Author: admin

Na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini, kod Bosanske Gradiške, u nedjelju pred spomendan sv. Marka,  služila se sv. Misa i tradicionalno obavljen blagoslov polja.

S blagdanom sv. Marka, povezan je stari običaj blagoslova polja i usjeva. Na nekim mjestima se ide u polja, vinograde i vrtove kako bi se u hodu molile Litanije svih svetih i predviđene molitve. Mi smo to obavili ispred kapelice.

Oko  oltara se okupilo šezdesetak vjernika koji su došli iz  Nove Gradiške, Kovačevca,   Gornjih Bogićevaca, Okučana, Bosanske Gradiške i samo pet vjernika iz Donje i Gornje Dolina.

Na žalost, zatekli smo i svježe grobove i to Danice  Lajović rođ. Oršulić koja je umrla pod kraj prošle godine i Milke Vinka Budić koja je sahranjena prije petnaestak dana.

Na početku misnog slavlja koje je predslavio p. Tomislav Topić, župnik župe sv. Rok u Bos. Gradišci i upravitelj župe Dolina, je kazao, kako se u pravilu vjernici okupljaju na groblju u povodu sahrana, kada se netko ukapa. Ovo okupljanje je druge naravi. Sastali smo se kako bismo proslavili uskrslog Krista i prisjetili se Njegovog lomljenja kruha.  

Slijedom tih riječi, u svojoj homiliji je protumačio današnje Evanđelje po Luki,  koje donosi ulomak o dvojici Isusovih učenika koji su išli u Emaus. Ti učenici su nakon Velikog petka izgubili svaku nadu da će vidjeti slavodobitnog Krista. Kad im se Isus daje u svojoj riječi, njegova tumačenja ih pripravljaju na vjeru. No sama tumačenja ih nisu posve uvjerila. Oni su Gospodina prepoznali tek u lomljenju kruha.

            Molimo Boga da nam otvori oči vjere kako bismo i mi prepoznali uskrslog Krista sada i na ovom mjestu, u ovoj sv. Misi pri lomljenju Kruha – Hostije.

Po završetku sv. Mise obavio se čin blagoslova polja, a izmoljena su i opjela za sve koji počivaju na ovom groblju.

Vrijeme je sunčano, pravo proljetno, a na granici, bar s hrvatske strane nije bilo zastoja, pa je bilo vremena, prije početka sv. Mise, urediti grobove, nakon košenja koje je organizirao župnik p. Tomislav Topić, a koštalo je 150 eu, okititi ih cvijećem, zapaliti lampione i pomoliti se

Košenje trave na groblju su novčano poduprili, od početka ove godine: Mijo – Mića Ćorković, Ivo (Florijana) Oršulić 50 eu, Zlatko i Janja Vonić s 50 eu, Mara Kovačević iz Kozinaca 30 km,Milenko Matijašević 20 eu, Brana Matijašević 20KM, Milenko Ćorković 20 eu, Matija i Biljana Barišić s 20 eu. Neke osobe su dale novac za održavanje groblja župniku kao što su: Ljuban i Kaja Matković, Anđelka Matijašević , Angelina Gubić …

Hvala im od srca!

Vraćajući se doma, neki su se misari provezli novoasfatiranom dionicom puta od Gornje Doline – Dakića do  Novoga Sela, u duljini od nešto više od jednog kilometra.

Ta dionica puta, naročito onaj dio kuda protiče odvodni kanal prema pumpi (ispred Dakića kuća), zatim kuda protiče Osetna i kod „Bokterovog mosta“ su uvijek bile nestabilne. Asfalt koji je postavljen prije rata na tim mjestima je prvo propao.

Sada je ta cijela dionica kvalitetno urađena, a radovi su trajali mjesecima. Iskopane su stotine kubika „trule“ zemlje, i s Poljanske dovezena „zdrava“ zemlja, a potom „tucanik“ kamen i na kraju asfalt.

Do početka obnove, ova dionica puta je bila u užasnom stanju. Najviše su joj „kumovali“ tenkovi  koji su u tijeku rata u BIH vozili od Gornje Doline do Novog Sela.

                                                                               Tekst i  slike: Milorad Oršulić Mican

Sv. Misom koju je predslavio msgr. dr. Anto Orlovac, u koncelebraciji s domaćim župnikom don Anđelom Bartulicom, bosanskogradiški župnikom p. Tomislavom Topićem i svećenikom u miru Jerkom Klinc, u Novoj Topoli kod Bos. Gradiške je svečano proslavljen blagdan sv. Josipa, zaštitnika tog mjesta.

U obnovljenoj crkvi 2010. godine, a izgrađena je 1891. godine, okupio se lijep broj poštovatelja glavara sv. Obitelji  koji su došli iz Hrvatske (Nove Gradiške, Š umetlice, Kovačevca, Okučana, Dubovca) iz Bos. Gradiške i Doline i drugih mjesta.

Bila je prilika i za sakrament pomirenja sv. ispovijed.

Od pamtivijeka vjernici župe Dolina bosanske su hodočastili sv. Josipu u Novu Topolu i to pješice, biciklima, najčešće na zaprežnim kolima, a poslije i automobilima.

            Tako je bilo do minulog rata, a i poslije, čim se je moglo preko granice išlo se sv. Josipu moliti za različite nakane, ali i zahvaljivati. Tako je bilo i danas.

Msgr. Orlovac je propovijed počeo riječima kako je sv. Josip jučerašnje bogoslužje ustupio nedjelji pa nas je danas okupio.

            Znao je da je njegova zadaća ispuniti volju Božju. Bio je vjeran i kada nije znao što se od njega traži. Sv. Josip je šutljiv svetac koji šuti i radi ispunjavajući volju Božju. Bio je pun  dostojanstva, plemenitosti i duboke vjere

            Spomenuo je dokumente na temelju kojih je sv. Josip proglašen  zaštitnikom sveopće Katoličke Crkve, zaštitnik Drugog vatikanskog sabora, a od 2013. i Vatikana.

Odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine, proglašen je zaštitnikom Hrvatske domovine i hrvatskog naroda, a potom postavio pitanje: Da li bi današnji saborski zastupnici takav prijedlog jednoglasno donijeli?  

Bog se je u snu dosta puta objavljivao sv. Josipu pa i kada je trebao nadjenuti ime Sinu Božjem: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Š to je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.  Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Nakon misnog slavlja župnik don Anđelo Bartulica se u svoje ime, u ime časnih sestara iz samostana Svete obitelji iz Nove Topole i vjernika te župe, zahvalio svim hodočasnicima i kazao kako je ova župa mala, ali ima veliko srce.

U dvorištu crkve i samostana svim hodočasnicima su ponuđeni kolači, osvježavajući napitci, ali i rakija.

I župa Nova Topola je također doživjela strahote minulog rata u Bosni i Hercegovini. Smrtno je stradalo osam mještana od toga i župnik vlč. Ratko Grgić.

Vlč. Ratko je  rođen 1944. godine u Varešu. Na dan 16. lipnja 1992. godine, pripadnici srpskih snaga su ga nasilno odveli iz župne kuće prema Lamincima i od tada mu se gubi svaki trag. Po svemu sudeći, ubijen je na nepoznatom mjestu, pa mu ni danas ne znamo za grob.

Časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove, zajedno s vjernicima župe sv. Vida Mučenika, su proslavile spomendan svoje utemeljiteljice sv. Marije De Mattias.

Za ovu proslavu se je pripremalo trodnevnicom koju je predmolio župnik fra Ivo Brezović u okučanskoj crkvi.

I u subotu, na sam spomendan utemeljiteljice, sv. Misu je predslavio fra Ivo u kapeli sv. Marije De Mattias.

U svojoj homiliji je istakao, kako samo tamo, gdje vlada ljubav, svi ljudi mogu živjeti zajedno, mogu biti zadovoljni, pa i sretni. S druge strane, onaj tko ne ljubi Boga, ne može voljeti ni bližnjega svoga.

Iskazao je veliku zahvalnost č. sestrama koje od 1995. godine djeluju u Okučanima, naročito zbog toga što vode računa kako bi župna crkva bila uređena  za svako misno slavlje, što župniku pomažu u držanju vjeronauka i pastoralnom radu, a poput svoje utemeljiteljice brinu se za stare, bolesne i nemoćne.

            Misno slavlje je uveličao crkveni zbor sv. Vida na čelu s orguljašicom s. Anom Iveljić.

            Sv. Marija De Mattias je rođena 4. veljače 1805. godine na jugu Papinske Države u Vallecorsi, a umrla u Rimu 20. kolovoza 1866. godine.

            Utemeljiteljica je Družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Godine 1950. je proglašena blaženom, a 18. svibnja 2003. godine je ubrojana u red svetaca Katoličke crkve.

            Časne sestre su u Okučane došle s prognanim katoličkim pukom iz Banja Luke, ratne 1995. godine, koji je pod prisilom morao napostiti svoje domove. Sve od tada su bile na veliku korist i utjehu svima onima koji su sa zavežljajem u ruci došli na ove prostore.

            Postojeću kuću, koja im je bila samostan su proširile i izgradile suvremeni Dom za stare i nemoćne, koji nosi simboličan naziv DOM DRAGI BLIŽNJI, a dio tog zdanja je ostao samostan.

            Dom je svečano blagoslovio požeški biskup msgr. dr. Antun Š kvorčević 2008. godine.

            Trenutno je u Domu smješteno 45 korisnika, za koje se uz četiri časne sestre brinu 22 djelatnika i dva socijalna radnika.

            U Okučanima godinama djeluje Molitvena zajednica Predragocjene Krvi Kristove. Zajednica okuplja petnaestak stalnih molitelja koji svakog utorka mole za različite nakane, a zadnjeg petka u mjesecu klanjaju se pred Presvetim i mole krunicu za domovinu.

            Nakon sv. Mise sestre su sve nazočen pozvale na domjenak, za vrijeme kojeg su se okupljeni družili a na kraju  i zapjevalo.

Okučanske časne sestre doista žive poruku svoje utemeteljice sv. Marije De Mattias: Činimo dobro dušama, činimo ga iz ljubavi prema Bogu i ništa se ne bojimo.