Author: admin

ŽRTVOSLOV BOSANSKOGRADIŠ KOG DEKANATA

Iz pera msgr. dr. Ante Orlovca, pod kraj prošle /2019./ godine je još jedna knjiga ugledala svjetlost dana. Riječ je o knjizi: Žrtvoslov bosanskogradiškog dekanata.

U prošlom broju Suze dolinske smo predstavili knjigu Gubici Banjolučke biskupije koja je izišla iz tiska 2018. godine od istog autora, u kojoj se na dosta mjesta spominje naša župa Dolina.

U ovoj, ne samo da se Dolina spominje nego joj je posvećena 51 stranica od 163. 215.

Knjiga je predstavljena 29. prosinca 2019. godine u dvorani Župno-pastoralnog centra u Bosanskoj Gradišci nakon sv. Mise. Predstavljači su bili: Pomoćni Banjolučki biskup fra dr. sc. Marko Semren, prof. dr. sc. Velimir Blažević i sam autor msgr. dr. Anto Orlovac.

Sve nazočne je predstavio bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić.

U vrijeme korizme, ove godine, planirano je predstavljanje na području Nove Gradiške, u župi Kraljice sv. krunice za vjernike Nove Gradiške i naseljenog mjesta Ljupina, međutim, korona virus je zaustavila taj program. Za to predstavljanje nikada neće biti kasno, pa kada se stvore uvjeti, s njom će biti upoznati svi oni Dolinci i Novoselci koji to želi. I trebali bi, jer čini mi se da u župi Dolina nema kuće iz koje u ovoj knjizi nije bar jedno ime zapisano, u vremenu iz I., II. svjetskog rata i nedavnog rata u Bosni i Hercegovini.

U Proslovu, autor između ostalog piše: Bosanskogradiški dekanat prije Drugog svjetskog rata i u ratu imao šest župa: Bosansku Gradišku, Bosanski Aleksandrovac (nekoć Rudolfstal), Dolina, Mahovljani, Miljevci i Nova Topola (nekoć Windthorst) . U tom je ratu župa Miljevac potpuno uništena i više ne postoji, dok su druge pretrpjele ogromna stradanja, izginuo je velik broj vjernika, civila i različitih vojnih postrojbi, tri župe su za vrijeme toga rata gotovo posve iseljene, a u ostalim se broj vjernika znatno smanjio. Isto tako su uništene crkvene zgrade: crkve, župne kuće, samostani, katoličke škole.

No, stradalo je, i to u prvom redu, ono što je najvrjednije: ljudi. Ova knjiga se bavi prije svega njima. Naime, ni gotovo 70 godina po okončanju Drugog svjetskog rata nema sustavnog popis žrtava i stradalnika rata i poratnih zbivanja, na tom području. To se posebno odnosi na katolike i njihove obitelji koji su uglavnom bili na drugoj strani, dok se u partizanskim žrtvama nerijetko pisalo pretjerujući i nekritički. Š toviše o žrtvama poražene strane nije se smjelo ni govoriti, bez obzira radilo se o pripadnicima različitih vojska ili civilima. Oni su jednostavno bili proglašeni narodnim neprijateljima, a za takve nije bilo suda ni milosti; Najveći broj žrtava nije stradao uslijed ratnih djelovanja, nego od poratne odmazde komunista kojima je smetalo što je sve bilo hrvatsko i katoličko. Ovdje je riječ samo o katoličkim žrtvama i gubicima, jer o njima do sada nije pisano.

Prikupiti građu za ovu knjigu bilo je vrlo teško

Knjiga ima 295 stranica, a tekst je raspoređen po poglavljima:

Poglavlje I. Župa Bosanska Gradiška u vrijeme Drugog svjetskog rata;
Poglavlje II. Gornji Podgradci ogromno prikriveno masovno stratište i grobište, uništenje pilane, svjedočenje preživjelog domobrana i drugih svjedoka, neobjavljeni iskazi o zločinima u Gornjim Podgradcima (O čemu smo, također, pisali u prethodnim brojevima Suze dolinske;
Poglavlje III. Popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća iz župe Bosanska Gradiška, župe Bosanski Aleksandrovac (nekoć Rudolfstal), župe Dolina, župe Mahovljani, uništenje župe Miljevac (Miljevci) i župa Nova Topola (nekoć Windthorst) .

Kao što je već rečeno, u ovoj knjizi je župi Dolina posvećena 51 stranica. Nakon osnovnih podataka o župi Dolina autor obrađuje slijedeće teme:

Četničko-partizanski pokolj u župi Dolina, Dolinska župa nakon tih pokolja,Zločin Golića kopača u Kozincima krajem svibnja 1945., Sasinske izbjeglice u Lamincima, Čuvanje spomena župnicima-mučenicima u dolinskoj župi, Popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća u župi Dolina, po selima:

Bardača; Donja Dolina; Gornja Dolina; Novo Selo; Proševica, Laminci izbjeglice iz župe Sasina kod Sanskog Mosta; Dolinski župnici žrtve ratova i mržnja na vjeru; Popis žrtava Prvog svjetskog rata; Popis žrtava rata 1992. 1995.

PROF. DR. ANTO ORLOVAC, MSGR. DR. MARKO SEMREN – POMOĆNI BANJOLUČKI BIDSKUP I PROF. DR. VELIMIR BLAŽEVIĆ SU PREDSTAVILI KNJIGU

Prije popisa dolinskih žrtava, autor je dao uvodne napomene, pa je između ostalog kazao: Prvi popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća iz župe Dolina napravio je tadašnji župnik, pok. Kazimir Višaticki, 9. lipnja 1990. Popis obuhvaća ukupno 12 tipkanih stranica.

Prvi dio tog popisa, ukupno sedam stranica, napravljen je prema kazivanju svjedoka za tri sela: Donja i Gornja Dolina te Novo Selo, zatim slijedi pet ispisanih iz župnih Matica umrlih za cijelu župu. Poslao ga je kao i prilog uz svoj dopis Biskupskom ordinarijatu u Banja Luci. Za stradale iz Donje Doline i Novog Sela naveo je ime i prezime te način stradanja žrtve, na pr. ubijen, ubijen od četnika, nestao (za Gornju Dolinu ne navodi način stradanja, nego samo prezime i ime žrtve)

Drugi dio popisa, rađen prema župnim Maticama umrlih, sadrži sve podatke koji su u tim maticama zabilježeni. Popis u tom obliku nije objavljene, ali je korišten za kasnije objavljene radove.

Popis žrtava dolinske župe objavio je prvi put Milorad Oršulić Mican u svojoj monografiji župe Dolina 2000. godine /Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti/. No, i to su podaci dosta oskudni. On je taj popis nadopunjavao kasnijim istraživanjem. Zatim je znatno dopunjen popis objavio autor ove knjige u godišnjaku Suza Dolinska. Priređujući ovaj popis konzultirane su , osim župnih Matica umrlih, također Matice rođenih i vjenčanih, kao i Status animarum (Stanje duša) dolinske župe, provjeravajući točnost podataka o pojedinoj stradaloj osobi.

Poteškoće istraživačima stvaraju činjenice što se u popisima pojavljuju po dvije verzije nekih prezimena: Oršolić i Oršulić, Vonić i Vonjić te imena: Ivo i Ivan, Filip i Pilip, Stipo i Stjepan, Ladislav i Lajko, itd

Slijedi popis stradalih osoba po selima dolinske župe abecednim redom:

-Bardača (2 osobe)

-Donja Dolina (112 osobe)

-Gornja Dolina (84 osoba)

-Novo Selo (70 osoba)

-Proševica (11 osoba)

– Laminci izbjeglice iz župe Sasina kod Sanskog Mosta (7 osoba).

Sveukupno 286 žrtava u župi Dolina.

Slijedeće poglavlje je POPIS DOLINSKIH ŽUPNIKA ŽRTVE RATOVA I MRŽNJA NA VJERU, koje počinje riječima:

Kada je riječ o stradanju dolinske župe, treba istaknuti da je uz veliki broj vjernika, također cijeli niz nekadašnjih dolinskih župnika bio žrtvom ratova dvadesetog stoljeća. Četvorica od njih smrtno su stradali, jedan je podnio teške zatvorske kazne s prisilnim radom, a još jedan je u bijegu pred partizanima morao napustiti domovinu i živio je do konca rata kao prognanik .

U POPISU ŽRTAVA PRVOG SVJETSKOG RATA u knjizi se navode šestorica stradalih osoba iz župe Dolina.

Zadnje poglavlje je POPIS ŽRTAVA RATA 1992. 1995. sadrži popis ubijenih osoba iz župe Dolina.

Kao što je već rečeno, knjiga ima 295 stranica završava riječima zahvale:

Zahvaljujem svima koji su mi pomogli u nastanku ove knjige. Osobitu zahvalnost dugujem Miloradu Oršuliću Micanu iz Okučana koji mi je puno pomogao u prikupljanju podataka , posebno za župu Dolina, kao i Miroslavu Sušilu iz Kutine za župu Bos. Gradiška. Zahvalnost dugujem i arhivaru Biskupijskog ordinarijata u Banjoj Luci mr. Peri Ivanu Grgiću na susretljivošći i pomoći pri radu biskupijskom arhivu i u izradi korica, mons. Vladi Lukenda koji je pozorno isčitavao tekst kao lektor, recenzentima prof. dr. Velimiru Blaževiću i mons. dr. Marku Semrenu, Banjolučkoj biskupiji kao izdavaču i Župi Bosanska Gradiška kao suizdavača, kao i svima koji su pomogli da ova knjiga ugleda svjetlost dana.

Na kraju ovog kratkog predstavljanja treba kazati kako se knjiga može nabaviti kod autora, u Župnom uredu Bosanska Gradiška kao i u uredništvu Suze dolinske.

IN MEMORIAM – ZDENKO VONIĆ (1954. 2020.)

Uoči dana, kada se je Hrvatska spremala da obilježi tužnu obljetnicu pada Vukovara, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, kratka vijest se je prolomila kao grom iz vedra neba: Umro je Zdenko!

Otrgnut je još jedan list s Dolinskog stabla. List, koji nije požutio do te mjere da je trebao otpasti. Kanula je još jedna suza dolinska!

Zdenko je rođen 23. kolovoza 1954. godine u Novom Selu od oca Mate i majke Terezije r. Oršulić. Bosonogo djetinjstvo je proveo u rodnom Novom Selu, kao i prva četiri razreda Osnovne škole, preko puta, a ostala četiri razreda u susjednim Lamincima.

Trgovačku školu i stjecanje zvanja kvalificiranog trgovca stekao je u Banja Luci. Kao trgovac radio je u Bosanskoj Gradišci, zatim u Zemljoradničkoj zadruzi u Donjoj Dolini s Mirkom Ćorkovićem, a pod kraj devedesetih godina je otvorio Trgovinu mješovite robe u obiteljskoj kući u Novom Selu, prostoru za te svrhe izgrađen i tu radio dok ga ratni vihor u tome nije prekinuo.

U tom poslu mu je pomagala supruga Zdenka s kojom je zasnovao bračnu zajednicu 8. ožujka 1980. godine.

Za vrijeme življenja u Novom Selu, Bog ih je obdario s dvojicom sinova Kristijanom rođenim 29. listopada 1981. godine i Dariom rođenim 14. kolovoza 1988. godine. Nakon sedam godina, u izgnanstvu, u Hrvatskoj, 22. studenog 1995. će im se roditi kćerka Tajana.

Zdenko je sa svojom obitelji, suprugom i sinovima prognan i 19. siječnja 1993. godine razmjenom: civili za civile kod Dragalića prešao je u Hrvatsku. Mjesecima su se potucali od Nove Gradiške, gdje su ostali pola godine pa do Rijeke, a potom se vraćaju ponovo u Novu Gradišku, točnije u Š umetlicu gdje su od Gradskog poglavarstva grada Nove Gradiške dobili na korištenje kuću u Š umetlici u kojoj ostaju tri mjeseca. U međuvremenu su uspjeli, posredstvom oca Mate, zamijeniti kuću, onu u Novom Selu za ovu u Slavonskom Kobašu.

Bile su to teške godine. Da bi se preživjelo radio je kao nadničar, a kada ni to nije bilo dostatno, morao je prodati kombi-vozilo s kojim je došao u Hrvatsku.

Godine su prolazile a svaki dan je donosio drugu nafaku. Radio je kao konobar u kafićima u Slavonskom Kobašu, na Javnim radovima pri općini Oriovac, odakle je i otišao u mirovinu, ali na žalost, nije ju dugo uživao. U teškoj bolesti ih je primio tek nekoliko.

Iako, bez stalnog zaposlenja, u zamijenjenoj kući u koju je trebalo uložiti i truda i novaca, da bi se moglo pristojno živjeti, on i supruga, djecu su školovali. Sve troje njih su stekli akademske titule: Kristijan 2005. godine dobiva zvanje Inžinjer elektrotehnike smjer elektronika.

Dario 2012. godine dobiva zvanje Magistar engleskog jezika i književnosti te magistar edukacijske povijesti.

Tajana je ove, 2020. godine dobila titulu magistra njemačkog jezika. Ta vijest ga je učinila sretnim i bar na trenutak olakšalo bolove.

Svi su članovi obitelji uposleni, a on, kada je trebao ubirati plodove svoga rada, napade ga teška bolest koja je bila jača od njegove volje za životom.

Zdenko je bio društveno, kulturno, a naročito športski aktivan, posebno u NK Jedinstvo iz Doline i Novog Sela. Tu svoju aktivnost je nastavio i u novoj sredini, u Slavonskom Kobašu, naročito za vrijeme župnikovanja pok. msgr. Mije Dukića i njegovog nasljednika vlč. Mije Lasovića, ali je stajao na raspolaganju i sadašnjem župniku vlč. Goranu Kovačević.

Sa Zdenkom smo, u drugom broju našeg glasila/godišnjaku Suze dolinske (Godište I. srpanj/listopad 1996. broj 2, za rubriku Gdje su, kako žive i što rade razgovarali.

U tom razgovoru je između ostalog kazao: Nakon što smo u Gornjoj Dolini izgradili suvremenu automatsku telefonsku centralu i doveli u sva sela telefone, izgradili zgradu ambulante i novo nogometno igralište s rolanim tepihom, asfaltirali velik dio putova kroz Gornju Dolinu, Donju Dolinu i priveli kraju asfaltiranje ceste do Novog Sela, ostalo nam je da još, osim asfaltiranja putova, dovršimo izgradnju nove crkve, tj. izgradnju zvonika, izgradimo na groblju Gradina u Donjoj Dolini mrtvačnicu, jer smo sve staze na njemu asfaltirali, proširimo Dom za mladež U svim tim akcijama je sudjelovao, pomagao i u mnogima bio na čelu.

**ČLANOVI OBITELJI VONIĆ TRI MJESECA** **PRIJE ZDENKINOG PRERANOG ODLAZKA**

Osim toga, dolaskom demokratskim promjena, očekivao se veći napredak u Dolini u smislu ulaganja inozemnog kapitala, koji su naši ljudi iz Doline i Novog Sela zaradili radeći u inozemstvu, obrtničke radionice, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i podizanju jedne suvremene tvornice gdje bi se naša mladež iz župe Dolina uposlila, da ne bi, kao njihovi roditelji morali ići trbuhom za kruhom.

U planu je bila izgradnja jedne suvremene skele između Gornje i Slavonske Doline kako bi što bolje i brže bili povezani s Novom Gradiškom, a s time i cijelom Hrvatskom.

Te naše želje i namjere je prekinuo nametnuti rat u Hrvatskoj. Taj ratni vihor u susjednoj Hrvatskoj se prenio i u Bosnu I Hercegovinu pa i samu Dolinu. Počela su ubojstva i prognanstva

Da, tako je Zdenko govorio, vjerovao i nadao se. Razgovor je završio riječima: Moja želja i nada, a uz to i poruka svim Dolincima diljem svijeta je da ne izgube nadu u jedan pravedan mir i pravedan povratak u našu Dolinu, gdje nas čeka naša crkva – ljepotica, groblje, ambulanta, igralište, domovi i sve to izgrađeno žuljavim rukama ali i nepregledna polja: Pogorlo, Mestanje, Poljanska te rijeke i rječice: Matura, Osorna, Osetna, sve to što su nam naši pradjedovi i djedovi ostavili. Nitko nema pravo da nam na ovakav, nepravedan način oduzme

**POGREBNE OBREDE JE VODIO VLČ. SAŠ A PAVELJAK, A POKOPAN JE** **NA GROBLJU SVETIŠ TA GOSPE KLOŠ TARSKE U SLAVONSKOM KOBAŠ U**

Do toga nije došlo, ali je s radošću odlazio u rodno Novo Selo, u dolinsku crkvu i na groblje Gradina u Donjoj Dolini.

Počiva pod krošnjama starodrevnih borova, na groblju u Slavonskom Kobašu, u Gospinom svetištu kojem je dao svoj veliki doprinos u izgradnji, ovakvog kakvog danas vidimo.

Hvala mu na svemu. Počivaj u miru Božjem do susreta u Vječnosti Gdje svaka suza nestaje i što ljudsko oko nije vidjelo, a uho osjetilo, što nam je Dobri Bog pripremio.

Dragi Zdenko, počivaj u zagrljaju Gospe Kloštarske i Njenog sina Isusa Krista koji je Uskrsnuće i život. (Iv 11,12)

Bila ti laka hrvatska gruda, koju si toliko ljubio.

pripremio Mican

16. obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira

U BOSANSKOJ GRADIŠ CI OBILJEŽENA 16. OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKOG
Svetom Misom zadušnicom u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci je, 17. studenog 2020. godine je obilježena 16. obljetnica mučeničke smrti župnika i dekana mons. Kazimira Višatickog.

NA POČETKU MISNOG SLAVLJA ŽUPNIK P. TOMISLAV JE POZDRAVIO NAZOČNE, A MISNO SLAVLJE JE PREDMOLIO MSGR. DR. FRANJO KOMARICA, BANJOLUČKI BISKUP

Koncelebrirano misno slavlje je predvodio banjolučki biskup msgr, dr. Franjo Komarica. Osim domaćeg župnika Tomislava Topića, s biskupom su koncelebrirala i rođena braća ubijenog župnika Kazimira: preč. Adolf Višaticki, upravitelj župe Sasina i prof. dr. Kralo Višaticki, duhovnik u bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, zatim župnik susjedne župe Nova Topola Anđelo Bartulica, preč. Žarko Vladislav Ošap, župnik i dekan banjolučki, vlč. Mato Rukavina župe Stara Gradiška, p. Zvonko Topić, fra Dujo Ljevar, fra Domagoj Š imić, gvardijan samostana na Petrićevcu i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić.

Na misi je, uz poštivanje svih pandemijskih propisa, sudjelovalo pedesetak vjernika iz te i susjednih župa Nova Topola i Dolina, gdje je pokojni svećenik Kazimir također župnikovao, vjernici iz Hrvatske te redovnice iz samostanÄ Nova Topola, Novi Nazaret i Sasina. Nazočan je bio i generalni konzul RH u Banjoj Luci, Zoran Piličić te predsjednica obnovljenog HPD Posavac iz Bos. Gradiške Ljiljana Došen.

BISKUP FRANJO JE PROPOVJEDAO, A ZA VRIJEME PRETVORBE UZ BISKUPA I KAZIMIROVU BRAĆU, OKO OLTARA, OKUPILI SU SE I OSTALI SVEĆENICI

Na početku mise je sve nazočne pozdravio upravitelj župe o.Topić i zahvalio svima na dolasku i pijetetu, koji iz godine u godinu iskazuju nezaboravnom svećeničkom liku ubijenog župnika Kazimira.

ZBOG EPIDEMILOŠ KIH MJERA SV. MISI JE NAZOČIO ZNATNO MANJI BROJ VJERNIKA

Uvodeći u misno slavlje biskup Franjo je podsjetio nazočne na moralnu obvezu biskupijske i župnih zajednica sjećati se u molitvama svojih ubijenih župnika i drugih nevino stradalih župljana. U bosansko-gradiškom dekanatu su ubijena dvojica župnika: vlč. Ratko Grgić, župnik u Novoj Topoli tijekom rata u lipnju 1992. godine kao prvi u nizu od osmorice ubijenih, čiji posmrtni ostatci još uvijek nisu pronađeni i vjernički sahranjeni, a mons. Kazimir Višaticki, kao posljednji u poraću, u studenom 2004.godine, vjerojatno kao prvi u ubijeni svećenik u Europi u ovom stoljeću i tisućljeću.

Pozvao je sve okupljene da se osim za župnika Kazimira pomole i za sve druge ubijene i nestale iz tri njihove župe.

U svojoj homiliji je biskup, najprije podsjetio na drevnu praksu Crkve s obzirom na duhovnu korist vjernika, u štovanju svih svetaca Crkve i u molitvi za duše pokojnika, odn. duše u čistilištu, što se čini, osobito tijekom mjeseca studenog, tj. pri kraju crkvene godine.

MOLITVA KOD SPOMEN PLOČE POSTAVLJENE U ZNAK POŠ TOVANJA MUČENIKU KAZIMIRU NA ŽUPNOJ KUĆI U KOJOJ JE MUČKI UBIJEN

Podsjetio je nazočne također i na svoje riječi iz pogrebne propovijedi koje je tada uputio pokojnom župniku, te svim svećenicima, redovnicama i župljanima: Dragi brate Kazimire, hvala ti za tvoj divni svećenički lik, za divni uzor apostolskog djelovanja i za tvoju spremnost da ostaneš u službi Božje istine, pravde, milosrđa, opraštanja i ljubavi i po cijenu prolijevanja vlastite krvi. Vjerujemo da tvoja krvava žrtva neće biti uzaludna, kao što neće biti uzaludne ni mučeničke smrti druge naše vjerne braće svećenika i naše sestre redovnice koji su dali svoje živote proteklih godina nesretnog rata.

GENERALNI KONZUL RH U BANJOJ LUCI ZORAN PILIČIĆ, BISKUP FRANJO KOMARICA, MSGR. KARLO I PREČ. ADOLF VIŠ ATICKI, ZA VRIJEME MOLITVE PRIJE OKRIJEPE

Po svršetku misnog slavlja biskup je, zajedno sa svećenicima i svim vjernicima došao do spomen ploče na ulazu u župnu kuću, u kojoj je msgr. Kazimir mučki ubijen, izmolio opijelo za pokojnog župnika i molitve za sve pokojne župnike i župljane.

Nakon molitvenog slavlja, župnik je u ime Kazimirove braće sve nazočne pozvao u dvoranu župno-pastoralnog vijeća na okrjepu.

pripremio: Mican

Selo Veselo – Dolina kod Bos.Gradiške 1985 (Radio Sarajevo)

(Emisija Selo Veselo, urednika i voditelja Envera Šadinlije, snimljena je u Omladinskom domu «Ivan Goran Kovačić» u Gornjoj Dolini početkom listopada 1985. godine, a emitirana je na Radio Sarajevu početkom studenoga 1985. godine)

Transkribirao: p. Damir Šokić – Selo_Veselo.pdf Download

OBILJEŽAVANJE SVIH SVETIH I DUŠ NOG DANA NA GROBLJU GRADINA U DONJOJ DOLINI 2020

Blagdan Svih Svetih i spomendan Dana Mrtvih Dušnog dana su dani kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika i pohode grobovi i groblja u znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima i kite ih cvijećem, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.

GROBLJE GRADINA NA KOJEM POČIVAJU MILI I DRAGI ŽUPE DOLINA

Na sam blagdan Svih Sveti, slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

I ove godine, svoju ljubav i sjećanje na mile i drage su vjernice župe Dolina iskazali dolaskom na groblje Gradina u Donjoj Dolini u subotu 31. listopada. Nakon što su zapalili svijeće i grobove okitili cvijećem, svi su se okupili oko oltara ispred kapelice. Svetu Misu je služio p. Tomislav Topić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina.

Okupilo se tridesetak vjernika koji su ostali živjeti u Dolini i u Bosanskoj Gradišci, a većina ih je došla iz okolice Nove Gradiške i Zagreba. Svi su se oni pridržavali epidemioloških mjera

SVETU MISU JE SLUŽIO P. TOMISLAV TOPIĆ BOSANSKOGRADIŠ KI ŽUPNIK I UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA

ZA VRIJEME SV. MISE POŠ TIVALE SU SE SVE MJERE

Župnik se zahvalio nazočnima što su pohodili groblje u prkos pandemiji coronavirusu, koja hara svijetom. To je znak da ljubav, pa i prema pokojnima nema granica.

Zbog tog Covida, nije se služila sv. Misa i blagoslov polja o blagdanu sv. Marka, ali je za to služena na sam blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, koji je i zaštitnik Donje Doline. Za sve te prigode, trava na groblju je bila pokošena.

Na kraju sv. Mise, p. Tomislav je izmolio opijela za sve pokojne čija tijela, počivaju na ovom svetom mjestu, i čekaju uskrsnuće a potom je pojedinačno blagoslovio sve one grobove i molio molitvu odrješenja, za koje je rodbina izrazila želju da ih pohodi.

Sutra, na blagdan Svih Svetih i prekosutra, Dolinci i Novoselci će pohoditi groblja u Novoj Gradišci, Gornjim Bogićevcima, Zagrebu i mnogim drugim mjestima koja polako postaju Druga Gradina.

Bilo je i riječi o opsežnim radovima na ovom groblju koje treba izvesti, ali ne u Karla Vonića aranžmanu.

SVI KOJI SU IZRAZILI ŽELJU P. TOMISLAV JE MOLIO MOLITVU ODRJEŠ ENJA I BLAGOSLOVIO GROBOVE

DAROVATELJI ZA GROBLJE GRADI U DONJOJ DOLINI U 2020. GODINI

Svoj novčani prilog, za održavanje groblja, predali su Micanu, što se podrazumijeva pod košene trave i sitnih popravaka na grobljanskoj kapelici, u tijeku 2020. godine su dali: Petar Pero Jurišić 50 Eu, Mijo Ćorković 100 kn, Mišo Barišić 100 kn, Miroslav Ćorković 100 kn, Katica (Stipe) Musić, Nova Gradiška 200 kn, Milenko Ćorković, Nova Gradiška 100 kn, Ljuboslav Knežević, Nova Gradiška 120kn, Zvonko Oršulić, Ljupina 200 kn, Ljuban Matković, Kovačevac 100 kn, Zlatko i Janja Vonić, Nova Gradiška 200 kn, Anto Oršulić, Zenica 200 kn, Mara Kovačević, Kozinci 20 KM, Ilija Dakić, Š umetlica 200 kn i Angelina Gubić, Visoka Greda100 kn.

Imena nekih Dolinaca su već spomenuta u članku O groblju Gradina u Donjoj Dolini, ali ne smeta: bolje i dva puta, nego da se nečije ime ispusti.

Osim Micanu, novčane priloge su dali p. Tomislavu Topiću upravitelju župe Dolina, koja se uglavnom koriste za održavanje crkvenog dvorišta u Gornjoj Dolini, a to su: Renata Matijašević 40KM, Josip Ćorković 50 KM, Angelina Stazić 50 eu, Ljiljana Borjanović i Kata Kesić 20 KM, Anto Š Šokić 20 KM, Zlatko Matković 20 KM, Janja Ćorković 200 Kn, Zvonko i Dobrila Kovačević 200 kn, Josip i Marija Kovačević 200 kn, Slavko Vidić 20 KM i Berislav Vonić 50 kn.

Svima od srca hvala, uz poruku: i u buduće se nemojte umoriti od davanja. pripremio:Mican

Ne blijede sjećanja na Batar i Bukvik, sela kojih više nema

Kada se je u banjolučkom Biskupskom svetištu sv. Male Terezije u Presnačama, u subotu 3. listopada proslavljala svetkovina zaštitnice svetišta, a tom prilikom je i otkriven spomenik presnačkim mučenicima vlč. Filipu Lukendi i s. Ceciliji Grgić, u povodu 25. obljetnice njihove mučeničke smrti, u bosanskogradiškoj župi, na groblju sela Batar i Bukvik, kojih više nema, po treći puta (nakon završetka rata u BiH) su se okupili vjernici tih sela kako bi proslavili blagdan sv. Male Terezije od Djeteta Isusa.

Svetu Misu, pored mjesta gdje je bila kapelica, koja je u potpunosti srušena u rujnu 1992. godine, služio je bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić. U svojoj nadahnutoj propovijedi p. Tomislav je biranim riječima probudio uspomene na rodni kraj i nazočne podsjetio na kratak ali bogat život svetice, zaštitnice ovih mjesta, čiji se spomendan u katoličkoj crkvi obilježava svake godine 1. listopada.
Nakon završetka sv. Mise izmoljene su molitve opijelo i odrješenje za sve pokopane na ovom groblju.

Hodočasnici su došlo iz Hrvatske i to iz Nove Gradiške, Zagreba, Dugog Sela, Poljane kod Lipika i Kutine, Našičkoj Breznici te iz Njemačke i same župe sv. Roka Bosanske Gradiške.
Sv. Misi je uz četrdesetak hodočasnika nazočila i gospođa Marija Buganik Pranjić, predsjednica udruženja Poljaka, članovi Predsjedništva HPD Posavac i predstavnici općine Bosanska Gradiška. Svakako da bi taj broj hodočasnika bio i veći da svijetom ne hara pandemija koronavirus.

Prilika je to bila da nakon godinu dana sretnu rođaci i prijatelji u rodnom kraju te da se zapale svijeće i pomoli na grobovima najmilijih. Današnji susret, posjeta grobnim mjestima najmilijih i paljenje svijeća. Svakako da sve to nije moglo proći bez suza i uzdisaja. Po završetka sv. Mise i molitvi za mrtve, upriličen je domjenak, za vrijeme kojeg su se evocirale uspomene na dane provedene u rodnom kraju.

Kapelica posvećena Maloj Tereziji od Djeteta Isusa

Povijesne crtice
Zadnji stanovnici Batra i Bukvika 1970. godine iz Lijevče polja nedaleko od Bosanske Gradiške su iselili iz ova dva sela i napustili zauvijek rodna ognjišta. Početak iseljavanja iz ovih pitomih sela počelo je odmah iza Drugog svjetskog rata iz političkih, ali i gospodarskih razloga. Mlađi su bježali, preko granice u prekooceanske zemlje, zemlje Europe, odlazili su u Srijem, Hrvatsku, Sloveniju tražeći bolje uvijete življenja.
Najveće iseljavanje je zabilježeno početkom pedesetih i šezdesetih godina. Konačno, krajem šezdesetih godina Poljoprivredno dobro iz Nove Topole je nastavilo s masovnijim otkupljivanjem zemljišta od preostalih mještana koji ostatak života nastavljaju u novim sredinama na području gradova Petrinje, Nove Gradiške te u selima Antunovac kod Lipika, Našičkoj Breznici i Kozincima kod Bosanske Gradiške.
Bilo je to potiho sustavno uništavanje svega što je hrvatsko, odnosno katoličko, koji su na tim prostorima egzistirali od 1891. godine. Kao točka na sve to je bilo rušenje grobljanske kapelice 1992. i devastiranje spomenika.
Sve ovo je slikom i tekstom zabilježio, sin ovoga kraja Miroslav Sušilo, koji je 2016. godine napisao knjigu BATAR I BUKVIK SELA KOJIH VIŠ E NEMA a 2019. godine je ta knjiga doživjela svoje drugo prošireno izdanje.
Pokrenuta je akcija da se na mjestu srušene kapelice izgrade nova, tako da bi se na proljeće iduće godine blagoslovio temelj, a u tijeku godine nastavilo s radovima. Sjećanja na Batar i Bukvik, sela kojih više nema, ne blijede.

Svečano proslavljen blagdan Sv. Roka, zaštitnika Bos. Gradiške

Župa sv. Roka u Bos. Gradišci svečano je u nedjelju, 16. kolovoza 2020. proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika. Svečano koncelebrirano misno slavlje je predvodio biskup msgr. dr. Franjo Komarica. S njim su suslavili domaći župnik o. Tomislav Topić i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić. Tako je biskup Franjo tri dana proveo na ovim prostorima. U petak, na uočnicu Velike Gospe i subotu na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini, a danas u Bos. Gradišci.

Župna zajednica sv. Roka se je za proslavu svog nebeskog zaštitnika pripremala trodnevnicom.

Prije početka misnog slavlja bosanskogradiški župnik je pozdravio nazočne i zahvalio im se na dolasku bez obzira na poteškoće pandemije koronavirusom koja je zahvatila cijeli.

Izostao je tradicionalni dolazak vjernika iz Hrvatske, koji se nisu usudili doći. Na samom početku sv. Mise, biskup Franjo je kazao kako je msgr. Drago Balvanović, sin ove župe, misionar u dalekom Peruu bolestan i nalazi se na bolničkom liječenju i preporučio ga je u molitve.

U svojoj homiliji biskup je govorio o sv. Rokukao istinskom Kristovom vjerniku i ukratko je protumačio značenje svetaca za život članova Kristove putujuće Crkve. Ustvrdio je da su sveci nama uzori i zagovornici , te da je potrebno njegovati duhovno i molitveno zajedništvo sa svecima. Pojasnio je u čemu je veličina sv. Roka, koji je činio brojna djela milosrđa, a koji nije bio pošteđen ni od opake zarazne suvremene bolesti, pa ni zatvora ‘po povratku u svoj rodni kraj.

Po završetku misnoga slavlja župnik je pozvao sve nazočne na zakusku koja je priređena u prostorijama Župno-pastoralnog centra.

Po završetku objeda, nakon kojeg se i zapjevalo, biskup je u pratnji predsjednice i članova HPD Posavac iz Bos. Gradiške, obišao trg i devastirani spomenik Hrvatskim velikanima ispred crkve te se zadržao ispred zgrade koja je u vlasništvu Župnog ureda Bos. Gradiška i Hrvatskog pjevačkog društva Posavac, ali je općinske vlasti i dalje svojataju. Razgovaralo se o mogućoj obnovi trga i vraćanju zgrade u prvotno vlasništvo.

NA POČETKU MISNOG SLAVLJA NAZOČNE JE POZDRAVIO ŽUPNIK P. TOMISLAV

MISNICI OKO OLTARA. DA NIJE NEDJELJA, BILO BI IH PUNO VIŠ E

BISKUP FRANJO UVIJEK IMA NEŠ TO NOVO PORUČITI

ISPRED ZGRADE KOJA JE U VLASNIŠ TVU HPD POSAVAC I ŽUPNOG UREDA

RAZGOVARALO SE O OBNOVI TRGA, POVRATKA ZGRADE U PRVOTNO VLASNIŠ TVO

Župa Dolina proslavila 100-tu obljetnicu postojanja

Koncelebrirano Misno slavlje uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije Veliku Gospu, kao i na samu svetkovinu predvodio je biskup Franjo Komarica u koncelebraciji s brojnim svećenicima.

Župa Dolina kod Bos. Gradiške proslavila je svoju 100. obljetnicu postojanja i svoj patron Uznesenje Blažene Djevice Marije Veliku Gospu, liturgijskim slavljima uoči i na samu svetkovinu 15. kolovoza 2020. godine

Podsjetimo se kako je Dekretom Biskupskog ordinarijata u Banja Banja Luka na dan 3. svibnja 1920. godine osnovana je župa Dolina, ali je odlučeno da se obljetnica obilježi na blagdan Velike Gospe koja je zaštitnica te župe.

UOČNICA PROSLAVE VELIKE GOSPE U ŽUPI DOLINA

Svečanost obilježavanja stote obljetnice postojanja župe Dolina počela je u petak, uoči svetkovine, molitvom Slavnog otajstva sv. krunice koju je predmolio biskup Franjo.

Svečanost je nastavljena koncelebriranim Misnim slavljem,koje je predslavio biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, a suslavitelji su bili upravitelj župe Doline i bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić. Na Misi je sudjelovalo 20 tak župljana iz te i bosanskogradiške župe i oni koji su došli iz Hrvatske.

Misa je nastavljena prigodnom pobožnošću Presvetom Oltarskom sakramentu, koju je također predvodio biskup Komarica. I njegova homilija i tekstovi kod klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom bili su prožeti mislima o odgovornom i plodnom životu onih koje Bog pozove na posebne zadaće u ljudskom rodu i Crkvi. Biskup Komarica je uzeo Gospin život kao uzorak svakog uspjelog života svećenika u Kristovoj Crkvi, posebno se osvrnuvši za djelovanje i žrtve župnika, župnih upravitelja i drugih svećenika koji su se brinuli za župljane tijekom proteklih stotinu godina. Molilo se za sve pokojne župnike, župljane i dobročinitelje.

Večeras se nakon punih 25 godina Isus vratio u svoju kuću. Naime sve do ovogodišnje obnove župne crkve, nisu bili stvoreni uvjeti da u Svetohranilištu, koje je u tijeku rata devastirano, a neki njegovi dijelovi ukradeni, bude Presveto. Mnogim vjernicima su u tome trenutku suze orosile oči.

Uočnica je završila blagoslovom s Presvetim.

PROSLAVA VELIKE GOSPE, PATRONA ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE VELIKE GOSPE.

Svečano Misno slavlje na samu svetkovinu predslavio je također biskup Komarica. Zajedno s njime u koncelebraciji su bili: p. Tomislav Topić, upravitelj župe, i župnik u Gradišci, p. Ivan Marija Tomić, domaći sin, župnik župe Kraljice svete Krunice u Zagrebu, preč. Žarko Vladislav Ošap, župnik i dekan banjolučki, poratni upravitelj župe Dolina vlč. Marko Stojčić, župnik u Š imićima, upravitelj župe Mahovljani i ravantelj KŠ C u Banjoj Luci, također bivši upravitelj župe Dolina, vlč. Anđelo Bartulica, župnik u Novoj Topoli i vlč. Predrag Ivandić, biskupov tajnik.

CRKVA JE SPREMNA ZA PROSLAVU 100. ROĐENDANA

SV. MISU UOČNICU JE PREMOLIO BISKUP FRANJO U KONCELEBRACIJI S P. TOMISLAVOM I VLČ. PREDRAGOM

PO ZAVRŠ ETKU MISNOG SLAVLJA JE IZLOŽENO PRESVETO

Na Misnom slavlju je bio umirovljeni gradiški pravoslavni paroh i arhijerejski namjesnik o. Mirko Milisavić, jedan pravoslavni bogoslov i predstavnici općine Bosanska Gradiška: Davor Glišić načelnik odjeljenja za društvene djelatnosti, Danijela Malinović referent u odjeljenju za društvene djelatnosti, i Slavko Mekinjić referent za vjerska pitanja u odjeljenju za društvene djelatnosti te predsjednica i njena zamjenica Hrvatskog pjevačkog društva Posavac Bos. Gradiška Ljiljana Došen i Petra Miklavčić.

Uz domaće župljane, na Svetu misu u svoj rodni kraj, došli su župljani koji žive izvan župe i Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i Austriji. Bilo je župljana i iz susjednih župa Bosanske Gradiške te Nove Topole, odakle su došle i dvije redovnice Družbe klanjateljica Krvi Kristove.

Aktualna pandemija koronavirusa spriječila je mnoge koji su kanili doći, te je bilo sveukupno oko stotinu nazočnih.

Upravitelj župe o. Topić je na početku Misnog slavlja izrazio dobrodošlicu svima. Ukratko je naveo i povod ovogodišnje duple svečanosti.

Biskup Komarica se na početku Mise nadovezao na riječi upravitelja župe i pozvao sve na pobožno, zahvalno slavljenje ovog jedinstvenog događaja u njihovoj župi.

Svi su nazočni složno pjevali i molili.

U prigodnoj propovijedi, biskup Komarica se najprije osvrnuo na dugu i burnu povijest Katoličke Crkve u tom kraju. Zatim je govorio o nastanku župe o broju župljana tijekom zadnjeg stoljeća, o duhovnim pastirima koji su djelovali u župi, te o njezinoj najnovijoj izuzetno dramatičnoj sudbini tijekom zadnjeg rata i poraća, kad je župna zajednica od nekadašnje skoro dvije tisuće vjernika svedena na manje od dvadeset stalno nazočnih u župi. Između ostalog je kazao: Svečano obilježavanje stote obljetnice Vaše župe, vašeg župnog zajedništva jeste jedan vidljivi znak vaše žive vjere, vaše vitalnosti, vaše nade s obzirom na budućnost ne samo vas osobno i vaših obitelji tamo gdje se sada momentalno nalazi većina od vas ovdašnjih prognanih župljana nego i za budućnost ovdašnjih župljana, sadašnjih i budućih. U ovoj osobitoj, povijesnoj situaciji, u kojoj se nalazite vi, i mnogi drugi, koji imaju na području ove župe svoje duboke korijene, – gdje su rođeni vaši roditelji i vaši preci, svi ste vi pozvani kao Kristovi vjernici i suradnici da budete vjerodostojni, istiniti, pozitivni, konstruktivni!

Podsjetio je i na samo Bogu znane brojna slavlja MisÄ, sakramenatÄ, pobožnosti te molitve i žrtve župljana i njihovih svećenika tijekom proteklog stoljeća. Sve je to izuzetno bogata i dragocjena baština koju i sadašnja generacija župljana, gdje god oni bili ne bi smjela zaboraviti a još manje prezreti. Podsjetio je sve župljane na njihovu obavezu da ne zaborave svoju prošlost, svoje korijene, svoju očevinu i baštinu kao i svoju obavezu glede budućnosti Crkve u njihovoj župi.

U drugom djelu svoje propovijedi biskup Komarica je protumačio jedinstvenu ulogu Presvete Djevice Bogorodice Marije u povijesti spasenja ljudskog roda, te njezin slavni svršetak u Nebu.

Naglasio je kako je važno da se mi kao Kristovi učenici preporučimo u Marijin zagovor, budući da ju Crkva od davnina štuje kao svoju Odvjetnicu, Zagovornicu, Tješiteljicu i Pomoćnicu, te da joj se utječemo u svim neprilikama života.

Svoju propovijed biskup Komarica je završio posebnom molitvom Mariji na Nebo uznesenoj te pjesmom u čast Gospi koju su svi otpjevali.

Na koncu Misnog slavlja, upravitelj župe p. Tomislav zahvalio je biskupu Komarici, svećenicima i svim ostalim vjernicima na dolasku i sudjelovanju u jubilarnom slavlju župe. Ukratko je izvijestio o uspješno izvedenim radovima na obnovi krova i cijelog interijera crkve. Naveo je imena dobročinitelja uglavnom župljana te župe te imena izvođača radova.

PRIJE POČETKA SVEČANE SV. MISE BISKUP FRANJO JE RAZGOVARAO S VJERNICIMA

ZBOG KORONAVIRUSA IZOSTAO JE VELIK BROJ DOLINACA

PRAVOSLAVNI SVEĆENIK O. MIRKO I BOGOSLOV SU ZAJEDNO S VJERNICIMA MOLILI

UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA P. TOMISLAV JE NA POČETKU MISNOG SLAVLJA POZDRAVIO SVE NAZOČNEE

Na kraju Mise svi su otpjevali pjesmu zahvalnicu Tebe Boga hvalimo.

CRKVOM SE ORILA PJESMA ZAHVALE TEBE BOGA HVALIMO

Nakon Mise uslijedio je zajednički objed agape u dvorištu crkve koju je pripremio upravitelj župe Dolina i župnik župe Bos. Gradiška p. Tomislav, nakon kojeg se i zapjevalo.

Tom prigodom župnik Tomislav je podijelio zahvalnice svim župnicima koji su djelovali u toj župi, župljanima koji su doprinosili razvitku župe, materijalno i duhovno, te još nekim dobročiniteljima. /Popis dobitnika Zahvalnica je sastavni dio ovoga članka/.

U prigodi obilježavanja stogodišnjice Jubileja župe Dolina izdan je i prigodni letak, kojega je priredio mons. dr. Anto Orlovac te prigodna izložba fotografija o župnim crkvama, svećenicima dušobrižnicima župe, duhovnim zvanjima iz župe te dio naslovnicama knjigÄ koje govore o župi ili se u njima spominje Dolina i njena sela. Sve te knjige su predstavljene u publikaciji godišnjaku Suza dolinska. Izložbu je priredio župljanin dolinske župe u izgnanstvu Milorad Mican Oršulić.

NAKON MISNOG SLAVLJA UPRILIČEN JE DOMJENAK ZA SVE NAZOČNE

BLAGOSLOV I ZAHVALA PRIJE POČETKA BLAGOVANJA

BISKUP FRANJO SE JE ZAHVALIO U IME SVIH DOBITNIKA

U ZNAK SJEĆANJA NA JUBILEJ U DOLINSKOJ CRKVI ĆE OSTATI POSTAVLJENA IZLOŽBA

Za Laudato TV biskup Franjo, upravitelj župe p. Tomislav, župljanka ove župe Davorka Uzelac i Milorad Oršulić Mican su dali izjave. Evo što je rekao Mican:

Jedan sam od 1.400 vjernika župe Dolina koji je među prvima, 1992. godine, u jeku rata u BiH, morao napustiti svoj rodni dom, preplivavši rijeku Savu, kao i mnogi drugi, da bismo sačuvali gole živote. Župa Dolina je doživjela Treću uru Velikog petka na Malu Gospu 1995. godine, kada je preč. Kazimir Višaticki, dolinski župnik, sa ostatkom ostataka vjernika župe, pod prijetnjom smrti, mora napustiti Dolinu. On će 2004. godine biti ubijen u župnom uredu Bosanska Gradiška. Osim njega, za vrijeme rata u BiH, ubijena su još dva bivša dolinska župnika: vlč. Ratko Grgić za koga se ni dan-danas ne zna gdje se nalazi njegovo mrtvo tijelo i vlč. Marko Š alić, koji podlegao batinama u dobojskom logoru. Ako toj brojci dodamo još dvojicu bivših dolinskih župnika koji su ubijeni u II. sv. ratu fra Ignacije Ognjen Idžotić i msgr. dr. Nikola Bilogrivić, onda je župa Dolina, u svojoj stogodišnjici, okrunjena s vijencem pet mučenika Kristove vjere.

Danas u Dolini živi deset obitelji sa 14 vjernika, a kao što sam rekao, bilo ih je 1.400. Riječ je o starijim i nemoćnim osobama, koje su ostale da svoj ostatak života, uza sve poteškoće, provedu u rodnoj Dolini. Glede povratka, o njemu se ne može više govoriti. Vjekovna ognjišta su prije više od 25 godina ugašena, a kada su bile kakve-takve mogućnosti, međunarodni i državni čimbenici su zatajili.

Dolinci svoju rodnu grudu nisu zaboravili. Oni u svoju Dolinu, najčešće dolaze na groblje Gradina u Donju Dolinu tijekom godine i za blagdan Svih Svetih, o sv. Marku i Mučeništvu sv. Ivana Krstitelja kada se slave sv. Mise na groblju, u Novo Selo o sv. Ani i svakako o Velikoj Gospi u župnu crkvu Dolina, kada iz svih europskih zemalja dolaze njezini sinovi i kćeri.

Nas Dolince posebno povezuje, i okuplja u zajedništvu, specifična publikacija, glasilo, koje je poslije preraslo u godišnjak župe Dolina a zove se Suza dolinska. Do sada je iz tiska izašlo 35 brojeva, a u pripremi je i 36. broj. Ja sam urednik te publikacije i autor monografije Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti koja je iz tiska izišla u povodu osamdesete obljetnice župe Dolina, dakle jubilarne 2000. godine. Dolino majko, sretan ti stoti rođendan!

DOBITNICI ZAHVALNICA POVOM OBILJEŽAVANJA 100. OBLJETNICE OSNUTKA ŽUPE DOLINA

ZA NESEBIČAN TRUD I VELIKI DOPRINOS U DUHOVNOM ŽIVOTU OVE ŽUPE

Msgr. dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup
Msgr. dr. Anto Orlovac
Msgr. dr. Karlo Višaticki
Msgr. Drago Balvanović, misionar u Peruu

Bivši župnici i upravitelji župe Dolina

Msgr. Kazimir Višaticki, posmrtno
Vlč. Pero Čolić, posmrtno
Vlč. Vladislav Žarko Ošap
Vlč. Josip Jerković
Vlč. Boris Ljevak
Vlč. Marko Stojčić

Svećenicima rodom iz župe Dolina

Vlč. Milivoj Knežević, posmrtno
P. Damir Šokić
P. Ivan Marija Tomić

ZA TRUD I DOPRINOS U ŽIVOTU ŽUPE

Mijo Ćorković Mića, kum crkve, Nova Gradiška
Josip Ćorković, Bos. Gradiška
Borica Kalić r. Š Šokić, Slavonska Dolina
Franjo Samardžić, novinar i publicist, Nova Gradiška
Luka Čegrlj, Bos. Gradiška
Ilija Jurišić, Dubovac
Davorka Uzelac, Gornja Dolina
Zdenka Budić, Gornja Dolina
Blaženka Kapetanović, Donja Dolina
Dragoljub Kerezović, Novo Selo
Milorad Oršulić Mican, Okučani
Pavle Budić, Š umetlica
Pavle Musić, Nova Gradiška
Mato Knežević Maća, Gorice
Kristijan Vonić, Kutina
Petra Miklavčić, Bos. Gradiška
Miroslav Sušilo, Kutina
Željko Marković , Bos. Gradiška
OPĆINA GRADIŠ KA
HPD POSAVAC Bos. Gradiška
Ilija Gogić, Nova Gradiška
Jozo Kalizan, Novska

ZA MATERIJALNI DOPRINOS U OBNOVI ŽUPNE CRKVE:

Luka Petrović, Ravensburg
Republičkom sekretarijatu za raseljena lica i migracije BiH
d.i.a. Zdenko Dragičević
Pava Ćustić r. Vonić, SAD
Tvrtko Oršulić, Belgija
Ivo /Florijana/ Oršulić, Nova Gorica
Ivo Kovačević Ćiro, Zagreb
Anto Oršulić, Zenica
Anđelki i Angelini Budić, Austrija
Zdenko i Zdenka Vonić, Slav. Kobaš
Davor i Mara Matković, Brodski Stupnik
Restoran Složna braća Novi Varoš
Ilija i Manda Vidić
Slavko Vidić, Gornja Dolina
Nevenka Ilić – Ema
Milenko Ćorković, Nova Gradiška
Angelina Gubić, Visoka Greda
Sanja Ćorković, Austrija
Tanja Ćorković, Austrija
Pavle i Slavica Ćorković, Okučani
Mirko i Ankica Kalizan, Novska

Proslava Sv. Ane i završetak radova u župnoj Crkvi

Lijepi običaj, proslava nebeskih zaštitnika u pojedinim selima župe Dolina i Bosanska Gradiška, zahvaljujući p. Tomislavu Topiću župniku župe sv. Rok u Bosanskoj Gradišci i upravitelju župe Dolina, se uspješno nastavlja. U Donjoj Dolini je proslavljen blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, u Bukviku i Batru (sela kojih više nema) sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, u Mačkovcu blagdan Duhova (prvi puta nakon rata u BiH), a u Novom Selu blagdan sv. Ane. Prigradska mjesta Bosanske Gradiške ne spominjem, jer u Brstovčini se je nakon rata slavila sv. Ana, a u Čatrnji blagdan rođenja Bl. Djevice Marije Mala Gospa

Proslava blagdana sv. Joakima i Ane u Novom Selu protekla je u znaku korone virusa, pa se je okupilo uz svećenika samo šestoro vjernika. Troje je došlo iz Hrvatske, dvoje iz Gornje Doline i jedan sa župnikom iz Kozinaca.

U kapelici izgrađenoj 1972. godine, koja je preživjela rat u BiH a sada vapi za obnovom, p. Tomislav je služio svečanu sv. Misu za vrijeme koje je nadahnuto propovijedao.

Nakon misnog slavlja družilo se uz kavu i hladno piće, a misarima se pridružio i susjed kapelice koji se brine za održavanje njenog okoliša.

MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO P. TOMISLAV TOPIĆ

Razgovaralo se o mogućoj obnovi kapelice i predstojećoj proslavi stote obljetnice župe Dolina koja će se održati na blagdan Velike Gospe

Iz Novog Sela otišlo se u Gornju Dolinu do crkve gdje se radovi na njenom uređenju privode kraju. Zidovi su gletovani kao i betonske grede a drveni strop osvježen.

ŽUTA I BIJELA BOJA SU BOJE VATIKANA, A PLAVA GOSPINA

No, pojavile su druge poteškoće. Zamijećeno je kako krov crkve prokišnjava pa će se i na njemu morati poduzeti potrebiti građevinski zahvati. To je još od posljedica rata, ali i nevremena.

Važno je istaći i aktivnost članova HPD (Hrvatsko pjevačko društvo) Posavac iz Bosanske Gradiške, koje je svoj rad obnovilo prije godinu dana. Oni su očistili župnu kuću od krova do ulaznih vrata. S toga objekta su, u tijeku rata, skinuta sva vrata i prozori, a odnesen je iz nje i parket. Sada se pokušavaju iznaći novčana sredstva kako bi se postavila nova stolarija i objekt stavio u funkciju.

Tekst i fotografije: Milorad Oršulić -Mican

Pozivnica za stotu obljetnicu župe

B A N J O L U Č K A B I S K U P I J A

Ž U P A UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE DOLINA

U POVODU OBILJEŽAVANJA STOTE OBLJETNICE POSTOJANJA ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE DOLINA S OSOBNIM ZADOVOLJSTOM VAS

P O Z I V A

NA SVEČANOST OBILJEŽAVANJA STOTE OBLJETNICE POSTOJANJA ŽUPE DOLINA

SVEČANOST ĆE SE ODRŽATI U GORNJOJ DOLINI na blagdan uznesenja blaŽENE DJEVICE MARIJE – Veliku gospu, 15. KOLOVOZA 2020. GODINE SVETOM MISOM KOJU ĆE PREDVODITI MSGR. DR. FRANJO KOMARICA, banJOLUČKI BISKUP, S POČETKOM U 11,00 SATI U KONCELEBRACIJI SA SVEĆENICIMA RODOM IZ ŽUPE DOLINA I BANJALUČKE BISKUPIJE.

NAKON MISNOG SLAVLJA OČEKUJEMO VAS KAO DRAGE GOSTE ZA BLAGDANSKIM STOLOM.

UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA p. Tomislav Topić, OCSO