellier, rodno mjesto sv. Roka i Vogheru mjesto preminuća (1348. – 1376.), u Lyonu rodnom mjestu sv. Ivana Maria Vianneya i u Arsu na njegovom grobu, svetca zaštitnika župnika (1786. -1859.), pored zaseoka Ibarre (francuska regija Pirineja) rodnog mjesta francusko baskijskog sveca blizu španjolske granice sv. Michaela Garcoits (1797.- 1863), u Fatimi rodnom mjestu sv. Bernadete Soubirous (1844. -1879.) Santiago de Compostela na grob sv. Jakova apostola, te na grobovima Franje (1908.- 1919.) i Jacinte (1910.-1920) u Fatimi, a u povratku u Padovi na grobovima sv. Leopolda Mandića (1866. – 1942.) , sv. Ante Padovanskog (1195. – 1231.) i sv. Luke evanđeliste.

U Lurd sam došao na Veliki četvrtak u poslijepodnevnim satima i u njemu proveo sveto Trodnevlje i Uskrs. Svetijeg mjesta na svijetu nema osim Jeruzalema gdje se može proslaviti najveći kršćanski blagdan, nego što je ovo. Pobožnost Križnoga puta iznad svetišta Gospe Lurdske, na Kalvariji obavio sam na Veliki Petak s početkom u 15 sati. Proživljavao sam trenutke kao da idem VIA DOLOROSA (ulicom boli suza u Jeruzalemu). Bog i Gospa su omogućili da uoči Uskrsa u Lurd dođe moja kćerka Marijana i zet Kristijan te suprugina sestra Josipa sa suprugom Š tefanom i sinom Zlatkom.

Nakon proslave Uskrsa, na uskrsni ponedjeljak sam nastavio svoj hodočasnički put.

Došlo je do izvjesne izmjene pravca kretanja zbog vremenskog ograničenja (13. svibnja sam morao biti u Fatimi) i same konfiguracije terena, što je usporavalo hod. Jedno je bilo planirati pravce kretanja i prenoćišta u toplom uredu putom interneta a drugačije je stanje na terenu.

Do grada Burgosa (u Š panjolskoj) sam iz Lourdesa došao nakon 12 dana pješačenja prešavši 393 km i odatle put nastavio prema Santiagu de Compostela do kojeg je valjalo prepješačiti još dodatnih 462 km za 10 dana. Tu su se putovi račvali. Onaj ravno vodi prema Santiago de Compostela, a onaj malo lijevo prema Fatimi. Dvoumio sam se kojim putom krenuti. Teška je bila ta noć odluke. Uz pomoć duhovnog vođe fra Damira Pavića, imao sam dojam kako su se Gospa i sv. Jakovog dogovorili da nastavim Camino de Santiago. Na kraju krajeva: Gospa je svagdje! No, s radošću mogu izjaviti i da sam dio puta CAMINHO DE FATIMA, koji vodi od Santiaga de Compostela do Fatime prešao pješice.

Prijeći put sv. Jakova (Camino de Santiago) od francuskog grada Seint Jean Pied di Port u duljini od 732 km (koji se prohodi za 34 dana) je san svakoga hodočasnika. Ja sam ga prešao od Lourdesa u duljini od 855 km za 24 dana. U stvari, ja sam taj put prešao od Okučana, jer kaže jedna izreka vezana za Camino de Santiago: Put sv. Jakova kreće od kuće!

Na blagdan Gospe Fatimske (13. svibnja) imao sam milost i čast nazočiti proslavi 100-te obljetnice Gospinog ukazanja u Fatimi. Misno slavlje je predvodio papa Franjo pred pola milijuna vjernika. I tu su se vidjele hrvatske zastave osim one koju sam ja sa sobom nosio. A kako sam se osjećao, to je također teško opisati. Biti u blizini sv. Oca, bila je samo želja koji se realizirala u stvarnost. Bio sam toliko blizu njega, koliko civil uopće blizu može doći, tako da je mogao prebrojiti kockice na grbu kada sam razvio hrvatski barjak.

U Fatimi sam proveo tri dana koji će mi ostati u nezaboravnom sjećanju. Vrijeme sam iskoristio sudjelujući na sv. Misama, klečanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, moleći brojne krunice i obavljajući druge pobožnosti kao što su Put križa, sudjelovanje u procesiji s Presvetim …

Ove godine (2017) je u Lurdu, u povodu 25-te obljetnice hodočastilo 800 pripadnika hrvatske vojske i policije, hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji te 100 osoba iz Bosne i Hercegovine (u 17 autobusa) koju je predvodio Vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan. Uz njega je bio i Vojni odrdinarijij BiH msgr. Tomo Vukšić koji je predvodio pripadnike vojnih postrojbi iz Bosne i Hercegovine.

S njima sam proveo pet dana “uklapajući” se u njihov program i s njima se vratio u dragu nam Hrvatsku.

Kao što je poznato, ovo je i 59-to međunarodno vojno hodočašće P. M. I. (Pelerinage militaire international) na kome je sudjelovala 61 zemlja pod mottom DARUJ NAM MIR. Ja sam našu vojsku dočekao u Lourdesu, nakon što sam autobusom preko Tarbesa došao iz Fatime.

Tih dana su se na hotelima (Lourdes je iza Pariza drugi grad u Europi po broju hotela), po ulicama i u samom Marijanskom svetištu viorile su se hrvatske zastave. Nazočili su i hodočasnici iz Hrvatske i u drugim aranžmanima.

Po povratku u Okučane, zid mojeg obiteljskog doma krasi velika fotografija na kojoj sam ja s 900 pripadnika vojske HV i BiH, hodočasnička isprava (diploma) “Compostela” ispisana na latinskom jeziku kao dokaz na pređeni put i školjka sv. Jakova, a na mom hodočasničkom štapu su još dodatno urezana tri velika kršćanska hodočasnička mjesta: Lourdes, Santiago de Compostela i Fatima.

Kada su me pitali koje je slijedeće hodočasničko odredište na redu, odgovorio sam: Ono gdje će blaženi kard. Alojzije Stepinac biti proglašenim svetim. Ako to bude u Rimu, onda je RIM.

Za moje hodočašće su znali oba banjolučka biskupa msgr. dr. Franjo Komarica i pomoćni msgr. dr. fra Marko Sermen koji su mi na blagdan sv. Roka, 16. srpnja (2017.) u Bosanskoj Gradišci čestitati na uspješnom hodočasničkom poduhvatu, kao i msgr. Jure Bogdan vojni ordinarij u Republici Hrvatska i msgr. Tomo Vukšić vojni ordinarij u BiH, koji će mi svoje riječi potpore i čestitke iskazati u Lourdesu.

Neka vas prati Božji blagoslov, mir i svako dobro po zagovoru Gospe Lurdske, Gospe Fatimske, sv. Jakova apostola i Svih svetih.

Milorad Oršulić – Mican

SVE SLIKE SA PUTA MOZETE VIDJETI OVDJE

Proslava Svih Svetih i Dušnog dana na groblju Gradinaâ€ u Donjoj Dolini 2017

Vjernici raseljene župe Dolina kod Bosanske Gradiške i ove godine pred blagdan Svih sveti i Dušni dana su se okupili na groblju Gradinaâ€ u Donjoj Dolini kako bi paljenjem svijeća, polaganjem cvijeća na grobove i molitvom odali dužno poštovanje svojim milim i dragim koji na staroderevnoj Gradiniâ€, na obali rijeke Save počivaju snom mira čekajući zov trube Božje na uskrsnuće.

Zadnje nedjelje u listopadu ove godine vlč. Marko Stojčić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina je pred oko tridesetak vjernika služio sv. Misu i nadahnuto propovjedao.

VLČ. MARKO STOJČIĆ JE PREDMOLIO MISNO SLAVLJE NA GROBLJU GRADINA U DONJOJ DOLINI.OKO OLTARA SE OKUPILO TRIDESETAK VJERNIKA

NEKI SU DOŠ LI IZ BOSANSKE GRADIŠ KE, NEKI IZ NOVE …

UVIJEK JE U OVE DANE PRIGODA DA SE NA OVOM SVETOM MJESTU PRISJETIMO NAŠ I MILI I DRAGI KOJI POČIVAJU SNOM MIRA NA GROBU STARODREVNE GRADINE

Po završetku misnog slavlja molio je molitve odrješenja nad grobovima onih vjernika koji su za to izrazili želju, ali i nad grobom bivšeg dolinskog župnika vlč. Eugena Tvrtkovića koji je u Dolini umro i tu pokopan 1937. godine.

Nekoliko narednih dana užareni lampioni će svjedočiti da uspomena na drage pokojnike nije zaboravljena, iako su ih pod prisilom u ratnom vihoru morali prije 25 godina ostaviti.

NAKON ZAVRŠ ETKA MISNOG SLAVLJA VLČ. MARKO JE MOLIO MOLITVU ODRJEŠ ENJA NAD GROBOVIMA POKOJNIH

MOLITVA ODRJEŠ ENJA JE MOLJENA I NAD GROBOM DOLINSKOG ŽUPNIKA KOJI JE TU SAHRANJEN

Na blagdan Svih sveti i Dušni dan će brojni Dolinci pohoditi groblja diljem Hrvatske, a najviše Gradsko groblje u Novoj Gradišci koje već sada smatraju drugom Gradinomâ€.

Groblje je svoje Dolince, Novoselce i Mačkovljane dočekalo, kao i svake godine za ovu prigodu uređeno. Pokošena je trava, sanirane deponije smeća na ulazu u groblje i na samom groblju, očišćena kapelica i prostor oko nje

UZ POMOĆ PUHAČA SE JE SA SPOMENIKA I STAZA OTPUHANA POKOŠ ENA TRAVA

Svoj doprinos tome su uz župnika vlč. Marka dali: Slavko Stipančević, Anto Vonić, Mišo Barišić i Pavle Oršulić iz Nove Gradiške, Josip Barišić iz Trnave, Mato Knežević Maća iz Gorica i Milorad Oršulić Mican iz Okučana, te gđa Angelina Stažić r. Gubić iz Visoke Grede s malom Božicom Radovanović.

Svakako da se ova akcijaâ€ kao i prethodne tri, koje su se dogodile ove godine nebi mogle održati na ovako kvalitetan način da svojim dragovoljnim novčanim prilogom nisu akciju poduprli pa su zbog toga i zavrijedili da se spomenu: Nada i Klaus Elesassser 100 kn, Josip Ćorković iz Bos. Gradiške 50 km, Ivo Kovačević iz Zagreba 200 kn, Anto Kovačević iz Bos. Gradiške 20 km, Berislav Vonić 10 eu, Rade Matijašević iz Nove Gradiške 100 kn, Ljubica Budić 20 eu, Igor Vonić iz Bos. Gradiške 20 km, Mato Knežević iz Nove Gradiške 100 kn, Vilko i Slađana iz Zagreba 100 kn, Zvonko Jole Knežević 200 kn, Jozo Joco Petriković 100 kn, Janja Valentić 100 kn, Franjo i Danica Kovačević 20 eu, Vinko Vidić i Andrija Vonić iz Š umetlice po 20 eu, Anto Oršulić iz Zenice 200 kn, Ivo Oršulić iz Nove Gorice 30 eu, Marina Tomić i Anđelka Matijašević iz Gornjih Bogićevaca po 100 kn.

ZA TO VRIJEME VRIJEDNE ŽENSKE RUKE SU UREĐIVALE I PRIPREMALE KAPELICU ZA SUSTRAŠ NJE MISNO SLAVLJE

EKIPA DRAGOVOLJACA NA DOLJANSKOM GROBLJU

Hvala im svima, a Svevišnji Bog neka ih nagradi dobrotom. Tekst i slike: Mican