SVI SVETI je bladan koji nazivaju Sesvete, Sisveti, (lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkom crkvom kako oni koji su već kanonizirani tako i oni koji još nisu.
Prvi tragovi obilježavanja blagdana Svih svetih su zabilježeni u Antiohiji u 4 stoljeću i to u nedjelju poslije Duhova. Papa Grgur III je (731. -741.) premjestio je ovaj blagda na 1. studenog.
U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti su označeni kao zapovjedna svetkovina. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređenje grobova, pa tako i spomen na mrtve. U Crkvi se spomen svih vjernih mrtvih spominje 2. studenog na Dušni dan.
Podsjetimo se kako je do rata u Bosni i Hercegovini na Dušni dan služena sv. Misa u Donjoj Dolini, nakon koje su se molila opijel nad grobovima.
Zaslugom župnika msg. Kazimira Višatickog, po završetku rata, taj starodrevni običaj je obnovljen pa su sv. Mise slavljena na Dušni dan ili Mrtvi god. Doduše, tada je u Dolini bilo nešto više katoličkih vjernika, a oni koji su tada u njoj živjeli, bili su znatno mlađi pa su se mogli kretati. Danas je slika Dolinaca koji žive u Dolini izmjenjena.
Vlč. Pero Čolić je uvidio sve poteškoće pa je odlučio da se misna slavlja na groblju Gradina u Donjoj Dolini slavi zadnje nedjelje u listopadu, što obično bude nedjelja prije blagdana Svih sveti i samog Dušnog dana. Na taj način je omogućeno da Dolinci i Novoselci mogu na same blagdana obići groblja diljem Hrvatske gdje su pokopani zadnjih dvdesetdvije godine njihovi mili i dragi, koji su prognani iz rodnog kraja. Neka groblja, poput onoga u Novoj Gradišci je postalo druga Gradina.
Tako je bilo i ove godine. Na groblju se okupilo 50-etak osoba koji su došli iz različitih krajeva Lijepe naše. Uredili su grobove, uresili ga raznobojnim cvijećem, zapalili svijeće i pomolili se.
Jučerašnja kiša onemogućila je košenje trave na groblju, no i ovako je bilo na zadovoljavajućoj razini. Zamjećuju se mnogi novi spomenici, a oni stari obnovljeni, ali na žalost i novih grobova.
Sv. Misu je služio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina vlč. Pero Čolić nakon koje je molio opijela nad grobovima onih za koje je netko od nazočne rodbine izrazio želju.
Ostavili smo drago i sveto mjesto koje se Gradina zove. Još nekoliko dana i noći će na grobovima gorjeti lampioni. Znak je to da Dolinci misle na svoje koji su ostali tu, do uskrsnuća mrtvih.
Valentina Oršulić
POGLED NA GROBLJANSKU KAPELICU ZA VRIJEME SV. MISEMISNA ČITANJA SU SE POZORNO SLUŠ ALAONI SU DOŠ LI IZ ZAGREBAI IZ DRUGIH KRAJEVA HRVATSKE
Župljani župe Bosanska Gradiška i Dolina, uz brojne svećenike Banjolučke, Požeške biskupije i drugih biskupija, svake godine se 18. studenog okupe u crkvi sv. Roka u Bos. Gradiški, kako bi se molitvom i zajedništvom podsjetili na svog župnika – mučenika msgr. Kazimira Višatickog. Tako je bilo i ovoga tužnog osamnaestog dan studenog u Bosanskoj Gradiški gdje je obilježena 10. obljetnica mučkog ubojstva katoličkog svećenika msgr. Kazimira, kada se je i sav hrvatski narod sjećao pada grada heroja Vukovara. Misu zadušnicu predvodio je pomoćni banjalučki biskup msgr. dr. fra Marko Semren u zajedništvu s još 12 svećenika, među kojima su bila i braća pokojnog Kazimira vlč. Adolf i msgr. dr. Karlo.
Na početku mise nazočne je pozdravio župnik Bosanske Gradiške vlč. Pero Čolić, koji je podsjetio na mučeničku smrt msgr. Kazimira. Osudio je sve zločine bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost i rekao da se još ne zna za posmrtne ostatke kidnapiranog i ubijenog župnika iz Nove Topole vlč. Ratka Grgića, župljanina Marijana Vištice kao i drugih Bosanskogradišćana.
U propovijedi pomoćni biskup Semren je između ostalog kazao: Postavlja nam se pitanje što mogu prije nego umrem? Odgovor je: surađivati u rađanju Božjeg kraljevstva. Vjera uključuje ispovijedanje, priznavanje i svjedočenje. Ispovijedanje vjere i svjedočenje su nedjeljivi, kratko rečeno, riječi vjere i djela vjere ne mogu se rastavljati. Onaj koji vjeruje u Isusa Krista to priznaje riječima i svjedoči svojim djelima i svojim cijelim životom. Stoga imamo priznavaoce i svjedoke vjere. Svjedoci vjere često su bili progonjeni i mučeni, pa smo ih prozvali mučenicima. Braćo i sestre ne zaboravimo Isus nije samo onaj koji zahtijeva nego i onaj koji se daje. Nije odlučujuća naša snaga i naše djelo, nego njegova ljubav. On nas ljubi i stoga i pomaže da se možemo odlučiti za njega. On jedini može nam darovati život vječni ta On je sam život vječni. Da bi se moglo u Krista vjerovati treba se Kristom hraniti i dati se od Njega asimilirati.
Mons. Kazimir hranio se Isusovom riječju i kruhom koji on daje, a to je kruh Njegova tijela. Zato se nije bojao nije napuštao ovu župu i povjerene mu vjernike. Ostao je u Bosanskoj Gradišci da svjedoči Isusovu ljubav do kraja, dajući tako i svoj život. A to je najveće svjedočanstvo: to je mučeništvo. Zato ga ne zaboravljamo, zato mu spomen čuvamo, zato se sastajemo na molitvu o obljetnici njegovog ulaska u puninu života u Bogu.
U sklopu opijela za pokojnog Kazimira vjernici su izmolili i časoslov naroda Božjeg sa Spomen sličice koja je tiskana (u 1000 primjeraka) za ovu prigodu. Nakon mise u dvorani Župno pastoralnog centra prikazan je i dokumentarni film o msgr. Kazimiru pod nazivom “ZNAM KOMU SAM POVJEROVAO” u režiji Milorada Oršulića Micana. Prije projekcije gosp. Oršulić se zahvalio suradnicima na dokumentarcu koji je sastavljen od pisanih dokumenata, izjava, slika i video priloga o životu, pastoralnom radu i mučeničkoj smrti msgr. Kazimira Višatickog. Tekstopisac za ovaj film je msgr. dr. Anto Orlovac, montažer tona i slike Dejan Ivakić, a stručni suradnici vlč. Pero Čolić i p. Damir Š Šokić OP. Ton je snimljen u studiu hrvatskog radio “Bljesak” Okučani a tekstove su čitali spikeri Leonora Gubić Dokuzović i Mato Višić.
Kada bismo htjeli napisati nešto što je upečatljivo i po čemu pokojnog Kazimira pamte svi župljani i subraća svećenici, najjednostavnije je prenijeti riječi Milorada Oršulića Micana: Kazimir je bio svećenik, koji je ostao do zadnjeg dana u svojoj župi Dolina, dok se je ikako moglo u njoj živjeti, a kada se više nije moglo krenuo je i on za ostatkom svoga stada preko Save kod Davora, kako bi ga pokušao okupiti ili bar u tim teškim danima obilaziti i pružati im utjehu, učvršćivati u vjeri i davati im do znanja da ne gube nadu. Kada je to sve uradio, msgr. Kazimir se raspoređuje na svoju posljednju župničku službu u Bosansku Gradišku svoju rodnu župu gdje je krvlju zapečatiti svoju ljubav i odanost prema Kristu, i tako potvrdio svoje mladomisničko geslo: Znam komu sam povjerovao.
Podsjetimo se: Kazimir Višaticki rođen je 4. ožujka 1939. godine u Čatrnji kod Bosanske Gradiške, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. Kao svećenik djelovao je u župama: Stara Rijeka, Prnjavor, Dolina, Drvar i Budžak, a za župnika u Bosanskoj Gradiški imenovan je 1999. godine. Rođen je vrlo brojnoj poljskoj obitelji Ivana Višatickog i Barbare rođene Ostrowska. Roditelji su život smatrali Božjim blagoslovom te su rodili ukupno 11-tero djece devet sinova i dvije kćeri. Bog je njihovu ljubav nagradio tako što je čak četvoricu sinova pozvao u svećeničko zvanje. Za uzoran svećenički život sveti papa Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje prelate s naslovom monsinjor 1997. godine. U Dolini je sagradio novu župnu crkvu u modernom stilu i dovršio župni ured. Bio je revan, smiren i otvoren svećenik. Volio je svoje svećeništvo, volio je subraću svećenike, volio je povjereni mu Božji narod, volio je Crkvu. Ubijen je u svojoj župnoj kući u Bos. Gradiški noću 17/18. studenog 2004. godine. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na banjolučkom katoličkom groblju “Sveti Marko”.
Na spomen ploči koja je 2005. godine postavljena na župni ured u Bosanskoj Gradiški na kući u kojoj je ubijen msgr. Kazimir piše: “U ovoj je kući za Krista i njegovo Evanđelje 18. studenog 2004. godine krv svoju prolio msgr. Kazimir Višaticki , župnik i dekan bosanskogradiški, prelat njegove svetosti – Gospodine Isuse otvori Mu vrata Raja”.
Na Veliku Gospu, zaštitnice župe Dolina ove godine p. Damir Š Šokić je blagoslovio spomen ploču koja je ugrađena u zid dolinske crkve, a posvećena je dolinskim župnicima mučenicima. Ploča je od bračkog kamena, na kojoj je zlatnim slovima uklesano: DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE ZAPEČATIŠ E KRVLJU SVJEDOČKOM, a medjnjima i msgr. Kazimir Višaticki.
ISPOD SPOMEN PLOČE DANONOĆNO GORE SVIJEĆERODBINA POK. MSGR. KAZIMIRASLIKA SVEĆENIKA MUČENIKA PORED OLTARA U BOSANSKOGRADIŠ KOJ CRKVISV. MISU ZADUŠ NICU JE PREDVODIO I PROPOVJEDAO MSGR. DR. FRA MARKO SEMRENSVI SU ONI DOŠ LI OBILJEŽITI TUŽNU OBLJETNICU MUČENIČKE SMRTIUZ BISKUPA SU I DVOJICA KAZIMIROVE BRAĆE SVEĆENICI VLČ. ADOLF I MSGR. DR. KARLO I BROJNI SVEĆENICIVJERNICI U BOSANSKOGRADIŠ KOJ CRKVIVLČ. ADOLF VIŠ ATICKI DAJE IZJAVU ZA HRVATSKI RAIO BLJESAK.ŽUPNIK VLČ. PERO ČOLIĆ OBRAĆA SE NAZOČNIMA
Tijekom euharistijskoga slavlja, u nedjelju 17. kolovoza 2014., u dominikanskoj crkvi Kraljice sv. krunice na zagrebačkoj Koloniji trojica dominikanaca položila su svečane zavjete.
Zavjete su položili fr. Mirko Irenej Vlk, fr. Domagoj Augustin Polanščak i naš Dolinac – fr. Ivan Marija Tomić, u ruke provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Ante Gavrića koji je i predvodio misno slavlje u nazočnosti redovničke braće, među kojima je bio i p. Damir Š Šokić OP, koji svećeničku dužnost obnaša u dominikanskom samostanu u bolu na otoku Braču, rodbine i vjernika.
Polaganje svečanih ili doživotnih zavjeta vrhunac je redovničkog života. Naime, tim činom se redovnik dominikanac zavjetuje Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svetom Dominiku te dominikanskom redu da će do smrti živjeti tri evanđeoska savjeta, a to su poslušnost, siromaštvo i čistoća.
Sam obred zavjetovanja sastoji se od prostracije tj. prostiranja u kojem na provincijalovo pitanje zavjetovanicima što traže, oni odgovaraju Milosrđe Božje i Vaše!, te na taj način svjedoče da je sve pa i njihov poziv Božja milost.
Iza toga, zavjetovanici na Provincijalove upite hoće li vjerno služiti Bogu, redu i ljudima te svojim životom svjedočiti Gospodina, oni odgovaraju da hoće s pomoću Božjom i pomoću Reda.
Nakon pjevanja litanija pri kojima nazočni kleče, a zavjetovanici leže u prostraciji, pojedini zavjetovanik pristupa Provincijalu te mu stavljajući svoje ruke u njegove i držeći knjigu Konstitucija tj. Pravila Reda, obećava već spomenuti posluh Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svetom Dominiku, te Provincijalu koji je tu u ime Učitelja Reda braće propovjednika.
Sam tekst zavjeta jest sljedeći:
Ja, brat N.N., zavjetujem se i obećavam posluh Bogu, Bl. Djevici Mariji, sv. Dominiku i tebi, bratu Anti Gavriću, provincijalu Hrvatske dominikanske provincija Navještenja BDM, umjesto bratu Bruni Cadoreu, učitelju Reda propovjednika i njegovih nasljednika prema Pravilu bl. Augustina i ustanovama braće propovjednika da ću biti poslušan tebi i tvojim nasljednicima do smrti.
Tim činom zavjetovanik postaje punopravni član dominikanskog reda. Samim tim i naš fr. Ivan Marija Tomić, postao je punopravni član Hrvatske dominikanske provincije. Budući da fr. Ivan Marija ujedno ide i putem svećeničkog poziva, pred njim, po završetku Katoličkog bogoslovnog fakulteta, na kojem trenutno studira četvrtu godinu studija, predstoji đakonsko, te svećeničko ređenje. Pratima ga i dalje našim molitvama.
Vjernici župe Dolina kod Bosanske Gradiške su na najbolji mogući način proslavili blagdan svoje nebeske zaštitnice, okupivši se u dolinskoj crkvi. Nekoliko stotina vjernika iz različitih krajeva Hrvatske i brojnih europskih država došli su u svoj rodni kraj.
Prije početka sv. Mise svi su oni obišli grobove svojih najmilijih u Donjoj Dolini, zapalili svijeće, pomolili se i s tugom se prisjetili života u Dolini prije početka minulog rata.
U dolinskoj crkvu misno slavlje je predvodio p. Damir Š Šokić dominikanac sin župe Dolina, koji sada svećeničku službu obnaša u Dominikanskom samostanu u Bolu na otoku Braču, u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić, koji je ujedno i upravitelja župe Dolina.
U nadahutoj propovijedi, koja je izmamila i suze u očima mnogih vjernika, naglasio je ljubav prema rodnom kraju sa željom da se on nikada ne zaborav, a u župnim oglasima je nabrojio sve poslove koje bi treblao napraviti do 2020. godine, kada će župa Dolina proslaviti svoj stoti rođendan.
Između o ostalog to su: dovršetak započetih radova glede ograde oko crkve, izrada i postavljanje ograde na crkvenom koru, ličenje crkve, izgradnja nogostupa oko crkve, radovi na župnoj kući koja je u tijeku rata opljačkana i devasirana, obnova kapelicu sv. Ane u Novom Selu, obnjavaljanje ograde oko groblja Gradina†u Donjoj Dolini, i postavljanje ulaznih vrata na grobljansku kapelicu, adaptacija zvonika i kupovina novoga zvona, jer je ono postojeće u tijeku rata ukradeno
Na kraju sv. Mise p. Damir Š Šokić je blagoslovio spomen ploču koja je ovih dana ugrađena u zid dolinske crkve, a posvećena je dolinskim župnicima mučenicima. Ploča je od bračkog kamena, obrađena u poznatoj klesarskoj školi na kojoj je zlatnim slovima uklesano:
DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE
ZAPEČATIŠ E KRVLJU SVJEDOČKOM
Mons. NIKOLA BILOGRIVIĆ (1883. – 1947.), Dolina 1928. -1929.
Fra IGNACIJE IDŽOTIĆ OFM (1903. – 1945.), Dolina 1940. – 1944.
Vlč. MARKO Š ALIĆ (1934. 1993.), Dolina 1963. 1967.
Vlč. RATKO GRGIĆ (1944. 1992.), Dolina 1978. 1986.
Mons. KAZIMIR VIŠ ATICKI (1939. 2004.), Dolina 1986. 1995. i 1999. 2004.
BOGU ZAHVALNI ZA ISTINSKE SVJEDOKE VJERE
VJERNICI ŽUPE DOLINAâ€.
PRIJE POČETKA SV. MISE U CRKVI SE JE MOLILA KRUNICAPOGLED NA MISNIKE U DOLINSKOJ CRKVIMISNO SLAVLJE JE PREDMOLIO P. DAMIR Š OKIĆ – DOMINIKANAC, SIN DOLINSKE ŽUPEIZ RAZLIČITIH KRAJEVA HRVATSKE I BROJNIH EUROPSKIH ZEMALJA DOŠ LI SU DOLINCI U SVOJU CRKVUSPOMEN PLOČA PETORICI DOLINSKIH SVEĆENIKA – MUČENIKAP. DAMIRŠ OKIĆ JE U NAZOČNOSTI BOSANSKOGRADIŠ KOG ŽUPNIKA BLAGOSLOVIO SPOMEN PLOČU DOLINSKIM ŽUPNICIMA – MUČENICIMAP. DAMIRU Š OKIĆU TREBA ZAHVALITI ZA POSTAVLJANJE SPOMEN PLOČE U DOLINSKOJ CRKVII PRIJE . . .KAO I POSLIJE SV. MISE . . .BILA JE PRIGODA DA SE PRUŽI RUKA I POPRIČANAKON SV. MISE BILA JE ZGODA DA SE UPIŠ E DRAGOVOLJNI PRILOG ZA NASTAVAK POSLOVA U CRKVI I OKO CRKVEZDENKA BUDIĆ, JEDNA OD DOLINKI KOJA NIJE DOLINU NAPUIŠ TALA NI ZA VRIJEME RATA POZVALA JE MISARE NA KIRVAJSKI RUČAK
Vjernici župe Dolina (kod Bosanske Gradiške) koji se više od dvadeset godina nalaze raseljeni diljem Hrvatske i svijeta, blagdan Gospina uznesenja na nebo Zaštitnicu svoje župe će svečano proslaviti sv. Misom koju će predmoliti p. Damir Š Šokić dominikanac, rodom iz župe Dolina u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić s početkom u 13 sati.
Toga dana će se blagosloviti Spomen ploča koja je ugrađena u zid dolinske crkve:
DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE ZAPEČATIŠ E KRVLJU SVJEDOČANSKOM.
Kako se bliži blagdan Velike Gospe, patron župe Dolina kod Bos. Gradiške, sve su učestaliji poslovi u tom kraju.
Pošto je obavljen prvi dio posla – postavljanja ograde oko crkve u Gornjoj Dolini i nakon što je ugrađena Spomen ploča dolinskim župnicima – mučenicima u crkvi, na Dan domovinske zahvalnosti, grupa od 17 osoba u šest automobila, od kojih je jedan i vukao i auto-prikolicu otišli su u Donju Dolinu kako bi i groblje bilo dostojanstveno uređeno u povodu velikog Blagdana.
Seto misno slavlje, s početkom u 13 sati će predvoditi i propovjedati p. Damir Š Šokić u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić.
Dragovoljačku ekipu su sačinjavali: Pavle Budić, Marko Vonić, Pavle Musić, Anton Budić Ćember, Zoran Petrović, Karlo Kalizan, Ferdo Tomić, Slavko Slave Stipančević, Mišo Barišić, Ilija i Adam Jurišić, Željko Vidić, Anto (Mirka) Vonić te Pavle, Josip, Matej i Milorad Mican Oršulić.
Po prvi puta ovoj akciji su se pridružila i djeca čiji su roditelji iz ove župe, a rođena su nakon minulog rata u Hrvatskoj, kao što su Josip i Matej koji su na ovu akciju došli iz Ratkovice kod Pleternice. Nije li to dobar znak: da se DOLINSKA SVIJEĆA neće tako brzo ugasiti!
Ovoga puta je valjalo donijeti različite alatke: trimere, kose, budakove rovice, kosire, tačke, vile … no, ruke bez ikakvih alatki su najveći dio posla uradile, jer je jedino rješenje, ukloniti visoku travu, bilo čupanje. Strahovito nevrijeme koje je zahvatilo i to područje omelo je da se do kraja dovrše poslovi kao što su metenje trave sa staza i sa spomenika te izvoženje nekoliko hrpa trave iz groblja.
Svakako da se ova, kao i druge akcije ne mogu organizirati bez dragovoljnih priloga naših župljana. Ovoga puta ćemo donijeti popis onih osoba koje nisu obuhvaćene onim od svibnja ove godine.
To su: Marina Tomić 100 kn, Nada Elsasser r. Vonić 10 eu, Vinko Oršulić 200 kn, Milenko Matijašević 50 eu, Andrija Kovačević 100 eu, Zvonko Jole Knežević 50 eu, Stipo Kovačević 40 eu, Miroslav Matijašević 20 eu, Rade Valentić 50 eu, Rade Ćorković 30 eu, Vlado Matković 30, Goran Vonić 20, Zvone i Anđo Budić 40 eu, Dubravka Jurišić 30, Kata Jurišić 30 eu, Mile Kovačević 25 eu, Mato i Zlata Matković 25 eu, Marina Tutić 30 eu, Franjo Kovačević 20 eu, Miran Knežević 5 eu, Marinko Kalizan 50 eu, Dobrica i Dane Vonić 40 eu, Mirko Kalizan 25 eu, Mile Kalizan 50 eu, Anđelko Matijašević 20 eu, Dane Oršulić 30 eu, Josip Budić 30 eu, Milenko Vonić 250 kn, Andrija Vonić 20 eu, Vinko Vidić 20 eu, Anka Knežević Mićina 20 eu, Mijo Ćorković 100 kn i Miroslav Gogić 200 kn.
Hvala svima koji su sudjelovali u uređenju groblja kao i darovateljima. Dobri Bog neka ih nagradi svakim dobrom, a oni kao i drugi neka se ne umore čineći dobro!
DRAGOVOLJCI U AKCIJI
DOK SU JEDNI VILAMA KUPILI POKOŠ ENU I ISČUPANU TRAVUDRUGI SU RUKAMAONO Š TO NISU MOGLI TRIMERI POKOSITI I RUKE ISČUPATI MOGLA JE ROVICA ISKOPATI.I TRENUCI ODMORA SU ISKORIŠ TENI ZA RAZGOVOR I PLANIRANJE DRUGIH POSLOVAPOGLED NA GROBLJE NAKON KOŠ ENJASLIKA ZA USPOMENU
Hodočasnike Gospi Dolinskoj u povodu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe, ugodno će iznenaditi izmjenjeni okoliš oko župne crkve u Gornjoj Dolini.
To je samo jedan dio od planiranih poslova.
Riječ je o uklanjanu postojećih dijelova stare ograde, čišćenju terena od dugogodišnjeg i visokog raslinja te betonskih elemenata koji su zaostali od rušenja stare crkve (naročito betona od stubišta crvenog kora koji su bili deponirani kod župne kuće), a potom kopanju temelja i izlijevanju betona u zemljuâ€, u duljini od oko 100 dužnih metara. Potom se pristupilo šalovanju temelja, koji je na mjestima visok i jedan metar kao i šalovanju stupova na rastojanju od oko 2,5 m.
Posao je povjeren bosanskogradiškoj građevinskoj tvrtki GRADOM d.o.o. vlasništvo Josipa Joze Ćorković koji je bio i izvođač radova na novoj crkvi, oko koje se sada postavlja ograda. Taj posao košta 4.500 KM ili 18.000 kn. Zahvaljujući p. Damiru Š Šokić, radovi su isplaćeni po ispostavljenom računu.
Prvi je to građevinski zahvat oko crkve u Gornjoj Dolini nakon 23 godine. Nije na odmet spomenuti kako je preko 4.000 KM (16.000 kn) koštao priključak struje u župnoj crkvi što je plaćeno zahvaljujući angažiranosti p. Damira Š Šokića.
No, tek sada predstoje oni drugi poslovi, a to je postavljanje željezne ograde između stupova: tri klizne kapije, betoniranje nogostupa oko crkve i oblaganje temelja kulirom, a nakon toga ravnanje – niveliranje terena oko crkve i crkvenog dvorišta zemljom.
To bi bila, tek jedna, zaokružena cjelina, a onda nas čekaju poslovi na župnoj kući, saniranju zvonika na staroj crkvi kao i nabavci zvona, radovi na pročelju stare crkve, ograđevanje istočne i južne strane crkvenog dvorišta bar gater živomâ€.
Zgoda je ovo da se kaže, kako će na Veliku Gospu, nakon svečanog misnog slavlja biti upućen javni poziv svim Dolincima i Novoselcima da će moći upisati svoj dragovoljni prilog za gor navedene radove, kako bismo mogli dostojanstveno obilježiti 100 obljetnicu župe Dolina za 6 godina.
IZVOĐAČ RADOVA JOSIP – JOZO ĆORKOVIĆ I P. DAMIR Š OKIĆP. DAMIR Š OKIĆ I FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OBILAZE GRADILIŠ TE ISPRED CRKVE U GORNJOJ DOLINIU ZADNJE 23 GODINE OKO CRKVE NISU VEĆI GRAĐEVINSKI RADOVI PODUZETIPRVO JE VALJALO OČISTITI VELIKO RASLINJE, ISKOPATI TEMELJ I U NJEGA IZLITI BETONNA MJESTIMA JE TEMELJ VISOK I DO 1 METARŠ ALOVANJE TEMELJA DO PUTAPOGLED NA GRADILIŠ TE DO SJEVERNE STRANEI ZAPADNE
U ponedjeljak, 14. srpnja 2014. godine oprostili smo se od msgr. Mije Dukića svećenika Požeške biskupije. Zahvaljujući njenu, od druge polovice 2004. godine “SUZU DOLINSKU” Dolinci i drugi čitatelji mogu čitati i na internetskim stranicam. Novčano je pomagao i njeno tiskanje, a u 18. broju (2001. god.) objavljen je članak msgr. Mije
u rubrici Gospina svetišta. Pisao je o Gospi kloštarskoj Kloštar kod Kobaša.
Msgr. Mijo Dukić je autor monografije “Glina i okolica”, “Kloštar u Kobašu” o svetištu Gospe Kloštarske, prikupio je podatke o ubijenim Hrvatima u tjeku II. svjetskog rata i nakon njega za Novokapelački dekanat i objavio u “Tkalčiću” te napisao sa svojim školskim kolegom svećenikom Antunom Devićem monografiju rodne župe “Župa Bučje”.
Na groblju rodne župe Bučje, kod Pleternice, sahranjeni su posmrtni ostaci msgr. Mije.
Pogrebni obred je predvodio msgr. dr. Antun Š kvorčević, potom je u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Bučju služena sv. Misa zadušnica uz koncelebraciju brojnih župnika požeške biskupije. Sahrani je nazočilo i desetak Novoselaca koji su poznavali pok. Miju.
Msgr. Mijo Dukić je u rodnom Bučju živio do 15. godine, a potom je pošao na školovanje u Zagreb i Bonn (Njemačka). Kao kapelan službovao je u Darovaru i Kutini, župu u Glini vodio je 15 godina, a potom je 23 godine proveo kao župnik u Slavonskom Kobašu.
Od 2008. godine je umirovljen i živi u Svećeničkom staračkom domu u Požegi, ali neumorno radi na prikupljanju podataka o žrtvama komunističkog režima koji se je provodio nad Hrvatima u ovim krajevima, u svoje rodno selo Bučje te bivše župe Slav. Kobaš i Glinu je često dolazio, ali i u naša dolinska sela, naročito na groblje “Gradina” u Donjoj Dolini, sve do 12. srpnja, kada je prestalo kucati plemenito srce svećenika Mije u 75. godini života i 47-moj godini svećeništva.
Hvala mu u ime svih Diolinaca, a Dobri Bog mu dao odmora i pokoj vječni na svojim poljanama.
POGREBNI OBRED JE VODIO MSGR. DR. ANTUN Š KVORČEVIĆ, POŽEŠ KI BISKUPSAHRANI JE NAZOČIILO I DESETAK NOVOSELACAPOSLJEDNJI OPROŠ TAJ OD MSGR. MIJE
Na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja, obitelj, rodbina i brojni prijatelji su se oprostili od svog dragog MATANA. Bio je to bolan rastanak na Centralnom groblju u Novoj Gradišci, nakon iznenadne smrti.
S Matanom smo razgovarali za naš 10. broj Suze dolinske†rujan/prosinac 1998. godine.
Započeli smo ga riječima:
Matan je svim Dolincima ostao u sjećanju kao nasmijan i u pravom smislu bećarski orjentiran. U svako doba godine se je mogao vidjeti na Savi kako hvata†drva ili lovi ribu. Nije bilo nastupa KUD-a Ivan Goran Kovačić†iz Doline i Novog Sela da u njegovoj ruci nije bila berda ili bugarija, a ponekada i violina. Vodio je dolinske tamburaše početkom devedesetih godina na promociju HDZ-a u Bosansku Gradišku i Mičije. Neumorno je biciklom odilazio u Novu Gradišku i druge gradove i sela spreman obavljati baš sve poslove, od zidarije do onih jednostavnih kao što su kopanje kukuruza.
Mladima je uvijek pružao pomoć i potiocao ih na sve vrste kulturnih i športskih događanja. Obnašao je mnoge dužnosti u forumima MZ Dolina, a na dužnosti predsjednika Mirovnog vijeća Dolina bio je u nekoliko mandatnih razdoblja. Prvi je došao na zgarište kuće Ilije Marinovića u Donjoj Dolini i krampom zakopao među vrele cigle tražeći bar neke tragove o pok. Iliji (kojeg su dušmani u noći s 26. na 27. veljače 1992. godine zaklali, glavu odsjekli a kuću zapalili). Uporno je dematirao glasine kako kuća nije slučajno planula nego da je namjerno zapaljena kako bi se prikrio zločin.
Ovaj rat je kao i na mnoge druge ljude ostavio duboke rane i tragove na duši, a i vrijeme je učinilo svojeâ€.
Na početku razgovora reći će nam: Nikada mi nije palo na pamet da ću nekada morati napustiti svoju rodnu Donju Dolinu, a kada sam morao poći iz nje, plakao sam kao malo dijete. Volio sam to mjesto, kao što roditelj voli svoje najmilije. Volim ga i danas. Rastanak s Dolinom, 29. prosinca 1992. godine, doživio sam kao da zauvijek sahranjivam nekog najdražeg svogâ€.
Mi smo danas sahranili Matana.
Mato Ćorković, svima znan kao MATAN rodio se 17. listopada 1942. godine u Donjoj Dolini od oca Ive i majke Jule r. Marinović. Nastarija je bila sestra Anka rođena 1932. godine
koja se je udala za Iliju Kneževića (a umrla je 27. prosinca 2013. god. U Okučanima), zatim Jela rođ. 1935. god. Udana u Slav. Dolinu za Matu Kalizana, Ljupko 1936, Justina rođ. 1941.
udana za Dragana Oršulića, Branko rođ. 1944., Adam (1946.-1961.) i Filip (1948. – 2009.) god.
Oženi se Mandom Š Šokić i vjenčao 18. listopada 1961. god. U braku im se rodila prva kćerka Ankica 15. srpnja 1962. koja se je udala za Mirka Kalizana. Sin Adam im se rodio 12. listopada 1966. godine koji je oženio Angelinu Vonića, a najmlađa kćerka Slavica se rodila 8. studenog 1967. god i udala se za Budimira Dakić.
Cijela obitelj je bila glazbeno nadarena pa se je znalo događati da Matan i sva djeca nastupaju kao svirači i pjevači u sastavu KUD-a I. G Kovačićâ€. U razgovoru za Suzu†je kazao: Sin Adam i ja smo koristili svaki slobodan trenutak i uzimali različite instrumente u ruke. (Adam dobro svira harmoniku). U našoj kući dvorištu se sviralo i pjevalo na sav glas. Zato nam ni zimske večeri i noći nisu bile dugeâ€.
Po dolasku u Hrvatsku, išao je od nemila do nedraga†dok nije 1993. godine stupio u kontakst s vlasnikom srušene kuće u Ljupini br. 24. Neke djelove dvorišne zgrade je osposobio za stanovanje, a nakon izvjesnog vremena je pristupio izgradnji nove kuće. Financijsku potporu je imao u sinu Adamu koji radi u Italiji.
Šžvoju ljubav prema rodnoj Dolini je pokazivao i na taj način, što nije bilo ni jedne radne akcije na uređenju groblja Gradina u Donjoj Dolini i poslova oko crkve u Gornjoj Dolini a da on nije u tim
dragovoljačkim akcijama sudjelovao. Ob itelj može biti ponosna što su imali Matana.
Hvala mu na svemu.
I tako, otišao je naš Matan polako…!
SA JEDNE AKCIJE ZA VRIJEME KOŠ ENJA GROBLJA U DONJOJ DOLININAKON ZAVRŠ ETKA RADNE AKCIJEZA SVAKI POSAO JE BIO SPREMAN PA I RAD S METLOMNI KIŠ A DOSTA PUTA NIJE MOGLA RASPERITI RADNU AKCIJU NA KOJOJ JE BIO I MATAN
Sutradan, nakon blagdana sv. Marka, Mato Knežević Maća, Željko Vidić, Adam Jurišić i Milorad Oršulić Mican su otišli na grolje “Gradina” u Donjoj Dolini s trimerima (leđnim motornim kosilicama) kako bi pokosili travu na groblju i tako ga pripremili za misno slavlje koje je održano slijedeći dan, u povodu proljetnog blagoslova polja. Njima se je pridružio i Vinko Kovačević jedan od rijetkih povratnik u Donjoj Dolini, koji je skupljao izgorjele lampione i uvenule cvijetne aranžmane te ih odnosio na mjesto predviđeno za to. Nekoliko dana prije ove akcije groblje su pohodili i dio posla na njemu uradili Pavle Budić, Slavko Slave Stipančević, Pavle Oršulić …
Bilo je to prvo uređenje groblja “Gradina” ovoga proljeća.
Da trava, koja od obilatih kiša i topline strahovito brzo raste, ne bi nadvisila spomenike, nakon nepun mjesec dana, u subotu 24. svibnja, na groblju su se, s namjerom da travu popršću (špricaju) sredstvom za uništavanje korova, okupili Pavle Musić, Zoran Petrović, Željko Augustin, Stipo Knežević, Mato Knežević Maća, Adam Jurišić i Mican. Vodu je uz pomoć traktora u prskalici od 440 litara dovezao dolinski zet Milorad Mićo iz Gornje Doline. Nakon nekoliko sati efektivnog rada posao je dovršen. I vremenski uvjeti su išli na ruku pa taj dan nije padala kiša, a to je jedan od uvjeta da bar nakon 2 3 sata kiša porosi. Očekujemo, kako nakon ovoga posla, narednih nekoliko mjeseci nebi trebalo poduzimati nikakve zahvate glede košenja trave.
Svoj novčan doprinos za uređenje groblja u 2014. godini do sada su dali: Kuzman Knežević iz Smrtića 100 kn, Petar Pero Jurišić koji ima kuću u Okučanima a još živi u Austriji 200 kn, p. Damir Š Šokić s Bola n/Braču 100 CHF, Karlo Petrović iz Austrija 10 EU, Florijan Mile Kovačević iz Bosanske Gradiška 20 KM i Ilija Gogić iz Austrije 10 EU.
Za pohvaliti je i lijepa gesta obitelji Ilije Gogića koji je iz Austrije dovezla određen broj radne obuće i odjeće prikladne za poslove na uređenju groblja i okoliša oko župne crkve u Gornjoj Dolini.
Hvala im, kao i darovateljima u novcu, a njihov primjer bi mogli slijediti i drugi Dolinci i Novoselci.
ČESTO SE NAIĐE NA ULAZU U GROBLJE ISPOD OBAVIJESTI DEPONIJA SMEĆANEMOJMO ZABORAVITI DA OVDJE POČIVAJU NAŠ I NAJMILIJI. OVO MJESTO JE SVETO!PRIJE POČETKA AKCIJE VALJALO JE IZVRŠ ITI BROJNE PRIPREMENE IDE UVIJEK KAKO ČOVJEK ŽELIILI KOSIO ILI VODU NOSIOJEDNA OD MOTORNIH PRSKALICA U POGONUDRAGOVOLJAČKA EKIPA U TRENUTCIMA ODMORAPOLJANSKA PRIJE KATASTROFALNIH POPLAVA U BOSNI I HERCEGOVINIPOLJANSKA POD VODOMA SAMO PREKO NASIPA RIBNJAK BARDAČA SPREMAN ZA PROLJETNU SJETVU KUKURUZAP. DAMIR Š OKIĆ NA Š PORU KOD PETROVIĆAPOGLED NA DRŽAVNU KUĆU NEKADAŠ NJE SJEDIŠ TE MJESNOG I MATIČNOG UREDA DOLINATRAGOVI RATA – JEDAN OD BROJNIH BUNKERA U DOLINIPOGLED S NASIPA NA NEKADAĐNJU TRGOVINU NA GRADINIOSTACI OSTATAKA OD TRGOVINE NA GRADINIKARLO PETROVIĆ NA GROBLJU GRADINA NAKON 40 GODINA SA SESTROM MAROM, NEĆAKOM DAVOROM I ZETOM ZDENKOM.ILIJA GOGIĆ SVESRDNO POMAŽE IZLAŽENJU SUZE DOLINSKE KAO I DRUGE AKCIJE VEZANE ZA RODNU DOLINU.
